Bez učitelja nema stvarne promjene

Tanja Sokolić zastupnica je u Hrvatskom saboru od svibnja 2024. godine. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao profesorica matematike i fizike. Od 2022. je profesorica matematike u Osnovnoj školi Vjenceslava Novaka u Zagrebu. Od kolovoza 2015. do veljače 2016. godine bila je pomoćnica ministra znanosti i obrazovanja. Od 2023. godine zastupnica je u Gradskoj skupštini Grada Zagreba.

Autorica je udžbenika fizike u sedmom razredu i stručna urednica udžbenika matematike od petog do osmog razreda. Osim poučavanja matematike i fizike, vodila je astronomsku grupu u školama u kojima je radila. Nositeljica je mnogobrojnih priznanja za uspješan rad s nadarenim učenicima.

Osim u našoj školi radila je i kao učiteljica matematike i fizike u OŠ Matije Gupca i OŠ Gornje Vrapče u Zagrebu, a u OŠ Gornjem Vrapču bila je i ravnateljica.

RAD U POLITICI

Kako ste se počeli baviti politikom?
Politikom sam se počela baviti jer sam vidjela da promjene koje želimo u školama ne dolaze same od sebe. Tijekom rada kao učiteljica i ravnateljica uočila sam koliko su učitelji preopterećeni, a škole prepuštene same sebi. Ušla sam u SDP 2010. godine jer sam vjerovala da kroz politiku mogu napraviti stvarne promjene u obrazovanju.

Koliko se dugo bavite politikom?
Aktivno se bavim politikom više od deset godina. Bila sam gradska zastupnica u Zagrebu, a od 2024. sam saborska zastupnica. I prije toga sam kao pomoćnica ministra radila na važnim obrazovnim politikama.

Što vam je zanimljivo u politici?
Zanimljivo mi je to što svaki prijedlog zakona i svaka rasprava mogu utjecati na živote stvarnih ljudi. Posebno mi je važno boriti se da svako dijete u Hrvatskoj ima jednake uvjete za obrazovanje, bez obzira gdje živi ili iz kakve obitelji dolazi.

Kojim se temama bavite u politici?
Najviše se bavim obrazovanjem – borim se za jednake prilike za svako dijete, bez obzira na mjesto stanovanja ili socijalni status. Osim toga, bavim se pitanjima stanovanja, ravnopravnosti, zdravlja i socijalne pravde.

Kako biste ocijenili trenutnu razinu ulaganja u osnovne i srednje škole?
U Zagrebu sam, kao zastupnica u Gradskoj skupštini, uspjela pokrenuti povećanje redovitih akontacija školama – sada dobivaju četiri puta više sredstava i računi se plaćaju na vrijeme. Roditelji više ne moraju donositi papir i sapun – to sad škola ima.
Ali na državnoj razini još zaostajemo. Hrvatska po učeniku izdvaja znatno manje od prosjeka EU i OECD-a. Potrebno je najmanje 30 % više sredstava da bismo se približili prosjeku razvijenih zemalja. Zato se zalažem za veća ulaganja i u škole i u ljude koji u njima rade.

Je li Vam bilo teško odlučiti se hoćete li se baviti politikom ili ćete biti profesorica i jeste li se uopće morali odlučivati?
Nisam morala birati odmah – bila sam profesorica, ravnateljica, pomoćnica ministra, urednica udžbenika. Svi ti poslovi imali su isti cilj: bolje obrazovanje. Politika je samo još jedan način na koji mogu pomagati učenicima i školama.

OBRAZOVNI SUSTAV

Kako Vam je bilo biti profesorica, a kako ravnateljica?
Biti profesorica bilo mi je veliko zadovoljstvo – posebno kad bih vidjela kako se učenici razvijaju, napreduju i postavljaju dobra pitanja. Kao ravnateljica sam učila kako upravljati sustavom, a to iskustvo mi danas puno pomaže u razumijevanju problema obrazovanja iznutra.

Što Vam je bolje predavati, fiziku ili matematiku?
Fizika mi je ipak draža – kreativna je, puna izazova, otvara potpuno nove vidike na svijet. Posebno sam voljela poučavati astronomiju. Svemir je ogroman, tajanstven i pun nepoznanica, a ja volim učenicima otvarati pitanja na koja još ni znanost nema odgovore.

Što biste promijenili u školskom sustavu da možete?
Najprije bih stavila naglasak na učitelje. Oni su najvažniji dio obrazovnog sustava – bez njih nema stvarne promjene ni kvalitetnog obrazovanja. Učitelji zaslužuju veći ugled, bolje uvjete rada i poštovanje cijelog društva. Njihova stručnost, entuzijazam i svakodnevna briga za učenike temelj su uspjeha svake škole.
Zato se zalažem da se njihov rad više cijeni – kroz veću autonomiju, bolje plaće, manju administraciju i jaču podršku. Želim sustav u kojem učitelj nije prepušten sam sebi, nego ima sve uvjete da radi svoj posao najbolje što zna.
Uz to, važno je ulagati i u školsku infrastrukturu, omogućiti jednosmjensku nastavu, osigurati više stručnih suradnika i napraviti reviziju kurikuluma kako bi bio bliži stvarnom životu učenika. Sve to ide ruku pod ruku – ali bez snažne i poštovane učiteljske profesije, nema stvarnog napretka.

Kako potaknuti bolju suradnju između škole i roditelja?
Povjerenje i poštovanje ključ su dobre suradnje. Učitelji trebaju biti otvoreni, ali i imati podršku škole i države. Roditelji trebaju znati da su partneri u obrazovanju, a ne samo promatrači. Kad svi radimo zajedno, učenici imaju najbolju podršku.

Je li teže raditi kao profesor ili kao zastupnik u Saboru?
Oba posla su izazovna. Kao profesorica svaki dan direktno osjetiš rezultate svog rada – vidiš kad učenik nešto razumije ili kad mu možeš pomoći. U Saboru je rad sporiji, ali možeš utjecati na sustav. Iskustvo iz škole mi puno pomaže da ostanem povezana s onim što je stvarno važno.

RADNI DAN

Kako izgleda jedan vaš dan?
Ujutro sam najčešće na sjednicama Sabora – sudjelujem u raspravama, predlažem amandmane, govorim o prijedlozima zakona. Popodne odgovaram građanima, pripremam govore, proučavam zakone, obilazim škole i druge ustanove. Često su dani dugi, ali ispunjeni.

Koji Vam je najdraži dio posla?
Kad osjetim da sam nekome stvarno pomogla – da su škole dobile ono što im treba, da je neki zakon poboljšan, da su učitelji čuli da netko u Saboru govori i u njihovo ime. Najveća mi je nagrada kad mi učitelji ili roditelji kažu: „Hvala što ste rekli ono što mi već dugo mislimo.“

NOVINARI: Dora Juras i Viktor Varga, 6.a