Zašto ste odlučili postati učitelj?

Vjerujem u važnost obrazovanja i drago mi je biti mali kotačić doprinosa društvu na ovaj način. Moram nadodati i da je moj učitelj razredne nastave u osnovnoj školi ostavio snažan dojam na mene te sam htio biti poput njega.

Što biste izdvojili kao najzanimljivije u kemiji?

Kemija je disciplina čije nas zakonitosti i procesi okružuju neprestano u svakodnevnom životu i moćna je činjenica da poznavajući kemiju možemo razumjeti kako svijet funkcionira na molekularnoj razini.

Koje su prednosti, a koji nedostatci predavanja predmeta poput kemije?

Prednosti su što se na nastavi jako puno gradiva koje se obrađuje može prikazati pokusima te pronaći poveznica u svakodnevnom životu. Nedostatak je što je određeno gradivo učenicima vrlo zahtjevno, teško logički zaključuju, a ima i ponešto računanja.

Koji je najzanimljiviji podatak koji ste dosad naučili o kemiji?

Intrigira me nanotehnologija. Primjer su kvantne točke koje se obično sastoje od nekoliko tisuća atoma, a veličine su svega nekoliko nanometara. Njihova se svjetlosna svojstva koriste u računalnim i televizijskim ekranima koji se temelje na QLED tehnologiji.

Imate li omiljeni pokus koji uvijek rado pokazujete učenicima?

Iako su prilično jednostavni, učenicima je uvijek zanimljivo izvoditi pokuse s indikatorima gdje prate promjene boje. To im je vrlo upečatljivo.

Što biste savjetovali nekome tko razmišlja o studiju Kemije?

Da dvaput razmisli (smijeh). Da svakako bude spreman na puno rada, puno učenja, puno računskih zadataka i jako puno rada u laboratoriju.

Kako najčešće provodite slobodno vrijeme?

Družeći se s dragim ljudima, čitajući, boraveći u prirodi, a ako uhvatim vremena, volim otputovati u inozemstvo.

Koji je vama kao školarcu bio omiljeni, a koji najmanje omiljeni predmet?

Omiljena mi je bila, naravno, Kemija, ali i Psihologija, a najmanje omiljena Povijest.

Jeste li se bavili nekim sportom ranije u životu? Opišite iskustva.

Profesionalno sam se kratko bavio plivanjem, a inače sam volio igrati odbojku.

 Gdje se vidite za 10 godina?

U svojoj vili na plaži (smijeh). Ne volim previše razmišljati o dalekoj budućnosti, bitno mi je da sam zdrav i zadovoljan.

Intervjuirale: Klara Bekić i Petra Pakasin, 7.a 

Što vas je motiviralo da postanete učiteljica?

Još kod upisa u srednju školu željela sam raditi u školi i upisala odgojno-obrazovni smjer koji danas više ne postoji. Poslije ipak nisam otišla na Pedagošku akademiju, već studirati u Zagreb.

Da niste učiteljica, imate li ideju čime drugim biste se bavili?

Teško je reći, možda nečim u struci ili kako sam oduvijek voljela putovati i čitati o drugim kulturama, možda bih bila turistički vodič?

Imate li kućne ljubimce i kako se zovu, a ako nemate, jeste li ikada poželjeli imati?

Imamo mačku, zove se Žuži i mislim da je svima u kući maza i gazdarica. Djeci se zna namjestiti kod kompjutera ili u krilu kada igraju igrice i nema igre dok ne dobije svoju dozu maženja.

Ptičica nam je došapnula da volite putovati….možete li izdvojiti gdje vam je bilo najljepše?

U Japanu mi je bilo najljepše jer je dosta drukčije od Europe i općenito zapadne kulture te našeg poimanja života. Ako mislite grad je grad, zgrada ima svugdje, ali tamo kada dođete… to je drukčiji svijet. Ja sam se čudila i oduševljavala na svakom koraku.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme?

Imam prijateljice s kojima se družim, volim putovati i gledati filmove.

 Jeste li se u životu bavili kakvim sportovima?

Ne, ali volim hodati.

Koji su vam bili omiljeni, a koji manje omiljeni predmeti kad ste vi bili učenik?

Voljela sam uvijek predmete u kojima nisam trebala puno učiti napamet, nego shvatiti princip i onda rješavati.

Imate li možda kakav skriveni talent za koji bismo trebali znati?

Ne, ali svaki skriveni talent bi trebao i ostati skriven 😊

Imate li koji životni cilj koji još niste, a planirate ispuniti?

Ne mogu reći da su to životni ciljevi, ali ima još mjesta koja bih željela posjetiti. 😊

Koji tip glazbe volite slušati u slobodno vrijeme?

Slobodnog vremena, moram priznati, skoro pa i nemam. Većinom se moje slušanje svede na Otvoreni radio na putu do posla.

Imate li omiljeni film ili pjesmu?

Nisam tip koji bi više puta gledao isti film ili seriju, ali evo ostao mi je u sjećanju film “Good Will Hunting“.

Što biste poručili mladima koji žele predavati Vaš predmet u školi?

Predmet koji predajem je jako lijep iako ga mnogi ne vole. Teško je završiti matematiku na PMF-u. Zato je to traženo zanimanje. Mislim da je zanimljivo predavati taj predmet jer ne trebate svaki put ponavljati iste zadatke i tako vam je svaki dan drugačiji u svakom razredu.

Intervjuirale: Paulina Merkaš i Tea Perak, 8. b

Jeste li oduvijek htjeli predavati Geografiju i što vas je zainteresiralo baš za taj predmet?

Iskreno, htjela sam predavati Hrvatski jezik, ali te godine kad sam ja upisivala kolegije nije ga bilo. Bili su pojačani kolegiji iz Engleskog jezika ili Geografije. Izbor je pao na Geografiju i nisam požalila. Profesor u srednjoj školi uvijek je imao zanimljiva predavanja pa sam još tad zavoljela taj predmet.

Kako se pripremate za svakodnevni rad u školi?

Volim gledati dokumentarne emisije o Svemiru, putopise, dokumentarce o životinjskom i biljnom svijetu – Zemlja iz svemira, Život na hladnim visinama, Tajna šuma itd. Sve mi to pomaže proširiti svoje dosadašnje znanje u nekim područjima, a i samim time učenicima učiniti sat zanimljivijim.

Koji Vam je bio najzanimljiviji geografski fenomen za koji ste saznali?

Najzanimljiviji geografski fenomen mi je i dalje Aurora Borealis i htjela bih je jednom vidjeti uživo (možda Laponija u Finskoj).

Koje su najčešće pogreške koje učenici čine u geografiji?

Najčešća pogreška koju učenici čine u geografiji je da uče geografiju bez atlasa, sve napamet, a naravno geografija se uči uz atlas i sve se može iz njega iščitati.

Možete li nam iskreno reći kakav ste vi bili učenik u osnovnoj školi?

U osnovnoj školi bila sam odličan učenik, nisam bila 5,00, ali sam uvijek prolazila razrede s odličnim uspjehom.

Koji je Vama bio najteži predmet u školi i zašto?

Najteži predmet bila mi je Fizika, zbog toga što je stalno trebalo nešto računati, raditi pokuse, a ja sam više štreberski tip.

Što biste izdvojili kao najdraže u svome poslu?

Najdraže u mom poslu mi je raditi s djecom.

Kakva Vam je bila prva godina rada u školskom sustavu?

Moja prva godina u školskom sustavu bila mi je izazovna jer sam tek završila fakultet i počela sam stažirati u razrednoj nastavi i dobila 2. razred. To je bio izazov jer te na fakultetu baš ne pripreme za sve probleme i sve situacije koje se događaju u razredu.

Volite li biti razrednica? Koji bi bili izazovi, a koje prednosti razredništva?

Biti razrednica jako je teško jer svaki dan treba biti spreman na neku novu situaciju koju ti pripreme učenici i uvijek trebaš imati spreman odgovor ili savjet i dati ga učeniku ili učenici koji imaju problem. Prednosti su da znaš sve u svakom trenutku - što se događa sa tvojim razredom, a izazovi su da trebaš uvijek imati strpljenja i spremne savjete.

Da niste učiteljica, čime biste se bavili?

Iskreno, ne znam čime bih se bavila da nisam učiteljica. Još od srednje škole znam da to želim biti.

Koja Vam je omiljena zemlja koju ste posjetili ili koju biste željeli posjetiti?

Nemam neku omiljenu državu, ali da imam vremena i novca, voljela bih obići što više država na svim kontinentima jer mislim da su sve lijepe na svoj način, a i sviđa mi se mogućnost isprobavanja tradicionalnih jela.

Koliko je danas stresno raditi sa djecom?

U današnje vrijeme je jako stresno raditi s djecom jer su to nove generacije kojima nije dovoljno pričati. Oni žele vidjeti sve što im se objašnjava, ne mogu dugo sjediti na miru i ne mogu dugo pratiti predavanje pa treba biti pravi čarobnjak da učenici „odrade“ sat i budu zadovoljni dobivenim informacijama.

Biste li voljeli raditi u razrednoj nastavi?

Pošto sam na početku svog radnog staža radila u razrednoj nastavi, a sad već duži niz godina radim samo u predmetnoj, jako teško bih se priviknula na rad s manjom djecom, prvenstveno zbog toga što u 5. razred dođu i znaju sve, od čitanja, pisanja, baš sve. Kad dođu prvašići pa kad kreneš od osnova, samo da nauče reći „hvala“, „molim“, „oprosti“, „izvoli“, treba jako puno strpljenja i vremena tako da se divim kolegicama u razrednoj nastavi jer znam koliko muke i vremena treba da nauče osnovne stvari. Kad bih trebala raditi u razrednoj nastavi priviknula bih se da krećemo od takvih osnova.

Koji ćete trenutak iz Vaše karijere zauvijek pamtiti? 

Ima puno lijepih trenutaka pa mi je teško izdvojiti jedan poseban jer sam godinama radila u tri škole tako da se svašta dogodilo. Pamtim samo lijepe trenutke sa svim svojim sadašnjim i bivšim učenicima, a ima ih dosta.

Kako bi opisali važnost geografije za buduće generacije?

Mada svi misle da geografija nije važna i da ti ne treba više u životu osim u školi, ali ona nas prati na svakom koraku. Od cesta koje se grade, naselja, plana grada ako si u novom mjestu. Važna je jer se bavi i očuvanjem voda, šuma - jer ako se ubrzo ne promijenimo i ne postanemo svjesni važnosti očuvanja okoliša mislim da buduće generacije neće moći uživati u svim prirodnim ljepotama koje nas okružuju i koje su vrijedne divljenja.

 Intervjuirale:

Asja Grozdanić i Aida Jurković, 5. b

U kojoj ste školi počeli svoju karijeru te koliko dugo radite u našoj školi?

Svoju karijeru učitelja povijesti započela sam u Srednjoj školi „ Ban Josip Jelačić“ Zaprešić.

U našoj školi sam već deset godina.

Što biste drugo radili da niste učiteljica i zašto?

Ovo pitanje je vrlo zanimljivo i nemam konkretan odgovor. Oduvijek sam se, kao mala djevojčica, igrala učiteljice. Mlađa sestra mi je bila učenica i morate pitati nju kakva sam joj bila učiteljica!

U osnovnoj i srednjoj školi bila sam voditeljica svih školskih priredbi, išla sam na državna natjecanja iz recitacije i glume u dramskoj skupini. Možda bih se odvažila i otišla na prijemni ispit na Glumačkoj akademiji?

Od uspona i padova koje ste doživjeli u životu, za koje biste rekli da su vas definirali kao osobu?

Život nije ravna crta događaja i emocija. Rastemo, sazrijevamo, radimo na sebi, padamo i dižemo se. Svaki period života je izazovan i interesantan i mogu reći da sam puna doživljaja i iskustava. Pa eto me kao rezultat svega toga!

Kako se odgovorite od odustajanja kad Vam stvari u životu ne idu kako ste zamislili?

Odustajanje nije opcija! Jer, od čega odustajemo? Od samog sebe. To nije opcija!

Imate li nadimak kojim vas oslovljavaju prijatelji ili ste imali nadimak u djetinjstvu?

Moje djevojačko prezime je Šimanović i uvijek su me kolege u razredu nazivali Šima.

Sjećate li se koja je bila Vaša  prva ocjena iz povijesti?

Pa odličan! Naravno! Imala sam prekrasnog učitelja povijesti koji nas je znao uvesti u prošla razdoblja. A tko je najviše zaslužan za moju ljubav prema povijesti? Moja baka. Voljela je pričati o svojoj mladosti, djetinjstvu u Zagrebu, političkoj situaciji. Satima sam je slušala i upijala.

Imate li omiljenu boju?

Plava. Boja neba!

S kojim predmetima najčešće surađujete i zašto?

S Geografijom. Sve je to povezano. Prostor, vrijeme, ljudi. Život na planetu Zemlji danas i nekad.

Koji Vam je bio najzahtjevniji predmet u školi?

Matematika, Tjelesna kultura i Likovna kultura. Nisam likovno nadarena pa mi se bilo teško umjetnički izražavati. Nisam prirodnjak pa naravno tu proizlazi problem s matematikom. Tjelesna kultura… hmm… možda sam samo bila malo lijena i nedovoljno uporna.

Koji Vam je bio najdraži predmet u školi, s izuzetkom Povijesti?

Geografija i Hrvatski jezik.

Jeste li ikad poželjeli raditi u razrednoj nastavi?

Ne. Baš nikada.

Koji biste savjet dali učenicima kojima povijest ne ide od ruke?

Tko je humanist i društvenjak uživat će u povijesnom sadržaju čitav život. Prirodnjaci će primiti činjenice i proguglati kad im koja informacija zatreba u životu.

Koju ste osnovnu, a koju srednju školu pohađali?

Osnovnu škola Sela i Gimnaziju Sisak.

Jeste li trenirali kakav sport ili svirate kakav instrument?

Završila sam osnovnu glazbenu školu. Svirala sam harmoniku. Glazba je imala velik utjecaj i značenje u mom životu. Kao studentica vodila sam crkveni bend, svirala klavijature, uživala u stvaranju aranžmana pjesama.

Kako motivirate učenike za učenje povijesti?

Nije lako u 45 minuta motivirati učenike 21. stoljeća da se u svojim glavama prebace u prošla vremena. Ali - danas postoje digitalni sadržaji, internet koji nama učiteljima pomaže u vizualizaciji prošlih vremena. Ako uspijem svojim pričama motivirati učenika - moj posao je uspješan.

Što mislite o  novim generacijama učenika?

Sviđaju mi se nove generacije. Otvoreniji su, ne vide prepreke, nemaju strahove. Informatički su pismeni, znatiželjni su. Puno možemo učiti od vas!

Intervjuirale:

Ana Valešić i Lota Princ, 5. b

Kako vam se sviđa raditi u našoj školi?

U Vašoj školi sam kratko, ali da, sviđa mi se.

Jeste li oduvijek voljeli matematiku te je li i Vama bila omiljeni predmet u školi?

Oduvijek sam voljela matematiku. U osnovnoj školi matematika mi je bila među omiljenim predmetima pa sam u srednjoj školi upisala matematički smjer i u tom smjeru nastavila školovanje.

Koji biste posao radili da niste učiteljica?

Vjerojatno nešto vezano uz prirodu i boravak u prirodi.

Što biste poručili vlastitoj djeci pri upisu u srednju školu?

Moja djeca su završila srednju školu. Prije upisa u srednju školu dosta smo razgovarali o tome što ih zanima, o tome što bi htjeli jednog dana raditi. Pokušala sam im objasniti da će se kroz daljnje školovanje i njihovi planovi, ideje i pogledi mijenjati i da bi trebali upisati srednju školu koja im pruža višestruke mogućnosti.

Je li koje od vaše djece naslijedilo vašu ljubav prema matematici?

Od troje djece jedno je upisalo MIOC sa željom i idejom da se ostvari u polju tehnike/matematike, ali tijekom srednjoškolskog vremena, kao što sam rekla i u prošlom pitanju, došlo je do promjene u planovima tako da je upisao Psihologiju i istu završio.

Koji vam je najdraži hobi, kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Planinarenje, boravak u prirodi i šumi.

Što biste izdvojili kao najveće izazove u vašem poslu danas?

Ima ih dosta, ali izdvojit ću: živahniji učenici, puno tehnologije koja često oduzima dosta vremena koje se može i kvalitetnije provesti.

Koju biste državu izdvojili kao najzanimljiviju od onih koje ste posjetili, ili koje biste željeli posjetiti?

Voljela bih posjetiti Japan, sve vezano uz Japan mi se čini vrlo interesantno.

Imate li omiljeno jelo ili prehrambenu namirnicu koju često koristite?

Nemam, uglavnom sve jedem, nešto više, nešto manje volim, ali sve jedem.

Kako biste ocijenili posao učitelja danas od 1 do 10? Pojasnite?

Dala bih nam jednu peticu. Puno je raznih izazova i ponekad nama, „starijoj“ generaciji, to stvara određene poteškoće kao na primjer - ići u korak s brzo rastućom tehnologijom, zatim nerazumljiv govor mladih pri čemu mislim na govor različitim skraćenicama i tako dalje.

S kojom dobi učenika vam je najlakše raditi?

Meni osobno s učenicima petih i šestih razreda.

Jeste li i u djetinjstvu sanjali o poslu učitelja ili ste imali druge ideje?

Imala sam i druge ideje, jedno vrijeme sam htjela biti u sportu, baviti se klizanjem.

Volite li čitati knjige, te koje bi naslove preporučili nama za čitanje u slobodno vrijeme?

Volim čitati knjige i dosta čitam. Čitam različite žanrove, ali ako trebam izdvojiti - to bi bila povijesna, putopisna tematika, kriminalistički i autobiografski romani. Naravno, to bih i vama preporučila, ali isto tako smatram da ćete s vremenom sami vidjeti koji vam žanrovi najviše odgovaraju.

Vidite li se u školskom sustavu i za 10 godina?

Ne, ne vidim se. Tada bih trebala biti u mirovini i uživati s unucima.

Intervju vodile:

Nikol Dumbović i Katja Šolaja, 5. b

Jednog nimalo izuzetnog tjedna, na jedan još manje izuzetan utorak, 17. rujna, dogodilo se nešto krajnje izuzetno - Damir Hoyka posjetio je našu školu!

Poznati fotograf slavnih, spisatelj, dugoprugaški trkač u slobodno vrijeme, došao je u našu školu predstaviti niz pustolovina glavne junakinje Tizi Enili u znanstvenofantastičnom serijalu. Nakon održanog predavanja popraćenog brojnim pitanjima znatiželjnih učenika bio je spreman povući se, no prije nego je stigao izgovoriti: „Braća Bobetko!“, naša učenica Tea Perak zamolila ga je za intervju za školski list Žubor života, u pratnji učitelja Hrvoja Zadravca. Nadamo se da ćete u intervjuu uživati!

Tea: Kako ste dobili ideju za glavnu junakinju svojih pustolovina, Tizi Enili?

Hoyka: Za karakter, zanos i pustolovnost glavnog lika nisam morao daleko tražiti, jednostavno sam ju bazirao na svojim kćerima. Kada smišljam imena svojim likovima, uvijek se trudim da zvuče univerzalno i originalno. U ovom slučaju, Tizi Enili je kombinacija imena mojih kćeri, tako da mi je sam lik posebno osoban.

Tea: Što biste poručili nekome koga zanima fotografija i tko se tek počinje baviti njome?

Hoyka: Danas su se mobiteli razvili do te mjere da svatko tko ima elementarnog znanja i volje može se baviti fotografijom na entry levelu. No ishodište svakog bavljenja bilo čime, pa tako i fotografijom je motivacija, te ako tebi u bilo kojoj situaciji u kojoj se nađeš, pa čak primjerice i oluji, padne na pamet s koje točke bi mogao uhvatiti najbolju fotografiju munja i oblaka, onda si dovoljno motiviran za bavljenje fotografijom.

Tea: Koja vam je najdraža uspomena sa suradnji sa slavnima te kako smislite odgovarajuću priču i kut snimanja za svaku pojedinu slavnu osobu koju fotografirate?

Hoyka: Iza svake fotografije slavnih i poznatih hrvatskih ličnosti stoji pojedinačna priča te je teško, gotovo i nemoguće izdvojiti jednu. No, kad radim kreativne fotografije s ljudima, uvijek unaprijed imam gotov koncept te upoznam svog modela s tim konceptom, no na setu tijekom snimanja uvijek budem otvorena uma za moguće promjene te se ponekad dogodi da fotografija koja bude finalna uopće nije ona koju sam unaprijed zamislio. Slične situacije najviše mi se događaju kad je model s kojim surađujem također kreativac te doprinese procesu suradnje nečim svojim te preoblikuje završni proizvod.

Tea: Otkud potječe Vaš interes za znanstvenu fantastiku?

Hoyka: Još kao dijete uvijek mi je interes stremio prema zvijezdama te sam se oduvijek pitao kako otići „gore“. Imao sam vlastite zamisli o galaksijama i životu među zvijezdama, a kako sam oduvijek bio ljubitelj SF-a i čitao SF literaturu u slobodno vrijeme, bio je nekako logičan slijed da se i sam otisnem u te vode.

Tea: Koje je vaše mišljenje o Chat GPT-u i koristite li ga pri vlastitom pisanju?

Hoyka: U radu ga nikad ne koristim jer volim stati iza originalnosti vlastitih ideja te me taj ponos, u konačnici i drži u tome sve ove godine. Kad bih pitao Chat GPT za neku ideju za svoj rad ili likove, osjećao bih se kao kradljivac tuđih ideja. Također, za autore koji ga koriste nije dobra opcija jer je poput bankomata za ideje, te se u cijelom procesu u potpunosti gubi tvoja osobna originalnost.

U privatnom životu ga, s druge strane povremeno koristim za razne upite i dobivanje informacija o određenoj temi.

Tea: Može li se kod nas živjeti od umjetnosti?

Hoyka: Takve stvari opstaju u većim državama u kojima su kolekcionari voljni izdvojiti pozamašne svote za pojedinačne fotografije. No, ovdje kod nas, kao fotograf prvotno živiš od suradnje s klijentima koja je primarna, a onda ono što želiš radiš u svoje slobodno vrijeme te ako se odlučiš to objaviti putem nekog medija nadaš se pozitivnom odazivu javnosti.

Tea: Koju biste državu izdvojili kao posebno upečatljivu ili najzanimljiviju od posjećenih?

Hoyka: Daleko najfotogeničnija država koju sam posjetio i u kojoj sam radio je nesumnjivo Island sa svojim nevjerojatnim krajolicima i šarolikošću prirodnih pejzaža. Čitava država je zapravo niski pejzaž sa najvišim raslinjem u obliku islandske breze koja u svom vrhuncu doseže maksimalno 3 metra visine. Nemaju mnogo autoceste, već puno off road cesta i vozeći se njima svakih 5 kilometara nailaziš na novi, prirodni pejzaž obogaćen živopisnim bojama.

Pejzaži su im već takoreći geometrijski očišćeni, lišeni svega nepotrebnog te kao objektivan promatrač možeš samo fotografirati bez potrebe namještanja scene. U drugim državama moraš prijeći i stotine kilometara u potrazi za novim pejzažem, dok je na Islandu svakih nekoliko kilometara nova, neispričana priča. Sjećam se jednom kako me, dok sam snimao isušeno korito nekakve rijeke, preplavio snažan osjećaj kao da sam na setu snimanja Gospodara prstenova.

Tea: Postoji li još kakva aktivnost u kojoj ste se okušali ili biste se željeli okušati?

Hoyka: Osim fotografiranja i pisanja, svojedobno sam se okušao i u slikanju akrilom i uljanim bojama, jedno vrijeme čak koketirajući s mišlju upisa na sličan fakultet u Münchenu, no uskoro sam napustio tu ideju.

Jednom sam i kod poznatog istarskog kipara Diminića sudjelovao u njegovoj Kiparskoj koloniji, okušavši se i u kiparstvu, no ta djelatnost pokazala se daleko težom no što mi se izvorno činila. Ukratko, okušat ću se u svemu što mi sine i učini mi se suvislim, ako imam dovoljno interesa i motivacije.

Tea: U kojoj mjeri mislite da Vam je status već etablirane poznate osobe na našim prostorima pomogao u lansiranju prve knjige?

Hoyka: Vjerovali ili ne, zapravo je to bio dvosjekli mač. Obzirom da sam se dotad već bio dokazao u svom mediju, fotografiranju, imajući stalnu publiku i klijentelu, isti nisu dočekali baš s oduševljenjem moj prelazak na medij u kojemu dotad nisam imao iskustva. No ja nisam ušao u pisanje da bih stekao ime ili zaradu, već da bih s drugima podijelio ideju koja mi je dotad već nekoliko godina okupirala um, a koje se nisam mogao odreći. S financijskog aspekta izlet u pisanje bio mi je u potpunosti neisplativ, obzirom da čitavu zaradu od prve knjige obično zaradim u jednom fotosessionu.

S druge strane, vrlo oprezno i pomalo nevoljko sam se upustio u pisanje znajući da ako doživim fijasko, srušit ću si time ugled i u svojoj primarnoj domeni od koje živim. No, srećom, ideja i potreba dijeljenja te ideje s ljudima nije me napuštala te sam joj se na kraju prepustio.

Problem je također bio u tome što sam imao brdo pitanja o kreativnom pisanju, a nisam imao Chat GPT da mi ponudi odgovore. Na kraju sam naišao na knjigu našeg domaćeg autora koja mi je ponudila odgovore na mnoga pitanja te je nastao moj prvijenac, Xavia, koji žanrovski spada u tvrdi SF, odnosno žanr koji se bavi bliskom i vrlo ostvarivom i izglednom budućnošću. Srećom, imao sam odličnog urednika, s kojim sam nakon otprilike 6 mjeseci mukotrpnog rada imao gotov proizvod koji je, na moje vlastito olakšanje, naišao na širi odaziv publike te usput stekao i pokoju nagradu.

Učitelj Hrvoje: Obzirom da imamo i filmsku rubriku u našem školskom listu, moram priupitati, imate li omiljenog redatelja kojega pratite, ili biste izdvojili koji film kojem se vraćate kroz godine?

Hoyka: Svakako bih izdvojio Stanley Kubricka kao redatelja koji mi se ističe kroz život te manje-više bilo što njegovo uvijek mogu pogledati. No moram napomenuti kako filmove ne gledam kako bih izdvojio što u njima ne valja ili nedostaje, već, ako određenom filmu nešto nedostaje ili nešto nije dobro odrađeno izdvojim si ono što je dobro, a ostatak pokrpam svojim mislima i idejama. A Kubrick kao redatelj uvijek ispriča dosljednu, napetu i suvislu priču pa s njegovim filmovima nikad nisam imao takvih problema.

Učitelj Hrvoje: Kad biste se vratili u prošlost, što biste poručili 15-godišnjem sebi?

Hoyka: Općenito bih svakom 15-godišnjaku poručio kako je jak, važan i ima nekakvu sposobnost kojom može promijeniti svijet, samo ju treba otkriti i razviti. Ti, i isključivo ti, si odgovoran za razvoj najbolje verzije sebe, ili propast iste. Nemojte kriviti okolinu, roditelje ili sudbu kletu ako niste postigli što ste htjeli ili niste ostvarili svoje snove i zamisli, jer čovjek koji želi nešto stvoriti, stvorit će to i u najgorim uvjetima, dok onaj koji nema takve aspiracije, neće ništa postići ni u najnaklonjenijim uvjetima.

Tea: I pitanje za kraj - mislite li da nas u bliskoj budućnosti čeka život u virtualnoj stvarnosti?

Hoyka: Ironično, tim pitanjem sam se planirao baviti u zamišljenom i planiranom, ali još uvijek neostvarenom nastavku Xavia-e, stoga strpite se i pričekajte nastavak.

Tea Perak, 7. b i učitelj Hrvoje Zadravec

Da niste učiteljica informatike, čime biste se bavili?

Vjerojatno bih se bavila nekim poslom koji je povezan s obrazovanjem.

Što biste nazvali svojim poslom iz snova?

Volim posao koji radim pa mogu reći da je to moj posao iz snova.

Čime ste se htjeli baviti dok ste bili u osnovnoj školi?

Tada sam razmišljala kako bih se voljela baviti poslom koji je dinamičan i zanimljiv. Posao učitelja je upravo takav – svaki dan donosi nove izazove i mogućnosti.

Koju aplikaciju na mobitelu najviše koristite?

Prema podacima na mobitelu najčešće koristim mrežni preglednik. Obzirom da moj posao uključuje korištenje brojnih aplikacija, stalno istražujem nove. Trenutno me najviše zanimaju obrazovne aplikacije koje koriste umjetnu inteligenciju.

Koliko otprilike vremena dnevno provodite na mobitelu?

Dosta vremena dnevno koristim mobitel i računalo. Nastojim to vrijeme uravnotežiti kretanjem i boravkom u prirodi.

Da možete biti učiteljica bilo kojeg drugog predmeta, koji bi to predmet bio?

Ne bih htjela biti učiteljica niti jednog drugog predmeta. Mislim da je informatika predmet kroz koji učenici stječu znanja i vještine koje im pomažu u svim drugim predmetima i u svakodnevnom životu. 

Da možete odabrati biti učiteljica u osnovnoj školi, srednjoj školi ili na fakultetu, što biste izabrali?

Izabrala sam osnovnu školu i ostajem pri tom izboru.

Snalazite li se bolje u radu s višim ili nižim razredima?

Podjednako mi se sviđa raditi i s mlađim i sa starijim učenicima. Svaki razred ima svoje posebnosti.

Koji vam je bio omiljeni predmet u školskim danima?

Imala sam ih više: Matematika, Likovna kultura, Kemija, Tjelesna i zdravstvena kultura, strani jezici.

Koji vam je bio najmanje omiljen predmet u školskim danima?

Ne mogu izdvojiti niti jedan u osnovnoj školi. 

Nakon toliko godina rada u školi što biste savjetovali vlastitoj djeci pri odabiru zanimanja?

Uloga roditelja je djetetu pružiti podršku u izboru zanimanja i pomoći u traženju informacija kako bi dijete moglo donijeti odluku. Što više informacija dijete ima o tome koja znanja, vještine i kompetencije su potrebne za određenu vrstu posla, lakše će mu biti izabrati svoje buduće zanimanje.

Koji vam je bio omiljeni sport u školskim danima, a koji sad?

U školskim danima sam trenirala odbojku, a sad mi je najdraži badminton.

Za koji biste predmet rekli da vam je najbolje išao u školskim danima?

Matematika.

Biste li za sebe rekli da ste više introvert ili ekstrovert te na koji način mislite da to obogaćuje vaš rad u školi?

Volim surađivati s kolegama i raditi u timu. Mislim da suradnja i timski rad u zajednicama učitelja, u školi ili virtualno, otvaraju različite mogućnosti za stručno usavršavanje koje doprinosi dobrobiti učenika.

Smijemo li znati kako provodite slobodno vrijeme?

Slobodno vrijeme uglavnom provodim s obitelji.

Paulina Merkaš, 6. b

Koju ste osnovnu, a koju srednju školu završili?

Završila sam OŠ Galdovo, Sisak i Tehničku školu Sisak, po struci sam kemijsko-stručni tehnološki radnik.

Koji ste fakultet završili te kako vas je isti doveo do vašeg trenutnog zanimanja?

Završila sam Metalurški fakultet u Sisku te je moje zvanje dipl. ing. metalurgije, no do trenutnog zanimanja mi je trebala pedagoška grupa predmeta koju sam položila na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, kao i metodiku tehničke kulture s informatikom na PMF-u u Zagrebu.

Koji vam je bio najdraži predmet u osnovnoj školi i zašto?

Povijest sam obožavala, a išla mi je dobro i kemija.

Koji vam je bio najmanje omiljen predmet u osnovnoj školi i zašto?

Hrvatski jezik jer je učitelj bio prestrog i bojala sam ga se.

Predstavlja li vam ponekad teškoću predavati dva različita predmeta istovremeno te koji su nedostaci i prednosti toga?

Nisam nikad razmišljala da je to teškoća, predajem oba predmeta 25 godina, vidim samo prednost. Informatički sadržaji su se nekad nalazili u tehničkoj kulturi. Kroz izvannastavne aktivnosti se povezuje tehnička kultura i informatika, naročito u području robotike.

Koji vam je od predmeta koje predajete veći izazov i zašto?

Oba su predmeta jednako zahtjevna i izazovna. Kroz ta dva predmeta vrlo često se učenici nađu u životnim situacijama koje treba svladati.

Što biste radili da niste učitelj?

Vjerojatno posao koji je moje zvanje, diplomirani inženjer metalurgije, negdje u pogonu s kacigom na glavi i bakandžama na nogama. Davno su mi učenici rekli na jednoj terenskoj nastavi u INI Rafineriji nafte Sisak da mi kaciga ne stoji i da mi bolje stoji računalo.

Kako ste odlučili okušati se kao učiteljica te u kojoj je mjeri to bio splet trenutnih okolnosti, a u kojoj vaša osobna želja?

Moja majka je bila učiteljica razredne nastave i cijeli život sam gledala nju u razredu i nisam mislila to raditi, ali splet okolnosti me doveo u razred i začudo, otad nisam nikada požalila.

Kako se uspijevate nositi s novim tehnologijama?

Edukacija, edukacija i edukacija, i to svakodnevna. Ako zastanem na trenutak - nove tehnologije me pregaze, stoga nema zastajanja.

Koji je najbolji način poučavanja vaših učenika u Informatici, a koji u Tehničkoj kulturi?

Kroz praktične zadatke, tako se najbolje uče oba predmeta.

Možete li napamet navesti sve svoje osvojene nagrade za tehničku kulturu?

Naravno!

Godišnja nagrada „Faust Vrančić" za izniman doprinos razvoju i unapređenju tehničkog odgoja i obrazovanja građana Republike Hrvatske, posebno mladih, uz pomoć izvanškolskih i izvannastavnih aktivnosti u prirodoslovnim, tehničkim i drugim znanstvenim područjima kojima se razvijaju sposobnosti, znanje i vještine za znanstveno-tehničko i radno stvaralaštvo te ostvaruje znanstveno i tehničko opismenjavanje, osposobljavanje i usmjeravanje za izbor zanimanja u području prirodoslovlja i tehnike, 2005. godine.

Godišnja nagrada Hrvatske zajednice tehničke kulture, za popularizaciju i promidžbu znanosti i tehnike te poticanje sklonosti za tehničko stvaralaštvo u Republici Hrvatskoj, 2012. godine.

Povelja povodom 50 godina djelovanja Hrvatskog saveza pedagoga tehničke kulture (2018.) za dugogodišnji doprinos razvitku i promicanju tehničke kulture i tehničkog stvaralaštva (8. prosinca 2018.).

Godišnja nagrada (2020. godina) Grada Siska za osobita ostvarenja na području odgoja i obrazovanja kao dugogodišnjoj mentorici za uspješan pedagoški rad s mladima na području tehničke kulture i informatike. (23. ožujka 2021.) 

Zahvalnica na doprinosu razvoju kvalitete odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske uz iznimno zalaganje i profesionalizam s ciljem omogućavanja kvalitetnog obrazovanja učenicima u školskoj godini 2020./2021. (5. listopada 2021.) 

„NAGRADA IVAN FILIPOVIĆ“ za značajna ostvarenja u odgojno-obrazovnoj djelatnosti. 

Zahvalnica na doprinosu razvoju kvalitete odgojno-obrazovnog sustava Republike Hrvatske uz iznimno zalaganje i profesionalizam s ciljem omogućavanja kvalitetnog obrazovanja učenicima u školskoj godini 2020./2021. (5. listopada 2023.)

Što smatrate svojim najvećim postignućem na području tehničke kulture, a što informatike? 

Nikad ne odvajam ova dva predmeta, sva moja postignuća su u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima (robotika, automatika). Informatika i tehnička kultura se spajaju.

Uočavate li razlike između prošlih i sadašnjih generacija učenika te u čemu se, po vama, one najviše očituju?

Ne, učenici kojima sam predavala prije 30 godina i današnji učenici se prema meni ponašaju jednako.

Gdje se vidite za 5 godina?

U OŠ „ Braća Bobetko“ Sisak, čekajući zasluženu mirovinu.

Ivano Vrban, 8. a

Kako ste odabrali zanimanje kojim se bavite?

Rad s djecom i prenošenje znanja uvijek mi je bilo zanimljivo tako da je to bio jedan od razloga odabira mog zanimanja.

Vidite li se u nekom drugom poslu? Ako da, u kojem i zašto?

Ne vidim se u nekom drugom poslu. Ovaj koji radim me još uvijek veseli i ispunjava.

    Koja vam je najdraža boja?

Volim tamno plavu i ružičastu boju.

   Da niste učitelj informatike, koji drugi predmet mislite da biste mogli predavati?

Vjerojatno bih bila učiteljica razredne nastave ili geografije, što i jesam uz informatiku, ali onda bih predavala puno predmeta.

 Koji vam je najdraži pjevač ili pjevačica ?

Neću nikoga posebno izdvojiti, ali rado slušam Gibonnija, Ninu Badrić, Tonija Cetinskog.

Koji je vama bio najdraži predmet tijekom školskih dana?

U osnovnoj školi Hrvatski jezik, a u srednjoj školi Psihologija.

Što najviše volite raditi u slobodno vrijeme?

Uglavnom ga provodim s dragim osobama i obitelji.

Ako biste sada pokušali naučiti neku novu vještinu, koja bi to bila?

To bi svakako bilo poznavanje znakovnog jezika za komunikaciju s osobama oštećena sluha.

Koja vam je najdraža uspomena iz ove škole?

Ima ih više, ali izdvojit ću prvašiće koji me svake godine ponovo iznenade i nasmiju svojom spontanošću i ljubavlju.

Što vas najviše usrećuje u životu?

Zdravlje, mir.

Kojom se vlastitom osobinom najviše ponosite?

Ostavljam drugima da to procijene. Oni će to bolje i lakše učiniti.

Koji vam je najdraži cvijet?

Volim cvijeće, a osobito ono koje ljeti uzgajam na svom balkonu. To su najčešće pelargonije.

Što biste učinili da dobijete na lotu?

Vjerojatno bih otplatila kredit za stan, a ostatak bi se već nekako potrošio.

Kojim se vlastitim postignućem najviše ponosite u životu?

Nadam se da sam prije svega dobra osoba, jer tome težim i trudim se biti takva.

Tea Perak, 6. b

Novinarke Dijana Kekić i Lana Nikolić intervjuirale su naša dva mlada nogometaša i postavile im kratka i slatka pitanja.

Započnimo sa Šimunom Petrom Bašićem iz 5. c razreda.

Reci nam par riječi o sebi?

Zovem se Šimun Petar Bašić, imam 11 godina i treniram nogomet.

Zašto si odabrao baš nogomet?

Zato što je to najbolji sport.

Koliko dugo treniraš nogomet?

Treniram godinu dana.

Koji ti je sport dosadan?

Tenis.

Kako se osjećaš kad pobijediš, a kako kad izgubiš?

Kad pobijedim osjećam se jako veselo, a kad izgubim loše.

Tko ti je idol?

Dominik Livaković.

Voliš li svoj hobi, nogomet?

Jako!

Jesi li se ikad povrijedio na treninzima?

Naravno, slomio sam prst.

Koji ti je najdraži izlet na koji ste išli s klubom?

Izlet u Zelinu.

Jesi li ikad pomislio da odustaneš od nogometa?

Jesam.

Naš drugi nogometaš je Ammar Isaković iz 6. c razreda.

Reci nam par riječi o sebi?

Zovem se Ammar Isaković, imam 12 godina i moj hobi je nogomet.

Zašto si odabrao baš nogomet?

Zato što mi je to najdraži sport i jako je popularan.

Koliko dugo treniraš nogomet?

Treniram pet godina.

Koji ti je sport dosadan?

Golf.

Kako se osjećaš kad pobijediš, a kako kad izgubiš?

Kad pobijedim osjećam se jako veselo, a kad izgubim loše i tužno.

Tko ti je idol?

Nemam ga.

Voliš li svoj hobi, nogomet?

Da, jako!

Jesi li se ikad povrijedio na treninzima?

Da, puno puta.

Koji ti je najdraži izlet na koji ste išli s klubom?

Izlet u Bosnu.

Jesi li ikad pomislio da odustaneš od nogometa?

Možda.

Dijana Kekić i Lana Nikolić, 6. c

Možeš li nam se za početak predstaviti i reći nešto više o gimnastici?

Ja sam Dan Novak. Gimnastika je jedan od težih sportova. Za nju treba puno snage, a treba biti gibak. Elegancija nije toliko bitna, ali ljepše je kad je elegancija u pitanju i to može povisiti ocjenu. 

Zašto si odabrao baš gimnastiku za svoj hobi?

Zato što sam kao mali bio spretan, jako sam se puno penjao i imao sam dosta snage za to. Nisam htio igrati nogomet jer mi se nije dalo toliko trčati, više sam tip osobe koji voli raditi rukama.

Koliko dugo treniraš gimnastiku?

Godinu i sedam mjeseci.

Voliš li svoj hobi?

Da, jako ga volim.

Jesi li imao kakve ozljede na treninzima?

Jesam, u jednom trenutku sam zamalo slomio i vrat radeći salto, imao sam puno ozljeda ali sve je ok.

Kako se osjećaš kad pobijediš, a kako kad izgubiš na natjecanju?

Kad izgubim, nisam previše žalostan, razmišljam da će idući put biti bolje, a kad pobijedim sretan sam, ali ne hvalim se jako jer to ne volim.

Koji ti je drugi najdraži sport uz gimnastiku?

Nogomet.

Što radiš u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme nekad igram igrice, ali često radim vježbe snage za treninge, stojeve, u pravilu kad nemam treninge, svejedno treniram.

Koji je tvoj najdraži gimnastičar?

Ima ih više - Tin Srbić i Filip Ude. 

Koji je tvoj najdraži element u gimnastici?

Stoj na ručama mi je najdraži.

Hvala Danu na intervjuu i inspiraciji!

Dijana Kekić, 5. c razred

Za početak, možeš li nam nešto više reći o karateu, kakav je to sport? 

To je borilački sport u kojem učimo sve borilačke vještine.

Koliko često imate treninge? 

4 puta tjedno.

Kako se osjećaš kada izgubiš, kako se nosiš s porazima? 

Drago mi je da sam barem sudjelovala u turniru i dala sve od sebe. 

Što radite na treningu karatea? 

Vježbamo nove pokrete i pripremamo se za turnire. 

Koliko dugo treniraš? 

 4 godine. 

Imaš li neki uspjeh koji želiš postići? 

Želim postati svjetska prvakinja. 

Kakvi su tvoji treneri ?  

Šaljivi su. Vole se šaliti i to mi se jako sviđa. 

Kamo ste zadnji put putovali na turnir? 

U Križ. 

Jesi li se ikad ozlijedila na treninzima?  

Da, slomila sam dva puta palac. 

Što te privuklo karateu? 

Moj najbolji prijatelj je prvi počeo trenirati karate i rekao mi da je to dobar sport pa sam se i ja upisala. 

Koji ti je omiljeni karatist?  

Nemam ga. 

Koji je tvoj najveći uspjeh u karateu?  

Dvaput sam bila državna prvakinja. 

Čestitamo, svaka čast! A što radiš u slobodno vrijeme?  

Čitam knjige, rolam se, vozim skejt i slično. 

Koji još sport voliš osim karatea ?  

Nogomet.

Hvala Luciji na intervjuu i inspiraciji!

Dijana Kekić, 5. c 

Koju ste srednju školu pohađali?

Srednju školu za veterinarskog tehničara.

Kako ste se odlučili baš za ovaj posao?

Zato jer sam želio biti nogometni trener.

Jeste li ikad poželjeli odustati od ovog posla?

Nikada!

Kad ste bili mali, jeste li pomišljali da ćete postati profesor tjelesnog?

Baš nikada.

Jeste li u djetinjstvu išli na sportska natjecanja i, ako jeste, jeste li ikad bili prvi?

Jesam, išao sam na natjecanja i bio sam prvi.

Koji Vam je omiljeni sport?

Skijanje i tenis.

Koji Vam je omiljeni sportaš i zašto?

Alessandro Del Piero, zato jer je čitav život bio u jednom klubu, a kad je taj klub imao loše uvjete i kad su ga zvali drugi klubovi i nudili mu velik novac, on je ipak ostao vjeran svom klubu.

Koja Vam je najveća životna želja?

Imati zdravu djecu i biti okružen dobrim ljudima.

Trenirate li nešto i što ste trenirali prije?

Trenirao sam nogomet, a trenutno sam fitness trener, ali i aktivno sam nogometni sudac.

Koji Vam je bio najdraži predmet u osnovnoj školi i zašto?

Tjelesni, u njemu sam mogao pokazivati svoje sposobnosti.

Koji grad biste voljeli posjetiti i zašto?

Rio de Janeiro, volio bih vidjeti njihovu plažu.

Za kraj, koliko dugo radite u našoj školi?

11 godina.

Dijana Kekić, 5. c razred

Možete li nam se ukratko predstaviti?

Ja sam Katarina Dobrenić, učiteljica hrvatskog jezika.

Koji su Vam bili najdraži predmeti u školi, a koje predmete niste voljeli?

 Najdraži predmeti su mi bili Tjelesna i zdravstvena kultura i Likovna kultura. Predmet koji nisam baš jako voljela je Povijest.

Koja Vam je najdraža životinja?

Konj.

Koji sport Vam se sviđa? Koji sport Vam se čini dosadan?

Kad sam bila mala trenirala sam nogomet, a košarka mi se čini kao dosadan sport.

Koju mobilnu aplikaciju najčešće koristite?

Pinterest.

Jesu li Vam Vaši roditelji bili podrška tijekom školovanja i općenito?

Naravno, oni su mi bili podrška.

Kad ne biste bili nastavnica hrvatskog jezika, koje bi Vam bilo drugo zanimanje?

Htjela sam biti automehaničar.

Koju vrstu glazbe slušate?

Slušam svu veselu glazbu, ali ne volim teške narodne pjesme.

Koja je razlika između prethodne i današnjih generacija?

Smatram da se kod prethodnih generacija jako vidio trud. Učenici su non-stop tražili pomoć, trudili su se. U tadašnjim vremenima nije bilo internetske mreže, ali su se snašli. Današnja generacija smatra da bez truda mogu postići bolje rezultate, što mislim da je nemoguće.

Koji su Vam ciljevi u životu?

Pružati svojoj djeci i učenicima pomoć oko obrazovanja i općenito, kao i postići da se učenici trude i da završe školu.

Koje su prednosti Vašeg posla?

Prednost u mom poslu je da možemo prenositi znanje djeci i pokazati im što je loše, a što je dobro.

Koje bi bile Vaše slabosti?

Za mene slabost može biti čokolada ili ne moći nositi se s teškim situacijama.

Koje metode koristite za poučavanje?

Postoje standardne metode: igranje, čitanje i objašnjavanje.

Kako utvrdite jesu li učenici naučili nešto?

Testom, ali i njihove reakcije na satu pokazuju što znaju.

Koje knjige čitate u posljednje vrijeme?

U zadnje vrijeme čitam Bibliju jer me smiruje. Najdraža knjiga iz djetinjstva mi je Bijeli klaun.

Gdje se vidite za pet godina?

Vidim se u ovoj učionici s novim generacijama.

Kako koristite tehnologiju u svojoj učionici i privatno?

Tehnologija utječe na djecu i utjecat će. Iskreno, ja nisam baš vezana za tehnologiju, imam više-manje stare navike.

Zahida Mohammad, 8. c