Godina Marka Marulića

Judita Marka Marulića kapitalno je djelo za hrvatski kulturni identitet. Priča o hrabroj udovici Juditi koja spašava grad Betuliju tako što je zavela i ubila asirskog vojskovođu Holoferna potječe iz Staroga zavjeta. Marulić je svoj ep napisao 1501. godine, a objavljen je 1521. To je prvi autorski ep na hrvatskom jeziku.

Biblijska Judita pripada takozvanom deuterokanonu, što znači da je sačuvana na grčkom i latinskom, a ne na hebrejskom. Tako da je Židovi nisu uvrstili u svoj kanon. Katolička Biblija sadrži Juditu, a židovska i protestanstska ne. Judita je zanimljiva kao opće kulturno mjesto. Ona je žena koja je postala junakinja u svijetu u kojem su zatajili muškarci.

Da bi izvršila junačko djelo prekršila je najvažniju Božju zapovijed – ne ubij! Uz to je upotrijebila spornu strategiju: pojačala je svoju tjelesnu privlačnost, da bi svoju žrtvu namamila i ubila. Judita je strahovito važna u zapadnoj kulturi, i književnoj i likovnoj, jer je na njezinoj temi nastalo oko 2000 značajnih djela, dramskih, poetskih, proznih i drugih. A osobito u razdoblju baroka gotovo nema velikog slikara koji se nije bavio problematikom Judite.

Judita i Marko Marulić natprosječno su važne pojave u hrvatskoj književnoj kulturi. Marulić, jer je napisao prvi autorski ep na hrvatskom jeziku, i to kao pisac koji je prethodno stekao europsku i svjetsku reputaciju djelima na latinskom jeziku. Njegova je Judita kao tekst relativno kratka. Podijeljena je u šest pjevanja, a sadrži 2126 stihova i to dvostruko rimovanih dvanaesteraca, što je iznimno težak stih.

Marulić je popularizirao Juditu u Hrvatskoj, svjestan toga, o čemu piše u svom predgovoru. Obraćajući se svećeniku, poštovanom kumu Dujmu Balistriliću, kojem posvećuje djelo, piše (u Grčićevu prijevodu): “Eto k vama ide moja veleštovana gospođa Judita možda ne s manjim ukrasom nego kad se biješe pokazala Holofernu, ne da vas kao njega time prevari, nego, dapače, da vas okrijepi, u pridržavanju svete čistoće, pred oči vaše iznesavši i postavivši sve ljepote, krasote, krjeposti, dike i hvale svoje, kojima se bijaše ukrasila, mnogo plemenitije i gizdavije od onih što se rese svilom, zlatom, biserom.”

Stvorio je dvostruko rimovani dvanaesterac, na čakavštini koja je onda bila književni jezik. Do tada ništa slično tome nije postojalo. U predgovoru Marulić kaže da se oslanja na začinjavce, to jest na domaću pisanu tradiciju, ali i na stare poete, odnosno na obrasce antičkog epa. To je istodobno i prvi naš esej na hrvatskom jeziku. On je cijela jedna poetika.

tekst preuzet sa: https://www.telegram.hr/kultura/prava-istina-o-marulicu-jesmo-li-zanemarili-juditu/?fbclid=IwAR3fPl7wWDxGocFGucP04FKN5Nls2HA4hsNpEyBMOROS8vuY1Ine1EcNSgE