Prije nekoliko dana smo išli u Kulturni centar Dubrava. Gledali smo animirani film „Putovanje jednog princa“.
Prije početka smo se svi udobno smjestili i željno iščekivali film. Jako smo se iznenadili da je princ majmun, a ne čovjek. Na početku mi film nije bio zanimljiv, ali poslije mi se sve više svidio. Nije mi se svidjelo kada su znanstvenici proučavali princa, a jako mi se svidjelo kako je prikazano prijateljstvo dječaka Toma i princa. Film nam pokazuje koliko je važno poštovati druge.
Preporučila bih ovaj film svakome tko želi naučiti nešto novo o prijateljstvu i prihvaćanju drugačijih od sebe.
Pas po imenu Max zaputio se prema jugu Europe. Na prvi dan proljeća, počeo je pješačiti.
Pješačio je kroz: Hrvatsku, Grčku, Albaniju, Vatikan i Andoru. Kada je Max pješačio Andorom la Vellom, sreo je dvije turistkinje iz Švedske. To su bile dvije ptičice po imenu Agneta i Ana. Pozdravile su ga: „Hej!“ Max ih je isto pozdravio. Zajedno su nastavili putovanje. Max, Ana i Agneta su se umorili pa su se uputili prema autobusnom stajalištu. Autobus je vozio dobrih 9 sati, no tada je vozaču pozlilo, pa je autobus sletio s ceste. Max je ljudima pomogao izaći iz autobusa i iznijeti im stvari iz prtljažnika. Agneta i Ana pozvale su hitnu pomoć. Sve je dobro završilo.
Max, Agneta i Ana zajedno su putovali avionom do Zagreba. U Zračnoj luci dr. Franje Tuđmana su se pozdravili. Agneta i Ana su Maxu rekle da je uvijek dobrodošao u Švedsku, a Max je njima rekao da kada dođu u Zagreb imaju gdje spavati. Oprostili su se oko 13:00 sati. Max, Ana i Agneta su se snažno zagrlili prije nego što je poletio avion za Malmo.
Prijateljstvo između Maxa, Agnete i Ane nikad neće završiti. Kraj!
U malom gradiću na rubu šume živio je crveni pas po imenu Maks. Maks je volio pustolovine.
Jednoga dana, rano ujutro, Maks je krenuo u novu pustolovinu. Na leđima je nosio ruksak, a oko vrata kompas. Kad je izišao iz kuće, na klupi je ugledao dvije ptičice, svoje prijateljice, Linu i Ladu. Pozvao ih je da mu se pridruže. Odlučili su krenuti na vrh obližnjeg brda. Put je vodio kroz šumu. Ptičice, koje mogu letjeti iznad drveća, poletjele su u zrak i pronašle put za Maksa. Dok su prolazili kroz šumu nailazili su na potoke i livade pune predivnog cvijeća i leptira. Nekoliko puta su sreli srne i zečeve s kojima su se malo poigrali. Kad su stigli na vrh brda, pogled je bio predivan. Uživali su u suncu i svježem zraku. Zaputili su se natrag na vrijeme da stignu kući prije mraka.
Kad su se vratili kući, Maks je zaključio da su najljepše pustolovine one u koje ideš s prijateljima.
Jedan je pas išao u pseću školu. Jako je volio ići u školu i družiti se s prijateljima.
Svaki dan bi išao u školu i natrag kući. Kada bi išao iz škole, svaki put bi vidio male ptice na klupi i uvijek bi ih lijepo pozdravio. Bio je svaki dan nasmiješen i dobre volje. To je bio najmoderniji pas u cijeloj školi. Imao je crveni ruksak i male smeđe cipele.
Jednoga dana je čuo da ptice glasno cvrkuću i odmah je otišao do njih. Rekle su mu da je njegov najbolji prijatelj u opasnosti. Odmah je potrčao i obavijestio svoje prijatelje i svi su brzo potrčali i krenuli prema prijatelju. Došli su i on se pojavio. Rekao im je da se uspio izvući. Ptice su bile sretnije i iz sveg glasa su cvrkutale.
Svi su zajedno bili sretni i zabavljali su se na putu prema kući.
Jednog sunčanog dana pas Tor je krenuo na put. Prolazeći cestom na klupi je ugledao dvije ptičice. Hodajući se umorio te upitao ptičice može li se on kraj njih odmoriti. Cvrkutavim glasom odgovorile su: “Može!“. Tor se želio upoznati s njima te ih je upitao kako se zovu. Ptičice su na prvu bile malo sramežljive, ali su mu ipak odgovorile. Jedna ptičica zvala se Kika, a druga Tika. Nakon upoznavanja svi troje su krenuli dalje na put.
Dok su hodali naišli su na stijenu koja im je bila prepreka. Kika i Tika poletjele su na drugu stranu da vide što se događa. Na drugoj strani nalazili su se ljudi kojima je ta stijena isto bila prepreka. Tor je mislio da može srušiti stijenu, ali je stijena bila jako čvrsta. Ljudi na drugoj strani imali su stroj koji je maknuo stijenu. Oslobodio se put te je trio mogao nastaviti daljnje putovanje. Tor je pronašao mjesto za kampiranje, a Kika i Tika su željele u toplije krajeve. Odlučili su ostati i prenoćiti.
Idući dan, nakon odmora, Kika i Tika su se oprostile od Tora, te odletjele prema svom cilju, a Toru su se pridružili prijatelji koje je očekivao.