Novinarke: Nika Ištok, 6.a i Mila Granulo, 6.b
pedagoginja Andrea Brzac
Novinarke: Što je volontiranje?
Pedagoginja Andrea: Volontiranje je dobrovoljni rad koji radimo od srca, bez očekivanja bilo kakve usluge ili materijalne nagrade. Najvažnije je da želimo pomoći drugima i da nam je njihova dobrobit na prvome mjestu.
Novinarke: Kako je nastao Volonterski klub IVA?
Pedagoginja Andrea: U našoj smo školi volontirali i prije nego što smo osnovali klub, samo te aktivnosti nismo tako nazivali. Primjerice, učenici su dobrovoljno pomagali mlađim učenicima u učenju, davali instrukcije i pružali podršku učenicima u produženom boravku.
Osim toga, učenici su s profesoricom Ines odlazili u pučku kuhinju i posjećivali Dom za starije osobe u Dubravi. U pojedinim akcijama sudjelovalo je i dvadesetak učenika. Shvatili smo da već imamo dobru osnovu za organizirani volonterski rad pa smo odlučili povezati postojeće aktivnosti i pokrenuti volonterski klub.
Prošle smo godine ugostili predstavnike volonterske organizacije koji su nam predstavili mogućnosti volontiranja i objasnili kako možemo organizirati vlastiti klub. Tako smo odlučili napraviti korak dalje i našim aktivnostima dati zajednički okvir i ime – IVA, što znači izvannastavno volontiranje i asistencija.
Zapravo, ideju za pokretanje kluba i njegovo ime potaknula je učenica Nikolina Iva Bojić iz 7. c razreda. Jednoga je dana pokucala na vrata mojega ureda i pitala može li davati instrukcije drugim učenicima. Bila sam pozitivno iznenađena jer sam se u to vrijeme uglavnom bavila rješavanjem različitih problema. Pokrenula sam akciju davanja instrukcija u školi i iznenadila se velikim interesom učenika.
Ove sam godine prijavila priču o Nikolini Ivi na nagradni natječaj „Nagradimo dobro djelo” i osvojili smo prvu nagradu. Nikolina Iva dala je intervju Ribafishu, cijeli je razred dobio poklon-pakete sponzora projekta Pom Bera, a osvojili su i nagradni izlet. U čast njezinu dobrom djelu naš je klub dobio ime po njoj.
Moram priznati da je Nikolina Iva mene osobno usmjerila u mojem poslu. Osvijestila mi je da se ne moram svakodnevno baviti samo problemima i da moje vrijeme ne zaslužuju samo oni. Važno je posvetiti se i djeci koja mogu više, bolje i jače, a pritom nesebično pomažu drugima. Zahvalna sam Ivi što me usmjerila prema učenicima i što smo danas svi dio jedne cjeline. Sve što u našoj školi sjaji, sjaji i zahvaljujući vama, učenicima koji ste svojim djelima pravi primjer drugima.
Profesorica Ines: Volontiranje nema samo jedan oblik. Možete se uključiti u bilo koju aktivnost kojom pomažete drugima. Više informacija možete pronaći na stranici volonteri.hr, gdje se objavljuju pozivi za pomoć u različitim aktivnostima – od uređenja prostora i davanja instrukcija do čišćenja okoliša. Volontiranje je svuda oko nas. To je svaka aktivnost kojom nekome pomažemo, a za koju ne primamo materijalnu naknadu.
profesorica Nikolina Turkalj
Novinarke: Kako ste se vi, profesorice Nikolina, odlučili uključiti u volontiranje?
Profesorica Nikolina: Prošle sam godine s profesoricom Ines sudjelovala u odlasku u pučku kuhinju. To je bilo lijepo iskustvo i potaknulo nas je da razmišljamo o tome kako bismo mogli organizirati još takvih aktivnosti. Kada vidite koliko nekome znači i mala pomoć, poželite nastaviti.
Uz to, pedagoginja Andrea pokrenula je aktivnosti pomoći u učenju. Ideje su se počele nadovezivati jedna na drugu pa smo odlučili pokušati sve organizirati kao zajednički projekt.
Novinarke: Kako će biti organiziran rad volonterskog kluba i koje aktivnosti planirate?
Pedagoginja Andrea: Jedna od važnih aktivnosti bit će pomoć u učenju. Želimo potaknuti učenike da međusobno dijele svoje znanje i pomažu jedni drugima kada naiđu na poteškoće. Volontiranje ne mora uvijek uključivati odlazak iz škole – mnogo toga možemo napraviti i u vlastitoj učionici.
Profesorica Ines: Planiramo nastaviti suradnju s Pučkom kuhinjom sv. Ante na Črnomercu, koju posjećujemo već nekoliko godina, te ponovno posjetiti Dom za starije osobe u Dubravi. Želimo organizirati i akcije čišćenja okoliša naše škole, aktivnosti pomoći napuštenim životinjama te, naravno, naš buvljak. Sve smo te aktivnosti i prije provodili u školi, samo ih nismo nazivali volontiranjem.
Profesorica Nikolina: Zamislile smo da tijekom godine imamo različite grupe učenika koje će sudjelovati u aktivnostima prema svojim interesima. Kontaktirala sam nekoliko azila za pse kako bismo dogovorili posjete i saznali na koji način možemo pomoći. Budući da su učenici maloljetni, aktivnosti ćemo organizirati u dogovoru s azilima i u skladu sa sigurnosnim pravilima.
Jedna od ideja jest prikupljanje deka i ostalih potrepština za pse u azilu kojemu je pomoć potrebna. Planiramo i buvljak, a voljele bismo da se s vremenom proširi izvan škole te da učenici sudjeluju u odlučivanju o tome kome ćemo donirati prikupljena sredstva.
Novinarke: Gdje je najbolje volontirati?
Profesorica Nikolina: Mislim da ne postoji jedno najbolje mjesto za volontiranje. Važno je prepoznati gdje je pomoć potrebna i gdje možemo doprinijeti. To može biti škola, dom za starije osobe, pučka kuhinja, azil za životinje ili neka druga ustanova.
Voljela bih da učenici kroz različite aktivnosti upoznaju ljude koji žive u drukčijim okolnostima i osvijeste da nije svima jednako lako. Tako razvijaju empatiju i razumijevanje za druge.
Novinarke: Što biste poručili učenicima koji se žele uključiti u volontiranje?
Pedagoginja Andrea: Važno je znati da ne moramo sudjelovati u svakoj akciji. Svatko se može uključiti u aktivnosti koje ga zanimaju i za koje ima vremena. Nije potrebno biti prisutan u svemu da bismo bili dobri volonteri.
Profesorica Nikolina: Upravo tako. Nije cilj da svako dijete sudjeluje u svakoj akciji ili da skuplja što više potvrda. Važno je odabrati ono u čemu možemo i želimo doprinijeti. Ako nas neka aktivnost ne zanima, bolje je ne prijaviti se nego doći i ne sudjelovati ozbiljno. Cilj je doći i obaviti ono zbog čega smo se uključili. Primjerice, u pučkoj kuhinji možda ćemo pripremati hranu ili čistiti povrće. To možda nije aktivnost koja nam je najzabavnija, ali nekome je itekako potrebna. Najvažnije je da ono što radimo ima smisla i da to činimo od srca.
Profesorica Ines: Djeca vole volontirati i to se vidi po akcijama koje smo organizirali. Uvijek se prijavilo više učenika nego što ih možemo povesti i organizirati. Učenici uživaju u volontiranju jer je to dobrovoljna aktivnost koju sami biraju. Vidimo da među njima postoji empatija, a reakcije na dosadašnje aktivnosti bile su pozitivne. Učenici su pritom osvijestili da oko nas postoje problemi kojih možda prije nisu bili svjesni i da svatko od nas može pomoći.
Novinarke: Kako se osjećate kada vidite da se toliko učenika želi uključiti u volontiranje?
Profesorica Nikolina: Osjećam se ponosno, sretno i zadovoljno. U našoj školi imamo mnogo dobre, drage i pametne djece i možemo biti ponosni na njih. Lijepo je vidjeti da žele izdvojiti svoje vrijeme kako bi pomogli drugima. Vjerujem da je osjećaj koji dobijemo nakon volontiranja teško opisati riječima. Možemo o njemu pričati, ali tek kada ga sami doživimo, razumijemo o čemu je riječ.
Pedagoginja Andrea: Volontiranje je samo po sebi nagrada. Osjećaj da ste nekome pomogli i olakšali posao nagrada je sama po sebi. Primjerice, možda ste danas olakšali posao učiteljici u razrednoj nastavi. To se može činiti kao mala stvar, ali život se sastoji od malih stvari koje zajedno postaju velike.
Ako na volontiranje gledamo tako, onda je svaka aktivnost iskustvo koje nas obogaćuje kao osobu. Dobra se djela vraćaju, možda u nekom drugom obliku ili u trenutku kada će nama trebati pomoć.
Volontiranjem kvalitetno ispunjavamo svoje slobodno vrijeme, punimo srce i vidimo rezultate svojih dobrih djela – klupa je obojena, umirovljenici iz kvarta nas pozdravljaju, a mlađi učenici nas poznaju. To su male, ali vrijedne stvari.
Profesorica Ines: Mene osobno volontiranje ispunjava i tijekom života sam mnogo volontirala. Počela sam još na fakultetu, u udruzi na PMF-u, gdje sam davala instrukcije, a kasnije sam preko crkvene zajednice također pomagala učenicima u učenju.
Uostalom, mislim da mnogo profesora volontira kada svoje slobodno vrijeme posvećuje učenicima kojima je potrebna pomoć. Ne morate biti odličan učenik da biste bili volonter. Važno je samo da imate volju i želite darovati svoje slobodno vrijeme, a sve ostalo možete naučiti.
Novinarke: Hoće li učenici moći bilježiti svoje volonterske aktivnosti?
Profesorica Ines: Planiramo uvesti volonterske knjižice u koje će se bilježiti sudjelovanje u akcijama i broj odrađenih sati. Tako će učenici imati pregled svojega volonterskog rada, a evidencija im može biti korisna i u budućnosti, primjerice pri sastavljanju životopisa.
Ipak, važno nam je da učenici razumiju kako volontiranje nije samo potvrda ili broj sati, nego iskustvo iz kojega mnogo učimo.
Novinarke: Kako zamišljate budućnost Volonterskog kluba IVA?
Profesorica Nikolina: Ako ove godine uspijemo ostvariti barem dio planiranih aktivnosti, voljela bih da volontiranje s vremenom postane uobičajen dio života naše škole. Željela bih da budemo škola u kojoj učenici i učitelji zajedno volontiraju i potiču druge na pomaganje.
Možda ćemo jednoga dana proširiti aktivnosti na naš kvart i povezati se s drugim školama. Kada bi se više ljudi i škola povezalo oko istoga cilja, mogli bismo napraviti mnogo lijepih stvari. Imamo mnogo ideja, možda trenutačno malo manje vremena, ali volje nam ne nedostaje!
Novinarke: Mislite li da bi aplikacija za povezivanje ljudi kojima je potrebna pomoć s onima koji je mogu pružiti bila korisna?
Profesorica Nikolina: Mislim da bi to bila odlična ideja. Društvene mreže i aplikacije mogle bi nam pomoći da lakše saznamo kome je potrebna pomoć i povežemo ljude koji žele volontirati s onima kojima je njihova pomoć potrebna.
Takav bi sustav mogao poslužiti i za razmjenu ili darivanje stvari koje nam više nisu potrebne. Umjesto da nešto bacimo, mogli bismo pronaći osobu kojoj će upravo to dobro doći. Na taj bismo način pomagali drugima i istodobno smanjivali količinu otpada.
Novinarke: Hvala vam na razgovoru i želimo vam puno uspjeha u radu Volonterskog kluba IVA!
profesorica Ines Grgurić
I ove smo godine pokazali koliko veliko srce imaju naši učenici! Dječji kutci u Klinici za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević” ponovno su ispunjeni igračkama i knjigama zahvaljujući humanitarnoj akciji u kojoj su sudjelovali učenici svih razreda razredne nastave, na inicijativu svojih učiteljica.
Učenici su s puno pažnje i ljubavi odabrali, pripremili i zapakirali svoje igračke i knjige kako bi ih darovali djeci koja se nalaze na bolničkom liječenju. Njihova će darovana blaga barem na trenutak unijeti osmijeh, razveseliti male pacijente i pružiti im utjehu u trenucima bolesti, boli i straha.
Ova je humanitarna akcija jedna od aktivnosti našeg Volonterskog kluba Iva, kroz koje nastojimo kod učenika razvijati osjećaj solidarnosti, empatije, nesebičnosti i brige za druge. Vjerujemo da su upravo ovakva mala djela prilika da djeca nauče koliko je važno pomagati, dijeliti i misliti na one kojima je pomoć najpotrebnija.
Posebno nas veseli što su naši najmlađi učenici još jednom pokazali da za humanost nisu potrebne velike stvari – dovoljno je imati veliko srce i želju nekome uljepšati dan.
Od srca zahvaljujemo svim učenicima, roditeljima i učiteljicama koji su sudjelovali u ovoj akciji! Hvala vam što svojim primjerom pokazujete da zajedništvo, dobrota i plemenitost mogu učiniti svijet ljepšim mjestom.
Jer ponekad je jedna igračka puno više od igračke – ona je znak pažnje, prijateljstva i poruka da netko misli na tebe.
Inicijativa učenice Nikoline Ive Bojić, koja je potaknula osnivanje Volonterskog kluba IVA u našoj školi, prepoznata je i izvan školskih zidova. O našim volonterima, njihovim aktivnostima i važnosti pomaganja drugima govorilo se u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. Ponosni smo na naše učenike koji svojim trudom, empatijom i nesebičnošću pokazuju kako i mala djela mogu pokrenuti velike promjene!
U prilogu pogledajte snimku emisije: Nikolina pokrenula val dobrote osnovavši volonterski klub - HRT
Slijedi pobjednička priča naše škole “Tiha voda brege dere” u kojoj je glavni lik učenica naše škole Nikolina Iva Bojić, 7.c. Uvod priče je krenuo prošle školske godine s idejom naše Nikoline Ive, razrada je bila nesebično davanje instrukcija i pomaganje u produženom boravku svih učenika volontera, vrhunac priče je osnivanje Volonterskog kluba IVA, a karaj priče su nagrada i snimanje priloga u kojem je glavna glumica naša Nikolin Iva. Hvala Nikolini Ivi i svim mojim volonterima i vidimo se uskoro!
Pogledajte video na poveznicu!
Priča je počela prošle školske godine u OŠ Vjenceslava Novaka u Zagrebu kada je jedna samozatajna djevojčica iz 6.c razreda pokucala na vrata ureda pedagoginje i rekla da želi pomagati drugim učenicima u učenju i davati im instrukcije. Taj je susret potaknuo pedagoginju da pokrene vršnjačku pomoć u učenju za predmetnu i razrednu nastavu, u koju se uključilo 15 učenika.
No, njezina je inicijativa pokrenula puno više. Iz nje je nastao val koji je doveo do osnivanja Volonterskog kluba IVA, koji će ove godine okupljati još više učenika i učitelja te provoditi različite aktivnosti – od posjeta azilima, staračkim domovima i bolnicama do kuhanja, buvljaka i nastavka vršnjačke pomoći u učenju.
Svaki novi korak volonterskog kluba počinje od te djevojčice koja je svojim tihim, ali snažnim primjerom pokazala koliko jedno dobro djelo može pokrenuti druge. A njezina priča i dalje traje. Jučer je ponovno pokucala na vrata ureda, donijela mali znak pažnje i pitala kada volonteri počinju s radom.