Prijateljstvo je kao i bilo koji recept, koliko čega staviš i uložiš, takvo će ono biti. Ako smo ljuti i puni gorčine jedni prema drugima, imat ćemo kiselo prijateljstvo, ali ako uložimo ljubav, dobrotu i osmijeh, naše prijateljstvo će biti okusa za 5 Michelinovih zvjezdica. Ali kao i na neku juhu i na prijateljstvo treba paziti i čuvati ga da uvijek ima dobar okus. Odradili smo aktivnost Recept za prijateljstvo kako bi malo više spoznali što želimo od svojih prijatelja te pružamo li i mi to svojim prijateljima. Učenici su radili u grupama i malo su razmislili o značenju prijateljstva i prijatelja te da je za biti dobar prijatelj potreban rad i trud, no ništa nije teško uz dobrog prijatelja.

I vrapci na grani znaju da učiteljicu boli koljeno i ne mogu čučnut, stara boljka, pa se malo oko vezanja vezica mučimo no nije to tako loše jer ih barem "prisilno" nastojim naučiti da sami vježbaju vezanje, a to izgleda kao na slikama pa na kraju ta vježba vezanja dođe i do učiteljice :)

Osobe s teškoćama iz autističnog spektra sve su više dio našeg svakodnevnog života jer i oni kao i mi zaslužuju voditi normalan život, bez prepreka ali s dozom razumijevanja i pomoći. Godinama sam volontirala u Udruzi Belinda Dobrec gdje sam vodila razne likovne i kreativne radionice za djecu s teškoćama i bila sma voditelj volontera udruge te zbog rada s njima uviđam potrebu za poticanjem razumijevanja što mi omogućuje rad u školi. Slikovnica "Plavi dan" Jasminke Tihi Stepanić je prekrasan uvid u šarolik svijet autističnog spektra. Iako je samo obilježavanje za vrijeme praznika, nisam htjela propustiti priliku i povezati svoje dosadašnje znanje, aktivnosti i ljubav prema knjizi.

Volim grad koji teče - jedna vrlo česta naljepnica koju vidimo po gradu. Upravo ta naljepnica me nagnala da povežem Dan voda i naš grad Rijeku pa smo pročitali slikovnicu Velida Đekića "Nepresušan vrč" i time još malo upoznali svoj grad. Ovom slikovnicom upoznali smo malo bolje naš grad i priču o njemu, te saznali neke nove informacije, ali i postavljali pitanja o tome što nas zanima a vezano je za naš grad. Dvoglavi orao, nepresušan vrč, gradska ura, rijeka Rječina, izvor Zvir, koje li još sve zanimljivosti krije naš grad ...

Dan kad se ugasio ekran - što bi se dogodilo? Jesmo li u mogućnosti shvatiti koliko smo ovisni o ekranima, kako mali, tako i veliki. Ooooo da, a nedavno smo i u razredu to mogli potvrditi jer nema je "krepao" kompjuter i projektor pa smo mali bili izgubljeni. Vani kiša pada, ne možemo van, a unutra tehnologija ne radi. Ponovno su otkrivene društvene igre razreda, čak i neke zaboravljene igre (Crni Petar i Magarac), izvukle su se puzzle i obrisala se prašina s njih, aktualan je Pogodi tko?, pronašle su se bojice i otvorila se mašta. Možemo li živjeti bez ekrana? Možemo. Želimo li? Pa baš i ne, ali moramo naučiti da nam za zabavu oni sigurno ne trebaju, no mogu biti pomoć u svakodnevnom radu.

Ovaj petak imali smo mnogo posla i mnogo toga za učenje. Odradili smo 3 posebna datuma u jednom poslijepodnevu, malo kasnije izišli van i pustili po 1 zadaću za kući kako bi sve stigli (ipak je vikend ;)  ). Obilježili smo Dan Down sindroma, pročitali slikovnicu "Dan kad se ugasio ekran" (kao inspiracija za likovni natječaj Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku) i obilježili Dan pripovijedanja i Međunarodni dan sreće. Zvuči kao puno posla, a mi smo to s guštom odradili. Pročitali smo slikovnicu "Lavica može i zna biti sretna zbog drugoga" i razgovarali o značenju sreće, što njih čini sretnima i vesele li se zbog tuđe sreće. Svatko od njih je ispripovijedao svoju priču sreće i veselio se što može zabaviti razred. Pa smo time obilježili dan sreće i dan pripovijedanja i uživali toliko da nije bilo njurganja jer smo duže u učionici :)

Zasjalo je sunce i toplina se odmah uvukla u našu učionicu pa nas je inspririrala za kratku likovnu radionicu kako bi uredili naš razredni pano. Uzeli smo flomastere proljetnih boja, štapiće za uši i malo vode i gledalo kako naši zumbuli procvjetaju pred našim očima.

Nemojte se ljutiti dragi tate, ali žene Vas nadmašuju svojim mogućnostima, znanjima i vještinama jer osim posla, spretno kombiniraju i kuću i djecu i Vas kao muža/oca, misle na sve preglede, kad će tko jesti, što treba kupiti te kad nešto počistiti. Stavljaju prije sebe svih, a same sebi su često na zadnjem mjestu. Zato je ovaj dan posvećen njima, ŽENAMA, lavicama koje iz dana u dan pokazuju veličinu svoje ljubavi i posvećenosti te da njihova snaga nema granica. Za njih smo napravili ove ruže, sitnica kao zahvala za sve što rade te da bez njih naš život ne bi bio isti te bi bio puno kaotičniji.

HVALA VAM DRAGE ŽENE, MAJKE, SESTRE, TETE, NONE, BAKE, PRIJATELJICE I SVE OSTALE BITNE ŽENE U NAŠIM ŽIVOTIMA BEZ KOJIH NAŠ ŽIVOT NE BIO BIO OVAKO LIJEP :)

Uzdisanje, puhanje, žaljenje - uvijek isto na spomen vježbe i zato je zadatak produženog boravka ponekad razbiti tu monotoniju i pokazati kako se uz vježbu nastavnog gradiva može i zabaviti. Ovaj smo put pripremili rad u paru, parove je odredio digitalni alat. Svaki par dobio je papir s 5 zadataka, rezultat svakog zadatka je bio povezan s određenim slovom. Na samome kraju je zagonetka koju mogu odgovoriti ako poslože sva slova u pravom redoslijedu. Bili su malo zbunjeni pravilima, ali brzo su ih pohvatali i uživali, a dok je trajalo rješavanje nikad nije bilo tiše u našem produženom boravku :)

Dan zaljubljenih i dan ljubavi pa smo malo naše ljubavi podijelili u likovnoj radionici gdje smo izrađivali srca uz pomoć hladnih i toplih boja. 

“Ljubav je više od imenice – ona je glagol; to je više od osjećaja – to je briga, dijeljenje, pomaganje, žrtvovanje.” – William Arthur Ward

Izvor: https://indeks.hr/najbolji-citati-o-ljubavi-ikad/ 

Jedan od dana koji svake godine obilježavamo je Dan sigurnijeg interneta. Svake godine uz pomoć CSI.HR odradimo radionicu namijenjenu učenicima mlađe školske dobi. Ove godine radionica je bila o osjećajima i ekranu. Govorilo se o tome kako nam i ekranu donose razne osjećaje i moramo znati kako se s njima nositi te što možemo napraviti ako osjetimo strah, neugodu, ljutnju a vezano je uz ekran. Učenici su pričali kada koje osjećaje oni osjećaju, zatim smo pročitali priču o N@tici i čarobnom ekranu, crtali smo osjećaje koje nam ekran može dati uz pomoć boja i simbola te za kraj potvrdili da nam i ekrani pružaju razne osjećaje i na nama je naučiti kako se s time "boriti" te kako možemo to riješiti.

Učionica nam je puna društvenih igara, no ponekad se ipak zagubi koji dio pa ta igra ostane dugo stajati sama i tužna na polici, ali na današnji dan, kad nam kiša nije dopustila izlazak van, odlučili smo obrisati prašine sa svih igara i prisjetiti se kako je to igrati se na podu s prijateljima i igrom.

Blagdan Svih svetih je vrijeme prisjećanja na one kojih nažalost više nema među nama. Dok odlazimo na groblja uvijek postavljamo svijeću te smo zato izabrali jednu svijeću kako bi obilježili ovaj dan. Među slikama, možete vidjeti naših ruku djelo.

Uživamo u slikovnicama i knjigama vezanima uz jesen te time učimo slušanje, razumijevanje pročitanog, logičko povezivanje i opuštanje :) A opustili smo se uz divnu slikovnicu "Jesen male guske" te smo nakon čitanja i razgovora riješili listić na temu slikovnice. Pitanje dana bilo je: Kad čitamo iduću knjigu? :)

Opet smo se zabavljali sa šarenim godišnjim dobom, jeseni. Pročitali smo slikovnicu o jeseni, razgovarali o jesenskim promjenama te rješavali nastavni listić na temu pročitane slikovnice.

Prvašići smo tek pa nismo upoznati sa mnoštvom pravila koje moramo pratiti i na koje moramo paziti pa smo započeli avanturu s Tončićem Bontončićem koji nam je pokazao kako uopće nije teško pratiti pravila lijepog ponašanja te da nam je tada svima ljepše i ugodnije.

"Osmijeh zlata vrijedi" - stara je narodna poslovica koja ima smisla samo ako su zubi zdravi i lijepi :) Danas smo obilježili Dan za zdrave zube pa smo pričali o tome kako se brinemo o higijeni zuba, kako peremo zube, što radimo i koga posjećujemo kada idemo kod zubara, kako su se oni osjećali kad su sjedili u zubarskoj stolici te mnoga druga "zubna" pitanja. Pročitali smo priču "Mrljek i Prljek mućkaju bljakavi napitak - priča o pokvarenom zubu" te smo nacrtali glavne junake kako bi znali protiv koga se to bori četkica i pasta za zube. A za kraj smo se poigrali i "očistili" bakterije na papirnatim zubima. 

"Jesen je drugo proljeće u kojem svaki list postaje cvijet." rekao je Albert Camus pa smo današnji dan posvetili ovom šarenom godišnjem dobu koja nam je stiglo. Popričali smo o bojama koje vidimo oko nas, o vremenskim promjenama, o voću i povrću, o životinjama i o tome što rade te u čemu uživamo u jesenskom dobu. A Nakon priče bacili smo se u rad na nastavnim listićima s divnim jesenskim bojama uz divnu jesensku glazbu.

Društvene igre koje imamo u razredu ne služe samo za zabavu većs njima upoznajemo jedne druge te potičemo socijalizaciju i slušanje, pravednost, empatiju, komunikaciju, suradnju, jačaju samopouzdanje, ovladavaju svojim emocijama (prihvaćaju i pobjedu i poraz), razvijaju strpljenje (čekaju svoj red), jačamo govor i vokabular-usmeno izražavanje (prilikom objašnjavanja pojmova vezanih uz igru), potičemo pažnju i koncentraciju, logično razmišljanje i pamćenje te mnogo drugih stvari o kojima i ne razmišljamo dok se "samo" igramo društvenim igrama. Kako bi igre imale svoj puni smisao, važno je čuvati sve njihove dijelove. Ako se izgubi ili zametne samo jedna kartica, figurica ili kockica, igra više ne funkcionira kako treba i djeca se više ne mogu u potpunosti igrati. Time se gubi ne samo zabava, već i prilika za učenje kroz igru. Zato djecu potičemo da igre pažljivo koriste i nakon igranja sve dijelove vrate u kutiju. Na taj način učimo odgovornosti, brizi za zajedničke stvari i poštovanju prema radu i trudu drugih. Nevjerojatno koliko mnogo stvari se uči, kako djeca mogu rasti i razvija se uz tako jednostavne alate kao što je igranje društvenih igara.