Ova stranica je (izmjenjena~dopunjena) u Lipanj-u 2017 ~ This page was last modified in July 2017

Razjašnjenje događaja iz Apokalipse

Unveiling the Apocalypse

Prophecy in Catholic Tradition

Proročanstvo u katoličkoj tradiciji

Ponedjeljak, 18. kolo

U nedavnom blogu Antonio Socci, autor „Četvrte fatimske tajne“, napominje važnost nedavno objavljene službene biografije sestre Lucije, karmeličanke iz karmela u Coimbri (samostanu gdje je ova portugalska redovnica živjela i umrla), pod nazivom "Un caminho sob o olhar de Maria" (Put pod pogledom Marije). Ovaj eksplozivni novi tekst sadrži nekoliko važnih spisa sestre Lucije koji nisu bile do sada objavljeni. Socci citira dio ovog teksta koji se čini da je iznimno važan u odnosu na moju teoriju i da je navodni "prilog" Trećoj tajni koja se odnosi na svetog Ivana Pavla II izrečenoga u Fuldi (Njemačka) 1980. godine To se odnosi na viziju koju je imala sestra Lucija što joj je pomoglo da prevlada svoj ​​strah u svezi toga hoće li ili ne bi trebala zapisati sadržaj treće tajne:

NEOBJAVLJENI DIO

Nešto prije 16,00 sati 3. siječnja 1944. godine u kapelici samostana pred svetohraništem Lucija je pitala Isusa da joj kaže Svoju volju: 'I tada sam osjetila da me nježno i majčinski po ramenu dodiruje prijateljska ruka'

To je 'Nebeska Majka', koja joj je rekla: "Budi mirna i napiši ono što ti oni određuju, ali ne i ono što ti je dano razumijeti o značenju toga,“ aludirajući na značenje vizije koju joj je sama Djevica otkrila.

Odmah poslije - kaže sestra Lucija – „Osjećala sam da je moj duh preplavila i svjetlom ispunila tajna koja je Bog i u Njemu sam vidjela i čula: vrh plamena poput koplja koje razdvaja, dodiruje os Zemlje i zemlja se trese: planine, gradovi, naselja i sela sa svojim stanovnicima su pokopani. More, rijeke i oblaci napuštaju svoje prvobitno mjesto, prelijevaju se, poplavljuju i sa sobom povlače u vrtlog kuće i ljude u tolikome broju da ih se ne može izbrojati. To je pročišćavanje svijeta od grijeha u koji je svijet uronjen. Mržnja, ambicije, izazivaju razarajuće ratove. Nakon toga sam osjetila u povećanoj boli svoga srca i u svome duhu tihi glas koji je mi rekao: 'Za vremena, jedna vjera, jedno krštenje, jedna Crkva, Sveta, Katolička, Apostolska. Nebo u vječnosti! 'Ova riječ,' Nebo ', ispunila mi srce mirom i srećom, i to toliko da sam, gotovo bez razumijevanja svega toga, još neko vrijeme nastavila samo ponavljati: Nebo, Nebo!.

To je svjedočanstvo kako je sestra Lucija dobila snagu za pisanje Treće tajne.

Najnovije objavljeni gore navedeni tekst spominje katastrofalne potrese, a nakon toga i trešnju planina što dovodi do najrazornijih tsunamija, pa potom i ratove. To je točan slijed događaja koje iznosim u svojoj knjizi Objava Apokalipse zasnovanoj na Bibliji, a u svezi propasti Babilona kada će „visoke planine biti spaljene vatrom“ i bačene u more (Otkr 8:8) povezujući to s potencijalnom mogućnošću nastajanja mega-tsunamija što bi ga mogla prouzročiti erupcija i urušavanje u more vulkana na Kanarskim otocima. To bi trebalo dati posebnu važnost ranijemu članku koji govori u svezi Fulde, a kojega ponavljam u nastavku teksta:

Prije nego što je 2000. godine objavljena Treća tajna mnogi komentatori su se usredotočili samo na neke riječi koje se pripisuju papi Ivanu Pavlu II. u svezi Fatime da bi time dobili uvid u njezin sadržaj. Njemački magazin „Stimme des Glaubens“ (Glas vjere) izvijestio je da je papa tijekom konferencije u Fuldi (Njemačka) 1980. godine komentirao i Treću tajnu. Najupečatljiviji dio ovog izvješća bile su riječi: "Trebalo bi biti dovoljno za sve kršćane da znaju ovo: ako je tu poruka u kojoj piše da će oceani poplaviti čitava područja Zemlje, te da će u jednome trenutku više milijuna ljudi biti uništeno, doista objava takve poruke nije nešto što bi bilo toliko poželjno." Jezik koji je ovdje korišten, koji govori o naglim i nenadanim poplavama oceana "čitavih područja Zemlje" - događaj koji će ubiti "milijune", može se samo opisati kao posljedica mega-tsunamija.

Najsmrtonosniji takav događaj koji je zabilježila povijest bio je tsunami u Indijskome oceanu, 2004. godine koji je ugrabio živote oko 230.000 ljudi i to nakon potresa magnitude 9,0. Da bi mogao nastati nestanak "milijun" života, ovaj događaj će biti znatno većih razmjera i usmjeren na gusto naseljena područja. Tsunami u Indijskome oceanu je vjerojatno najveći kojega može izazvati potres – neki veći može biti posljedica samo klizanja čitavih područja, kao što je to bilo u Lituya Bay na Aljasci 1958. godine, kada je vodeni val dosegao visinu od 524 metara (ali s obzirom ograničenu geografsku konfiguraciju jezera učinci ovog mega-tsunamija su bili ograničeni na mali prostor). To je događaj koji je nastao kao posljedica klizišta, poznat kao mega tsunami, čime se stvaraju valovi takvih razornih visina. I mega-tsunamiji s mogućnošću prijelaza kroz ocean mogu nastati samo erupcijom i urušavanjem jako velikih vulkana.

Tekst Fulda konferencije o kojemu je izvijestio „Stimme des Glaubens“ daje u nastavku:

Svetoga Oca su pitali: "Što je s Trećom Fatimskom tajnom? Nije li trebala biti objavljena još 1960. godine?"

Papa Ivan Pavao II je odgovorio: "S obzirom na ozbiljnost sadržaja, moji prethodnici u Petrovoj službi radije su diplomatski odgodili njezino objavljivanje kako ne bi ohrabrili svjetsku moć komunizma da naprave neke određene poteze.

"S druge strane, trebalo bi biti dovoljno za sve kršćane da znaju ovo: ako je tu poruka u kojoj piše da će oceani poplaviti čitava područja Zemlje, da će u jednome trenutku više milijuna ljudi biti uništeno, doista objava takve poruke nije nešto što bi bilo toliko poželjno."

Papa je nastavio: "Mnogi žele znati jednostavno iz znatiželje i želje za senzacionalnošću, ali zaboravljaju da znanje podrazumijeva i odgovornost. Oni samo traže kako da zadovolje svoju znatiželju, a to je opasno ako u isto vrijeme nisu spremni nešto napraviti i ako su uvjereni da je nemoguće išta učiniti protiv zla."

I tada je papa raširio krunicu i rekao: Ovdje je lijek protiv toga zla. Molite, molite, i ne tražite ništa više. A sve ostalo prepustite Majci Božjoj.“

I tada su pitali Svetoga Oca: „Što će se dogoditi sa Crkvom?“

On je odgovorio: "Moramo se dovoljno prije pripremiti da možemo trpjeti velike kušnje, što će se od nas tražiti da budemo spremni dati i čak svoj život, i u potpunosti se predati Kristu i za Krista ... Uz vašu i moju molitvu, moguće je ublažiti te nevolje, ali to više nije moguće spriječiti, jer samo na taj način Crkva može biti učinkovito obnavljena. Koliko je puta obnova Crkve iznikle iz krvi! Ovoga puta, također, neće biti drugačije. Moramo biti jaki i pripremljeni, a vjerovati Kristu i Njegovoj Majci, i biti vrlo, vrlo ustrajni u moljenju krunice.“

Međutim, mora se napomenuti, da postoji neki nesporazum u svezi autentičnosti izvješća glasila „Stimme des Glaubens“. Antonio Socci, autor „Četvrte Fatimske tajne“ izjavio je u broju 86. „Fatimskoga križara“ da vatikanski Ured za tisak i kardinal Ratzinger negiraju da je ovaj sastanak uopće održan. No, zanimljivo je da najnovije publikacije iz vatikanskih izvora priznaju da je uistinu održan. U svojoj knjizi „Posljednja fatimska tajna“ kardinal Bertone, vatikanski državni tajnik priznaje da je Ivan Pavao II. doista izrekao ove riječi (str. 48.). Web stranica „The Fatima Network „ na sličan način potvrđuje da je u Fuldi održana konferencija, navodeći:

Ovaj izvještaj je izvorno objavljen na njemačkom jeziku u „Stimme des Glaubens“u listopadu 1981. godine. To je objavljeno kao Verbatim izvješće o sastanku između Njegove Svetosti Ivana Pavla II. i odabrane skupine njemačkih katolika u Fuldi tijekom njegova posjeta Njemačkoj prošloga studenoga. U uvodu članka navodi, "Mi znamo ime novinara i da je dokument autentičan." Ovaj prijevod je napravio vlč M. Crowdy za „Approaches Magazine“, uredio Mr. Hamish Fraser iz Škotske. To je prijevod teksta objavljenoga u talijanskome časopisu kojega je objavio u Rimu pater Franjo Putti. Oba magazina su vrijedni našeg povjerenja.

Dakle, čini se da je nastala zabuna kao stvarnost uz ove događaje. Što god je istina iza navedenih riječi koje se pripisuju Ivanu Pavlu II. u Fuldi, oni se mogu povezati iznimno dobro s raznim drugim predviđanjima mega-tsunamija kao posljedice vulkanskih aktivnosti. Također, postavlja se pitanje zašto se, s obzirom da je kardinal Bertone nesumnjivo znao sadržaj "skrivenog teksta" Treće tajne, on uopće nije opovrgnuo da je održana konferencija u Fuldi. Ako "skriveni tekst" Treće tajne „ne sadrži nikakve podatke koji se odnose na izlijevanje oceana na velika područja Zemlje, onda bi bilo odmah jasno kardinalu da je konferencija u Fuldi potpuna izmišljotina njemačkoga tiska. Bilo bi lakše to odbaciti s objašnjenjem da se to nije nikada dogodio, a ne pokušati objasniti razlike između tih riječi i objavljenoga teksta Treće tajne. Da li to implicitno sugerira da se u Trećoj tajni krije istina, naznaka o mega-tsunamiju koji će se dogoditi u budućnosti?

Također moramo uzeti u obzir i činjenicu da je papa Benedikt XVI je napisao predgovor knjizi kardinala Bertone-a, tako da je papa bio bez sumnje upoznat da se u knjizi autor poziva na konferenciju u Fuldi. Bilo je vjerojatno da će papa ispraviti navode kardinala Bertonea o ovom pitanju, ako je mislio da se to nije dogodilo. Dakle, moglo se dogoditi da je papa previdio ovaj odjeljak (što je vrlo malo vjerojatno), ili je on naišao na neke informacije koje su promijenile njegovo mišljenje o tome da je papa Ivan Pavao II. doista izrekao ove komentare u Fuldi.

Nedavno objavljeni tekst karmelićanke iz Coimbre, koja oslikava navodne posljedice koje će nastati kada Anđeo udari Zemlju svojim plamenim mačem (ili "kopljem" u ovom prijevodu) čini se da nalikuju na proročanske riječi Blažene Elena Aliello:

Pravda Našega Oca je najviše povrijeđena. Ljudi žive tvrdoglavo u svojim grijesima. Gnjev Božji je blizu. Uskoro će svijet biti pogođen velikim nesrećama, krvavim revolucijama, strašnim uraganima, poplavama mora i rijeka '. 'Viči dok svećenici Božji ne otvore svoje uši kako bi čuli moj glas, da savjetuje ljude da je došlo vrijeme da se ljudi vrate Bogu molitvama i pokorom, jer ako to ne učine svijet će se preobraziti u novom i u daleko strašnijem ratu. Oružje najubojitije će uništiti narode i države!

Jedna od vidjelaca u Kibehu, Anathalie Mukamazimpaka, također je imala viziju neke kazne koja uključuje i razaranje planina:

"Vidjela sam planine kako padaju jedna za drugom", rekla je Anathalie. "Kamenje izlazi iz zemlje, gotovo kao da se ljuti. Vidjela sam oluje kako udaraju jedna na drugu i požare koji dolaze iz tih oluja. Ne znam što to znači. Rečeno mi je da su ljudi uzrok svemu tome i da to uskoro dolazi . "

Također je vrijedno ponovno iznijeti neki od mojih starijih tekstova u svezi s mega-tsunamijem koji je prijetnja istočnoj obali Amerike:

Među raznim drugim zastrašujućim slikama događaja prikazanim u Knjizi Otkrivenja, posebno je vrijedna pažnje scena kojom "velika planina, ognjem zapaljena" biva bačena u more, kako se čini ima određeno značenje. Apokalipsa koristi ponavljanje kao književni alat da bi osvijetlila posebno značajna mjesta. Naprimjer, bitka kod Armageddona, spominje se na nekoliko različitih mjesta. Bizarna scena u kojoj su planine bačene u more u Otk. 8: 8 se ponovlja kada Anđeo baca veliki mlinski kamen u more u Otk. 18:21, povezujući taj događaj s padom "Babilona" - vladajućom svjetskom silom u eshatološkome dobu.

I drugi Anđeo zatrubi...., Nešto „kao“velika „užarena gora“ bijaše bačeno u more, te „se“ trećina mora „pretvori u krv: (Otk 8: 8)

Što ta scena predstavlja? Različiti učenjaci, poput D. E. Aune, a u novije vrijeme Elaine Pagels u svojim popularnoj knjizi Otkrivenja iz 2.012. godine, tvrde da ovaj odlomak sadrži opis erupcije Vezuva, koji je uništio Pompeje 79. godine prije Krista. I vodeći stručnjak za Apokalipsu G. K. Beale ističe, ova vulkanska erupcija ne može biti jedina referentna točka, jer je jasno da se taj navod iz Apokalipse o kojem je riječ temelji na 51. poglavlju Knjige Jeremije, koje opisuje rušenje "goruče gore" i uništenje Babilona u moru:

"Evo me na te, Goro zatornice - riječ je Jahvina - zatornice svega svijeta! Zamahnut ću rukom protiv tebe, svalit ću te s litice, pretvorit ću te u goru spaljenu. Iz tebe više neće klesati kamen ugaoni ni kamen temeljac, bit ćeš vječna pustinja" - riječ je Jahvina.

(Jr 51: 25-27)

"Kako li je zauzet, kako osvojen taj ponos zemlje sve? Kako li Babilon posta strašilo narodima? Uzdiglo se more protiv Babilona, prekrilo ga valovlje njegovo. Gradovi mu pustoš postali, zemlja suha, pustara: čovjek u njoj ne stanuje, niti njom prolazi sin čovječji."

(Jr 51: 41-42)

51. poglavlje iz Knjige Jeremije se završava s prolazom koji aludira na ponovno spominjanje u Knjizi Otkrivenja:

Jeremija reče Seraji: "Kad dođeš u Babilon, išti prigodu da obznaniš sve ove riječi. I reci: 'Jahve, ti sam reče da ćeš zatrti ovo mjesto te u njemu ničega više neće biti, ni čovjeka ni živinčeta, nego će postati vječna pustinja.' Kad pročitaš ovu knjigu, zaveži je za kamen i baci u Eufrat. I reci: 'Ovako će potonuti Babilon i neće se više podići iz nesreće koju ću na nj svaliti.'" To su riječi Jeremijine.

(Jr 51: 61-64)

Tada jedan snažan Anđeo uze „stijenu“, veliku poput mlinskoga kamena, „i baci je u more“ izjavljujući: »Tako će jednim zamahom biti strmoglavljen „Babilon, grad veliki, i nikada ga više biti neće!«

(Otk 18:21)

Većina znanstvenika priznaje da je u Otkrivenju goruća gora bačena u more isti događaj koji simbolizira Anđela koji baca mlinski kamen u more da se pokaže kako će biti uništena eshatološka svjetska sila "Babilon". Kao što Beale navodi: "goruća gora bačena u more odnosi se na presude opakih kraljevstva. To kraljevstvo se identificira kao "Babilon", "grad veliki“ u 'Otkrivenju 11-18, koji drži vlast nad zlim svijetskim sustavom. (Beale, G. K. The Knjiga Otkrivenja, str. 476).

Dakle, "gora velika, ognjem zapaljena" je opis događaja kojega gotovo svi znanstvenici koji proučavaju Apokalipsu prepoznaju kao opis vulkanske erupcije.

Ali kako može vulkan biti bačen u more? A kako će to dovesti do pada vladajućega svjetskoga carstva na koncu vremena?

Ja ću u nastavku dati kratki izvadak iz svoje knjige:

12. listopada 2000. godine B.B.C.-ova vodeća dokumentarna serija Horizon emitirala je program koji je trebao izazvati znatne kontroverze u svijetu geofizike. S podnaslovom "Mega-tsunami: Val razaranja", dokumentarac je elaborirao kako vulkan Cumbre Vieja na kanarskom otoku La Palma predstavlja ogromnu opasnost za istočnu obalu Amerike. Dokumentarac se temelji na kombinaciji istraživanja S. N. Ward iz Instituta za geofiziku i planetarnu fiziku Sveučilištu u Kaliforniji i S. J. Dan Benfield iz Greig Hazard istraživačkog centra University Collegeu u Londonu, koji su se nadali da će dokazati da vulkan Cumbre Vieja ima mogućnost uzrokovati jednu od najvećih prirodnih katastrofa ikada do sada poznatu ljudskoj civilizaciji. Ward i Day-ovo istraživanje pokazuje kako se unutar vulkana Cumbre Vieja nalazi saće/rešetke s pukotinama koje su nastale porastom zagrijavanja rastaljene magme i isparavanjem vode koja potom erodira unutrašnjost vulkana. Ovaj fenomen je ozbiljno oslabio unutarnju strukturu vulkana, što ga čini iznimno nestabilnim. Tijekom svoje posljednje erupcije 1949. godine južni dio vulkana izazvao je pojavljivanje velike pukotine, a cijeli zapadni dio Cumbre Vieja odklizao je nekoliko metara prema Atlantskome oceanu.

2001. godine Ward i Day su objavili znanstveni rad i pokazali kako će cijeli zapadni bok na kraju omogućiti, možda čak i tijekom iduće erupcije; i poslati 500 tisuća milijuna tona stijena u ocean. Istraživanja Ward-a i Day-a, koja su uzela u obzir i druge primjere ovoga fenomena su predložila da će utjecaj ovoga "lateralnoga kolapsa" stvoriti ogroman val - nazvan "mega-tsunami", koji bi mogao dosegnuti na tom mjestu amplitudu između 650-1500 metara. Taj val bi onda naglo putovao prema zapadu i dosegnuo bi brzinu od oko 720 km na sat. Iako će se njegova jačina s vremenom umanjiti on će udariti na istočnu američku obalu i mogao bi doseći visinu od 50 m (da bi imali osjećaj veličine: visina kipa slobode je 93 m) razarajući sve pred sobom do 25 km u unutrašnjost američkoga kopna.

U usporedbi s ovim projiciranim scenarijom, tsunami koji se je dogodio u Indijskome oceanu 26. prosinca 2004. godine dosegao je visinu od samo 24 m kod Bandeh Aceh – u regiji koja je najteže pogođena katastrofom i koja je u potpunosti uništena. Ako se ovaj događaj bude odvijao na način kako su ga prikazali Ward i Day, onda će ovaj "mega-tsunami" biti najveća prirodna katastrofa u povijesti. (Reveletion of Apocalypse, str.: 148-149)

Ukazanja u Kerizinen-u (Francuska) od 1938. do 1965.

U francuskoj pokrajini Bretanji nalazi se mali zaselak zvan Kerizinen, sa svega tri-četiri kućice. Nalazi se kod Plounévez-Lochrist između Bresta i Morlaixa. Kraj je vrlo siromašan, a dakako i ljudi koji ondje žive. Kuće su udaljene jedna od druge. U kućici seljaka Ivesa Ramoneta dogodilo se, oko godine 1910., nešto posebno.

Kućica ovog seljaka zapravo je štala, u kojoj su bile dvije krave, ali je, ujedno, služila i kao stan tih siromašnih ljudi. Pregrađena je na dva dijela, tako da su u jednom dijelu živjele životinje, a u drugom ljudi. Taj siromašni stan imao je tri kreveta. Malo je bilo mjesta za kretanje. U jednom su krevetu bili roditelji, a drugom dječaci, a u trećem djevojčice. Tu je, dakle, živjelo deset osoba: Yves Ramonet i žena mu Marija rođena Portel, četiri dječaka i četiri djevojčice. Peta djevojčica je umrla kad joj je bilo tek nekoliko mjeseci. Ostala su djeca bila zdrava, jer ih je krijepio morski zrak, izuzev male Lujze (Maria Jeanne Luise) , koja je bila slabog zdravlja.

Lujza je rođena 7. listopada 1910., na dan Kraljice svete Krunice. U drugoj je godini slomila desnu nogu. U devetoj se godini pokazalo da ima malo kalcijima u tijelu.

Uvijek je stoga bila slaba i umorna. U školu je pošla tek u jedanaestoj godini. Kasnije je bila vanjski đak u jednom internatu. Svega se dvije godine školovala, a stečeno znanje bilo je oskudno i površno.

Zbog siromaštva djeca su rano išla trbuhom za kruhom; samo je Lujza, zbog slabosti, ostala kod kuće.

Roditelji su bili dobri kršćani, a naročito majka. Odgajala je svoju djecu strogo, a susjednu je djecu poučavala u katekizmu. Umrla je rano, već u četrdesetsedmoj godini, 14. veljače 1927.

Ubrzo iza toga 27. ožujka 1927. umre još dvoje djece od tifusa, Josip i Eufrazije. Potom se vratiše kući dvije kćeri, da zamijene umrlu majku. Brzo iza toga umro je i otac, više od žalosti nego od bolesti. Umro je 2. srpnja 1930. Od tada je Lujza morala raditi seljačke poslove, jer je Ivan, najstariji brat, otišao u vojsku. Bio je zarobljen, a poslije oslobođenja oženi se i ostavi rodnu kuću. Ostala braća otiđoše na more. Uskoro je Lujza ostala sama u kući. Pomagali su joj susjedi. Ostala joj je jedna krava, jedan stol i krevet.

Kad joj je bilo 12 godina primila je prvu svetu Pričest, a onda je redovito obavljala pobožnost prvih petaka. Kako je uistinu bila veoma pobožna, često bi iza sv. Pričesti u sebi čula Isusov glas: »Budi mi apostol ljubavi prema bližnjemu.« Dok joj je još majka bila živa, mislila je da joj je dijete pozvano u samostan. Sestre sv. Tome dvaput su je odbile, radi slabog zdravlja. Postala je njegovateljica djece i poučavala ih u katekizmu. Tako ju je Isus već pomalo pripravljao za službu apostolata među bližnjima.

Posredovanjem dobrih ljudi pošla je 1936 na hodočašće. u Lurd. Nadala se ozdravljenju. Nije ozdravila, ali nekoliko dana iza povratka osjetila je znatno poboljšanje zdravlja, tako da je mogla obavljati sve poslove bez poteškoća. Predala se potpuno Bogu.

Naskoro su se počela na mjestu ukazanja događati ozdravljenja, jer se tu pojavio izvor čudotvorne vode. Neka teško bolesna gospođa, koja u bolnici nije mogla naći pomoći, ozdravila je na mjestu ukazanja, kad su ljudi, po savjetu Lujzinu, ondje za nju molili krunicu. Od tada bolesnici dolaze na mjesto ukazanja svake subote, naročito iz drugih, udaljenih mjesta.

Dne 15. rujna 1938., bio je četvrtak,oko 11 sati, na blagdan Sedam žalosti Marijinih, Lujza je sjedila na jednoj uzvisini; plela je i čuvala svoje krave. Iznenada ugleda pred sobom, nekoliko metara iznad zemlje, sjajnu kuglu. U tom blistavozlatnom svjetlu stajala je jedna Gospođa. Bila je mlada — možda je imala sedamnaest godina — i bila je neizrecivo lijepa. Oči su joj bile, kao i haljine, vrlo nježne, ali dubokoplave boje. Noge joj se nisu mogle vidjeti; bile su pokrivene haljinom, koja je padala u širokim, bijelo obrubljenim naborima. Jednako bijeli rub imali su i njeni rukavi. Oko pasa je imala dvostruko bijelo uže s čvorovima. Bijeli plašt, što ga je na vratu spajala četvrtasta zlatna kopča, pokrivao joj je ramena i padao sve do ispod koljena. Kosa joj je bila pokrivena nježnom, svjetlobijelom koprenom. Stajala je nepokretno; glava joj je bila malo nagnuta ulijevo, oči upravljene prema nebu, ruku sklopljenih na prsima. Na ruci joj je visjela bijela krunica. Lujza je bila na trenutak prestrašena. Gospođa joj reče: »Ne boj se. Ništa ti neću nažao učiniti.« U času ukazanja, Lujza je pala na koljena. Pošto je gospođa djevojku umirila, ponovo joj je govorila. Glas joj je bio pun neizrecive miline i ljepote. »Idućih godina ti ćeš me često vidjeti; tada ću ti reći tko sam i što hoću. Novi rat prijeti Europi. Ja ću ga odgoditi za nekoliko mjeseci, jer ne mogu ostati gluha na tolike molitve, koje se sada u Lurdu k meni dižu i mole za mir.« Kad je to rekla, podigne se u sjajnom svjetlu, koje ju je okruživalo. Lebdjela je lagano prema gore, prema sjeveru, i iščezne daleko u nebeskoj visini. Od toga časa započinje za tu djevojku karizmatičko razdoblje života, koje je trajalo trideset godina. Taj je doživljaj ostao tajna. Čuvala je to u sebi godinu dana. Kasnije su se obnovile ove pojave. Imala je uskoro još dva viđenja. Rekla je to svom duhovniku. On joj je naložio da šuti. Dugo je šutjela, jer je i po naravi bila šutljiva, dok jednog dana tajna nije otkrivena. Ona ju je u povjerenju otkrila drugarici u školi, koja je to razglasila, tako da je o tome ubrzo saznalo cijelo selo.

U subotu, na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice, 7. listopada 1939 imala je Lujza viđenje Majke Božje koja je poručila: „Svijet se ne mijenja i vrijeđa Boga vrlo teškim grijesima, napose grijesima nečistoće, pa će ratom biti kažnjene te pogreške. No Nebo nije neosjetljivo prema brojnim vašim nedaćama, pa vas zato upozorava. Ako uskoro želite postići mir, tada se ljudi trebaju pokajati, provoditi život u molitvi i žrtvi a napose molit Krunicu sa skupinom djece i mladih za obraćenje grešnika…“

U od samog početka Drugog svjetskog rata Majka Božja se ukazivala u Kerizininu kao tješiteljica žrtava bezbožnog nacizma. Pozivala je na molitvu Krunice i prinošenje žrtava da Nebo udijeli blagoslov mira. To je sadržaj Gospinih Poruka i pozva: 7. i 24. prosinca 1939; 2 travnja, 1. svibnja 1040. A. 7. listopada 1940.je Gospa rekla:“Ja želim da me se na ovom mjestu časti i zaziva kao Naša Gospa od Presvete Krunice.“

U godini 1942. ukazanje je bilo 5. svibnja, a 1943 2. svibnja u predvečerje blagdana Našašća Svetog Križa bilo je Ukazanje Majke Božje žalosne bez riječi. Za vrijeme ukazanja na Svijećnicu, 2. veljače 1944. Majka Božja je ukazala na opasnost revolucije u Francuskoj i progona vjernika.

U svibnju 1949.dogodilo se prvo ozdravljenje žene Lauline Goff. Za vrijeme ukazanja 6. kolovoza 1949. Majka Božja obećava čudotvorni izvor.Izvor se izbio 13. srpnja 1952.oko trideset metara udaljen od mjesta ukazanja, u jednoj spilji. Inače je u tom kraju vladala oskudica vode. Morali bi pješačiti po vodu čitav kilometar.

8. prosinca 1953., u 3 sata po podne, spustili su se gusti oblaci nad Kerizinenom. Mnogo je ljudi ondje molilo krunicu. Na svršetku molitve iznenada se oblaci raziđoše; ukaza se plavo nebo i svi opaziše crveno sunce koje kao da naglo padaše prema zemlji. Sunce se razdijelilo na dva dijela, od kojih se svaki počeo brzo vrtjeti oko sebe. Pri tome su se širile na sve strane šarene zrake. Te se godine — a bila je to marijanska godina 1954.— još tri puta dogodilo slično čudo sa suncem.

Na svetkovinu Uznesenja 15. kolovoza 1954. Presveta Djevica se ukazala okrunjena sa kraljevskim vijencem.

Za vrijeme ukazanja 4. prosinca 1954. Majka Božja je prvi put plakala.

3 travnja 1955.ljudi vidjeli kako pada nešto svijetlo, poput snježnih pahuljica, na zemlju. A nebo je bilo vedro. Hvatali su ih, ali su im ruke ostajale prazne. I to se više puta ponovilo. Koji put bi osjetili predivni miris od tih pahuljica.

Gospa je tražila da joj se ondje sagradi kapela. Sada su slijedila čudesa od čudotvorne vode. Razumije se, jedni su vjerovali u objave i u čudotvornu vodu, a drugi ne, kao i svagdje drugdje u takvim prilikama.

Dvadeset je godina prošlo, a kapela nije bila sagrađena. Taj je narod vrlo siromašan, pa je kapelu bilo teško sagraditi. Nakon jednog ozdravljenja, ipak je nešto učinjeno. Ozdravljenik je dao načiniti malu staklenu prostoriju umjesto kapele u prosincu 1949.. Poslije staviše lik Gospin u tu staklenu kutiju, a Gospa bi onda nad njom lebdjela pri ukazivanju.

Lujza je bila preslaba da svakodnevno ide na sv. Misu u obližnju župu, četiri kilometra daleko. Tokom 1955 i 1956. godine vidjelica Lujza je svakodnevno je, na mističan način, primala svetu Pričest. Dolazila bi jedna ruka i pružala joj Hostiju. Samo ju je nedjeljom primala od svećenika. Ostalih dana, neka bi joj ruka pružila Hostiju u visini usnica i odmah se povukla. Tada bi često bila prisutna i dva anđela, koji su se klanjali Isusu u sv. Hostiji. Oni se nisu doticali zemlje. Od 1955. sve do 1961. ovakve se mistične Pričesti događaju u njezinoj kući.

Ukazanja je bilo svega 71. Za vrijeme ukazanja Lujza je osjećala divan miris ruža. Pred kipom posadiše krizantemu i ona je širila divan miris, sve dok je nisu hodočasnici svu raznijeli — iz pobožnosti, za uspomenu.

Lujza je bila skoro nepismena. Prve su objave kratke, a ostale su iscrpnije. Osim Presvete Djevice, Lujza je vidjela i Presveto Srce Isusovo, svetog Josipa, Anđele, Kerube. Bili su to događaji izvanredne ljepote. Viđale su se i druge pojave. Bilo je puno ozdravljenja i obraćenja. A Kerizinen je, već sada, sveto mjesto, kamo dolaze pobožni hodočasnici.

Glavne Poruke Majke Božje Kraljice krunice u Kerizinenu

Dne 1. svibnja 1944., za vrijeme ukazanja, Lujza je vidjela sliku u Gospinim rukama. Slika je imala dva prizora. S lijeve strane slike vidi se mnoštvo svijeta pod zastavom, a predvode ga svećenici, koji traže od svijeta da stanu u procesiju, ali im s druge strane prijeti jedna pojava. Vidi se đavao u uglu slike. On se pjeni; bjesni na onoga koji nosi zastavu. Na desnoj strani slike stoji Majka Božja i plače. Slika je jasna; lako ju je protumačiti. Još se opaža jedan detalj: jedna djevojka, obučena u plavo i bijelo, moli krunicu, a ispod slike stoji natpis: spas ...

7. listopada 1946. Lujza vidi sliku Gospe s krunicom od bisera i zlatnim križićem, a ispod slike piše: „Budite dobri, hrabri. Ustrajte u molitvi krunice; jednog ćete dana pobijediti ... „

Majka Božja pita Lujzu hoće li ozdravljenje za sebe, a Lujza odgovara: »Hoću da trpim za spas grješnika.« Gospa joj reče: »Otiđi k župniku i reci mu neka počne rad sa ženama i s djecom; neka mole što više krunica. Treba srčanih duša, molitvenih duša, i župa će se obratiti. Naročito mladež, za koju treba mnogo, mnogo moliti.«

Dana 7. listopada 1947. Gospa govora Lujzi o kaznama i velikim nevoljama nad Francuskom, ali i nad cijelom Europom. Poziva na molitvu i na pokoru, da se oslabe loši utjecaji na vjeru. Preporučuje krunicu svetim Ranama Isusovim.

Dne 27. prosinca 1947. pita Lujzu: »Zašto sumnjaš? Zašto si uznemirena? Čega se bojiš? Vjeruj u mene. Zar ti nisam rekla da će biti velikih poteškoća, koje moraš mirno čekati i dočekati. Ja sam s tobom. O Francuska, zašto ostaješ gluha na moje pozive?! Tvoje će tlo biti pokriveno mrtvima i ljudskom krvlju. Potresi će te tresti i gradovi će biti razrušeni. Ti si ipak određena da spasiš svijet, ali se nećeš spasiti bez same sebe. Bit ćeš kažnjena radi grijeha nečistoće.«

Gospa je rekla Lujzi da će u svijetu biti apostazije, a ona pita: »Što je to?« — »To je grijeh, kojim se odbacuje Krista. Moli svoga duhovnog vođu, da ti to protumači. Kršćanin, koji se odreče Krista, taj je apostata. A takvih će biti mnogo. Ja sam mu dala na znanje (duhovnom vođi), neka vjeruje u moje objave i neka te pouči u svemu što je potrebno. Treba da to javite biskupima, da se i oni angažiraju, da vode narod u procesijama i s molitvama na sveto mjesto ukazanja. Ova se pobožnost mora proširiti, jer sam ja u 20 godina već treći put izabrala Francusku da moje noge stupe na njezino tlo. Teško onima koji to primaju ravnodušno.“

Početkom 1948. Lujzu moli teško bolesna susjeda, da je preporuči Gospi da bi ozdravila. Gospa odgovara: »Tvoja susjeda neće ozdraviti, nego će umrijeti u mjesecu moga Sina jedne subote. No reci joj to tek 10 dana prije smrti, da se njezini roditelji ne bi previše ražalostili.« Tako je i bilo. Dne 29. svibnja 1948. rekla je:„Na ovom tlu bi nastao novi Lurd. kad bi se ispunile moje želje.“ Obećala je čudesni izvor.

6. kolovoza 1949. — Govori Gospa: »Stojim između Boga i vas, da odgodim Božju pravdu i kaznu. No ipak se čovječanstvo neće smiriti. Čovječanstvo neće promijeniti svoj život. Zato će doći stroga Božja kazna na čovječanstvo. Doći će mnoga trpljenja; stoga ja dolazim, da ljude povučem Kristu i da očuvam ljudski rod od propasti, koja može doći iza prestrašnog rata. Francuska je određena da pomiri svijet s Bogom. Određena je da poveže potrgane veze između Boga i ljudi. No, sudbina je svakog naroda u vlastitim rukama. Ako Francuska posluša moje riječi i savjete, bit će očuvana ..., osvijetljena divnim svjetlom.

Ja dolazim na svijet kao dobra Majka. Vi ste moja djeca i ja vas sve volim i učinit ću sve da vas spasim. Svijet može osigurati mir, no za taj mir mora se boriti ne oružjem, nego molitvama, žrtvama i pokorom. Treba da molite krunicu. Ona je kao vijenac mirisnih ruža, kojima kitite moju glavu. To je, koliko sam puta već rekla, najmoćnije oružje na svijetu. Po molitvi će Bog skratiti kazne ili ih posve ukloniti. Ja sam kao kapetan broda. Vidim iz daljine sve valove koji prijete čovječanstvu, vidim sve opasne struje koje bi mogle potopiti brod Crkve i vjere. Ja zato često dolazim, da spasim, što se da spasiti. Svoju zemlju predajte u ruke Božje. Bit će to onda svijet mira i ljubavi.“

1. listopada 1955. rekla je Majka Božja: »Bog može još dugo čekati, a što će biti ako padnete u pandže sotone? Svijet lebdi nad ponorom. Već sam ga mnogo puta spasila po molitvi krunice. Sada je u svijetu teža situacija nego što je ikad bila. Razna ubojita oružja mogla bi načiniti kraj svijetu. Zato pozivam vjernike na molitvu krunice, ali sve pozivam. S krunicom u ruci vi ste najmoćniji protivnici neprijatelja vjere. Svijet će biti spašen unatoč silama sotone i njegovih slugu. Pobjeda je na mojoj strani.“

Potom se Lujzi ukazao prvi puta i Isus. I Isus i Marija pokazali su svoja presveta Srca, koja probada jedan mač. Iz srca su prodirale sjajne zrake sve do zemlje.

Narod je dolazio na ovo mjesto u velikom broju, a Gospi je to bilo drago. Ali je sa žaljenjem rekla da mnoge sluge Kristove to uzimaju neozbiljno. »Neka nam radije pomognu spašavati duše, nego da se drže po strani i kritiziraju. Dok oni kritiziraju, mnoge duše upadaju u đavolske mreže i u pakao. Moli svećenike da nam pomognu. Preko ruku svećenika teče milost. Oni čiste duše i privode ih Presvetom Trojstvu. Tajna je velika; da ove dvije ljubavi: moga Sina i moja po Duhu Svetom spašavaju duše, a u tom poslu treba nam pomoć svećenika. Bez Majke nema ni Spasitelja, nema ni spasenja, nema ni spasenja, nema ni Crkve. Svećenici to dobro znaju i neka me ne ometaju. Oni imaju veliku moć po sv. misi. Bez sv. mise ne može opstati ni sv. Crkva. Danas moderna Crkva govori: Bog i molitva bili su dobri prije, a sada su se vremena promijenila i mi s vremenom. Danas teže samo za novcem i za zabavama. No Bog se ne mijenja. Ni Sudac se ne mijenja. Isusu je drago da se Njegova Crkva neprestano i žarko moli. Ona od toga i živi.“

Isus se tuži na nehaj i mlakost duhovnog života u Crkvi među kršćanima. »Prolazite pokraj zdenca i žedni ste; žedne su vam duše duhovne jakosti i snage za podnašanje životnih poteškoća, tereta i križeva; prolazite, a ne bi se napajali i okoristili snagom života, jakosti i svetosti.«

6. prosinca 1955. započela je gradnja malog Oratorija (8 sa 6 metra), koji je dovršen i blagoslovljen kao privatna bogomolja 5.veljače 1956. U Oratoriju je stavljen kip Naše Gospe od krunice. Tamo se počeo svakodnevno moliti krunicu. U Oratoriju je stavljen kip Naše Gospe od krunice. Tamo se počeo svakodnevno moliti krunicu u 15 sati. Redoviti je molila vidjelica Lujza

Gospa je jednom počela govoriti, ali ne na bretonskom, nego na nekom drugom jeziku. Pitali su je zašto govori tim jezikom. Ona je odgovorila: »Došla sam da i drugi čuju, da se okoriste sa mnom; to govorim njima što i vama. Postoji jedan jezik, koji vrijedi za cijeli svijet, a to je jezik ljubavi. Ali, toga nema. Ljubite sve. Činite dobro svima. Bog je za sve. Svi smo jedno tijelo u Isusu.«

1. lipnja 1956. Gospa govori: «Čovječanstvo tone sve dublje u zlo i u nerede. Ono stoji na rubu propasti. Prijeti mu velika katastrofa. Svakog časa može srdžba Božja provaliti na svijet. Zahvalite meni, što još nije. I zahvalite dušama koje mole.«

Zatim govori Naš Gospodin Isus »Ako budem kaznio svijet, kaznom koju zaslužuje, to će biti brzo izvedeno. Jednim udarcem smrvit ću svijet. No, tu stoji moja Majka. Njezine suze i molbe čine ravnotežu i svijet još nije kažnjen.«

Gospa reče: »Sjedinite se svi sa mnom u molitvama i pokorama, da mojim suzama i vašim molitvama spriječimo ono najgore, uništenje svijeta. Istina, zlo raste, ali je Srce moga Sina milosrdno i ono traži pokoru, da bi se grijesi svijeta oprostili i da bi svijet dalje živio.«

Isus govori: »Da ... da, potražite Srce moje prežalosne Majke; ono je most koji vodi k Meni. Moje će Srce trijumfirati, ali sa Srcem moje Majke. I svijet će biti spašen po ovim dvama Srcima.« Vidjelica moli: »Narod traži čudo, pa da vjeruje!« Presveta Djevica: »Ja sam ovdje i na drugim mjestima. Ja mogu činiti čudesa, ali u tome mi morate pomoći. Molite s pouzdanjem. Molitva je jedina sila, pred kojom se i Bog sagiba.« Vidjelica: »Narod pita, kada ćeš opet doći?« Majka Božja: »Znam vašu vjeru i draga mi je, ali pred znakovima i čudesima se svako ljudsko biće povlači, pa i Ja. Znakovi su i čudesa Božja milost. Bivaju, kad On hoće.«

14. listopada 1956. Presveta Djevica tješi vidjelicu: »Ti, dijete moje, trpiš. Znam za tu bol. Ali gledaj na Mene. I moje Srce krvari. Ugledaj se na Mene. Ljubi i tješi Me sa svojim narodom. Ujedini se u trpljenju s mojim Sinom i sa Mnom, i moli se za svećenike. Kada bi oni znali boli moga Srca, oni bi sve prihvatili, što ja tražim. No, meni preostaje samo plakati.«

31. listopada 1956. Lujza reče Gospi da svi od nje očekuju čudo. Presveta Djevica odgovori: »Da, Ja to mogu učiniti. Sin Mi dozvoljava, ali čekajte. Na svijetu nema mira. Bog može brzo s njim učiniti obračun i kazniti ga. Koliko će dugo još moje Opomene biti uzaludne? U prvo vrijeme bit će strah na svijetu. Onda tama, a zatim čudo moje prisutnosti među vama. Tada će spasiti i Francusku i svijet. Bit će to Novi svijet. Dat ću veliki znak. Iza toga znaka poslat ću branitelja Crkve. Doći će veliki monarh, branitelj slobode i desna ruka kršćanskih vladara. Da li hoćete veće čudo?«

12. siječnja 1957. Presveta Djevica reče: »Svijet je u tami. U magli grijeha bezbrojni su grijesi svijeta. Rasrđeni će Bog poslati kazne. Strašne kazne. Bit će plač i jauk. To je radi svih zabluda. No, te su kazne i za obnovu svijeta i života.«

Naviještaj velike kazne

Dok je to Gospa govorila, držala je u rukama kartu svijeta. Svijet se nije vidio od guste magle i oblaka. Iznenada se zasvijetli vatrena kugla, s lijeva i s desna, i karta se zapali. Potom se pokazala izbrazdana zemlja s velikim provalijama i pustoši od eksplozije. Ondje, na tim površinama, uopće nije bilo života. Sve je uništeno. Zatim dođe gusta tama, koja je pokrila sliku. Zemlja je utonula u tamu. No naglo se razdanilo. Bio je svijetli dan. Ali je bilo užasno gledati opustošenu zemlju.

Za utjehu je Gospa rekla: »Moja je ljubav prema grješnicima velika. Sve činim da bi ih spasila. Ljudi toga ne prihvaćaju; protive se Nebu.Tko razumije moje Opomene i suze?! Znakovi na suncu i u prirodi najavljuju strašne događaje svijetu. Blizu su velika trpljenja. Blizu su, ali se ljudi ne vraćaju k Bogu. Mnoge su duše prihvatile da budu duše žrtve za spasenje drugih duša. Tim će se spasiti mnogo duša i mnogo svijeta. Potom će svijet biti obnovljen, a Crkva će trijumfirati. Vladat će Srce mog Isusa i moje. Ovo ne kažem samo tebi, nego i svim svojim odabranim dušama; neka opominju svijet na molitvu, na pokoru i na sud Božji.«

16. veljače 1957., Presveta Djevica je rekla: »Na svijetu će biti velika previranja, jer je svijet ostavio Boga. No vi gledajte ispod oblaka, kao dugu, Boga, koji će doći u slavi i trijumfu. Crkva će biti slavna kao nikada prije. Moji apostoli moraju mi pomagati zajedno s Anđelima i svecima; u tome će biti pobjeda. Ostanite jaki u vjeri. Radite na obraćanju grešnika. Zadnje sredstvo za obraćenje grešnika jest kazna, koje se Bog prihvaća, samo da ljude prizove k svijesti, vjeri i milosnom životu. A, ako ljudi unatoč mojih Opomena i prijetnja ostanu u zlu, onda će kazne biti tako strašne, kakve nisu bile nikada u povijesti svijeta. Bog će biti kao vinogradar. Suhe će loze odrezati i očistiti sve, što ne valja, i spaliti, a dobri će ostati i produljiti život na zemlji, ali kao u jednom lijepom nebeskom milosnom stanju života. Zle će Bog u tren oka kazniti munjama i spaliti vatrom. Ipak će molitve pravednika mnogima pomoći da se pokaju i spase. Krv pravednika i mučenika donijet će pobjedu i trijumf Crkvi. Ali Ja ću još dugo i dugo upozoravati ljude da izmijene način života, samo da bi se duše mogle spasiti.« Majka Božja pita vidjelicu da li je saopćila Crkvi da se štuju dva Srca. Vidjelica odgovara da je obavijestila, ali od Crkve nema odgovora. Gospa žalosno doda: »A ipak će samo i jedan pogled na ta Srca obraćati mnoge.«

24. svibnja 1958. Presveta Djevica: »Rat nosi sa sobom opasnost, ne samo da se uništi jedan ili drugi narod, nego bi mogao upropastiti i cijeli svijet. Cijeli svijet treba Bogu preporučiti. Ako Bog i kazni svijet, On to čini da ga spasi za vječnost. Jedini je način, da se izbjegnu ratovi, krvoprolića i kazne: štovanje oba Srca. Duh Sveti je izvor snage. Tjelesni užici sprječavaju da Duh Sveti uđe u ljudska srca. A Duh Sveti je uzeo Mene, da preko Mene dijeli i sipa svoje Milosti Duha Svetoga. Ovo je vrijeme Duha Svetoga, ali i moje vrijeme. To će sada Duh Sveti činiti po vatri ljubavi, koja će paliti sve nečisto u nutrini savjesti. Tim će svijet biti očišćen od zla. No svijet kao da ne sluša ni moj glas, ni moje suze, ni vapaje. stoga će ga Bog kazniti najstrožim kaznama. Nikada se, u povijesti svijeta, nije ponašalo prema Bogu kao sada. Ovo je najgore vrijeme. Stoga Bog zove na strogu pokoru. Zar nije čovjek stvoren da Boga slavi? Stoga Duh Sveti lebdi nad svakom dušom i djeluje u tajnosti, samo da se ta duša ne izgubi za vječnost.«

Isus govori: »Objavi ljudima da će moje Kraljevstvo biti uspostavljeno usprkos paklenih moći. Vladat ću sa svojom presvetom Majkom.«

28. travnja 1958. Presveta Djevica: »Znam da se vaše trpljenje produljuje. Dani prolaze. Bojite se budućnosti. No strahu nema mjesta.« Isus: »Jadni ljudi hoće da istraže svemir i šalju onamo instrumente, ali Ja sam pokazao, i opet ću pokazati, da sam Bog svega stvorenog, i sunca, i svemira. Gospa: »Ljudi se ohole na svoju pamet i time izazivaju Božju srdžbu. A gdje je poniznost? Predstoji užasna revolucija. Budućnost je tamna. Vaše bi molitve mogle smiriti vrijeme, koje je uzburkano. Francuska je dužna dati više hvale Bogu, nego druge nacije, jer sam njezino tlo već treći put izabrala da na njega stanem.« Presveto Srce Isusovo: »Kad je svijet odbacio Boga, onda je Mene Bog poslao na svijet, da ga Bogu privedem. Svijet je i Mene odbacio, a Ja sam onda poslao Svoju Presvetu Majku. Ona je poslana s velikom zadaćom na svijet. Da bude veza između Mene i ljudi. Vi ne možete doći do spasenja bez Moje Majke. Svoju Milost dajem sada preko Nje. Kroz Nju teku sve Milosti. Čovječanstvo se bez Nje ne može vratiti Bogu. Vrijeme je sada osobito ozbiljno. Stojite pred strahovitim povijesnim događajima. Borba je između svjetla i tame. Ako se ljudi ogluše na Božje Milosrđe, onda će otkazati i Božja Ljubav; u ovom slučaju glasnica Božje pravde i mira. Vatrena kiša spalit će nemilosrdno, ali pravedno, sve što nije Božje. Poslije toga će biti jedno stado i jedan pastir. Bit će to doba kao vrijeme prvih Duhova. Kraljevat će ljubav, mir, pravda, istina i milost.«

28. svibnja 1960. Presveta Djevica: »Užasno je i pomisliti na ono što bi moglo doći na svijet, ako ne budete živjeli po volji Božjoj. Rat, potresi, uništenje svijeta, neviđena i nečuvena katastrofa. Molite za oproštenje i pripravite se. Spasit ćete se, jer vas Bog jako voli. On može jednim potezom ruke uništiti sve zlo. To ovisi o vama samima.«

1. listopada 1960. Presveta Djevica: »Pozivam sve ljude dobre volje, na molitve i na žrtve, da se spasi čovječanstvo, koje je sotona zaslijepio; da ne padate sve dublje u grijehe i da ne navaljujete na sebe teške kazne. Stoljećima je vladalo svjetlo, a sada stoljećima vlada tama. Ljudi zloupotrebljavaju znanje, koje ih odvodi od Boga, umjesto da ih privodi Bogu. Nastale su sekte, pobune; lažu protiv Boga i tako strovaljuju duše u pakao. Molite krunicu, da se svijet oslobodi od zabluda.«

18. veljače 1961. Presveta Djevica: »U Crkvi je u svim vremenima bilo proroka. Bilo ih je u Starom Zavjetu, ima ih u Novom Zavjetu. Njima se mora vjerovati. Proroštva su uvijek milost. Bog je po prorocima navještavao velike i strašne događaje, da ljude na njih pripravi. Navijestio je spaljivanje Sodome i Gomore, zaobljenje naroda u babilonskom sužanjstvu, razorenije Jeruzalema, te rasulo izraelskog naroda. U ovo posljednje vrijeme, opet proroci imaju tu zadaću, da obavijeste svijet o sudu Božjem. Naročito, bi biskupi i svećenici morali bdjeti nad tim proročanstvima; ispitivati, provjeravati... čuvati, braniti i voditi narod na ta sveta mjesta ukazanja i širiti objave, te pokorom pripravljati na odsudne časove čovječanstva. No ipak, prije ili kasnije bezbožni će svijet biti kažnjen, jer ljudi danas vjeruju samo u ovaj svijet, a ne u nadnaravni. Da li je svijet postao bolji uslijed velikih Opomena? Nipošto. O strašne li stvari! Tri četvrtine ljudi živi u grijesima. No Bog nije umoran i čeka na obraćenje.« Presveto Srce Isusovo: »Zovem se Ljubav. Pun sam smilovanja. Dajem Objave, no one se odbacuju. Neizmjerno strašno trpim. Čekam.«

25. travnja 1961. Presveta Djevica: »Žao mi je što sam uzaludno govorila tako dugo. I to sam govorila suznih očiju. Moje su Objave kao Apokalipsa Ivanova. Poklapaju se s njegovim izjavama. Širite moje Obavijesti, budite apostoli ljubavi prema bližnjemu. Bog se ne javlja svijetu da utaži njihovu radoznalost, nego da upozori svijet na opasnosti, koje mu prijete. Sve ove Poruke treba prostudirati. One su svjetlo za budućnost. Već je 200 godina zlo na svijetu, a sada ono prijeti čovječanstvu više nego ikada. Bog se služi sa Mnom da obavijesti svijet o tome što ga čeka radi grijeha. Služi se sa Mnom da obavijesti o ratu, o strahovitom oružju uništavanja, o razaranju i o uništenju, ali i o Božjim djelovanjima na svijet. Pakao hoće razoriti svijet, a služi se ljudima... Neka nitko ne sumnja u to da će svijet imati svoj mir i da će nestati previranja i da će opet doći sreća na svijet! Pomozite Mi svojim molitvama. Molitvenom borbom pobijedit ćemo zlo na svijetu. A to će biti događaj svih vremena.« Isus: — »Moje je Srce ranjeno, ali sam sama Milosrdna Ljubav! Želim spas svijeta po Srcu Svoje Presvete Majke. Ona dolazi kao spasiteljica. Bog je imao stotinu mogućnosti da dođe na svijet, ali je htio da dođe iz krila Presvete Majke, da vam bude uzor i da vam iskaže dobročinstva. Moja je Majka kao zlatni most između Mene i čovječanstva. Posrednica nade. Put mome Srcu punom Ljubavi. Želim da ovdje bude mjesto hodočašća. Ako Me ljubite, ne dopustite da se i dalje vrijeđa Bog.«

7. listopada 1961. — Presveta Djevica: »Ne dolazim na zemlju da činim čudesa, nego da obraćam i donesem spas mnogima. Sadašnje je vrijeme ozbiljno, tužno. Ljudi se ne prihvaćaju nikakvih sredstava spasenja. Ne mole se. Postoji u svijetu borba, o kojoj ništa ne znaju. To je borba duha. Tu je borbu nametnuo sotona. On je protiv svega što je kršćansko. On razara pravu slobodu djece Božje. On uništava čistoću srca i ostale kreposti. Prijeti zarobljavanjem duha slobode i znanja. Ja sam Kraljica krunice, Pobjednica u toj borbi za opstanak kršćanskih kreposti. Povratit ću se da smirim i sredim svijet. Slušajte moje Poruke, slijedite ih i po njima živite. Imajte pouzdanje u Mene. Ne,... Ja vas ne zaboravljam, ali Mene su mnogi zaboravili. Zaboravili su i Boga. To tišti moje Srce. Svijet je u plamenu zla. Svijet je u opasnoj igri. Vlada oholost. Svi teže samo za novcem i užicima. Zašto tolika mržnja? Zaboravljate na druge. Letargija. Kršćani, budite budni. Budite apostoli. Naoružajte se molitvama.«

U nekoliko poruka Isus govori o presvetoj Euharistiji. Naglašava da je ustanovio ovaj sakramenat kao znak svoje neizmjerne ljubavi i da po njemu daje svoju snagu i hrabrost. Ona vodi k svetosti. A mnogi su ograničili primanje sv. Pričesti samo na nekoliko puta godišnje. Svijet želi čudesa. A ovdje je čudo nad čudesima. Ovdje se daje Milost u izobilju. »Dođite k Meni, tražim duše. Ovdje je bogatstvo.« Isus želi da mi postanemo živi ciboriji, iz kojih će se osjetiti miomiris svih kreposti i lijek kao balzam i duši i tijelu. »Ja sam u Posvećenom Kruhu radi vas.« Onda Isus govori pred Lujzom o svećenicima u ukazanju od 24. lipnja 1962.Isus: » O kako želim da Mi svećenici budu čisti. Neka budu Serafi čistoće. Na oltaru je svećenik drugi Ja. Ja hoću da budu sveti i da posvećuju. Želim također da mi budu Simoni Cirenci, da ublažuju boli Mojeg Srca, da Me tješe. Želim da sa Mnom lijepo postupaju na oltaru. Ja ih držim na Srcu kao nekoć Ivana. Neka budu čuvari Moje zarobljene Ljubavi i njezini stražari. Njihove su ruke kao prečisto krilo Moje Majke, u kojem je vječna Riječ postala Tijelom. Iza Pričesti ostanite u tihom razmišljanju i razumjet ćete Moje želje.«

Zatim dalje, u slijedećoj Objavi, kaže: »Mnogi vole obavljati Moj križni put, a zaboravljaju moja trpljenja u dušama grešnika. Dnevno proživljavam Svoju Muku kroz ljubav i mržnju. Ljubav je na oltaru, u kojoj svojom Krvlju perem duše, a mržnja obnavlja moje muke i trpljenje kao na križu prvi put. Svećenici, priređujte mi pravi stan u srcu ljudi.«

27. lipnja 1962. tuži se Isus na ljudsku nezahvalnost: »Gaze nogama Moj Križ, moju Prisutnost u Sv. Hostiji. Ima mnogo Heroda. Mržnja neprijatelja raste, a Ja ipak ostajem nepromjenljivi Bog ljubavi i milosrđa. Gotovo svi moji prijatelji bježe pred križem. Prava ljubav ne bježi od žrtava. Sada Mi treba čupati trnje iz glave, okrunjene trnjem grijeha. Budite Mi Anđeli utjehe na zemlji.«

30. lipnja 1962. Isus: »Sada je vijek mržnje. Umjesto da vam Isus bude zaštita i da vam njegova Krv pere grijehe, zaboravljate na krv u ratovima, zaboravljate da i ondje teče Moja Krv. Ja, Krist pokazao sam vam da čovjek mora živjeti u Bogu, kao što sam Ja na zemlji uvijek bio sa Svojim Ocem. Grešnici nemaju Boga pred očima; u njihovim je srcima sve nečisto. Samo je u Bogu čovjek miran. Ostani, drago dijete, u Mojoj Ljubavi. Za ljude bih se mogao još nekoliko puta roditi i Svoju Krv proliti, jer ih toliko ljubim. Svećenici su Mi prijatelji; ljubi ih. Oni, koji su protiv Mene, neka dolaze mome Tabernakulu; ondje se srca čiste. Ne težite za zemaljskim dobrima. Oh, koliko bi se po svijetu razlila Moja Ljubav, kao ocean, kada bi ljudi ljubili duhovne vrednote više od zemaljskih. Dajem se kao hrana, da vas nahranim ljubavlju i da se možete sa Mnom sjediniti.«

Lujza govori Isusu: »Isuse, ljubim Te i želim zadovoljiti za sve uvrede, koje se Tebi nanose. Tko će mi vjerovati?« Isus: »Smiri se. Prepusti sve to Meni. Ja izabirem slabe, da postidim jake. Izabirem neuke, da postidim učene. Ja ostavljam slobodu i crkvenim dostojanstvenicima. Neka se slobodno odluče za ovo djelo, što se događa. Ja hoću da Me u slobodi ljube. Ja sam na zemlji govorio svima, i onima koji ne vjeruju, i onima koji neće biti Moji, a ne samo onima koji Mi se otvaraju i koji Me ljube. Blaženi ipak oni koji Me slušaju. Piši, pa neka i zli čuju, da ih ljubim. Budi stoga dobra svima. Gledaj Boga u svim ljudima. Govori o Mojoj Ljubavi i Dobroti. Govori da rado zaboravljam uvrede grešnika. Moje su patnje lakše kada i Moje izabrane duše trpe sa Mnom. To su Moji udovi. Takvi udovi olakšavaju patnje svojoj Glavi, Meni.“

1963. Isus: — »Mislite na moju Majku. Ona sada njeguje Moje Mistično Tijelo kao nekada zemaljsko. Izvlači trnje iz Moje okrunjene glave. Ona je stalno Moja Bolničarka. Ona je kao neustrašiva lavica. Ljubi Me i u ovom sadašnjem strašnom izgledu. Na Meni je sav grijeh svijeta. Bez Moje Majke ne bi bilo Crkve. Ona hrani Crkvu već 2000 godina. I sada je snaga moje Crkve u njezinim rukama. Bez Nje bi bili siromasi. Predivna je. U Njoj nema ni sjenke grijeha. Presveta je.«

25. veljače 1964. Presveta Djevica kaže: »Ja pokazujem put prema Bogu, u ovoj tamnoj noći današnjih otpada, nevjere, grijeha. Pokazujem na svijetlo; na Krista. Ljubite Ga, ljubite Ga. Budite pravi kršćani, bez straha. Sa biskupima u jednoj divnoj atmosferi obiteljske duhovne zajednice, pod vodstvom Sv. Oca. Bog nije tvorac trpljenja i smrti. To je došlo po ljudskom grijehu. Bog je Život. Grijeh je smrt. No trpljenjem se ipak dolazi do života; pravoga, vječnoga. A Krist je pokazao da vam je potrebno trpljenje da bi stigli do slave i života. U Kristu je najljepši uzor trpljenja. Ono vodi uvijek vječnoj slavi. Zar bi ga on preuzeo da nije tako? Na križnom putu ipak niste sami; s vama je Isus, i ja sam s vama. Kod trpljenja morate misliti na slavu uskrsnuća.«

5. lipnja 1964. Presveta Djevica potiče: — «Ljubite moga Isusa, jer je to već na zemlji sreća Neba.«

Posljednje ukazanje Isusa Krista i Majke Božje bilo je u Kerizinenu 1. listopada. 1965. Godine 1968. počinje sa izlaženjem biltena „Messages“ – (Poruke) 14. srpnja 1969. Rimski Vikarijat dao je privolu za posveti dvama Srcima Ujedinjenim Isusa i Marije.10. studenog 1972. osnovana je udruga „Prijatleji Kerizinena“ Početkom 1972 bilo je uređivanje izvora, a u kolovozu je izrađena medaljica Ujedinjenih Srdaca.12. rujna 1976. posvećen je kamen temeljac za Veliki Orattorij.U ožujku 1977. spontano je stvorena grupa „Djeca Marije iz Kerizinena“ 11. rujna 1978. dolazi kip Ujedinjenih Srdaca.17. rujna 1978. bilo je svečano otvaranje Velikog Oratorija. Došlo je više od 12 tisuća simpatizera. U Oratoru se svakodnevno moli Krunica na nakanu Crkve,za svijet i hodočasnike.7.listopada 1979. predstavljeni su vitraji u Oratoriju. 19. veljače 1995 – bila je nedjelja -. vidjelica Ivane-Lujze Ramonet je u 8,15 – kada je redovito bila na Misi - prešla na Nebesku Gozbu.

Pokopana je 23. veljače otpraćena sa preko 2000 vjernika je na groblju u Plounévez-Lochrist.

Misija Gospinog svetišta u Kerizinenu je posveta obitelji ujedinjenim Srcima Isusa I Marije.