Mrvice sa školskih hodnika
Dobrodošli na stranice učeničkog bloga čiji su autori učenici OŠ Supetar! Ovdje ćete pronaći mnogo zanimljivih tema i poticajnih misli koje se roje u našim glavama, a nigdje prostora da ih zapišemo...
Prosječan školski dan
Naš prosječan školski dan počinje na autobusnoj stanici. Tamo stojimo preko dvadeset minuta zato što smo odgovorni pa ne želimo zakasniti na autobus. U busu bude prava ludnica... puštamo hajdučku glazbu i pjevamo. Pričamo o domaćem radu te ispitima koji slijede. Kad dođemo u Supetar imamo vremena dok ne počne škola pa dječaci igraju nogomet iza škole, a cure šetaju oko škole sa svojim prijateljicama. Kada nastava započne kreće vrijeme ozbiljne dosade. Najdosadniji predmeti su Geografija, Matematika i Engleski, no ima tu i puno zabavnih predmeta kao što su Likovna kultura, Tehnički, Tjelesna i zdravstvena kultura…Ti predmeti su obično oni koji nam povećavaju sveukupni prosjek. Kada zazvoni zvono koje oglašava veliki odmor, e to je već olakšanje. Za marendu najčešće budu zdravi sendviči koji po nama nisu dobrog okusa, kravate koje imaju previše velikih sjemenki, krafne s marmeladom koje su odlične… Za vrijeme marende smo iza škole. Dečki opet igraju nogomet, a cure ih gledaju i u miru jedu marendu. Uglavnom, za vrijeme marende se super zabavljamo. Kada zazvoni drugo školsko zvono poslije odmora, dosada počinje iznova. Na nastavi je često dosadno, osim ako dječaci ne smisle neke nepodopštine. Tada nastavnici imaju mnogo zanimljivih pouka za budućnost vezane uz naše ponašanje, ali i to nekako preživimo. Nekoliko sati kasnije…ŠKOLA JE GOTOVA! Napokon! Kada škola završi šetamo do autobusne stanice, no prije toga moramo kupiti grickalice za ono što slijedi, i evo ga… trenutak koji smo svi čekali. Put kući. Naravno, u autobusu. Autobus većinom vozi jedan odličan vozač. On je jako komunikativan i drag. Uglavnom…u autobusu jedemo grickalice iako znamo da je to zabranjeno, slušamo hajdučke pjesme. Svi pjevamo, a bome se odlično i zabavljamo. Nakon nekih pola sata vožnje izlazimo iz busa i svatko ide svojim putem kući. Kod kuće večeramo ,napišemo sav domaći rad kojeg smo taj dan dobili, odmorimo se i idemo na spavanje. Kada se probudimo čeka nas novi školski dan, no ono što se mora priznati je to da škola i nije tako loša…
Ivona Kušćević i Vicenca Radić
Zdravi obroci u našoj školi
Po završetku zimskih praznika, u drugom polugodištu, dočekali su nas i školski obroci. Svakog dana pet minuta prije početka velikoga odmora redari donesu kutiju s hranom i svaki učenik može uzeti obrok. Neki od najčešćih obroka su krafna i jabuka, burek od sira, sendviči ili ostala peciva uz jogurt. Neki učenici nisu zadovoljni s marendama, te ih daju prijatelju ili ostave u kutiji. Moje mišljenje o tome je da je odlično to što nam škola daje obroke i ne moramo ih kupovati za vrijeme odmora u pekari ili u obližnjem dućanu te tako skratiti svoj odmor. Većina učenika je također zadovoljna s obrocima, a mislim da su i naši roditelji zato što jedemo raznovrsniju i malo zdraviju hranu od one koju smo sami sebi ranije kupovali. Ipak nam nekada nedostaju naše "stare marende" iz Studenca kao što su sokovi, grickalice i ostalo. Iako ih neki učenici i dalje svakodnevno kupuju, mislim da su školski obroci za većinu bolja opcija.
Roza
Ljubav u našoj školi
Ljubav u našoj školi ne cvate samo na Valentinovo, ljubav je prisuta uvijek, a na Valentinovo pogotovo. U našim godinama često se zaljubljujemo, tražimo našu ljubav…i sve to shvaćamo kao zezanciju. Neki razredi na Valentinovo skoro pa ni nemaju nastavu nego igraju igre, međusobno se darivaju slučajnim odabirom, izlažu na temu Valentinova i ljubavi, izrađuju čestitke.
Za proslaviti Valentinovo ne moraš nužno imati partnera i biti zaljubljen, možeš ga proslaviti s prijateljem/prijateljicom. Nije samo ljubav između dvoje ljudi ono što te može usrećiti, pravo prijateljstvo također te može učiniti sretnom osobom.
Neki u našoj školi, koji imaju partnere, već su primili i prvi poljubac, pogotovo šestaši.
Sretno Valentinovo svima!
Klara
Božić bijeli
Svi volimo Božić zato što smo tad s obitelji i onima najbližima. Dani oko Božića su čarobni, tada svi domovi postanu bajka zato što svi tada okite jelke, ispeku kolače, ukrase svoje domove. Naravno, tada nema škole tako da se možemo odmoriti od napornog rada u prvom polugodištu. A šta ćeš… kada dođu oni dani nakon proslave Božića sitimo se da se brzo vraćamo u školu, u te tvrde klupe. Ja i moj razred baš volimo to predbožićno vrijeme zato što nam nastavnice uvik prije praznika puste neki prigodan film, naprimjer razrednica Marija voli neke ljubavne filmove, a nastavnica Anđela akcijske i humoristične. Ajmo se mi vratit na Božić…neki ljudi kite bor u jedanaesti misec, pa im kažu da su ludi, a neki ga okite u deseti pa kažu da su ti ljudi još luđi, a u Kika već od devetog miseca moš kupit sve za Božić i Novu godinu!! A šta je sa mnom? Ja obožavan kitit bor u jedanaesti misec, a moja mater govori da to ni u duhu Božića!?
SRETAN VAM BOŽIĆ I NOVA 2023.
Klara Rendić Glušević
Dragi naši prijatelji i svi učenici naše škole,
nadamo se da će vam se naš blog svidjeti i da ćete uživati čitajući ga. Potrudili smo se zapisati nešto što nam je ostalo kao uspomena u našim malim srcima. Udobno se smjestite i pratite naše avanture, a to su avanture dvaju prijatelja s dvije slomljene desne noge. Da, da, baš tako kako ste pročitali… Da nam je tko rekao da će naše slomljene noge donijeti jedno tako lijepo prijateljstvo i otvoriti ruke zajedništva našega razreda, koje su do sada ponekad bile zatvorene, ne bismo mu uopće vjerovali. Sve brige, koje su donijele ove nezgode, pale su u zaborav u zajedništvu. Pomoći nekome, ali i kad tebi netko pomogne, baš je lijep osjećaj.
Da bismo vas upoznali s nesretnim događajem, reći ćemo samo da smo nas dvoje usred nesretnih okolnosti slomili desnu nogu, gotovo pa istodobno!
Svaki put kad bi se našli naše sastajanje i rastajanje bilo je uz šaljiv pozdrav sa štakama, a izveo bi se i poneki plesni element. Jako smo se smijali i veselili jedno drugome jer smo mnogo vremena provodili zajedno u istom problemu. Baš smo se sprijateljili!
Spremačica nam je postala prava prijateljica koja je svako malo dolazila vidjeti jesmo li dobro.
Svaku smo pauzu ostali u učinioci, pričali,
šalili se, crtali, a ponekad i učili.
Na odmor nismo mogli ići
pa su naše mame u školu morale stići.
No, dosta sad šale,
jer slomljene noge nisu stvari male.
Hvala prijateljima koji su nam pomagali
jer bismo bez njih sigurno zapomagali.
Pobijedili smo slomljeno sve i bacili štake
iz naše šake.
Učitelji su prema nama jako dobri bili
i radili sve da bi nam ugodili.
Posebno najveće našoj razrednici hvala
jer ići iz učionice u učionicu za nas ne bi bila stvar tako mala.
Ona se za nas uvijek borila, zborila i izborila.
Hvala i ravnateljici što je da budemo u jednoj učionici dozvolila
jer svaka bi nas stepenica sigurno zabolila.
Nakon ovog iskustva smatramo da bi naša škola trebala organizirati natjecanje u skakanju na jednoj nozi ili čak u obaranju ruku. Pa vi već imate prave pravcate profesionalce s izvježbanim rukama zahvaljujući štakama i s prijeđenim kilometrima stepenica skakutajući na jednoj nozi. Bolje natjecatelje ne možete naći!
Za kraj još jednom veliko hvala svima u školi
što su pokazali kako se ozlijeđenog prijatelja i učenika voli.
Najviše od svega hvala dragom Bogu,
što više nemamo slomljenu niti jednu nogu!
Vole vas i pozdravljaju Jakov i Ami iz 6. b razreda.