Nedavnim istupom u javnosti Vlada Republike Hrvatske najavila je prijedlog osme novele trenutno važećeg Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. godine. Prema dinamici zakonskih izmjena i dopuna pokazalo se kako naš zakonodavac u prosijeku mijenja odredbe Kaznenog zakona svakih nepunih godinu i pol dana. Takav normativni trend nije novost u hrvatskom kaznenopravnom prostoru. Primjerice, Kazneni zakon iz 1997. godine doživio je 13 intervencija i time nastavio slijed zakonodavnog aktivizma koji se vezuje i uz ranije važeće kaznene zakone. Zlatarić je tako prije gotovo sedam desetljeća zaključio da ne postoji savršena kodifikacija i kako uvijek ima prostora za zakonodavno popravljanje i poboljšanje. 

Struka je suglasna kako su zakonodavne intervencije nužne da bi se otklonile normativne slabosti poput pravno-tehničkih pogreški, nedovoljno jasnih i nedovoljno preciznih odredbi, instituta bez jakog teorijskog uporišta i da bi se ispunile obveze preuzete iz europskog i međunarodnog pravnog prostora. Nedavno okončana pandemija COVID-19 bolesti pokazala je kako nova zakonska rješenja mogu generirati i novonastale društvene okolnosti i potreba za pojačanom zaštitom posebno ranjivih građana. No isto tako prevladava i shvaćanje kako prečeste promjene zakonskih tekstova narušavaju jedno od temeljnih načela normativnog sustava, načelo pravne sigurnosti. Prihvatljive zakonodavne intervencije su stoga one koje predstavljaju pravičan balans između racionalnih potreba za novim amandmanima i uvažavanjem zahtjeva pravne sigurnosti kao bitne odrednice vladavine prava. 

Kako bi se ustanovilo predstavlja li prijedlog osme novele ishitreni istup predlagatelja potaknut, između ostalog, i pritiskom građanskih inicijativa i zahtjevima za jačanjem kaznene represije, detaljno će se analizirati predložena normativna rješenja. S posebnom pažnjom istražit će se jesu li te odredbe u skladu s konvencijskim i europskim standardima. Kako bi se istražilo u kojoj mjeri prijedlog osme novele nudi rješenja za normativne nedostatke koji su uočeni u praktičnoj primjeni Kaznenog zakona, proučit će se i dostupna sudska praksa u svezi s kaznenim djelima u koja se prijedlogom intervenira. Na temelju provedene teorijske i praktične analize predložit će se rješenja de lege ferenda za daljnje osnaženje normativne koherentnosti kaznenog zakonodavstva u skladu sa diktatom ustavnog prava.     

Recently, the Government of the Republic of Croatia announced the proposal for the Eighth Amendment to the Criminal Code, which entered into force on January 1, 2013. The dynamic of legislative amendments has shown that our legislator changes the provisions of the Criminal Code on average less than a year and a half. Such normative trend is not new in the Croatian criminal law area. The Criminal Code from 1997, for example, underwent 13 interventions, continuing the series of legislative activities also associated with the Criminal Codes previously in force. Zlatarić therefore concluded almost seven decades ago that there is no perfect codification and that there is always room for legislative corrections and improvements. 

Criminal law experts agree that legislative interventions are necessary to eliminate normative weaknesses such as technical legal errors, insufficiently clear and imprecise provisions, institutes without a solid theoretical basis, and to fulfil the obligations assumed from the European and international legal area. The recently ended COVID-19 pandemic has shown that new social circumstances can generate new legal solutions and the need for increased protection of particularly vulnerable citizens. However, there is also an understanding that too frequent changes in legal texts violate one of the basic principles of the normative system, the principle of legal certainty. Acceptable legislative interventions, therefore, are those that represent an appropriate balance between the rational need for new amendments and the preservation of the requirements of legal certainty as an essential determinant of the rule of law. 

In order to determine whether the proposal for the Eighth Amendment represents a hasty move by the government, prompted in part by pressure from citizens' groups and demands for increased criminal repression, the proposed normative solutions are analysed in detail. Particular attention is paid to whether these provisions are in line with the conventional and European standards. In order to examine the extent to which the Eighth Amendment proposal provides solutions to the normative shortcomings identified in the practical application of the Criminal Code, the available judicial practice related to the criminal offenses in which the proposal intervenes is examined. Based on the conducted theoretical and practical analysis, de lege ferenda solutions are proposed to further strengthen the normative coherence of the criminal legislation in accordance with the imperatives of constitutional law.