POČETAK ŠKOLSKE GODINE
Dugo i toplo ljeto je završilo, a nova školska godina nije počela lako… Početak ove školske godine dodatno je otežao i zakomplicirao novi, stroži kućni red. Učenici nisu zadovoljni novim mjerama i većina ih krši mjere, ali ni nastavnicima nije lako dok se učenici privikavaju na promjene. Poderane hlače, korištenje mobitela na satu i kašnjenje autobusa glavni su problemi ove školske godine. Razrednica više nema živaca svakodnevno zvati prijevoznika zbog kašnjenja učenika na nastavu!
Stresan početak dodatno su otežale vijesti o samoizolacijama i skorom odlasku nastavnika Ice u mirovinu. Vjerojatno je, baš poput nas, cijela škola potištena zbog njegovog odlaska!
Kao da to sve nije dovoljno, nedavno smo saznali da naša generacija piše malu maturu. Razočarani smo, baš kao nastavnik Šerić kad igramo graničara (-:
Uz sve negativnosti koje su nas zaskočile odmah na početku, ima i nekih pozitivnih promjena. Neke od njih su da se satovi vraćaju na trajanje od 40 minuta čemu se svi veselimo i da ova generacija osmih razreda vjerojatno ipak ide na ekskurziju!! Držite nam fige da se korona ne otme kontroli!
Osim korone, glavna tema u školi je upravo ekskurzija. Svaki osmaš naše osnovne škole samo čeka riječi razrednice Idemo na ekskurziju! Do toga još nije došlo, ali se te riječi iščekuju na svakom satu razrednika.
Iako je tek početak školske godine, jedva čekamo kraj osnovne škole kako bismo mogli zajednički smišljati natpise na majicama i pripremati se za oproštaj od osnovne. Od ove školske godine imamo novo pravilo, u samoizolaciju idu samo učenici koji sjede ispred ili iza zaraženog. Svakako je dobro da se ne mora izolirati cijeli razred, iako se većina učenika s time ne slaže. Ipak smo svi složni u tome da to sve nema previše smisla jer se izvan škole svi međusobno družimo. Kakve će promjene donijeti ovo novo pravilo još ne znamo, ali nadamo se dobrim rezultatima. Iako postoji šansa da se ne ide na ekskurziju niti izlete, učenici pokušavaju održati dobru energiju u školi. Zezamo jedni druge, nastavnike i vozače. Jedan od boljih pokušaja održavanja dobre energije u posljednje vrijeme je lažno onesvješćivanje učenika F.D. na satu matematike. Učenici misle da je taj pad usred sata bio hit, al se nastavnica, koja je zamalo dobila srčani udar, s time ne slaže! Nikakve mjere nisu poduzete jer, sve u svemu, to je ipak bila samo šala!
Dvije osmašice
KAKO JE BILO NEKAD
Današnja djeca ne vole pretjerano čitati lektire. Ponekad nam se ne da čitati baš neku određenu lektiru, a ponekad nam se ne sviđa kako je knjiga napisana. Priznajem da ne volim mnogo čitati, ali pročitam knjige koje me zanimaju pa i poneku lektiru :-)
Nakon što sam pročitala lektiru Paunaš Tita Bilopavlovića počela sam razmišljati o tome kako su se djeca prije igrala raznolikih igara vani, na otvorenom . Igrala su trule kobile, a za tu igru potrebne su dvije ekipe i sudac. Sudac se leđima nasloni na zid i ruke postavi na trbuh. Jedna ekipa je trula kobila odnosno postavljaju se tako da prvi igrač svoju glavu stavi sudcu na prekrižene ruke na trbuhu, a ostali stavljaju glave jedni drugima među noge. Igrači druge ekipe su skakači. Oni trebaju skakati na trulu kobilu tako da prvi skakač skoči što bliže sudcu da bi napravio mjesta ostalim skakačima.
Gumi-gumi je igra koja se igra s gumom koja se obično ušiva u odjevne predmete. Dvoje djece drži razvučenu gumu nogama dok treće dijete preskače gumu na različite načine. Pjevalo se:
Balerina Rokoko
diže noge visoko,
vide joj se bijele gaće
balerina visoko skače.
Igra na franje ili klikere je igra sa staklenim kuglicama koje moraju doći do rupe u zemlji koju igrači prethodno iskopaju. Ako franja na svom putu udari u protivničku franju, onda je igrač ima pravo skupiti za sebe.
Ja bih voljela igrati na franje jer mi se čini najzanimljivijom i jednostavnom igrom. Primijetila sam da se većina djece više tako ne igra na ulici. Svi smo stalno na mobitelima, računalima, tabletima... Neki od nas uopće ne idu više vani igrati se s prijateljima ili prošetati s obitelji, što je vrlo nezdravo. Danas, prije ili poslije škole, ili za vikend, otiđi vani i udiši malo svježeg zraka u prirodi i igraj neku od ovih igara!
Enia Karmelić
OSVRT NA PUTOVANJE U VUKOVAR
Kao što većina vas zna, ove godine osmašima se posrećilo. Ne idemo na jednu ekskurziju, već na dvije! Jednu smo odradili prije par dana, i to u Vukovaru. Putovanje je započelo 6. travnja, a kući smo se vratili 8. travnja.
I tako… sjedimo vam mi u petak (1.4.) u klupama i stiže nam poruka od razrednika da idemo na trodnevni izlet. Iskreno, prvo smo svi pomislili da je to neka prvoaprilska šala… Ne možemo vam opisati riječima kakvo je to uzbuđenje i nestrpljivost kad saznate da za 5 dana putujete s prijateljima i to nakon što sigurno dvije godine nismo nigdje putovali zbog korone. Odmah je krenulo planiranje što ćemo sve ponijeti pa se većina spakirala već vikend prije J
Naše putovanje je krenulo dolaskom u trajektnu luku. Kofera je bilo raznih… Dok su jedni ponijeli samo ruksake, drugi su ponijeli kofer kao da idemo na mjesec dana. U trajektnoj luci dočekao nas je autobus na kat i učenici iz Bola. Vožnja je bila poprilično duga, ali vrijeme smo trošili na pjevanje, druženje, kartanje, grickanje… Čim smo došli, smjestili smo se u sobe koje su bile poprilično velike. Svih 30-ak dječaka spavalo je u jednoj sobi, a djevojčice su raspoređene u dvije. Dan smo završili večerom i druženjem po hodnicima.
Drugi dan smo započeli ranim doručkom te odlaskom u obilazak dva muzeja, jedan u Vukovaru, a drugi u Vučedolu, a potom smo obišli jednu crkvu. Nakon ručka otišli smo u obilazak samog Memorijalnog centra u kojem smo boravili. Razgledali smo tenkove i razne predmete sačuvane iz rata. Popodne smo imali malo slobodnog vremena u kojem smo, svi zajedno, posjetili vodotoranj i otišli do najbližeg Konzuma po velike zalihe hrane. Svi zajedno smo krenuli u šetnju Vukovarom puštajući pjesme (ljudi su nas malo čudno gledali, ali bitno da smo se mi zabavili)! Otišli smo do vodotornja gdje smo se malo zakačili sa Zagrepčanima, oni sa zastavom od Dinama, a mi od Hajduka…
Navečer su u hodniku momci nasmijali i nastavnike kad su svi izišli iz sobe plešući u vlakiću J
I tako je već stigao i treći dan, točnije dan povratka. Ujutro nam je bilo baš krivo što se sve tako brzo završilo, ali smo jedva čekali doći kući vidjeti obitelj i napokon zaspati u svojim krevetima, u miru i tišini. Rano ujutro smo se spakirali i otišli doručkovati, a zatim je slijedio obilazak bolnice, Ovčare i Memorijalnog groblja. Dok smo bili u autobusu, jedan vrlo drag gospodin nam je pričao što se u kojem dijelu grada događalo pa je sve izgledalo puno stvarnije. Na povratku smo svi bili jako umorni da smo jednim dijelom puta skoro svi spavali. Navečer je naša Nina odlučila podignuti cijelu atmosferu i malo nas razbuditi svojim pjevanjem, svaka joj čast na hrabrosti!
Bilo je jako puno neprospavanih noći jer smo svi bili pod dojmovima, ali sve je bilo odlično, čak i hrana. Stvarno se želimo zahvaliti nastavniku Duji, nastavnicama Nataliji i Ivoni i našem Zoranu koji su nas pazili, zezali se s nama i zabavljali nas na ovom izletu za pamćenje. Jako smo zadovoljni i sve bi ponovili!!!
M & S