Trenutno stanje u završnom razredu vrlo je turbulentno. Imam podosta obaveza što se tiče sređivanja ocjena za taj veći prosjek na kraju školske godine. Htio bih proći ovaj završni razred s odličnim uspjehom, čisto da mogu zaključiti svoje srednjoškolsko obrazovanje jednom lijepom ocjenom. Naravno, nikad kraja tom učenju kao i kroz cijelu godinu, ali što je, tu je - bolje učit pa nešto i naučiti na kraju krajeva. Jedina briga sada mi je polaganje ispita državne mature za koje se spremam punom parom te se nadam da će sve biti u redu na kraju. Moj je plan nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja krenuti studirati. Moja je želja upisati Fakultet prometnih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu. Promet i prometne znanosti jako me zanimaju te sam odlučio nastaviti ići do kraja s tim pa kud puklo da puklo.

Kada sam se prvi put prijavio na stranicu za odabir srednjih škola, bio sam potpuno izgubljen sve dok se nisam počeo raspitivati. Iako je malo mojih prijatelja tada imalo na umu upisati strukovnu srednju školu, jedan mi je od njih preporučio da pogledam Prometnu školu Rijeka. I mogu reći sa sigurnošću da je to bila najbolja odluka koju sam mogao donijeti. Unatoč cjelokupnom pregledu Prometne škole Rijeka na stranicama škole to nije bio jedini razlog odabira te škole. Kao klinca su me oduvijek zanimali automobili te sve vezano uz njih što je bio ogroman povod upisu u Prometnu školu. Na prvi dan školske godine bio sam jako nervozan i totalno izgubljen, ali i znatiželjan. Škola se iznutra i izvana činila sasvim u redu i na prvi pogled jako prostrano. Od tog dana pa nadalje može se reći da sam dosta napredovao iz godine u godinu u smislu ocjena te pogotovo znanja o prometu i ostalim segmentima prometa koji se mogu naučiti u Prometnoj školi. Što se tiče mojih hobija i škole, to nikad nije predstavljalo nekakav problem, barem meni. Uvijek bih našao vremena za omiljeni sport s prijateljima ili nekakav izlazak u grad. Druženje unutar škole također je uvijek bilo puno smijeha i šala zbog dobrog društva. Smatram da smo mi možda čak i najbolja generacija ove škole jer su nas nastavnici uvijek općenito hvalili, ali ne i našu brbljavost, no to bi teško mogli promijeniti. No sva ta druženja, sportovi, izlasci su se počeli drastično smanjivati dolaskom pandemije koronavirusa. To je definitivno bila najgora stvar koja se može desiti učeniku koji živi , može se reći, zlatne godine svog života. Nakon početka pandemije prošle godine sve se promijenilo. Više se nismo gledali uživo u učionici, već na kojekakvim ZOOM-ovima, družili se nismo uopće zbog lockdowna, otežano nam je bilo i učenje zbog pretjeranog vremena provedenog doma za računalom i mobitelom, zaboravili smo kako izgledaju naši prijatelji zbog maski koje smo obavezni nositi i tako dalje. Pandemija je definitivno najgora stvar koja se dogodila u ove četiri godine mog srednjoškolskog obrazovanja u Prometnoj školi Rijeka.

Izuzev pandemije sve ostalo što se tiče Prometne škole jako me se dojmilo. Količina profesionalnosti i tolerancije koju nastavnici imaju prema nama ogromna je te, iskreno, svaki nastavnik ove škole zaslužuje veliku pohvalu zbog njihovog žrtvovanja za nas da nas nešto nauče ili da nam pomognu. Moja je poruka mlađim generacijama koje pohađaju ovu srednju školu da uživate dok još nemate pretjerano puno obaveza, učite te iskoristite priliku da vam te četiri godine obrazovanja ne prođu uzalud, već da ih pamtite po nečemu, a za nastavnike imam samo riječi hvale te im poručujem da ne budu prestrogi nadolazećim generacijama.

Tin Božičević, 4. TC