Embedded Files
Tko je Lujo Margetić?
Akademik Lujo Margetić rodio se 18. listopada 1920. u Donjoj Stubici. Otac Tito podrijetlom je s Grobnišćine, a majka Zora Turina iz Bakarca. Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1939., a nakon ratnog vihora i sudjelovanja u narodno-oslobodilačkom pokretu u Primorju diplomirao je 1945. Radio je u Ministarstvu industrije NR Hrvatske u Zagrebu, a 1948. seli u Rijeku gdje radi u Općini Rijeka, Elektroprimorju i drugdje uspješno se baveći pravnom praksom.
Akademik Lujo Margetić rodio se 18. listopada 1920. u Donjoj Stubici. Otac Tito podrijetlom je s Grobnišćine, a majka Zora Turina iz Bakarca. Pravni fakultet u Zagrebu upisao je 1939., a nakon ratnog vihora i sudjelovanja u narodno-oslobodilačkom pokretu u Primorju diplomirao je 1945. Radio je u Ministarstvu industrije NR Hrvatske u Zagrebu, a 1948. seli u Rijeku gdje radi u Općini Rijeka, Elektroprimorju i drugdje uspješno se baveći pravnom praksom.
Znanstvena karijera
U zvanje docenta izabran je 1975. kada počinje raditi kao honorarni nastavnik, a 1. rujna 1976. zapošljava se na Pravnom fakultetu u Rijeci, gdje je početno bio nositelj kolegija Rimsko pravo, a od 1983. i Opće povijesti prava i države te Povijesti hrvatskog prava i države (u to doba Povijest države i prava Jugoslavije) do odlaska u mirovinu 30. rujna 1989. godine. Godine 1976. izabran je u zvanje izvanrednog profesora, a 1981. u zvanje redovitog profesora.
U zvanje docenta izabran je 1975. kada počinje raditi kao honorarni nastavnik, a 1. rujna 1976. zapošljava se na Pravnom fakultetu u Rijeci, gdje je početno bio nositelj kolegija Rimsko pravo, a od 1983. i Opće povijesti prava i države te Povijesti hrvatskog prava i države (u to doba Povijest države i prava Jugoslavije) do odlaska u mirovinu 30. rujna 1989. godine. Godine 1976. izabran je u zvanje izvanrednog profesora, a 1981. u zvanje redovitog profesora.
Nagrade i priznanja...
Nagrade i priznanja...
Iako je relativno kasno započeo svoju znanstvenu karijeru, u zadnja dva desetljeća svoga života primio je više različitih priznanja institucija koje su prepoznale njegov rad i doprinos, a ovo su neke od njih: Nagrada Grada Rijeke 1990., Nagrada Republike Hrvatske 1998., Nagrada Primorsko-goranske županije 2000., Nagrada grobničke općine i Općine Čavle 2001. Godine 1996. postaje professor emeritus Sveučilišta u Rijeci, a 2004. postaje i prvi počasni član Povijesnoga društva u Rijeci. Ipak, najveće je priznanje dobio 24. srpnja 1991., kada postaje redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Iako je relativno kasno započeo svoju znanstvenu karijeru, u zadnja dva desetljeća svoga života primio je više različitih priznanja institucija koje su prepoznale njegov rad i doprinos, a ovo su neke od njih: Nagrada Grada Rijeke 1990., Nagrada Republike Hrvatske 1998., Nagrada Primorsko-goranske županije 2000., Nagrada grobničke općine i Općine Čavle 2001. Godine 1996. postaje professor emeritus Sveučilišta u Rijeci, a 2004. postaje i prvi počasni član Povijesnoga društva u Rijeci. Ipak, najveće je priznanje dobio 24. srpnja 1991., kada postaje redovitim članom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Petar Strčić, „Život i djelo akademika Luje Margetića“, u: Lujo Margetić - život i djelo, ur. Snježana Marčec (Rijeka: Liber, 2006.), 72.
Petar Strčić, „Život i djelo akademika Luje Margetića“, u: Lujo Margetić - život i djelo, ur. Snježana Marčec (Rijeka: Liber, 2006.), 72.
Karijeru Luje Margetića obilježile su i polemike, koje je vodio na jednoj znanstvenoj i gospodskoj razini, nikada ne udarajući osobu niti omalovažavajući mišljenje svoga oponenta, već navodeći svoje mišljenje koje je uvijek bio u stanju potkrijepiti dokazima. Kako kaže akademik Strčić… čak je isticao da je i najneugodnija diskusija ipak korisnija od ignoriranja rezultata istraživanja i proučavanja. Naime, u svojim je radovima Lujo Margetić redovito hvalio i napor i trud drugih istraživača…
Vlasta Juretić, Pleteri-soneti i sestine lirike, Grobnik Katedra Čakavskoga sabora Grobnišćine, 2011. Pjesma posvećena Luji Margetiću: Blago se rasuli proplanci mokri
Duboki naklon prijatelju. I… ponos širi krila što čovjek nam dopusti prijateljem ga zvati, negdje se iz njedara penje ka grlu, da riječju ispliva, ne umom oblikovanom već srcem i dušom, ona jednostavna ljudska riječ hvala...
(Vlasta Juretić i Stanislav Lukanić u ime Čakavske katedre Grobnika)
Page updated
Report abuse