Izbor iz sadržaja:

2024.

"Kamo ovo ljeto?" (poticajne duhovne misli za meditaciju)

Predjeli što ih treba otkriti, nisu daleko. Oni su sasvim blizu. Poći u sebe, u tu nepoznatu i neprijaznu zemlju, kakva li putovanja!

Prvo što je Spasitelj tražio od sv. Margarete Marije Alacoque bila je samoća: „Načini unutarnju samoću u svom vlastitom srcu, i tamo će ti se tada objaviti moje Srce.”

Živa riba pliva uzvodno, suprotno vodnom toku. Mrtva riba pluta nizvodno, vodni tok ju nosi.

Tako se i istinski kršćanin, izabirući teži put, snažno odupire duhu ovoga svijeta dok je lažni kršćanin – onaj koji je duhovno mrtav, vođen vladajućim duhom u vječnu propast.

Jedan jedini  oblak može zakriti  sunce i zamračiti cijelo nebo.

Tako i jedan jedini grijeh može zaprljati dušu i zapriječiti djelovanje Božje milosti u njoj.

Ako se ne želimo zaplesti u zamke zemaljskih naslada, trebamo uvijek razmišljati o nebeskim stvarima. (Sv. Antun pustinjak)

Uzalud se baca mreža pred očima onih koji imaju krila. (Izr 1,17)

Ako obdržavamo crkvene zapovijedi a ne činimo nikakva duhovna i tjelesna djela milosrđa mi smo kao zimsko sunce koje sija ali ne grije.

Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva. (Jk 2,26)

Krist je uskrsnuo!

Pribivaj svetoj misi kao svetac

Nova knjižica u izdanju župe i popratni video o razmatranju svete mise kao muke Kristove

Sveta misa je prije svega Kristova kalvarijska žrtva.

Kako Marija i Ivan u podnožju križa pribivaju toj Gospodinovoj žrtvi?

Ne čine to ni govorenjem, ni pjevanjem, ni kretanjem, nego time što su u dubini duše uz Isusa.

Takvo mora biti i naše sudjelovanje na misi: ulazak u otajstvo na način koji je prvenstveno unutarnji a ne izvanjski.

Svrha razmatranja Muke Kristove je rast u ljubavi prema Bogu jer samo ako uzljubimo Boga zamrzit ćemo grijeh i moći ljubiti i sebe i bližnjega.

Svi svetci su, bez iznimke, razmatranje stavljali na prvo mjesto među  duhovnim vježbama.

Zato, ništa nije važnije nego naučiti razmatrati svetu misu, u njoj vidjeti Isusa na križu i vidjeti u tom križu vrhunac Božje ljubavi. 

„Kad bismo stvarno razumjeli svetu misu – umrli bismo od radosti.‟

„Mučeništvo je ništa u usporedbi s misom, jer mučeništvo je žrtva čovjeka Bogu, a misa je Božja žrtva za čovjeka!“   

sv. Ivan Marija Vianney, sveti župnik arški (1786. – 1859.)

„Slavljenje svete mise ima istu vrijednost kao i Isusova smrt na križu.‟

 sv. Toma Akvinski, dominikanac i crkveni naučitelj (1225. – 1274.)

„Ako želiš vidjeti čudo, otiđi na svetu misu.‟ 

sv. Terezija Avilska, mističarka karmelićanka i crkvena naučiteljica (1515. – 1582.)

ISUS KRIST i(li) maškare? (4)

Letci "ISUS KRIST I(LI) maškare?" i "ISUS KRIST I(LI) maškare?" (2) koji su izvorno objavljeni na ovoj stranici na:

https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/duhovni-kutak#h.z34lr3pzuqgz

i

https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/duhovni-kutak#h.k3qeccgg2y71

mogu se preuzeti u PDF obliku sa:

https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/knjige-i-publikacije

Još o nespojivosti kršćanstva i karnevala: https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/duhovni-kutak#h.qf53yoa4qnu0

2023.

Sv. Grgur Nazijanski: pouka o načinu svetkovanja Božića

Došašće uz misli sv. Ivana od Križa

Ususret Svisvetima "Tražite najprije Kraljevstvo Božje a sve ostalo će vam se nadodati." (Mt 6,33)

Roditeljima u prigodi početka nove katehetske pastoralne godine 2023. - 2024.: "Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima." (Mt 18,5)

O odijevanju u crkvi i izvan nje: "Tijelo vaše je hram Duha Svetoga... Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" (1 Kor 6, 19-20)

Marijin svibanj: Naoružaj se krunicom!

1.

Tjeskobni i nervozni ljudi bez prestanka zapošljavaju svoje duše previše, a svoje ruke premalo. Krunica je zato za njih najbolja terapija jer uključuje primjenu trostruke energije: tjelesne, glasovne i duhovne, i to upravo tim redom.

Crkva uporno traži da se za vrijeme moljenja krunice prebiru zrnca i  miču usnice jer ona dobro zna da vanjski ritam tijela može utjecati na ritam duše. Ako prsti i usnice ustraju pri tome, duhovna će volja ubrzo slijediti za njima i na kraju će molitva završiti u srcu. Jače duše mogu djelovati iznutra, iz duše prema van. No tjeskobne i nervozne duše moraju u svome djelovanju ići izvana prema unutra. Moleći krunicu tako malo po malo dolaze do spoznaje da njihov nemir potječe od njihova egoizma.

2.

Događa se da neuki često mole bolje nego učeni, ne zato što bi intelekt bio štetan za molitvu, nego što ju on rađajući oholost razara. Naša ljubav i naše znanje moraju uvijek ići u korak jedno s drugim, jer su mudrost i ljubav Presvetoga Trojstva jednake među sobom.

Krunica je ispit vjere, kamen kušač poniznosti duše. Što više silazimo u poniznost, to dublja postaje naša vjera. Vjera je mjesto gdje neuke duše dobivaju na znanju a učene na ljubavi.

3.

Kad se tijelo grči od boli, duša ne može govoriti. Ona zapravo ne želi ni slušati ono što joj se govori, ali u njezinu je srcu zato tako puno toga što bi htjela kazati. Kako je broj molitava koje znamo napamet jako malen i njihovo ponavljanje u bolesti postaje zamorno, za bolesnika je dobro da ima jedan obrazac molitve pri kojemu se  „razbacane” misli bolesnika usredotočuju na razmatranje o Božjoj ljubavi.

Sluga Božji, nadbiskup Fulton Sheen

Uz Uskrs: Gore srca. Imamo kod Gospodina? (sv. Augustin)

Spremni za korizmu?

ISUS KRIST i(li) maškare? (3)

 Naše letke "ISUS KRIST I(LI) maškare?" i " ISUS KRIST I(LI) maškare?" (2) možete pročitati na našoj stranici na:

https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/duhovni-kutak#h.z34lr3pzuqgz

i

https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/duhovni-kutak#h.k3qeccgg2y71

Letci se mogu preuzeti u PDF obliku sa:

https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/knjige-i-publikacije

Još o nespojivosti kršćanstva i karnevala: https://sites.google.com/view/sveti-nikola-biskup-rijeka/duhovni-kutak#h.aac2pflc9eh5

2022.

Crtica uz Božić: Život je dar odozgo

Uz Svi Svete i Dušni dan: "Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime." (Rim 6,8)

(O ogromnoj razlici u natpisima na grobovima kršćana i pogana u najranije doba kršćanstva) 

Natpisi na grobovima umrlih pogana i kršćana u najranije doba kršćanstva silno se razlikuju.

Štoviše, već i sam naziv za groblje nije isti: kod pogana je to nekropola „grad mrtvih” a kod kršćana (grč.) koimeterion (›lat. cimiterium) „spavalište”.

Evo nekoliko primjera s Manastirina u Solinu, najvećeg sačuvanog ranokršćanskog groblja (3-7.st.) pod vedrim nebom u cijelom svijetu…

Kristova vjera, kao prvo, za navijeke uzdignu ljubav koja je – za razliku od rimskih poganskih razvratnosti – među kršćanima čista i uredna te iz dna duše osjećajna:

„Juliji Aureliji Hilariji, koja je živjela 29 godina, 7 mjeseci i 2 dana Aurelij Hekatus svojoj ženi prečistoj i neusporedivoj i sebi (postavi).“

„Septimija Sabina živa sebi izgradi grobnicu i Gracinu Euzebiju svome slatkom mužu.“

„Konstancijeva žena Honorija, majka male djece, slatka, vazda izvanredno draga i jedina, koja je živjela 30 godina pa je pridružena mučenicima i zato će biti slavna. Prema njoj, glavom uz glavu leži djevojčica, prije smrti ugrabljena, te joj daje slatko društvo u grobu. Položena je 26. III. 375.“

Pogani smatraju nesretnima i one, koji polaze na drugi svijet i one, koji ovdje ostaju:

Preminuloj Primi od jedne godine Milo Primo, otac prenesretnoj kćerki postavi.

Infigeniji Valeriji, koja je živjela 25 godina, ovaj spomen postavi prenesretna majka Dominija.

Naprama ovom crnom očaju pogana stoji plemenita vedrina puna utjehe i nade na kršćanskim sarkofazima:

„Flaviji predragoj djevojčici, koja je u zdravoj svijesti na spasonosni dan Uskrsnuća postigla milost slavnog vrela i poživjela poslije sv. krštenja 5 mjeseci – a svega života 3 godine, 10 mjeseci i 7 dana. Flavijan i Arhelais, roditelji pobožnoj kćerci.“

„Ti gledaš grob čiste Euzebije, vjernice, koja je navršila drugu godinu, a u trećoj je ostavila život ne okusivši zloće i zato će sjediti s dušama svetih.“

„Nadvisivši svoju dob umrla si mila, Mliječna nebeska staza primila te je u sjedišta blaženih iz krila majčina. Zaslužuje to tvoja vjera.“

Predivan dokaz kako su sveti sakramenti: krštenje, Euharistija, krizma i kršćanski brak posve izmijenili život i njegovu vrijednost, mišljenje i svrhu života…

don Lovre Katić (1887. – 1961.) hrvatski povjesničar, pisac i arheolog

Sveta Pričest klečeći na jezik ili... ? (3)

(Prezentacija o jednoj znakovitoj opomeni iz Svetog pisma, o specifičnosti ranokršćanskih solinskih oltara, o značenju humeralnog vela kod nošenja pokaznice, o razlogu zašto je svećenik u staroj latinskoj misi morao držati spojen kažiprst i palac desne ruke nakon posvete ... )

Čistoća nakana

U prakticiranju vjere iznimno je važna čistoća nakana. Klasičan nauk svetačke tradicije drži da je nakana čista kada se nešto čini ili trpi iz razloga da se svidi Bogu.

Sv. Alfonz Marija de' Liguori, crkveni naučitelj iz 18. stoljeća, navodi

4 znaka po kojima možemo prepoznati imamo li čistoću nakana:

1. Ako nismo uznemireni kad naši poslovi i projekti ne uspiju već ostajemo smireni kao da jesu. To znači, da ukoliko o onome što smo učinili pa nije uspjelo govorimo s nezadovoljstvom i nezahvalnošću ili smo zbog toga žalosni, nakana nam sigurno nije bila čista. Time potvrđujemo kako ne vjerujemo da Bog može djelovati i preko nekog našeg (kako ga mi vidimo) neuspjeha.

2. Ako smo sretni radi dobra koje je polučio rad drugih kao da smo ga mi ostvarili. Ako smo frustrirani ili zavidni radi uspjeha drugih nakane nam nisu čiste.

3. Ako ne žudimo za nekom službom više nego za nekom drugom već smo uvijek zadovoljni i poslušni onomu što nam je providnost namijenila.

4. Kada ne tražimo odobravanje ili zahvalnost zbog naših dobrih djela. Naime, i kad nas ne cijene ili s nama loše postupaju također treba uvijek zadržati duševni mir – jer cilj smo već ostvarili: ugodili smo Bogu radeći za Njega i zbog ljubavi prema Njemu!

Kako možemo napredovati u čistoći nakana?

1. Molimo se redovito da dobijemo milost čistih nakana u svemu o čemu razmišljamo i što činimo te se istovremeno vježbajmo u oslobađanju od zapreka koje onemogućuju čistoću nakana: sebeljublja, ambicija i ljudskih obzira.

2. Uvijek preispitujmo motive koje pokreću naša djelovanja – najbolje u prisutnosti živoga Gospodina npr. na klanjanju.  Pod svjetlom vjere, ako je duša istinoljubiva, moći će razotkriti primjese zlobe, obzira ili taštine u svom ponašanju.

3. Započnimo svaki dan tako da sve svoje misli i djela toga dana  posvetimo Gospodinu. Ali i tijekom dana trebalo bi uvijek iznova pobuđivati ispravnu nakanu tako da ju ponavljajmo,   posvješćujući si ju tako u svojoj nutrini. To je zgodno činiti npr. na početku svakog punog sata ili kad god tijekom dana započinjemo s nekim novim poslom. 

Snaga je u blagosti!

Otac Kornelije a Lapide iz Družbe Isusove, veliki tumač Svetoga pisma iz 17. stoljeća navodi kako postoji

5 stupnjeva blagosti: 

1. Na prvom su stupnju oni koji se svima uvijek obraćaju blagim riječima.

2. Na drugom su stupnju oni koji i na ljutnju drugih uvijek odgovaraju blago.

3. Na trećem stupnju se nalaze oni koji mogu krotko podnositi i uvrede drugih. Takvi ni u srcu nikad ne požele drugome zauzvrat neko zlo.

4. Na četvrtom stupnju blagosti su oni koji se vesele uvredama primljenim od drugih. To mogu samo oni koji su posve svjesni da ni sami nisu bezgrješni i da za svoje grijehe moraju dati zadovoljštinu još dok su na ovomu svijetu.

5. Najviši, peti stupanj su dostigli oni koji pobjeđuju srdžbu drugih i blagošću i dobrim djelima prema njima. Takav je po svojoj naravi Bog - na zlo uvijek uzvrati dobrim.

Ukoliko se nismo pronašli, ili smo se pronašli na nekom nižem stupnju može se ispraviti!

Otac Cornelius navodi i savjete - 4 načina kako postati blag:

1. Trebamo uvijek biti svjesni strašne naravi bijesa i užasnih posljedica koje on može imati na pojedince, obitelji pa i na cijele države i narode.

2. Nikad ne treba govoriti niti djelovati dok smo ljuti niti dok je druga osoba još ljuta.

3. Treba svim silama nastojati postati čovjek plemenita duha. Nad nama vlast ne može imati ni jedan srditi čovjek ako se mi ne spuštamo na njegovu razinu.

4. Uvijek treba imati pred očima Kristovu krotkost: dok su ga vodili kao janje na klanje nije otvorio usta svojih…

Propovijed župnika : "Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!" (Mt 5,5) - video

Meditacija novog križnog puta u Perivoju Kraljice mira oko župne crkve (na glazbu iz filma "Pasija") - video

Korizmena kateheza: fra Ljubo Kurtović "Post - lijek za tijelo i dušu"

Počinje korizma: "Ispunilo se vrijeme" (Mk 1,15)

(Izabrane riječi Svetoga pisma, sv. Terezije Avilske i sv. Johna Henryja Newmana za milosni korizmeni hod) 

Kakva priprava za korizmu?

ISUS KRIST i(li) maškare? (2)

Iz života svetaca i povijesti Crkve

Sveta Gertruda Velika (1256.-1302.)

Benediktinska redovnica koja je jednu od mnogih Gospodinovih objava jedne godine doživjela na nedjelju kojom su počinjala tri posljednja dana karnevala, u času dok je slušala riječi trećeg stiha psalma 31.:

»Jednom, na nedjelju Pedesetnice, za vrijeme uvodnog dijela mise, to jest [dok se pjevalo] „Budi mi [hrid zaštite, tvrđava spasenja]“ dao si mi razumjeti kroz riječi spomenute ulazne pjesme da Ti, od mnogih razapinjan i progonjen, tražiš moje srce za prebivalište gdje bi počinuo; i stoga tijekom ta tri dana kad god bih se vratila u svoje srce vidjeh Te izmoždenog kako na njemu ležiš; tako da cijela ova tri dana nisam našla ništa prikladnije čime bih Te oporavila doli molitvama, šutnjom i drugim pokorama kao zadovoljštinama za grijehe svjetovnjaka koje sam činila u Tvoju slavu.« 

(Prema: S. Gertrudis Magna „Legatus divinae pietatis“, solesamsko izd., knj. 2., pogl. 14.,  str. 84.: http://www.intratext.com/IXT/ITASA0000/_P39P.HTM bilj. 31.)

Zbog toga su dominikanci, red čijoj ženskoj grani je pripadala, dobili indult odnosno posebnu apostolsku povlasticu za slavljenje spomena tih mističnih zaruka svakog posljednjeg dana karnevala, što je jedinstven izuzetak za dan na koji je Crkva od svojih vjernika uvijek zahtijevala potpuno suzdržavanje od svih proslava, ozbiljnu pripremu za korizmeni post i činjenje zadovoljštine za grijehe vrhunca karnevala.

(Prema: Bl. Rajmund iz Kapue „Život sv. Katarine Sijenske“, Split, 1992., knj. 1., pogl. 12., str. 97.-98. i  „Diario spirituale [di un anonimo Napoletano]“, 12. izd., Napulj, 1843., pod nadnevkom 9. ožujka: https://www.preghiereonline.it/?id=3226)

Sveti Karlo Boromejski (1538.-1584.)

Milanski karneval je u njegovo doba trajao čak pet dana duže nego bilo gdje drugdje te je na sveopću sablazan svećenstva i vjernika završavao tek na prvu korizmenu nedjelju (!). Stoga je ovaj milanski nadbiskup i kardinal želio njegov završni tjedan, koji je bio tjedan najraskalašenijeg plesa i zabavljanja, učiniti „Velikim tjednom“ intimne molitve pred Presvetim.

Ustrajnim kardinalovim zalaganjem, unatoč velikom otporu svjetovnih vlasti, za milanske maškare su postupno uvedena znatna ograničenja. Najprije je ishodovao skraćenje karnevala za jedan dan kako bi završavao bar u prvu korizmenu subotu u ponoć. Sljedeća njegova zasluga je bila potpuna zabrana maškaranja nedjeljom jer nedjelja za kršćane predstavlja dan Uskrsnuća Gospodinova. Također je zaslužan što je zabranjeno maškaranje u odore svećenika, redovnika i redovnica te što maškare više nisu bile dopuštene na trgu ispred čuvene milanske katedrale Uznesenja Marijina.

A onda, kada je 1576. godine Milano pogodila strašna kuga od koje je pomrla jedna desetina stanovnika grada, ovaj je svetac sa svoje propovjedaonice s pravom „grmio“: „Sjeti se, Milano, sada svojih maski, komedija, poganskih igara, balova, banketa, bombastičnih izgreda, neprimjerenih trošenja, tuča, svađa, ubojstava, lascivnosti, nemorala, svojeg monstruoznog ludovanja i razvrata“. Tako je, kao opomenu za budućnost, svoje sugrađane podsjećao na nužnost iskrenog pokajanja i skrušenog prihvaćanja pokore za vlastite karnevalske grijehe kao i grijehe karnevala prijašnjih generacija kojima su prekršene sve Božje zapovijedi.

(Prema: Don Leonardo Maria Pompei „I Santi hanno fatto la guerra contro il Carnevale! Non ci credete? Leggete“: https://gloria.tv/post/aERXk3BYFM2v3uj3rR6mwWzuY i   https://www.milanocittastato.it/evergreen/forse-non-sapevi-che/a-milano-il-carnevale-e-unico-al-mondo-grazie-a-santambrogio-e-malgrado-san-carlo/)

Sveta Marija Magdalena de' Pazzi (1566.-1607.)

Ispovjednik karmelskog samostana u Firenci u kojem je živjela je opisao kako je često običavala ustajati usred noći i plakati radi uvreda nanesenih Bogu prostrta na podu pred Presvetim sakramentom te moliti za ozdravljenje duša. U doba karnevala je uvijek udvostručavala pokore i molitve te bi po cijele noći bdjela i molila za grešnike a također je poticala ostale redovnice da čine isto. 

(Prema: Vincenzo Puccini „Vita di Santa Maria Maddalena de Pazzi vergine, nobile Fiorentina“, Venecija, 1671., pogl. 98., str. 163. :

https://books.google.hr/books/about/La_vita_di_Santa_Maria_Maddalena_de_Pazz.html?id=S8TZ2J5TMxwC&redir_esc=y)

Sveta Margareta Marija Alacoque (1647.-1690.)

Poznata glasnica poruka Presvetog Srca Isusova je kao mlada djevojka jedanput bila zavedena karnevalskim sjajem:

„Jednom sam se naime za vrijeme jednih poklada, u društvu s drugim djevojkama, maskirala iz taštog zadovoljstva: cijelog sam svog života radi toga žalila i plakala.“

Kasnije je u to doba godine uvijek proživljavala strahovite duševne i tjelesne muke te činila strogu pokoru:

 „A ona tri pokladna dana, voljela bih da su me raskomadali, da bih zadovoljila za uvrede koje su grešnici nanosili njegovu božanskom Veličanstvu. Tih sam dana postila, koliko sam već mogla o kruhu i vodi, dijeleći siromasima ono što mi je dano za hranu.“

(Prema: Sveta Margareta Marija Alacoque „Autobiografija: autentičan tekst“, Split, 1990., 37.-38.; 51.)

Sveti Ivan Krstitelj de La Salle (1651.- 1719.)

Cijenjeni pedagoški pisac i reformator školstva čija je definicija karnevala bila da je to „đavlova korizma“, tumačio je da sotona – posebno s tri završna dana karnevala koje je posvetio sebi u čast, oponaša Gospodina kojemu su posvećena tri posljednja dana korizme: Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota.

Poučavao je kako bi dobar kršćanin tijekom karnevala trebao:

„1. Živjeti trezvenije nego u ostalim razdobljima godine

2. Udaljiti se od društava

3. Potpuno se odvojiti od nevaljalih ljudi

4. Odustati od svih proslava

5. Izbjegavati s užasom ne samo sudjelovati u plesovima ili u maskenbalima, već i u samom njihovom promatranju ili slušanju o njima

6. Posvetiti više vremena molitvi i boravku u crkvi, zadržavajući se duže posebno u klanjanju pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom.“

Mlade je glede tri posljednja dana maškara dodatno savjetovao i na odricanje u vidu lagane večere, ranog odlaska na spavanje i ranog ustajanja, preporučivao im blagovanje svete Pričesti barem u nedjelju te veću marljivost u školi na pokladni ponedjeljak i utorak.

(Prema: Don Leonardo Maria Pompei „I Santi hanno fatto la guerra contro il Carnevale! Non ci credete? Leggete“:

https://gloria.tv/post/aERXk3BYFM2v3uj3rR6mwWzuY)

Sveti Alfonz Marija de' Liguori (1696.-1787.)

U svom djelu „Istinska zaručnica Isusa Krista“ ovaj naučitelj Crkve pišući o pravilima u životu redovnice koja želi postati svetica spominje vrijeme karnevala i vapi:

„O Bože, u to bi vrijeme redovnice više nego ikad trebale ostajati ispred Presvetog oltarskog sakramenta ili se povlačiti u svoje ćelije u podnožje raspela i plakati radi tolikih uvreda kojima svjetovnjaci vrijeđaju Boga, dajući tako primjer i ostalim sestrama a ne misliti o svjetovnim zabavljanjima ili im se pridruživati. Tako se ne ponašaju redovnice koje ljube Isusa Krista.“ …

„O, kako je Isus Krist zahvalan za molitve svojih zaručnica, koje mu njima pokušavaju pomoći u to vrijeme tijekom kojeg je najnapušteniji na svijetu!“

(Prema: Mons. d. Alfonso de' Liguori  „La vera sposa di Gesù-Cristo“, 2. izd., Venecija, 1761., sv. II., pogl. 24.,  str. 235.-236.:

https://books.google.hr/books?id=6NNgb-kZ2jwC&hl=hr&source=gbs_book_other_versions)

Iz Gospine poruke don Stefanu Gobbiju u Brazilu na Pepelnicu 1988.

„Iz ove zemlje, u kojoj moj Protivnik toliko vreba, gdje su, naročito u ove zadnje dane, mnoga moja djeca postala oruđe Sotonine vlasti, koji zavodi sve narode zemlje s peharom nečistoće i bludnosti, ponovo vam se, zabrinuta, obraćam i pozivam na obraćenje.

Obratite se i vratite Gospodinu na put istinskog pokajanja i osobne ispovijedi svojih grijeha svećenicima.

Obratite se i vratite Gospodinu na put svjesne i ozbiljne namjere da ćete bježati od grijeha i biti daleko od svake prilike koja vas može navesti da sagriješite.“ …

„Bliži se završetku razdoblje koje je Gospodin darovao čovječanstvu za njegovo obraćenje.“

(„Svećenicima, Marijinim predragim sinovima“, /imprimatur/, 9. hrv. izd., 2009., str. 415., poruka br. 374.: https://www.svecenicki-marijanski-pokret.com/hr/article/5/poruke_1980-1989_god#)

Iz europske povijesti

»Pri koncu poklada, … vodali su vola po ulicama Pariza, i svjetina je slijedila vola. Da je tih dana bio u kom kutu zbor svetaca ili velikih ljudi, sigurno bi svetci i veliki ljudi ostali sami; svjetina bi slijedila vola. Nitko toga dana nije imao toliko uspjeha kao vol. Suvremeni duh voli vola, i dapače, … pretvara se u vola.

Moj mladi prijatelju, … čiji život ima pravo, da se sjedinjuje sa serafinskim poklicima: „svet, svet, svet…“, da li je tebe dostojno, da kao mnoštvo trčiš za tim volom? Ti imaš pravo na drugu, veću slavu.«

(Raoul Plus D. I. „Mladić pred životom“, /imprimatur/, Zagreb, 1943.,  str. 60.)

Iz Svetoga pisma

„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti!“

(Gal 6,7)

„Tko nije sa mnom, protiv mene je.“  

(Lk 11,23)

„Ne trčite za smrću stranputicama života svojeg

i ne navlačite na se propast

djelima ruku svojih.“

(Mudr 1,12)

„Ne ljubite svijeta

ni što je u svijetu.

Ako tko ljubi svijet,

nema u njemu ljubavi Očeve.

Jer što je god svjetovno

– požuda tijela, i požuda očiju,

i oholost života –

nije od Oca, nego od svijeta.

Svijet prolazi i požuda njegova,

a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.“

(1 Iv 2,15-17)

„Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu: ne živite više kao što pogani žive – u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.“

(Ef 4,17-18)

„Ni prostota, ni ludorija, ni dvosmislica, što se ne priliči, nego radije zahvaljivanje! Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu.“

(Ef 5, 4-5)

„Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih,

ne staje na putu grešničkom

i ne sjeda u zbor podrugljivaca,

već uživa u Zakonu Jahvinu,

o Zakonu njegovu misli dan i noć.“

(Ps 1, 1-2)

2021.

Uz svetkovinu Božića

Živio Krist Kralj!

(Zbog koje je pošasti suvremenog svijeta uveden blagdan Krista Kralja? Koji je svetac još u 4. stoljeću objasnio izvorište Kristova gospodovanja nad svim storovima a koji je sa samo 15 godina mučki ubijen zbog klicanja Kristovoj kraljevskoj vlasti u čast? Koji je biskup, kasniji kardinal, zbog samo jednog poklika Kristu Kralju tamnovao punih 40 godina? ...)

Memento mori

(Crtica uz svetkovinu Svih svetih)

Posljednja vremena: "Tko ustraje do svršetka, bit će spašen" (Mt 10,22)

(Kako će malobrojnim preostalim kršćanima biti moguće živjeti sveto u posljednjim vremenima govori nam prije svega Sveto pismo ali i neki askete, mistici i naučitelji Crkve, npr. pustinjski otac Ishirion, sv. Vinko Ferrerski i sv. Robert Bellarmino.) 

Marija i spasenje (Zdravo Marijo, zlatna Kraljice mira)

(Sveci o najvećoj među njima: što su nezamjenjivoj zadaći Marije rekli i napisali sv. Grgur, sv. Bonaventura, sv. Ljudevit Montfortski, sv. Ljudevit Ivan Orione i sv. Josemaria Escriva, te što o Njoj govori prekrasna molitva "Zdravo Marijo, zlatna Kraljice mira") 

Uz svetkovinu Tijelova

(crtica za razmišljanje)

Veliki vladar i prosjak

Vidjevši kako kroz njegov grad na čelu sjajne povorke jaše vladar najvećega carstva na svijetu koji je osvojio nebrojene zemlje i narode, jedan mu se prosjak osmjelio prići i zatražiti od njega milostinju.

Veliki se vladar na prosjakovu molbu zaustavio i smjesta zapovjedio jednom svom suradniku da se čovjeku dodijeli uprava nad pet obližnjih gradova.

Prosjak je u čudu, potpuno zbunjen i zatečen, uzviknuo: "Nisam toliko tražio!"

Vladar mu odgovori: "Pitao si s naumom poput čovjeka kakav jesi, ja ti pak dajem kao čovjek kakav sam ja."

Koliko nam onda tek milosti može dati Svemogući Gospodin Bog, živ prisutan u Presvetoj Euharistiji? 

Sveci i bolest: "Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?" (Lk 18,8)

(iz života sv. pape Grgura I. Velikog, sv. Tome Becketa, sv. Katarine Sijenske, sv. Karla Boromejskog i prvih pustinjaka)

"Hrabri budite - ja sam pobijedio svijet!" (Iv 16,33)

Evo drvo križa!  

„Nema drveta koje u duši može upaliti toliku vatru ljubavi, kao što je drvo križa.“

Sv. Elizabeta od Presvetog Trojstva (1880. – 1906.)

„Noseći križ se ne umire. U dubokom iskustvu noći duše, umrijeti treba čovjek grijeha. On se može prepustiti razapinjanju, ali ne može razapeti sama sebe. Eto zato takvo djelo mora biti dovršeno od samoga Boga.“

 Sv. Terezija Benedikta od Križa /Edith Stein/ (1891. – 1942.)

Sveta Pričest klečeći na jezik ili ... ?

(Prezentacija o tome kojim je riječima Gospodin prednavijestio Euharistiju, što su o načinu primanja svete Pričesti napisali sv. Toma Akvinski, sv. Augustin, sv. Ćiril Jeruzalemski i sv. Efrem Sirac, te kako izgleda plitica nakon podjele svetih Hostija) 

2020.

Uz svetkovinu Svetoga Rođenja Gospodinova 

Jedne noći, dok je sve bilo tiho, digao se s bijelih bregova Betlehema tihi glas. More nije čulo taj glas, jer je bilo puno svoga šuma. Zemlja nije čula taj glas, jer je spavala. Veliki ljudi na zemlji nisu to čuli, jer nisu mogli shvatiti, kako bi dijete moglo biti veće od starijeg čovjeka. Kraljevi zemlje nisu čuli taj glas, jer si nisu mogli predstaviti, kako se Kralj može roditi u štali. Samo dvije klase ljudi čule su glas te noći: pastiri i mudraci.

Pastiri: oni koji znaju, da ništa ne znaju. Mudraci: oni koji znaju da sve ne znaju.

Pastiri: Siromašni i jednostavni ljudi, koji su znali samo čuvati svoje stado; koji nisu ni znali, tko je upravitelj Judeje; koji nisu poznavali ni jedan Vergilijev stih, kao što je to znao svaki Rimljanin.

Mudraci: ne kraljevi, već učitelji kraljeva; ljudi koji su znali čitati zviježđa i govoriti nam povijest njihovih kretanja, ljudi otkrića.

I jedni i drugi su čuli taj glas.

Pastiri su našli svoga Pastira. Mudraci svoju Mudrost.

A Pastir i Mudrost bilo je Dijete u štalici.

Sluga Božji, nadbiskup Fulton John Sheen, "Božanska avantura"

"Robovi ste onoga koga slušate" (Rim 6,16) - video

(iz Svetoga pisma na razmišljanje)

Volja je kraljica!

Što je uzrok da je u staro doba bilo dosta jedan poglavar za tisuću, dapače za tri i pet tisuća redovnika? Jer toliko ih je bilo, kako svjedoče sv. Jeronim i sv. Augustin, pod jednim poglavarom. A sada je jedva za deset ili još manje dosta jedan. Uzrok je tomu ovaj: Oni su stari pustinjaci imali u svom srcu živu i goruću želju za savršenošću.

Sv. Bonaventura (1221. - 1274.)

Mladi koji su slušali lošu glazbu:

- Poslušaj, Starče, ovu glazbu!

- Neću!

- Zašto?

- U mom svijetu ova je glazba blato.

- Ali ona je prekrasna – usprotivi se jedna djevojka.

- Zavisi kako se gleda… Za mravce blato nije blato, za njih su blato brda.

Božidar Prosenjak „Šetnja sa Starcem“ 

"Tko je omrznuo svijet, umaknuo je tuzi. A tko je ostao privržen ma čemu vidljivom, još se nije izbavio od tuge.“

Sv. Ivan Klimak (o. 540. – o. 650.) 

„Tuga nam može koristiti samo ako proizlazi ili iz pokajanja zbog grijeha, ili iz žarke želje za savršenstvom, ili iz čežnje za budućim blaženstvom.“

Sv. Ivan Kasijan (o. 340. – 435.) 

„Jer žalost po Božju rađa neopozivo spasonosnim obraćenjem, a žalost svjetovna rađa smrću.“

2 Kor 7,10

Moliš me za savjet, što poduzeti protiv svoje žalovitosti? Dat ću ti recept koji dolazi iz pouzdane ruke, od apostola Jakova.

„Pati li tko među vama?“ – „Neka moli!“ 

Pokušaj to jednom.                                                                                                            

Sv. Josemaría Escrivá (1902. - 1975.)

Uz Uskrs 2020.

Za vječnim težite

Uzmi križ s kojim se ide u kraljevstvo... 

Bilo bi pravo da bar malo trpiš za Krista, kad toliki mnogo više trpe za svijet.

Utisni si u pamet: potrebno je da živiš umirući.     

I koliko je netko više sebi umro, toliko je više počeo živjeti Bogu.

Križ je, dakle, svagda spreman i posvuda te čeka.

Ne možeš pobjeći, kamo god krenuo, jer kamo god dođeš, sebe donosiš i uvijek sebe nalaziš.

Što se, dakle, bojiš uzeti križ s kojim se ide u kraljevstvo?

Toma Kempenac, „Nasljeduj Krista“ (o. 1418.)

2019.

Kralj i siromašna djevojka (Božićna priča)

Naš se Gospodin neizmjerno ponizio, od Boga postavši čovjekom. Tako nam je poručio da nas beskrajno ljubi ali i da želi znati je li ta ljubav obostrana. Hoćemo li ga i ovoga Božića odbaciti ili mu dati ono jedino što On želi od nas – našu ljubav?

„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom nego sam sebe „oplijeni“ uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik.“ (Fil 2, 6-7)

Uz početak nove pastoralne godine

Samoća ili zajednica?

I ljeto je vrijeme za Boga

U danu žetve

Pozivljem danas sve

koji su me uvrijedili.

Na srebrnom ću pladnju radosti

iznijeti pred njih

grozdove zdravog smijeha.

Pozivljem danas sve

koji su me bičevali.

Rastvorit ću zastor širom,

za kojim gore ljubavlju

jezera krvi moje rođene.

Pozivljem danas sve

koji su mi i u jednom hipu

bili neprijatelji –

i one kojima se oči

gusarskom krijepe mržnjom

prema meni.

Pozivljem ih da dođu,

da dođu k meni!

Moje će ih ruke

raskriljene primiti.

U mojim će rukama drhtati

mladice svih vedrih proljeća.

U mojim će očima gorjeti

sunčani podnevi svih žarkih ljeta.

Jer ovo je vrijeme

kad dan se vozi

u zlatnim, blještavim kolima,

a pred njime padaju snopovi

pjani od teške zrelosti.

Jeronim Korner (1909-1976)

Isus je uskrsnuo!

Sunčani Hristos

Ni život ni smrt ne pripada meni  

Ja sam tek onaj koji je u sjeni

Onog što u vremenu se  

Ovremeni

Ovdje je prisutan onaj

Kome zavidješe crni zakonici

Objesiše ga u šesti čas onog dana

Pred njegovim čudom zanijemiše žreci i vojnici

Kad veza ih za zemlju suncem svoga krsta

Raširivši ruke od prsta do prsta

On pobjedi

Smrt

Smrt ga tražaše al ne nađe ništa

Ne nađe ni kosti ni meso ni krvi

Osta joj samo obris znameni i prvi

Put za nešto smrt zube nije imala

Gle kako sad bezglavo skače

Plače i rida očajna

I mala 

Ni život ni smrt ne pripada meni

Ja sam onaj koji je u sjeni

  Onog što mu smrt ne mogaše ništa

Onog što pretoči se u stub

Sunčani 

Ja sam onaj što iz svoje jeseni

Iz zatoka tvari iz te tvarne muke

U ona daleka sunčana počivališta

Pruža Ruke

                                                                                                                                                Mak Dizdar (1917-1971)

Spomeni se, čovječe ...

Najveći čin Božje ljubavi 

Paradoks križa 

(S)trpljenje 

Jednom se u svojoj župnoj crkvi neki mladić obratio starijem muškarcu za pomoć u molitvi za dar strpljenja. Kada su obojica klekli, starac je započeo:

- „Gospodine, pošalji ovom mladiću trpljenja ujutro, pošalji mu ih popodne a također i navečer…“

Mladić je naglo prekinuo starčeve riječi uvjeren da ga je starac, zbog možda slabijeg sluha, pogrešno razumio:

- „Ne! Nisam Vas molio da tražite za me od Isusa trpljenja, već milost strpljenja!“

Starac mu mirno odgovori:

- „Dobro sam razumio i pravilno molio. Zar ne vidiš da te dvije jako slične riječi, već i same po sebi govore da se upravo kroz trpljenja učimo biti strpljivi?“ 

U isčekivanju korizme

ISUS KRIST i(li) maškare?

Podrijetlo i obilježja maškara 

Maškare (karneval, poklade, fašnik) su nastale iz predkršćanskih magijskih obreda  koji su imali cilj tjeranja zlih duhova zime od ljudi, domova, stoke i usjeva, a povezane su i s nizom antičkih poganskih svetkovina poput rimskih saturnalija, kalenda, luperkalija i kompitalija. Glavno im je obilježje legalizacija poročnog ponašanja: od prejedanja i opijanja do neograničenog ludovanja i razuzdanosti u buci i prerušavanjima – koja svoj „vrhunac“ dosežu u zastrašujućim neopoganskim i besramno vulgarnim prizorima. 

(Usp. „Poklade“, Hrvatska enciklopedija – mrežno izd.: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=49035)

U ljetopisu fra Gašpara Petra Vinjalića koji je u 18. stoljeću bio gvardijan franjevačkog samostana u Šibeniku zapisano je kako su Turci znali za običaj maškara u Hrvata i nerede koji ga prate. Stoga su 1525., za napad na utvrđeni grad Bag (današnji Karlobag južno od Senja), izabrali baš zadnji dan karnevala – vrijeme  najveće zabave odnosno jedenja, pijenja i plesa, te posve lako ušli u grad, kojeg su zidine stražari napustili. Zarobili su sve Hrvate a grad razorili i spalili. Zatim su razorili i sva susjedna naselja.

Među tri stotine građana Baga koji su na taj pokladni ponedjeljak 27. veljače 1525. odvedeni u roblje a imovina im bijaše u potpunosti oplijenjena bili su i ugledni plemići Ivan i Gašpar Perušić, knez Ivan Posedarski i knez Grgur Banić. Taj je nemilosrdni turski udar toliko zastrašio hrvatsko stanovništvo iz okolice Baga da je, već u proljeće iste godine, svo iselilo u zapadnije dijelove Hrvatske i inozemstvo. Grad je obnovljen tek za pet desetljeća (1574.) a njegova okolica je ostala posve pusta još više od daljnjih stotinu godina, sve do 1683. kad se tu naselilo posve novo stanovništvo – Hrvati iz sjeverne Dalmacije podrijetlom iz Hercegovine.

(Prema: Gašpar Vinjalić „Kratki povijesni i kronološki pregled važnijih zbivanja koja su se dogodila Slavenima u Dalmaciji, Hrvatskoj i Bosni 1514. - 1769.“, 2010, 31.-32. U suvremenoj literaturi, događaj je obradio akademik Stjepan Pavičić u: „Seobe i naselja u Lici“, ZNŽO, 41., 1962., 116.: http://dizbi.hazu.hr/object/view/13273)

Iz crkvenih dokumenata i života svetaca

Sveti Antun Padovanski (1195. - 1231.)

Napisao je moćnu molitvu za dobivanje oproštenja od neba zbog grijeha koji se čine za vrijeme karnevalskih dana.

Iz Svetoga pisma

Prema prvoj Božjoj zapovijedi naše štovanje jednoga Boga mora biti isključivo:

„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“ ...  „Ne klanjaj im se niti im služi.“ (Izl 20, 2-3;5)

To govori i najveća zapovijed Zakona:

„Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.“ (Mt 22, 37)

„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ (Iv 14, 15)

Svaku poganštinu treba odbaciti:

„Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga,“ ... (2 Kor 6, 14-16) 

Djela su tame sva ona koja ne proslavljaju Gospodina. Zato kršćani kao djeca Božja, ne samo da ne bi trebali sudjelovati u karnevalu nego bi, upravo suprotno, drugim zavedenima trebali  razotkrivati  njegovu bit:

„Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite“… „A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte,“… (Ef 5, 8;11)

Istinski kršćanin ne može slijediti čas Boga, čas Njegova protivnika:

„Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:

Narod me ovaj usnama časti,

a srce mu je daleko od mene.“ (Mt 15, 7-8)  

Maškare promiču nejasnoće, dvosmislenosti, prevrtljivost, anonimna izrugivanja i ismijavanja, izmišljotine, nerealnosti i fikciju te ih i iz tih razloga kao vjernici ne možemo prihvatiti jer smo u svakoj situaciji pozvani biti istiniti, zazirati od bilo kakve laži. Pravednik mrzi laži:

»Kao bjesomučnik

koji baca zublje, strelice i sije smrt,

takav je čovjek koji vara bližnjega svoga

i veli: „Samo se našalih.“«  (Izr 26, 18-19)

Bog nas na bezbroj mjesta u Bibliji jasno savjetuje da trebamo živjeti sveto i govori nam čega se trebamo kloniti:

„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri! Iskupljujte vrijeme jer dani su zli! Zato ne budite nerazumni, nego shvatite što je volja Gospodnja! I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego – punite se Duhom! Razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama! Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu! Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!“ (Ef 5, 15-20)

„Hoću reći: po Duhu živite pa nećete ugađati požudi tijela! Jer tijelo žudi protiv Duha, a Duh protiv tijela.“ ... „A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomor, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. Unaprijed vam kažem, kao što vam već rekoh: koji takvo što čine, kraljevstva Božjega neće baštiniti.“ (Gal 5, 16-17;19-21)

2018.

Ne sudite ... !