Suze Majke Božje u Akiti
Ova stranica je (izmjenjena~dopunjena) u 2020 ~ This page was last modified in 2020
(English language) : http://www.catholictradition.org/Mary/akita.htm
Suze Majke Božje u Akiti (Japanu)
Neka huči more i što je u njemu, krug zemaljski i stanovnici njegovi! Rijeke nek plješću rukama, zajedno s njima nek se brda raduju! Jer Jahve dolazi, dolazi suditi zemlji. Vladat će krugom zemaljskim po pravdi i pucima po pravici. (Psalam 98)
Mjesto Akita na sjeveru Japana postalo je poznato u svijetu sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća i to po kipu Majke Božje koji plače ljudskim suzama i lije ljudsku krv. U razdoblju od 28. lipnja do 29. srpnja 1973. godine kipu Gospe krvario je desni dlan, a u razdoblju od 4. siječnja 1975. do 15. rujna 1981. godine kip Gospe je u Akiti lio je suze 101 put.
Majka Božja povjerila je jednoj japanskoj redovnici, po imenu sestra Agnes Sasagawa, važne poruke za svijet. Godine 1973., Blažena je Djevica došla u Japan, zemlju u kojoj katoličko pučanstvo čini približno 0.3 posto. Redovnička zajednica, kao i samostan što ga je Blažena Djevica pohodila, posvećeni su klanjanju Svetoj Euharistiji, pa stoga nije čudno da su se događaji koji su prethodili porukama zbili pred Svetohraništem. Prvenstvena je nakana mističnih događanja u Akiti bila potvrditi Stvarnu Prisutnost Našega Gospodina u Euharistiji. Tijekom svih devet godina ovih nebeskih događanja, u više je navrata također prikazano postojanje, kao i vrlo aktivna uloga što je Anđeli Čuvari igraju u zaštiti svojih štićenika, kao i općenito poslanje svih Anđela kao klanjatelja Bogu.1
Marija kao Su-Otkupiteljica
Događaji koji su se zbili u Akiti aludiraju na ulogu Blažene Djevice kao Su-Otkupiteljice. Događaji u Akiti usredotočeni su na Marijin kip u samostanu koji je lijevao suze. Poruka Marije kao Su-Otkupiteljice, Posrednice i Zagovornice dolazi nam preko izgleda kipa na nekoliko načina: (1) kip je reprodukcija Gospe Sviju Narodâ, u obličju u kojem se ona ukazala u Amsterdamu, kada je nagovijestila skoro proglašenje dogme o Mariji kao Su-Otkupiteljici, Posrednici i Zagovornici/kip je visok 95 centimetra,izrađen je iz drva'kastura'. Lijepo u drvu oblikovana Gospa stoji na kugli, a iza nje je križ.; (2) desna ruka kipa nosi stigmate u obliku križa koje su puštale krv, te (3) iz kipa se cijedila tekućina nalik na znoj i izlazile krvave suze. Znoj i krv prizivlju sliku Našega Gospodina za vrijeme Njegove Muke. Majka Kristova kao Su-Otkupiteljica ima dioništvo u patnji Svojega Sina. "Ako iz krvi što ju je prolila Gospa od Akite treba izvući neki zaključak, onda je to taj da njeno poslanje kao Su-Otkupiteljice nikada nije završilo, te se nastavlja sve do današnjega dana," rekao je otac Jacques, francuski misionar koji je trideset godina radio u Japanu kao poglavar Sestara
Ulogu su-otkupljenja dijele svi koji svoja trpljenja sjedine s Kristovima, te, poput Svetoga Pavla "u svom tijelu dopunja/-ju/ što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu" (Kološanima 1,24). Tu su ulogu laikâ potakla ukazanja u Fatimi, kada je Blažena Djevica kazala, "Puno molite i prinosite žrtve za grešnike, jer mnoge duše odlaze u pakao stoga što nema nikoga tko bi se za njih molio i prinosio žrtve" (kolovoz 1917.).
Blagdani
Još se jedno žarište ukazanjâ odnosi na važnost liturgijskih blagdana. Sestra je Agneza po prvi puta začula svoga Anđela Čuvara kako joj se obraća o Blagdanu Presvetoga Srca. Ostale su poruke od Anđela Čuvara stigle na Blagdan Arkanđelâ (29. rujna), Anđelâ Čuvarâ (2. listopada), te Svetoga Josipa Radnika (1. svibnja). Gospin je kip prestao plakati na Blagdan Gospe Žalosne. Cjelokupni su se mistični događaji koji su se zbili u samostanu okončali o Blagdanu Pohoda BDM (31. svibnja), koji se te godine poklopio s Blagdanom Duhova.
Dani posvećeni određenim pobožnostima također su vrlo značajno naglašeni. Prve dvije poruke Blažene Djevice primljene su na Prve Petke (značajne za pobožnost Presvetom Srcu), dok je treća primljena na godišnjicu čuda sunca u Fatimi (13. listopada). Desna je ruka kipa prestala krvariti na Prvi Petak, dok je kip prestao plakati jednog od sljedećih Prvih Petaka.
Događaji koji su prethodili porukama
Gospodin u Euharistiji - 1973.
Sestra je Agneza pošla sama u kapelicu i odjednom joj se učinilo da snažna svjetlost prodire iz Svetohraništa. Ona se smjesta prostrla na tlu, te je tako ostala i nakon što se svjetlost povukla. Sestra Agneza je znala da je Isus u Hostiji istinski očitovao Svoju Stvarnu Prisutnost.
14. lipnja 1973.
Sestra Agneza molila je u zajednici pred Presvetim Sakaramentom, kada je odjednom zasjala svjetlost iz Svetohraništa. Za razliku od prethodnog puta, zrake su zlatne svjetlosti bile omotane crvenim plamenom. Činilo se da čitavo Svetohranište gori.
28. lipnja 1973.
Dok se molila u kapelici, sestra Agneza je osjetila kao da je nešto probolo dlan njene lijeve ruke. Kada je izašla iz kapelice, ugledala je dvije crvene ogrebotine u obliku križa, /dugačkog tri i širokog dva centimetra. Četvrtkom je rana bridjela i bila bolna poput prišta, otvarala se, a petkom bi obilno krvarila. Do nedjelje bi rana zacijelila i dobila blijedoružičastu boju. Sve bi bilo dobro do četvrtka, kada je rana ponovno sestru Agnes boljela i otvarala se te petkom opet obilno krvarila, i tako zaredom pet tjedana. Petkom je sestra Agnes zamatala ruku zavojem i gazom. U tome su joj pomagale sestre Katoke i Ikeda. Vidjevši krv kako nezaustavljivo lipti iz stigme, sestre su odmah zaključile da bi ta pojava mogla imati ozbiljno značenje. Naime, čudo se dogodilo istodobno. Krv je potekla iz desnog dlana kupa Djevice Marije./
Za vrijeme Klanjanja Presvetom Sakramentu nakon Mise, sestra Agneza zapisala je sljedeće riječi u svoj osobni dnevnik: "Odjednom je iz Presvetoga Sakramenta zasjala zasljepljujuća svjetlost. Kao što je to bio slučaj i prije, nešto nalik na maglu ili dim stalo se okupljati oko oltara i zraka svjetlosti. Potom se pojavilo mnoštvo bića nalik na Anđele koji su okružili oltar u klanjanju pred Hostijom... Svjetlost koja je dopirala iz Hostije bila je tako snažna da nisam mogla gledati izravno u nju. Zatvorivši oči, instinktivno sam se prostrla.
29. lipnja 1973.: Blagdan Presvetog Srca
Za vrijeme klanjanja pred Presvetim Sakramentom, sestra Agneza je bila započela moliti krunicu, kad se odjednom, vrlo blizu nje, s njene desne strane, pojavila jedna osoba. Bila je to ista ona osoba koja joj se ukazala prije četiri godine prilikom jednog od njenih boravaka u bolnici. Ta ju je osoba naučila izreći sljedeću molitvu nakon svake desetice krunice: "O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe, očuvaj nas od paklenoga ognja, dovedi u Raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije tvoje milosrđe." Bila je to ista ona molitva koju je Gospa naučila fatimsku djecu.
I sada je ta osoba ponovno stajala kraj sestre Agneze. Ovoga je puta ta prekrasna osoba molila krunicu zajedno sa setrom Agnezom, ali vrlo polako. Potom je ta prekrasna osoba stala ovako moliti: "Presveto Srce Isusovo, STVARNO prisutno u Svetoj Euharistiji, posvećujem ti svoje tijelo i dušu da budu savršeno jedno s Tvojim Srcem, koje se u svakom trenutku žrtvuje na svim oltarima svijeta, i časti Oca, zazivajući dolazak Njegova Kraljevstva. Molim Te, primi ovaj ponizni prinos moje osobe. Služi se mnome kako želiš na slavu Očevu i za spasenje duša. Presveta Majko Božja, ne dopusti da se ikada odijelim od tvoga Božanskoga Sina. Molim Te brani me i štiti kao Tvoje posebno dijete. Amen."
(Napomena: Ovu je molitvu sastavio biskup Ito za Red službenica Euharistije. U njenom izvornom izdanju, prva rečenica nije sadržavala riječ "stvarno". Na zahtjev Blažene Djevice, ona je kasnije umetnuta.)
Sestra Agneza je shvatila da je to Anđeo koji se ukazivao u liku žene, koja se s vremenom predstavila kao Anđeo Čuvar sestre Agneze.
6. srpnja 1973.: Prvi Petak
Za vrijeme klanjanja, Anđeo se ponovno ukazao i stao moliti krunicu sa sestrom Agnezom. Odjednom je osjetila snažnu bol u dlanu, ali je nastavila moliti. Kasnije je, pregledavši ranu, sestra Agneza primijetila da se u središtu dvaju krakova križa nalazi rupa iz koje je potekla krv. Bol se nastavila i nakon što je krv prestala teći. Sestra Agneza tu je noć provela u jakim bolovima.
U svoj je dnevnik oko 3 sata izjutra sestra Agneza zapisala, "Upravo sam ponovno promijenila zavoj i nastavila moliti. Potom sam začula glas za koji ne znam odakle je dolazio, a koji mi je rekao, "Ne boj se. Žarko moli, ne samo poradi svojih grijeha, već i u naknadu za grijehe svih ljudi. Svijet danas ranjava Presveto Srce Našega Gospodina svojom nezahvalnošću i uvredama. Marijine su rane znatno dublje i bolnije od tvojih. Pođimo se pomoliti zajedno u kapelicu." Glas je dopirao od njezinoga Anđela koji je nešto kasnije rekao, "Ja sam onaj koji je s tobom i koji te čuva."
Sestra Agneza požurila je s Anđelom u kapelicu. "U to je vrijeme kip stajao s desne strane oltara... Odjednom sam osjetila da je drveni kip oživio i da će mi progovoriti. Bio je okupan u jarkoj svjetlosti. Sestra se Agneza instinktivno prostrla na tlu i začula sljedeću poruku:
6. srpnja 1973.: Prva poruka Blažene Djevice
"Kćeri moja, novakinjo moja, lijepo si me poslušala napustivši sve da bi me slijedila. Je li nemoć tvojih ušiju bolna? Tvoja će gluhoća biti izliječena, budi uvjerena. Budu strpljiva. To je posljednja kušnja. Uzrokuje li ti rana na ruci trpljenje? Moli u naknadu za grijehe ljudi. Svaka je osoba u ovoj zajednici moja nezamjenjiva kćer. Od svoga si se Krštenja uvijek vjerno molila za njih. Nastavi puno moliti...puno. Ispričaj svome poglavaru sve što se danas zbilo i poslušaj sve što će ti on kazati. Zatražio je od tebe da žarko moliš." Sestra Agneza je shvatila da, poradi boli u lijevoj ruci, neće primiti Pričest na ruku. Bol je bila tolika da ne bi mogla ispružiti ruku da je primi.
7. srpnja 1973.
Rano izjutra, sestra je Agneza molila u kapelici, te primijetila nešto neobično na desnoj ruci kipa Blažene Djevice. U središtu dlana drvene ruke, nalazila se rana u obliku križa. Na mjestu gdje su se dvije poprečne grede presijecale, tekla je krv iz udubine u središtu, stvarajući tako prežalostan prizor/Sestra Terese Toshiko Kashiwagi dala je ovo svoje svjedočansstvo:- Vidjela sam kako iz dlana kipa Presvete Majke teče krv. Rana je bila u obliku križa, a izgled rane se vrlo brzo mijenjao. Djelovi dlana oko stigme nalikovali su ljudskoj rani. Dlan je izgledao kao da je od krvi i mesa čovjeka, a ne drvenog kipa. Nakon jedne od tih promjena vidjela sam dijelić kože nalik otisku prsta.' A sestra Saki Kotake je izjavila:-Krv iz dlana na Gospinu kipu nijednom nije kapnula na pod. Jednostavno bi klizala po kipu i nestala bi prije nego što je trebala kapnuti na tepih.'/. Preplavljena mješavinom straha i poštovanja, sestra Agneza se prisjetila riječi koje su joj bile upućene te noći: "Moli u naknadu za grijehe ljudi."
27. srpnja 1973.
Sestra Agneza dva dana nije mogla spavati zbog bolne rane na ruci. Rano prijepodne toga Prvoga Petka, osjetila je upravo nesnosnu bol. Sestra je Agneza potražila utočište u kapelici. Tamo se prostrla na tlu i smjesta začula svoga Anđela čuvara kako joj govori: "Tvoja će se trpljenja danas okončati. Pozorno utisni u dubinu svoga srca pomisao na Marijinu krv. Krv što ju je Marija prolila ima duboko značenje. Ta je dragocjena krv prolivena kao vapaj za vaše obraćenje, za mir, u naknadu za nezahvalnost i hule na Gospodina. Uz pobožnost Presvetom Srcu, odluči se i na pobožnost Predragocjenoj Krvi. Moli u naknadu za sve ljude."
Na svoje iznenađenje, sestra Agneza nije mogla odgovoriti. Njezin je Anđeo nastavio: "Reci svome poglavaru da je krv danas prolivena po posljednji puta. I tvoja će bol danas prestati. Ispričaj im što se danas dogodilo. On će to odmah shvatiti. A ti poslušaj njegove upute." Anđeo je ovu rečenicu završio sa smiješkom i nestao. /U nedjelju 29. srpnja sestri Agne se nestala stigma, dok se na dlanu Gospina zadržala do 29.rujna 1973. godine/.
3. kolovoza 1973.
Sestra Agneza pošla je u rano poslijepodne u kapelicu, kako bi razmatrala muku Našega Gospodina, te je kasnije stala moliti krunicu. Potom je čula kako joj Anđeo Čuvar govori: "Imaš nekoliko pitanja. Izvoli, ne daj se smesti." (Biskup je od sestre Agneze zatražio da Blaženoj Djevici postavi tri pitanja, te se sestra Agneza molila kako bi joj se pružila prilika da izvrši zadaću povjerenu joj od biskupa). Potom je odjednom začula glas neopisive ljepote. Prepoznavši da je to Blažena Djevica, sestra Agneza primila je njenu drugu poruku:
3. kolovoza 1973.
"Kćeri moja, novakinjo moja, ljubiš li Gospodina? Ako ljubiš Gospodina, poslušaj što ti imam reći. Vrlo je važno. Prenijet ćeš to svome poglavaru. Brojni ljudi u ovome svijetu vrijeđaju Gospodina. Želim duše koje će ga tješiti, kako bi ublažile ljutnju Nebeskoga Oca. Zajedno sa svojim Sinom, želim duše koje će svojim trpljenjem i siromaštvom vršiti naknadu za grešnike i nezahvalnike.
"Da bi svijet upoznao Njegovu srdžbu, Nebeski Otac pripravlja veliku kaznu za čitavo čovječanstvo. Zajedno sa svojim Sinom, već sam toliko puta intervenirala da bih ublažila gnjev Očev. Spriječila sam stradanja prikazujući Mu trpljenja Sina na Križu, Njegovu Predragocjenu Krv, kao i ljubljene duše koje Ga tješe, tvoreći tako legiju dušâ žrtve. Molitva, pokora i odvažne žrtve mogu ublažiti srdžbu Očevu.
Tražim to također i od tvoje zajednice: da ljubi siromaštvo, da se posvećuje i moli u naknadu za nezahvalnost i hule tolikih ljudi. Molite molitvu Službenica Euharistije sa svješću o njezinu značenju; oživotvorite je; prikazujte /sve što vam Otac pošalje/ u naknadu za grijehe. Neka se svaka od vas nastoji, u skladu sa svojim sposobnostima i položajem, u potpunosti prikazati Gospodinu.
"Čak je i u svjetovnoj zajednici potrebna molitva. Duše koje žele moliti, već se nalaze na putu međusobnoga okupljanja. Ne poklanjajući odveć pozornosti samome njihovom obliku, budite vjerne i ustrajne u svojim molitvama, kako biste utješile Gospodara.
"Je li ono što u svome srcu misliš istinito? Jesi li istinski odlučila postati kamen odbačeni? Novakinjo moja, ti što želiš bez ostatka pripadati Gospodinu, da bi postala zaručnicom dostojnom Zaručnika, položi svoje zavjete znajući da moraš biti pribita na Križ s tri čavla. Ta su tri čavla siromaštvo, čistoća i poslušnost. Među njima, poslušnost predstavlja temelj. U posvemašnjoj prepuštenosti, pusti neka te vodi tvoj poglavar. On će te znati razumjeti i upravljati."
29. rujna 1973.: Blagdan Arkanđelâ
Dok je zajednica privodila kraju službu u kapelici, kip je postao snažno obasjan svjetlošću, te kao da se stao znojiti. Sestra Agneza je osjetila nekoga kraj sebe. Podigla je oči i ugledala Anđela koji je rekao: "Marija je još tužnija nego kada lije krv. Obriši znoj." S najvećom brižnošću i pobožnošću, sestra Agneza i još nekolicina sestara vatom su upile znoj. Cijeli je kip bio njime prekriven. Tekućina nalik na snažan znoj nije prestajala teći, napose na čelu i vratu. Potom su sestre odjednom zamijetile kako se s komadićâ vate širi nadnaravno ugodan miris. Taj se miris poprilično dugo zadržao u kapelici. Svaki puta kada bi netko u nju ušao, imao je dojam kao da ulazi u samo Kraljevstvo nebesko.
2. listopada: Blagdan Anđelâ Čuvarâ
U trenutku Pretvorbe za vrijeme Mise, zasljepljujuća je svjetlost zasjala iz Svetohraništa. "Istovremeno su se, u molitvi pred svjetlećom Hostijom, pojavili Anđeli. Klečali su pred oltarom u polukrugu, nama okrenuti leđima. Bilo ih je osam... Bilo bi teško točno opisati njihovu odjeću. Jedino što mogu reći jest da su bili obavijeni nekom vrstom bijele svjetlosti... Svih je osam Anđela bilo u poklonstvu pred Presvetim Sakramentom u najvećoj pobožnosti.
"U trenutku Pričesti, približio mi se moj Anđeo Čuvar i pozvao me da pristupim oltaru. U tom sam trenutku mogla jasno razabrati Anđele Čuvare svake od članica zajednice. Oni su se nalazili s njihove lijeve strane, te su bili nešto viši negoli svaka od njih.
Poput mog Anđela Čuvara, odavali su dojam pružanja vodstva i zaštite s najvećom dragošću i ljubavlju."
13. listopada 1973.: Konačna poruka Blažene Djevice Marije
/Toga 13, listopada 1973. godine Gospa je, kako je i obećala, iscijelila sestru Agnes. Čudesni povratak sluha sestre Agnes Sasagawe u japanskoj Akiti ima neku vezu sa važnošći datuma: 13. listopada Gospa daje sestri Agnes treću Poruku, istog dana vraća joj sluh, a sve se to dogodilo na obljetnicu Gospina posljednjeg ukazanja u Fatimi 13. listopada 1917. godine. Istog je datuma 66 godina kasnije Gospa ponovila upozorenje u Akiti./
Dok je, prilikom klanjanja pred Presvetim molila krunicu, sestra Agneza je ponovno ugledala žarku svjetlost Presvetoga Sakramenta. Činilo se kako se svjetlost iz Svetohraništa širi po cijeloj kapelici. Istovremeno je Marijin kip isijavao nebeski miris. Nakon klanjanja se vratila u svoju sobu, ali je poslije ponovno otišla u kapelicu. Sestra Agneza opisuje kako je upravo bila ušla u kapelicu, te je, tek što se bila prekrižila krunicom, začula glas neopisive ljepote koji je dopirao iz kipa. Već na samu prvu riječ, sestra se Agneza prostrla na tlu, usredotočivši se na poruku koju je upravo primala; bila je to posljednja poruka. Kada je glas utihnuo, sestra Agneza je razmatrala poruku, te je kasnije od Blažene Djevice primila još i ovu poruku: "Postoji još nešto što želiš pitati? Progovorit ću ti živim glasom. Odsad ćeš slušati onoga koji će ti biti poslan /oca Yasudu/ i svoga poglavara.
Majka Božja je rekla: ""Draga moja kćeri, dobro poslušaj što ti imam reći. O tome ćeš obavijestiti svoga poglavara Kao što sam ti rekla, ako se ljudi ne pokaju i ne poprave, Otac će poslati strašnu kaznu na čitavo čovječanstvo.
Bit će to kazna gora od Potopa, kakva još nikada dosad nije viđena. Vatra će pasti s neba i izbrisati velik dio ljudskoga roda, dobre i zle, pri čemu niti svećenici niti vjernici neće biti pošteđeni. Oni koji prežive bit će tako očajni da će zavidjeti mrtvima. Jedino oružje koje će vam preostati bit će krunica i Znak što vam ga je ostavio moj Sin. Molite krunicu svaki dan. Zajedno s molitvom krunice, molite i za Papu, biskupe i svećenike."
"Djelo će đavla prodrijeti čak i u Crkvu, na način da će se kardinali suprotstavljati kardinalima, a biskupi biskupima. Svećenici koji me štuju nailazit će na prijekor i protivljenje svoje subraće... crkve i oltari bit će opustošeni; Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju kompromise, dok će zloduh brojne svećenike i posvećene duše prisiliti na napuštanje službe Gospodnje.
Zloduh će biti posebno neumoljiv prema dušama posvećenim Bogu. Pomisao na gubitak tolikih dušâ uzrokom je moje žalosti. Ako grijesi postanu brojniji i teži, za njih više neće biti oprosta.
"Puno molite krunicu. Samo sam vas ja kadra spasiti od nevolja koje vam se približavaju. Oni koji se pouzdaju u mene, bit će spašeni."
"Ohrabri se i razgovaraj sa svojim poglavarom. On će znati kako potaknuti svaku od vas na molitvu i vršenje djela zadovoljštine."
4. siječnja 1975.: Kip plače po prvi puta
Anđeo je rekao sestri Agnezi: "Nemoj se iznenaditi ako vidiš da Blažena Djevica plače. Ona plače jer želi obraćenje najvećeg mogućeg broja ljudi. Ona želi da se duše posvete Isusu i Ocu preko njezina posredovanja. Onaj koji te upravlja rekao ti je danas prilikom zadnje propovijedi; tvoja vjera opada ako ne vidiš. To je stoga što je tvoja vjera slaba. Blažena se Djevica raduje posveti Japana njezinu Bezgrješnom Srcu jer ljubi Japan. Ali, žalosna je kada vidi da se ta pobožnost ne uzima ozbiljno. Iako je izabrala ovaj prostor Akite da prenese svoje poruke, lokalni se župnik ne usudi doći iz straha što bi tko mogao reći. Ne boj se. Blažena Djevica čeka na sve vas raširenih ruku iz kojih se izlijevaju milosti. Širi pobožnost prema Djevici. Ona se raduje ispovijedanju vjere laika koji su se danas po njezinu posredovanju posvetili u duhu vaše zajednice. Ne smijete omalovažavati tako posvećene laike. Molitva koju običavate izgovarati, govoreći 'Podaj Japanu milost obraćenja po zagovoru Djevice Marije', mila je Gospodinu. Ti koja si povjerovala kada si ugledala Marijine suze, kada ti to tvoj poglavar dopusti, obrati se najvećem mogućem broju ljudi, kako bi utješila Srca Isusovo i Marijino. Hrabro širi ovu pobožnost na njihovu još veću slavu. Moje ćeš riječi prenijeti svome poglavaru, kao i onome koji te upućuje."
1. svibnja 1976.: Blagdan Svetoga Josipa Radnika
Anđeo je nakon Pričesti rekao sestri Agnezi: "Brojni ljudi u ovome svijetu vrijeđaju Gospodina. Gospa čeka duše koje će Ga utješiti. Ostanite u siromaštvu. Posvećujte se i molite u naknadu za nezahvalnost i hule tolikih ljudi. Krunica je vaše oružje. Pozorno je molite, a još pozornije kada molite s nakanom za Papu, biskupe ili svećenike. Ne smiješ zaboraviti tih /Marijinih/ riječi. Blažena se Djevica bez prestanka moli za obraćenje najvećeg mogućeg broja ljudi i plače, nadajući se Isusu i Ocu privesti duše koje su Im žrtvovane po njezinu zagovoru. Na tu nakanu, te kako biste nadišle vanjske prepreke i postigle nutarnje jedinstvo, budite jednoga srca. Neka vjernici žive život dostojniji vjernikâ! Molite novim srcem. Pridajte veliku važnost ovome danu, na slavu Boga i Njegove Svete Majke."
29. rujna 1981.: Značenje suza
Za vrijeme klanjanja pred Presvetim Sakramentom, sestra Agneza je osjetila prisutnost svojega Anđela pokraj sebe. Nije mu vidjela obličje, već se umjesto toga pred njenim očima pojavila otvorena Biblija. Kada je sestra Agneza prepoznala ulomak iz Knjige Postanka 3,15, Anđeo joj je objasnio: "Brojka stotinu i jedan (dana plača kipa u Akiti. op.pr.) ima svoje značenje. Ona znači da je grijeh došao na svijet po ženi, te da je po Ženi na svijet došlo i spasenje. Nula između dvije jedinice označava Vječnoga Boga, koji je odvijeka i dovijeka. Prva jedinica predstavlja Evu, a druga, Djevicu Mariju." Sestra Agneza je još jednom pročitala taj redak, a potom su i Biblija i Anđeo nestali. (Otac Yasuda komentira da se taj ulomak iz Knjige Postanka naziva protoevanđeljem, te se smatra prvim obećanjem Spasitelja što ga je Bog dao čovjeku. To je također i prvi redak Biblije u kojemu se aludira na Marijino Bezgrješno Začeće, kao i na činjenicu da ona nikada nije bila pod vlašću Sotone.)
"Poruka Akite je Fatimska poruka..."
Biskup Ito, u čijoj je biskupiji smještena Akita, primijetio je sljedeće sličnosti između Akite i Fatime:
Fatima: "Uzrokuje li ti ovo veliku patnju? Moje će ti Bezgrješno Srce biti utjehom i putom ... k Bogu" (13. lipnja 1917.).
Akita: "Uzrokuje li ti rana na ruci trpljenje? Moli u naknadu za grijehe ljudi" (6. srpnja 1973).
Fatima: "Sveti će Otac puno pretrpjeti..." (13. srpnja 1917.).
Akita: "Puno moli za Papu..." (6. srpnja 1973.).
Fatima: "Svaki dan molite krunicu" (13. rujna 1917.).
Akita: "Moli otajstva krunice svakoga dana" (13. listopada 1973.).
Fatima: "... žrtvujte se Bogu, prihvaćajući sva trpljenja što bi vam ih On mogao poslati..." (15. svibnja 1917.).
Akita: "prikazujte /sve što vam Otac pošalje/ u naknadu za grijehe (3. kolovoza 1973.).
Fatima: "Kaznit će svijet za njegove zločine" (srpanj 1917.).
Akita: "Otac će na čitavo čovječanstvo pripustiti veliku kaznu (13. listopada 1973.).
Fatima: "Puno molite i žrtvujte se za grešnike..." (kolovoz 1917.).
Akita: "Moli u naknadu za grijehe ljudi" (6. srpnja 1973).
Fatima: "... progonstva Crkve, oni dobri će postati mučenicima ... neki će narodi biti zbrisani s lica zemlje" (13. srpnja 1917.).
Akita: "... izbrisati /će/ veliki dio čovječanstva s lica zemlje, dobre kao i zle, ne štedeći pritom niti svećenike niti vjernike... (listopad 1973.).
Biskupovo odobrenje
Otac Yasuda, duhovni vođa sestre Agneze, bio je prisutan u 98 od ukupno 101 navrata kada je kip lijevao suze. Stotine je ljudi vidjelo kip kako plače. Da bi se mogli vidjeti ti čudesni događaji, nije se tražila vjera. U nedavnom TV-razgovoru, otac Yasuda je rekao da su uzorci krvi, suza i znoja 29. siječnja 1979. poslani u laboratorij Sveučilišta u Akiti na analizu. Prema potpisanom svjedočanstvu, krvna je grupa bila ona B, dok tjelesne tekućine pripadaju grupi AB. Dana 30. studenog 1981., analize su pokazale da tjelesne tekućine pripadaju grupi 0. Otac Yasuda smatra kako je Bog u ovom slučaju stvorio tri različite krvne grupe, kako bi u potpunosti odbacio teoriju ektoplazme* što su je kritičari iznijeli kako bi obezvrijedili kip koji je plakao i puštao znoj. Prema toj bi teoriji sestra Agneza vlastitu krv bila "zrakom" prenijela na kip. Prva se komisija koja je istraživala pojave u Akiti poslužila ovom teorijom kako bi omalovažila tamošnje događaje.
/Plač Gospina kipa fotografiran je i snimljen videokamerom. Čak je i gradonačelnik Akite, inače budist, Keija Takade, posvjedočio kako je kip Gospe pustio krv, znoj i suze.
U izvješću kardinalu Josipu Ratzingeru, prefektu Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu, biskup Ito sredinom ožujka 1982. godine potanko je opisao pojavu u Akiti./
Na Uskrs, 22. travnja 1984., njegova Uzoritost John Shojiro Ito, biskup Niigate, izdao je pastoralnu poslanicu u kojoj događaje u Akiti proglašava nadnaravnim. U svojoj je pastirskoj poslanici biskup Ito naveo primjer Terese Chun, Koreanke koja je, poradi tumora na mozgu, bila u stanju vegetiranja. Čudesno je ozdravila za vrijeme jednoga ukazanja Blažene Djevice od Akite. Još je jedno čudesno izliječenje bilo ono sestre Agneze, koja je ozdravila od svoje gluhoće. Blažena je Djevica Marija bila nagovijestila redovničino ozdravljenje za vrijeme Blagoslova Presvetoga Sakramenta.
/U lipnju 1988. godine stiže izvještaj Josipa Ratzingera u kojom piše kako je Kongregacija dala konačni sud i događaje vezane uz drveni kip Gospe u Akiti proglasila pouzdanima i vjerostojnima./
VIDJELICA IZ AKITE NAKON 46 GODINA PRIMILA PORUKU ANĐELA!
IMAMO LI VREMENA? IZVANREDAN POZIV! Vidjelica iz Akite nakon 46 godina primila poruku anđela! Rečeno joj je da OVO hitno kaže svijetu! Objavljena 3 mjeseca poslije, studeni 4, 2019. Uredništvo
Anđeo joj je rekao da ovu poruku hitno prenese svijetu!
Katolički radio WQPH EWTN izvijestio je da je primio novu poruku od sestre Agnes Sasagawa, redovnice, koja je primala poruke Gospe od Akite u Japanu, odobrene od strane Katoličke crkve – prenosi grupa Vjera/Dnevno.
Sestra Agneza sada ima 88 godina i pati od brojnih zdravstvenih tegoba, uključujući slomljena rebra i tumor na vratu (koji je nedavno čudesno izliječen), napominju iz radiopostaje. Sestra Agneza zamolila je da se ova poruka proširi po svijetu. Naime, zadnje javljanje Gospe od Akite ovoj redovnici zbilo se 13. listopada 1973. godine, prije 46 godina.
Urednici su objavili sadržaj nove poruke, ovog puta od njezinog anđela čuvara.
U nedjelju 6. listopada 2019. oko 3. 30 anđeo joj je pristupio i rekao: “Dobro je da ovo svima kažeš: pospite se pepelom i molite pokorničku krunicu svaki dan. A ti (govori osobno sestri Sasagawi) moraš postati kao dijete i svaki dan prinositi žrtvu.
Iako u početku nije znala hoće li proširiti ovu privatnu poruku, dva dana nakon toga, dakle 8. listopada primijetila je da je u 1. čitanju na Svetoj Misi bilo Jonino proročanstvo koje poziva svijet upravo na ono što joj je anđeo rekao!
Tada je odlučila poruku poslati svijetu, pa iako je riječ o privatnoj poruci koja ne obvezuje na vjerovanje (ali ni ne zabranjuje), odlučila je prepustiti dušama da sami odluče hoće li se odazvati.
Ovo je čitanje (Jona 31-10) koje smo slušali dva dana nakon upozoravajuće poruke koju je primila sestra Agnes zamoljena da ju kaže svijetu:
‘Riječ Jahvina dođe Joni drugi put: »Ustani«, reče mu, »idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što ću ti reći.« Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga – tri dana hoda. Jona prođe gradom dan hoda, propovijedajući: »Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena.« Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najvećega do najmanjega.
Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: »Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeću, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio. Tko zna, možda će se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?«
Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio i ne učini.’ (Jon 3,1-10)
Posljednja poruka Gospe od Akite na koju nismo obraćali pažnju
Godine 1973. 13. listopada, sestra Agnes dobila je posljednju poruku od Gospe, vrlo sličnu onoj trećoj tajni Fatime, a to je potvrdio i kardinal Ratzinger koji je rekao da je ova posljednja poruka iz Akite u suštini ista kao treća poruka koju je Gospa rekla u Fatimi. Kardinal Ratzinger je tada bio na čelu Kongregacije za nauk vjere.
Napominjemo da poruka poziva na isto ono što je Anđeo pozvao svijet, prije nekoliko dana!
Djevica Marija je u ovoj poruci rekla sestri Agnes:
„Moja draga kćeri, slušaj dobro što ti imam za reći. Informirat ćeš svog nadređenog. Kao što sam ti rekla, ako se ljudi ne pokaju i ne postanu bolji, Otac će nanijeti užasnu kaznu na cijelo čovječanstvo. To će biti kazna veća od potopa, kakva još nije bila viđena. Vatra će padati s neba i uništit će veliki dio čovječanstva, dobre i zle, ne pošteđujući ni svećenike ni vjernike. Preživjeli će biti toliko opustošeni da će zavidjeti mrtvima. Jedino oružje koje će vam ostat će biti Krunica i Znak koji će ostaviti Moj Sin. Svaki dan recitiraj molitvu krunice. S krunicom moli za papu, biskupe i svećenike. Djelovanje đavla će prodirati čak i u Crkvu na takav način da će se kardinali suprotstavljati kardinalima i biskupi će biti protiv drugih biskupa. Svećenici koji me časte bit će prezreni i protivit će im se subraća … crkve i oltari bit će opustošeni; Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju kompromise i demon će pritisnuti mnogo svećenika i posvećenih duša da ostave službu Božju. Demon će biti posebno neumoljiv protiv duša posvećenih Bogu. Misao na gubljenje toliko mnogo duša je razlog moje tuge. Ako grijesi postanu brojniji i teži, neće više biti oprosta za njih. Hrabro, reci svom nadređenom. On će znati kako potaknuti svakoga od vas da molite i ostvarite djela zadovoljštine. Biskup Ito je taj koji vodi tvoju zajednicu. Moli jako puno molitvu Krunice. Ja sam još uvijek u stanju spasiti vas od kazne koja dolazi. Oni koji stave svoje pouzdanje u mene bit će spašeni.“
Smiluj nam se Gospodine po svome milosrđu!
* ektoplazma = (prema Rječniku stranih riječi Bratoljuba Klaića, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1982., str. 363.) "posebna supstancija koja, u stanovitim uvjetima, navodno izlazi iz tijela spiritističkog medija" (op. prev.)
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Gornji prikaz o Suzama i Porukama Majke Božje u Akiti preuzet je u cijelosti iz Knjige Grmljevina Pravde, poglavlje 11. Cijela knjiga je dostupna na hrvatskom u istoimenom blogu.
http://grmljavinapravde.blog.hr/2008/10/1625481072/grmljavina-pravde.html
Unutar kosih zagrada stavljene su korisne naknadne napomene.
_____________________________________________________________________________________
Gospine suze i Poruke o suzama
po svjedočanstvu Don Stefana Gobbia
Kip Gospe Fatimske u Raveni (Italija) u crkvi Sv. Petra Damjanskog lijevao je ljudske suze godine 1972. (12. i 15. rujna te 7. i 8. listopada) i 1973. (23. travnja i 1. i 17. svibja). Srce Marijino na istom kipu bilo je orošeno ljudskom krvi 1972. (3. studenog).
Ravenna, 13. srpnja 1973.
Godišnjica trećeg ukazanja u Fatimi
Uzrok moga plača (4)
Svećenik Don Stefano Gobbi pohodio je u Reveni crkvu Sv. Petra Damjanskog i služio Svetu Misu na oltaru gdje se nalazi kip Fatimske Gospe što je lijevo suze. Nakon Svete Mise primio je nutarnjim govorom ovu Poruku od Majke Božje:
«Jako mi se svidio tvoj jutrošnji dar. Došao si u Ravenu pred moj kip što plače, i htio si služenjem Svete Mise, utješiti moje Bezgrješno Srce. Koliko mi se svidjela ta tvoja misao: tako djetinja, tako osječajna, tako nježna!
Da, doista si me utješio: promijenio si moje suze u smijeh, moju žalost u radost.
Nasmiješila sam ti se, blagoslovila te.
Uzrok moga plača, plača Majke, jesu sinovi koji u velikom broju žive ne misleći na Boga, sinovi utonuli u tjelesno uživanje, te neminovno jure prema svojoj propasti. Za mnoge od njih moje su suze uzaludne.
Oni su ravnodušni, zjenice mojih očiju, ti moji posvećeni sinovi.
Vidiš li, više me ne ljube! Više me ne žele! Vidiš li kako ne slušaju više riječi moga Sina! Kako ga često izdaju! Vidiš kako mnogi ignoriraju Isusa u Euharistiji ostavljajući ga sama u svetohraništu; kako li ga često vrijeđaju svetogrđima i olakim nehajem! .....»
Dod Stefano Gobbi često posjećuje u svom rodnom mjestu Dongu svetište Gospe od Milosti gdje je slika lijevala suze 6.rujna 1553. Crkva je to potvrdila službeno 13.7.1615.
Majka Bpžje je rekla 19. prosinca 1973.(29. Poruka)
«Došao si jutros, sine sa svojom majkom, u moje svetište, pred sliku Gospe od suza...»
Godinu dana poslije, 7. prosinca 1974. (63. Poruka) rekla je Majka Božja:
«Došao si, sinko, pred moju sliku koju od malena častiš posebnom ljubavlju. To je već bio znak moje osobite naklonosti prema tebi.»
Na obljetnicu čuda suza 6. rujna 1986. Majka Božja je između ostalog rekla:
Moje Srce krvari (332)
"Ja sam vaša toliko ražalošćena Majka.
I danas moje milosrdne oči lijevaju obilne suze. Moje vam suze hoće reći kako je gorka bol Bezgrješnog Srca vaše nebeske Majke.
Moje Srce krvari.
Moje su Srce probole brojne rane. Moje je Srce uronilo u more boli.
Vi živite nesvjesni sudbine koja vas čeka. Proživljavate vaše dane u stanju nesvjesnosti, ravnodušnosti i potpune nevjerice. Kako je moguće, kad sam vas na tolike načine i uz pomoć toliko neobičnih znakova upozorila na pogibelj kojoj se izlažete i predskazala krvavu kušnju koja je već tu.
- Grijeha ima sve to više, više se na njega ne gleda kao na neko zlo, traži ga se, svjesno ga se želi i više ga se ne ispovijeda. Nečistoća i razvrat prekrivaju kuće sagrađene vašom pobunom.
Zbog toga moje Srce krvari: zbog tvrdoglave nevjere i tvrdoće vaših srdaca.
Moje Srce krvari kad vas vidi tako zatvorene i ravnodušne na moj žalosni majčinski poziv.
Moje Srce krvari, jer vidim vaše puteve već poškropljene krvlju, dok ste vi tvrdoglavo nesvjesni onog što vas čeka."
U kapelici redovnica u Akiti ( u Japanu) nalazi se drveni kip Gospe svih naroda koji je od 4.siječnja do 15. rujna 1973. lijevao suze 101 puta. U nekoliko navrata suze su bile krvave.
Mjesni Ordinarij je priznao nadnaravnbost ovog događaja i Poruka preko redovnice Agnes Sasagawa. Tamo je hodočastio Don Stefano Gobbi i dobio ovu Poruku:
Akita (Japan), 15. rujna 1987.
Gospa od sedam Žalosti
Zašto još plačem? (362)
"Ovdje sam te željela, ljubljeni moj sine, na kojeg toliko vrebaju zamke mog protivnika, u liturgijskom sjećanju na moju žalost i na moje majčinsko učešće u cijelom, beskrajnom trpljenju mog sina Isusa.
Ovim tvojim putovanjem, koje je tako posuto neobičnim milostima, koje izlaze iz mog Bezgrješnog Srca i silaze u duše mojih odabranih i sve moje djece, danas sam te dovela na ovo mjesto koje sam ja blagoslovila, pred kip koji podsjeća na tajnu mog suotkupljenja.
Bila sam pod Isusovim Križem.
Sada sam pod križem svakog mog sina.
Pod križem sam što ga danas nose Crkva i cijelo ovo ubogo i grešno čovječanstvo.
Ja sam prava Majka i prava Suotkupiteljica.
Iz očiju ovog mog lika stotinu puta su se lile čudotvorne suze tijekom nekoliko godina.
Zašto plačem?
Plačem jer čovječanstvo ne čuje moj majčinski poziv na obraćenje i povratak Gospodinu.
Ono i dalje tvrdoglavo trči putem pobune protiv Boga i njegovog zakona ljubavi.
Boga se otvoreno ne priznaje, vrijeđa ga se i psuje.
Vašu nebesku Majku javno grdi i ismijava.
Moji se neobični pozivi i ne slušaju; znakovima o mojoj beskrajnoj boli ne vjeruje se.
Vaš bližnji nije ljubljen: svaki se dan napada njegov život i njegova dobra.
Čovjek je sve više pokvaren, bezbožan, zao i okrutan.
Kazna gora od potopa uskoro će stići ovo jadno i izopačeno čovječanstvo.
Sići će vatra s neba i to će biti znak da je Božja pravda već utvrdila trenutak svog velikog očitovanja.
Plačem jer Crkva i dalje ide putem podjele, izgubljene vjere, apostazije i zabluda što se sve više propagiraju i slijede.
Već se ispunja što sam prorekla u Fatimi i što sam u trećoj poruci datoj mojoj maloj kćeri. Dakle, i za Crkvu je došao trenutak velike kušnje, jer zao će se čovjek učvrstiti u Njenom srcu (unutrašnjosti) i odvratna će postoš ući u Božji Hram.
Plačem jer se veliki broj duša moje djece gubi u paklu.
Plačem jer je malo onih koji prihvaćaju moj poziv na molitvu, obnovu, patnju, prinošenje žrtava.
Plačem jer sam vam govorila i niste me slušali; davala sam vam čudesne znakove i niste mi vjerovali; ukazivala sam vam se snažno i stalno i niste mi otvorili vrata vaših srdaca.
Barem vi, predragi sinovi posvećeni mom Bezgrješnom Srcu, koji ste maleni ostatak što ga Isus ljubomorno čuva u sigurnom zaklonu njegove božanske ljubavi, slušajte i čujte i odazovite se na moj žalosni zov, kojeg s ovog mjesta još danas upućujem svim narodima zemlje.
Pripremite se da primite Krista u sjaju njegove slave, jer već je stigao veliki Dan Gospodinov."
Nakon 6 godina (15. rujna 1993.) našao se opet Don Stefano Gobbi u Tokyu gdje je za vrijeme Duhovnih vježbi dobio ovu potresnu Poruku Majke Božje (501):
"Danas vas ovdje promatram, predragi sinovi mog Svećeničkog Marijanskog Pokreta Japana, na ovom Cenakulu molitve i bratstva, pa je moja velika bol preko vas utješena.
Uzrok moje velike boli jesu ova moja jadna djeca koja još žive u tmini poganstva i ne poznaju Istinu Evanđelja.
U ovoj velikoj Zemlji, skoro svi su još daleko od vjere u Isusa Krista koji je došao na svijet da bi bio jedini vaš Spasitelj i jedini vaš Otkupitelj.
Ja sam Majka i svih ovih pogana, zabrinuta i puna čežnje zbog njihovog spasenja.
Uzgajam u njihovim srcima sjeme života i dobrote; pomažem im da mogu ispuniti onaj Zakon koji je Gospodin uklesao u srce svakog čovjeka; pospješujem njihov um da traži Istinu i tako ih nježno vodim prema susretu sa mojim sinom Isusom.
Čudesno će biti djelo mog Bezgrješnog Srca, njihovo potpuno prianjanje Evanđelju.
Uzrok moje boli je moja Crkva, koja na svim stranama svijeta prolazi bolnim i krvavim Getsemanijem svoje velike patnje.
Vidio si, moje maleno dijete, kako i ovdje u Japanu Crkvi prijeti gubitak vjere zbog sve većeg i podmuklog širenja zabluda; rastrgana je u svom jedinstvu zbog osporavanja i suprotstavljanja Papi i njegovu sveopćem Učiteljstvu; pomračena je u svojoj svetosti zbog širenja grijeha i svetogrđa.
Tako je ona kao paralizirana i oslabljena u svom nastojanju da širi Evanđelje.
Uzrok moje velike boli je tvrdoća vašeg srca i nesposobnost da prihvatite što od vas traži vaša nebeska Majka. Koliko puta sam govorila, a nisam bila slušana; dala sam čudesne znakove svoga majčinskog posredovanja, ali nije mi se vjerovalo.
Koliki su mi zatvorili vrata svog srca i nisu me htjeli prihvatiti kao Majku u svom životu!
Baš u ovoj Zemlji dala sam čudesan znak, roneći obilne suze, preko stotinu puta, iz očiju mog kipa koji me prikazuje kao Žalosnu Majku podno Križa moga sina Isusa.
Poslala sam vam i tri Poruke, da bih vas obavijestila o opasnostima koje vam prijete.
Sada vam javljam da je došlo vrijeme velike kušnje, jer će se u ovim godinama ostvariti sve što sam vam predskazala.
Otpad i veliki razdor u Crkvi je blizu, a velika kazna, koju sam vam u ovom mjestu objavila, na pragu je. Vatra će silaziti s neba i veliki dio čovječanstva bit će uništen. Oni koji će preživjeti bit će zavidni mrtvima, jer će svugdje biti pustoš, smrt i ruševine.
Zbog toga sam htjela još jednom da budeš ovdje, moje maleno dijete, jer moraš reći svima da je došao čas kazne i, da biste bili zaštićeni i spašeni, morate najhitnije ući u sigurno utočište mog Bezgrješnog Srca.
Vratite se svojim domovima, predragi sinovi, i objavite svima ovu moju Poruku, kao posljednji poziv vaše nebeske Majke koja sve poziva i okuplja pod svojim plaštem, da bih vas tješila i branila za vrijeme bolnih kušnji ovih vaših zadnjih vremena."
Na Veliki Petak 1995. preko Don Stefana Majka je objasnila ulogu suza i krvi u djelu Otkupljenja do našin dana:
Capoliveri (Livorno), 14. travnja 1995.
Veliki Petak
Suze i krv (542)
"Gledajte danas onoga koga su proboli.
Predragi sinovi, živite ovaj dan sa Mnom, Žalosnom Majkom muke. Ovu su krv vidjele moje suzne oči u ovom danu. Moj sin Isus nakon bičevanja sav je u ranama. Strašni rimski bičevi izbrazdali su njegovo tijelo dubokim ranama, iz kojih teče krv. Trnova kruna probija njegovo čelo iz kojeg teče krv koja unakazuje njegovo lice.
'Toliko je bio unakažen da nije izgledao kao čovjek.' (Iz 52, 13).
Čavli mu probijaju ruke i noge, a krv izlazi i teče po drvu Križa.
Za vrijeme strašne agonije, ostajem s Ivanom i pobožnim ženama podno Križa, i zajedno nas pere njegova predragocjena Krv.
Zatim, nakon što je izdahnuo, rimski stotnik probode Srce, iz kojeg provire Krv i Voda, simboli Sakramenata vašeg preporoda. Iz tog Izvora rađa se Crkva; rađa se u kolijevci koju sačinjavaju Krv Sina i Suze Majke.
Suze i Krv su cijena vašeg otkupljenja; znak su neizmjerne patnje; dar su Božanskog milosrđa koje se spustilo da obnovi čitav svijet.
Danas vi proživljavate novi Veliki Petak.
Koliko li krvi rone još plačne oči vaše Nebeske Majke! To je krv djece ubijene u majčinskoj utrobi; krv svih žrtava nasilja i mržnje, bratoubilačkih borbi i ratova.
Suze obilno teku iz mojih očiju zbog čovječanstva koje se samo osudilo.
Suze i krv. Želim pomoći ovom jadnom čovječnstvu da se vrati svome Gospodinu, na put obraćenja i žrtve, zato mu pokazujem jasne znakove svoje majčinske boli i zabrinutosti. Zato iz nekih mojih likova teku krvave suze.
Kako može sin ostati ne ganut kada majka plače?
Kako možete vi, djeco moja, ostati ne ganuti pred nebeskom Majkom koja plače krvavim suzama?
Ipak, ovi znakovi koje vam danas poklanjam, nisu prihvaćeni, ne vjeruje im se, čak ih osporavaju i odbacuju.
Tako moje krajnje djelovanje, da bih vas privela spasenju, biva onemogućeno.
Tako, moja jadna djeco, nije mi više data mogućnost da zadržim ruku Božje pravde, koja će svojom strašnom kaznom, pročistiti ovo čovječanstvo, kojemu se ne može pomoći, zbog upornog odbijanja da prihvati ova izvanredna posredovanja vaše nebeske Majke.
Za Crkvu i čovječanstvo već je nadošla bolna i krvava kušnja. Vidim vaše putove pune suza i krvi. Božanska Pravda pročistit će ovaj svijet koji je došao do dna pokvarenosti i pobune protiv svog Boga, koji se je danas, radi vašeg spasenja, predao i umro na Križu.
Barem vi, predragi moji, ostanite sa Mnom podno Križa, zajedno s vašim bratom Ivanom, da biste utješili svoju žalosnu Majku, ponovno probodenu mačem tako velikog odbijanja. Sjedinite svoju bol s mojom, da bismo još jednom izmolili Božansko milosrđe za ovaj svijet."