Vrste i forme iz roda Cornus sp. su često razmnožavane u našim rasadnicima. Drvo drenovina je jako tvrdo, teško i žilavo, te se upotrebljava u različite svrhe. Drenjine su cijenjene za ljudsku ishranu, bilo da se konzumiraju sirove ili se od njih prerađuju različiti specijaliteti kao: voćni sok, kompot, liker, a najčešće pekmez.
Prema raspoloženim podacima u našim rasadnicima najčešće se proizvode sadnice Cornus mas L., Cornus alba L., Cornus sanguinea L..
Široko uzevši, dren je istočna submediteranska vrsta. područje uglavnom zahvaća Balkanski i Apeninski poluotok, dobar dei Srednje Evrope, Malu Aziju, Krim i Kavkaz. Kod nas je dren jedan od čestih žbunastih vrsta i regiji listopadnih hrastovih šuma. U visinu se penje do oko 1.300 m. U Submediteranu u termofilnim šumama grabića (Carpinetum orientalis croaticum Horv.), crnog graba (Ostryeto- Seslerietum autumnalis Horv.), a dublje u kopnenim krajevima u šumama medunca i crnog graba (Ljuerco- Osryetum carpinifoliae Horv.), sladuna i cera (Ljuercetum farnetto cerris Rud.) i mnogim drugim. Uspijeva na staništima koja su dovoljno topla i suha, a nisu izložena kasnim mrazevima (rano cvjetanje !). Dosta dobro podnosi sušu.
Žbun ili manje drvo, postiže visinu do 8m, debljinu do skoro pola metra i starost preko 1 stoljeća, rastući vrlo sporo. Korijen je razvijen i prodire duboko u podlogu.
Plod je koštunjava bobica, dužine 14-16 mm. Ispod tamnocrvenog mesnatog dijela nalazi se tvrda koštica, dužine 11-16 mm, a širine 4-7 mm.
Plodovi sazrijevaju u kolovozu-rujnu i treba ih sakupljati kada čim počnu dobijati crvenu boju. Od 100 kg sirovine može se dobiti 15-30 kg sjetvenog materijala. U jednom kilogramu ima oko 4.500 zrna, masa 1.000 zrna je oko 220 g.
Koristi se svjež i osušen plod (Corni fructus), rijeđe kora (Corni cortex) i list (Corni folium).
Bere se zreo plod (drenjine) i po potrebi suši na suncu ili u sušnici da bi sačuvao prirodnu boju. Kora se guli u jesen ili u rano proljeće sa stabla ili debljih grana. List se bere preko ljeta.
U jestivom dijelu drenjina ima šećera (do 9%), organskih kiselina, pretežno jabučne (do 3%), proteina, tanina, boja, vitamina C i dr. U sjemenom jezgru ima preko 30% masnog ulja. U kori i listu ima tanina. Upotrebljava se kao adstrigens, antidijaroik i narodni lijek.
"Plod se može jesti, naše vidarice ga daju kao lek protiv proliva, u nas se gdešto pravi od njega slatko, semenke ispržene mogu poslužiti kao surogat od kafe" (Pančić J. 1873).
"Zreo plod od drena je kiseo, a nedozreo jako skuplja usta. U ovom poslednjem stanju upotrebljuje se skuvan ili spravljen kao slatko, protiv proliva, odliva krvi, umesto drugih lekova što stežu" (Petrović S. 1883).
Gostuški R. (1997) piše da je dren dobro poznato sredstvo, da se upotrebljava slatko ili kompot od drenjina kod poremećaja creva, a kora od drena protiv groznice-malarije.
"Drenjine se kod nas katkada prerađuju u rakiju, a u Francuskoj i Italiji nekada su iz ovog voća pravili vino. Najviše se drenjina jede u Rusiji"...(Grlić LJ. 1980).
Zrele drenjine kad počnu same opadati ili ubrane posle mraza još su bolje za jelo, jer su slađe i manje opore.
U Rusiji se od zrelih drenjina, u domaćinstvima po selima, priprema desetak raznih proizvoda koji se koriste kao hrana i lijek preko zime. Plodovi, posuti šećerom mogu se čuvati svježi po nekoliko mjeseci, na prohladnom mestu, zatim kao zamrznute ili osušene, na čardacima. Drenjine se koriste kao začin uz neka kavkazka jela. Stari grci su ih pripremali kao masline.
U narodnoj medicini u Rusiji, svježe i osušene drenjine upotrebljavaju se kod malokrvnih osoba, kod kožnih oboljenja, kod nazeba i dr. čaj od lišća drena koristi se i kao halagogno i diuretično sredstvo. Za lječenje groznice upotrebljava se i cvet od drena.
Generativno razmnožavanje
Osnovna karakteristika proizvodnje sadnica generativnim putem je sporo i neujednačeno (posljedica dormantnosti embriona i tvrde, nepropustljive sjemenjače).
Drenjina sazrijeva u kolovozu. Plodove treba sakupljati u kolovozu - rujnu, čim počnu dobijati crvenu boju. Faktor ekstrakcije je 15%. U jednom kilogramu ima oko 4.500 zrna sjemena, apsolutna težina je oko 220 g. Klijavost sjemena je 50-80%. Sije se odmah po sakupljanju, oko 15 g sjemena /m", na dubinu od oko 3-4 cm. Najčešće u toku cijele sljedeće godine sjeme preleži. Zato je bolje da se stratificira najmanje godinu dana, pa da se posije naredne jeseni. Da bi sjetva bila uspešna, preporučuje se i stratifikovanje u trajanju od 18-24 mjeseca. Sadnice ostaju u sijalištu 2 godine, posle čega se presađuju u školu, gdje se uzgajaju još 2-3 godine.
Vegetativno razmniožavanje ima veću upotrebu u rasadničkoj proizvodlji. Pomoću z e l e n i h r e z n i c a mogu se uspešno razmnožavati sve šarenolisne forme (Cornus alba "Spaethii", Cornus mas "Aurea", Cornus mas "Elegantissima"). Pod staklom biljke ostaju 2 godine. U školi se sporije razvijaju od osnovnih vrsta.
Z r e l i m r e z n i c a m a mogu se razmnožavati forme Cornus alba. Reznice su od jednogodišnjeg drveta. Moraju se posaditi odmah po odsijecanju, jer i kratko čuvanje dovodi do gubitka.
P o lj e g a nj e je uobičajen način razmnožavanja za Cornus alba "Sibirica", ali je uspješno i za mnoge šarenolisne forme.
Dobar uspeh se postiže kod razmnožavanja Cornus stalonifera "Flaviramea" z a g r t a njem matičnog žbunja.
K a l e m lj e nj e se primenjuje obično pri razmnožavanju formi Cornus alba i Cornus mas. Kalemi se na osnovnu vrstu (2-godišnje sadnice ili ožiljene reznice), mada stručnjaci preporučuju za podlogu sadnice Cornus amonum. Od načina kalemljenja primjenjuje se okuliranje u korjenov vrat ili krunu (kolovoz-rujan) na otvorenom ili kopuliranje (bočnim zarezom, sedlastim i običnim spajanjem) u korjenov vrat ili krunu, krajem zime u staklari.
Izvornik (Timočki klub): http://www.timok.org/index.php?option=com_content&view=article&id=90&Itemid=67&lang=sr