Osobni osvrti 

Na našim životnim putovima srećemo mnoge ljude, neke svakodnevno, surađujemo s njima, prijateljujemo. No postoje i ljudi koje srećemo rjeđe, ili smo ih sretali rjeđe, ali su nam tiho i bez našega znanja činili dobro, pomagali i utjecali na naše životne uspjehe i radosti. Mi te pomoći i njihove dobrote u dinamici naših života nismo niti znali, a postanemo ih svjesni kada odu i spoznamo da ih više nema među nama. Jedan od takvih, u mojim sjećanjima je i akademik Lujo Margetić, čiju stogodišnjicu rođenja slavimo ove godine.
Iako nisam bio student niti učenik ak. Margetića, počašćen sam činjenicom da sam redoviti profesor Katedre na kojoj je predavao i s koje je koordinirao svoje znanstvene aktivnosti. No o prof. Margetiću sam slušao mnogo, od gimnazijskih učenja povijesti, a prvi sam ga puta slušao kao brucoš. Te 1993. obilježavalo se pet stoljeća Krbavske bitke. U tadašnjim teškim hrvatskim vremenima, još jedna obljetnica naše bremenite povijesti. Tada je svaka akademska godina započinjala uvodnim, matrikulacijskim predavanjem, koje je redovito držao akademik Margetić. Nekih se misli s tog predavanja, kojima sam započeo moje pravnu izobrazbu, i danas sjećam.
Interes za pravnu povijest i demonstratura svakako su usmjeravali moju pažnju i na praćenje golemoga znanstvenog opusa akademika Margetića, koji je tada, nakon njegova odlaska u mirovinu kao nastavnika, buknuo iznimnim, bogatim opusom, kojem se i danas divimo. Pratio sam njegove promocije knjiga, nešto i kupovao, a sjećam se i razgovora s prof. dr. sc. Željkom Bartulovićem, s kojim sam surađivao u poslovima demonstrature, jer su me zanimale i pojedinosti iz akademikova rada i života.
Život katkada piše i neočekivane stranice, pa se moja ljubav prema pravnoj povijesti prenijela u životni poziv i priliku za suradnju s Katedrom za rimsko pravo akademika Margetića. No, i dalje se nismo sretali, sve do prvih telefonskih poziva, s pomoću drage izv. prof. dr. sc. Sandre Lalete, koja me je predstavila akademiku, u mojim aktivnostima organizacije jedne interkatedarske konferencije u našem nekadašnjem mošćeničkom Zavodu za kaznene znanosti. Nisam bio niti svjestan da će ti naši prvi telefonski razgovori prerasti u susrete i iznimno uvažavanje od strane akademika Margetića.
Svaki moj posjet akademiku i njegovoj gospođi supruzi, bio je ispunjen interesima za moj rad, za Fakultet, novosti, aktualne teme. Interesirao se za moj doktorat, neke dijelove i pročitao, davši i sugestije. Njegova je pozitivna reakcija na moj doktorat bila nezaboravna, gotovo životna recenzija, ono nešto prijelomno u našim stalnim preispitivanjima je li dobro ovo što radimo. Sjećam se da mi je sugerirao razraditi kurijalni izborni red u istarskom lokalnom parlamentarnom sustavu, no tema doktorata je bila ipak dosta daleka ovom pitanju, pa navedeno nisam učinio. No, uvijek ostaje aktualno za neka buduća istraživanja. Svoje mi je uvažavanje iskazao i s nekoliko zamolbi da napišem prikaze knjiga ili zbornika, ali vrlo rijetko vlastitih. Obično su to bile knjige drugih, koje je želio podržati u njihovim znanstvenim nastojanjima. Ali posvete na njegovim knjigama koje mi je darovao uspomena su na velikog profesora i učitelja.
Nezaboravna gesta svakako je i dolazak akademika Margetića na moje nastupno predavanje. Svoje komplimente predavanju iskazao je na način da je opisivao reakcije studenata, koji su me, po njegovim primjedbama pozorno slušali i izuzetno srdačno pljeskali. Ni kiša, ni visoke godine nisu spriječile akademika da dođe na taj meni važan događaj. Bio sam iskreno ganut, jer da jedan ugledni profesor dolazi mladom kolegi iskazati iskrenu podršku na nastupnom predavanju, gesta je kakvoj nemamo uvijek priliku svjedočiti.
Mnogo je još takvih gesti, ne samo u mojim sjećanjima. Neke znam iz priča, uspomena, neke osobno pamtim. A te male geste čine veličinu čovjeka, jer one ne mogu biti neiskrene, a profesor nam svojim životom i ogromnim, netko je napisao „titanskim“ djelom ostaje uzorom i nadahnuće u vremenima, koja su uvijek izazovna.  

Prof. dr. sc. Budislav Vukas, ml.

U Rijeci, Badnjak, 2020.