Danas se reč pismenost koristi u velikom broju izraza, među kojima se frekventno mogu čuti elementarna pismenost, vizuelna pismenost, digitalna pismenost, medijska pismenost ili finansijska pismenost.
Elementarna pismenost - sposobnost čitanja, pisanja i računanja.
Funkcionalna pismenost - sposobnost primene stečenih znanja IZ RAZLIČITIH OBLASTI u novim situacijama (čitanje, pisanje, računanje "sa razumevanjem")
Informaciona pismenost - sposobnost kritičkog lociranja, procenjivanja i kritičkog korišćenja informacija (uopšte).
Digitalna pismenost - sposobnost primene informacione pismenosti u digitalnom okruženju.
Medijska pismenost - sposobnost razumevanja i korišćenja, analize i interpretacije poruka u svim oblicima tradicionalnih i društvenih medija: knjigama, novinama i časopisima, radiju, televiziji i internetu
Informatička pismenost - razumevanje i korišćenje mogućnosti globalne informacine mreže.
Računarska pismenost - sposobnost za korišćenje osnovnih mogućnosti operativnog sistema, standardnih aplikativnih programa (tekst procesora, alata za crtanje, za obradu teksta…) i veštinu traženja i proveravanja informacija na Internetu, za kreiranje sadržaja pomoću računara...
Matematička pismenost - sposobnost razumevanja sadržaja ili struktura znanja na koje se oslanjaju pojedini problemi i zadaci; sposobnost razumevanja procesa koje je potrebno da učenik aktivira kako bi povezao problemsku situaciju sa matematičkim sadržajem; Biti matematički funkcionalno pismen danas znači poznavati matematičke alate i rezonovati logičko-matematički u situacijama rešavanja određenih realnih životnih izazova.
Vizuelna pismenost- sposobnost razumevanja i korišćenja slika, fotografija, ilustracija i računarske grafike s ciljem prenošenja poruka, misli i ličnih doživljaja.
Društvena pismenost - sposobnost komuniciranja u društvenom kontekstu.
Kulturalna pismenost - sposobnost komuniciranja u kulturnom kontekstu; razumevanje kako države, religije, etničke grupe, verovanja, običaji i usmena tradicija utiču na interpretaciju, analizu i kreiranje poruka.
Zdravstvena pismenost - sposobnost ljudi da preuzmu veću i aktivniju ulogu u sopstvenoj zdravstvenoj nezi.
Finansijska pismenost - razumevanje finansijskih koncepata i rizika, donošenje efikasnih odluka u različitim finansijskim kontekstima; aktivno učestvovanje u ekonomskim ,,zbivanjima''.
Naučna pismenost - razumevanje sveta koje se zasniva na sistemskim, teoretskim znanjima iz različitih oblasti.
Ekološka pismenost - sposobnost razumevanja prirode i procesa u prirodi, održivog razvoja i očuvanja životne sredine.
Sve ove definicije različitih vidova pismenosti relativno su nove i nalaze se u procesu evolucije. To znači da nisu konačne i da se mogu menjati. Neosporno je da pojedine vrste pismenosti podrazumevaju, odnosno uključuju druge vrste pismenosti.
Priručnik za nastavnike "Naši učenici u svetu kritičkog mišljenja i medijske pismenosti"
Zavod za unapređivanje obrazovanja i vaspitanja
Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Beogradu
Funkcionalna pismenost se odnosi na skup praktičnih veština potrebnih za čitanje, pisanje i matematiku u stvarne životne svrhe, tako da ljudi mogu efikasno da rade u svojoj zajednici. To su veštine potrebne za donošenje odluka, dobar rad i snalaženje u svakodnevnom životu.
Očigledno, čitanje ili pisanje reči i brojeva nije dovoljno za testiranje pismenosti. Ljudi treba da budu u stanju da razumeju i koriste te reči i brojeve u praktične svrhe, kao što su razmišljanje o idejama i rešavanje problema. Ova široka definicija pismenosti naziva se funkcija učenja.
Pogledajmo neke primere funkcionalne pismenosti koji sprečavaju da društvo postane nefunkcionalno.
Vrste funkcionalne pismenosti
1. Medijska pismenost je mogućnost pristupa, istraživanja i kreiranja poruka u različitim medijskim formatima. Njegova svrha je da ljude od mnogih potrošača pretvori u promišljene građane koji mogu biti uhvaćeni u propagandi ili reklamiranju.
2. Građanska pismenost je podizanje svesti o tome kako vlada funkcioniše i vašim pravima i odgovornostima kao građanina i glasača.
3. Finansijska pismenost je sposobnost upravljanja novcem i donošenja odluka o novcu. Bilo da ste potrošač ili vlasnik preduzeća ili glasač, da biste razumeli finansijske budžete, kamatne stope koje pomažu u poboljšanju veština štednje.
4. Kompjuterska pismenost je sposobnost korišćenja računara. Ovi skupovi veština mogu da se kreću od osnovnih tehnologija (npr. korišćenje aplikacija kao što su e-pošta i Microsoft Office) do naprednog znanja (npr. programiranje i računarstvo).
5. Pravna pismenost je sposobnost razumevanja zakona i stoga biti u stanju da se prate pravne politike i procedure.
6. Naučna pismenost ne znači da morate pamtiti činjenice; pre sposobnost da se sprovede istraživanje i identifikuju dokazi koji podržavaju ili protivreče mitovima ili pretpostavkama.
7. Zdravstvena pismenost je sposobnost razumevanja zdravstvenih informacija, posebno prilikom donošenja medicinskih odluka ili izbora načina života u vezi sa ishranom, vežbanjem, spavanjem i drugim faktorima koji utiču na fizičko i mentalno blagostanje.
8. Veronauka je sposobnost tumačenja verskih tekstova i komunikacije sa različitim religijama. Versko obrazovanje je važno u borbi protiv jedinstvenosti (npr. verski žar) i diskriminacije (npr. islamofobije).
englishbix.com·English learning and Resource website for beginners and Teachers
Komunikacija
Izvori informacija
Multimedijalni sadržaji
Kancelarijsko poslovanje
Geografski informacioni sistemi
Elektronska trgovina i elektronsko bankarstvo
Hardversko inženjerstvo je u tesnoj vezi s elektrotehnikom i obuhvata razvoj računarskih sistema. Delove računara konstruisali su inženjeri koji se bave ovom oblašću.
• Softversko inženjerstvo bavi se osmišljavanjem, pravljenjem i održavanjem složenih računarskih programa i programskih sistema. Sve veće programe prisutne na računarima (recimo) programe za obradu teksta ili slika) ili koje koristite dok ste na internetu (na primer) pretraživače veba) konstruisali su inženjeri koji se bave ovom oblašću.
• Računarska grafika bavi se izradom slika i animacija pomoću računara. Većina današnjih 3D animiranih filmova ili računarskih igara, ali i 3D prikazi u medicini nastali su zahvaljujući dostignućima savremene računarske grafike.
• Veštačka inteligencija bavi se tehnikama kao što su mašinsko učenje, računarski vid, prepoznavanje slika, istraživanje podataka itd. Na primer, automatsko prepoznavanje lica ljudi na fotografijama, prepoznavanje otisaka prstiju, inteligentno kretanje protivnika u računarskim igrama ili planiranje optimalne putanje nekog uređaja u industrijskom pogonu uključuju korišćenje tehnika veštačke inteligencije.
• Baze podataka i informacioni sistemi bave se organizacijom velikih količina podataka tako da se oni mogu što efikasnije prikupljati i upotrebljavati. Na primer, elektronski dnevnik u koji se unose sve vaše ocene i izostanci tako da im možete pristupiti od kuće predstavlja jedan informacioni sistem škole i obuhvata neku bazu podataka. Informasioni sistem bolnice kao deo zdravstvenog informasionog sistema (ZIS) takođe obuhvata bazu podataka sa različitim dozvolama za pristup.
• Računarske mreže bave se povezivanjem više računara da bi bila moguća razmena podataka između njih. Zahvaljujući istraživanjima u oblasti računarskih mreža stiglo se do interneta i danas ne možemo zamisliti računar koji nije povezan u neku mrežu ili na internet.
• Kriptografija i zaštita bave se razvojem tehnika za zaštitu podataka od neovlašćenog pristupa. Zahvaljujući dostignućima ove oblasti danas su, na primer, mogući elektronska trgovina i elektronsko bankarstvo.
Neke od oblasti računarstva su više teorijski orijentisane. Najznačajnije među njima su algoritmi i strukture podataka, teorija programskih jezika, teorija algoritama, teorija izračunljivosti, teorija informacija i formalne metode. Ovo su samo neke od podoblasti računarstva, a pošto je računarstvo veoma živa oblast, stalno nastaju nove podoblasti.
Informatika za prvi razred gimnazije, Filip Marić
Najlakši način da razumete bitove je da ih uporedite sa nečim što znate: ciframa. Cifra je jedno simbol koji može da predstavlja numeričke vrednosti između 0 i 9. Cifre se obično kombinuju zajedno u grupe da bi se stvorili veći brojevi. Na primer, 6357 ima četiri cifre. Podrazumeva se da u broju 6357, 7 popunjava "mesto jedinica", dok 5 popunjava mesto 10-ica, 3 popunjava mesto stotina, a 6 popunjava mesto hiljada. Dakle, mogli biste da izrazite stvari na ovaj način ako želite da budete eksplicitni:
(6 * 1000) + (3 * 100) + (5 * 10) + (7 * 1) = 6000 + 300 + 50 + 7 = 6357
Drugi način da se to izrazi bio bi korišćenje stepena od 10. Pod pretpostavkom da ćemo koncept „podignutog na stepen od“ predstaviti simbolom „^“ (tako da je „10 na kvadrat“ napisano kao „10^2“ ), drugi način da se to izrazi je ovako:
(6 * 10^3) + (3 * 10^2) + (5 * 10^1) + (7 * 10^0) = 6000 + 300 + 50 + 7 = 6357
Naš brojevni sistem sa bazom 10 je verovatno nastao jer imamo 10 prstiju, ali ako bismo evoluirali da umesto toga imamo osam prstiju, verovatno bismo imali sistem brojeva sa osnovom 8. Možete imati sistem brojeva na bazi bilo čega. U stvari, postoji mnogo dobrih razloga za korišćenje različitih baza - osnova, u različitim situacijama.
Računari rade koristeći sistem brojeva sa osnovom 2, takođe poznat kao binarni brojni sistem (baš kao što je brojni sistem sa bazom 10 poznat kao dekadni brojni sistem).
Razlog zašto računari koriste sistem sa osnovom 2 (binarni sistem) je taj što mnogo olakšava njihovu implementaciju u okviru elektronske tehnologije.
Računari koriste binarne brojeve i stoga koriste binarne cifre umesto decimalnih cifara. Reč bit je skraćenje reči „Binari digIT“. Dok decimalne cifre imaju 10 mogućih vrednosti u rasponu od 0 do 9, bitovi imaju samo dve moguće vrednosti: 0 i 1. Prema tome, binarni broj se sastoji samo od 0 i 1, ovako: 1011. Kako saznati koja je vrednost binarnog broja 1011 je? Uradite to na isti način na koji smo to uradili gore za 6357, ali koristite osnovu od 2 umesto osnove od 10. Dakle:
1011 je: (1 * 2^3) +(0 * 2^2) + (1 * 2^1) + (1 * 2^0)=8+0+2+1=11
Predstavimo sada binarni broj 1100011010101:
(1 * 2^12)+(1 * 2^11) + (0 * 2^10) + (0 * 2^9) + (0 * 2^8)+(1 * 2^7) + (1 * 2^6) + (0 * 2^5) + (1 * 2^4)+(0 * 2^3) + (1 * 2^2) + (0 * 2^1) + (1 * 2^0) = 4096+2048+0+0+0+128+64+0+16+0+4+1=6357
1100011010101
6357/2 1
3178/2 0
1589/2 1
794/2 0
397/2 1
198/2 0
99/2 1
49/2 1
24/2 0
12/2 0
6/2 0
3/2 1
1/2 1
Isprobajte ovaj eksperiment: Otvorite novu datoteku u Notepad-u i ubacite rečenicu „Đaci su u školi.“ u nju. Sačuvajte datoteku na disk. Zatim koristite istraživač File Explorer i pogledajte veličinu datoteke. Videćete da datoteka ima veličinu od 18 bajtova na disku: 1 bajt za svaki standardni znak, 2 bajta za svako naše karakteristično slovo. Ako dodate još jednu reč na kraju rečenice i ponovo je sačuvate, veličina datoteke će se povećati na odgovarajući broj bajtova. Svaki znak predstavlja bajt ili 2 bajta.
Napišite svoje ime i prezime u ASCII kodu.
https://www.rapidtables.org/hr/convert/number/ascii-to-binary.html
Ko želi više znati... Kodiranje karaktera
Kodiranje karaktera definiše svaki znak, njegovu kodnu tačku i način na koji je kodna tačka predstavljena u bitovima. Bez znanja koje se kodiranje koristi, ne možete ispravno protumačiti niz znakova.
Postoje brojne šeme kodiranja, ali se one možda neće lako pretvoriti jedna u drugu, a malo njih uzima u obzir znakove za više od nekoliko različitih jezika. Na primer, ako je vaš računar podešen da koristi OEM—Latin II po podrazumevanoj vrednosti i vi ste posetili veb lokaciju koja koristi IBM EBCDIC—ćirilicu, svi znakovi prisutni u ćirilici koji nisu u šemi kodiranja Latin II neće biti pravilno prikazani ; oni bi bili zamenjeni drugim znakovima, kao što su znak pitanja ili kvadrat.
Pošto Unicode sadrži kodne tačke za većinu znakova u svim modernim jezicima, korišćenje Unicode kodera karaktera omogućiće vašem računaru da tumači skoro svaki poznati karakter.
U upotrebi su tri glavne šeme Unicode kodiranja znakova: UTF-8, UTF-16 i UTF-32. UTF je skraćenica od Unicode Transformation Format. Brojevi koji prate UTF označavaju veličinu, u bitovima, jedinica koje se koriste za kodiranje.
UTF-8 koristi 8-bitna kodiranja znakova promenljive širine. UTF-8 koristi između 1 i 6 bajtova za kodiranje znaka; može koristiti manje, isto ili više bajtova od UTF-16 za kodiranje istog znaka. U UTF-8, svaka kodna tačka od 0 do 127 (U+0000 do U+0127) se čuva u jednom bajtu. Samo kodne tačke 128 (U+0128) i više se čuvaju koristeći 2 do 6 bajtova.
UTF-16 koristi jednu, 16-bitnu jedinicu koda fiksne širine. Relativno je kompaktan i svi najčešće korišćeni karakteri uklapaju se u jednu 16-bitnu kodnu jedinicu. Ostalim karakterima se može pristupiti korišćenjem parova 16-bitnih kodnih jedinica.
UTF-32 zahteva 4 bajta za kodiranje bilo kog znaka. U većini slučajeva, dokument kodiran u UTF-32 biće skoro duplo veći od istog dokumenta kodiranog u UTF-16. Svaki znak je kodiran u jednoj jedinici koda fiksne širine od 32 bita. Koristili biste UTF-32 ako memorijski prostor nije problem i ako želite da koristite jednu jedinicu koda za svaki znak.
Sva tri oblika kodiranja kodiraju iste zajedničke znakove i mogu se konvertovati iz jednog u drugi bez gubitka podataka.
Ostala Unicode kodiranja karaktera uključuju UTF-7 i UTF-EBCDIC. Postoji i kodiranje GB18030, koje je kineski ekvivalent UTF-8 i podržava pojednostavljene i tradicionalne kineske znakove.
https://computer.howstuffworks.com/bytes1.htm