Kineziterapija

Kineziterapija

Cilj kineziterapije je da se na temelju stvorenih kinezioloških metoda i kineziterapije uspostavi što normalnije stanje u sustavu učenika, tj. da se učenika iz bolesnog ili oslabljenog stanja dovede u što zdravije. Kineziterapijom želimo pronaći najbliži i najbolji put do ozdravljenja ili podizanja oslabljenih funkcija organizma, da potpomaže dobro fiziološko i motoričko stanje, da utječe na poboljšanje cirkulacije krvi, pravilnog ritma disanja i sprečavanja atrofije mišića. U našoj školi osim redovne nastave Tjelesne i zdravstvene kulture učenicima su omogućene i druge različite tjelesne aktivnosti i sportovi. Jedna od njih je i kineziterapija. Na kineziterapiji zabavnim vježbanjem uz mnoštvo različitih rekvizita utječemo na snaženje i istezanje posturalnih mišića te mišića ekstremiteta. Vježbe se izvode preventivno ili u svrhu rehabilitacije. Na satu Tjelesne i zdravstvene kulture provodimo aktivnosti s mnoštvom različitih modernih rekvizita kao što su velika lopta za pilates, rad uz glazbu te elementi vježbanja iz fitnesa i dr. Na taj način provodimo suvremenu nastavu TZK u skladu sa sve većim potrebama naših učenika za specifičnim fizičkim aktivnostima koje bi umanjile i prevenirale posljedice nedovoljnog kretanja i sjedilačkog načina života.

Što je skolioza?

Skolioza je bočna iskrivljenost kralježnice, odnosno stanje u kojem je kralježnica zakrivljena u stranu, najčešće u obliku slova C ili S. Zbog rotacije kralježnice oko osi, dio leđa osobe je izbočen u odnosu na ostatak leđa. U većini slučajeva uzrok skolioze nije poznat pa se takav oblik skolioze naziva i idiopatskom skoliozom.

Ipak, postoji nekoliko oblika skolioze kojima je uzrok poznat. Javlja se kod osoba s neurološkim ili muskuloskeletnim bolestima, a naziva se neuromuskularnim oblikom skolioze i javlja se primjerice uz:

• cerebralnu paralizu

• meningomijelokelu

• mišićnu distrofiju.

Kod kongenitalnog oblika skolioze uzrok leži u prirođenoj asimetriji kralježaka, a u slučaju sindromskog oblika skolioze uzrok su genetski poremećaji poput Marfanovog sindroma, neurofibromatoze, Down sindroma ili Turner sindroma.

Skolioza se u 85% slučajeva javlja kod djece starije od deset godina, no izuzetak nisu mlađa djeca, a postoje i slučajevi kad se skolioza pojavi kod djece mlađe od tri godine.

Simptomi skolioze

Kod blažih oblika skolioze, simptomi u obliku boli ne postoje, osim umora prilikom dužeg sjedenja ili stajanja, no može ih se fizički prepoznati:

• neravnomjerna ramena

• neravnomjerni struk

• jedna lopatica izraženija od druge

• jedna noga duža od druge

• jedan kuk viši od drugog.

Kod težih oblika skolioze prisutni su simptomi poput jakih bolova u leđima i poteškoća s disanjem. Naime, zakrivljena kralježnica može otežavati rad pluća i ograničavati mogućnost srca da pumpa krv. Skolioza može biti teško i kompleksno oboljenje, no među brojnim koštano-mišićnim poremećajima, upravo se skoliozi pridaje velika pažnja, zbog čega su mogućnosti neoperativnog liječenja danas sve veće i učinkovitije. Postoje brojne vježbe za skoliozu i drugi oblici fizikalne terapije koji mogu prevenirati, ublažiti ili izliječiti ovo stanje.

Vrste skolioze

Skolioza se može razlikovati kroz nekoliko faktora, jedan od njih je i mjesto gdje je skolioza lokalizirana razlikujemo dvije vrste:

• torakalna skolioza

• lumbalna skolioza.

Skolioza se dijeli i prema strani iskrivljenosti kralježnice na:

• sinistrokonveksna skoliozu

• dekstrokonveksna skoliozu.

Osim prema strani zakrivljenosti, skolioze dijelimo i prema stupnju zakrivljenosti kralježnice:

• blaga skolioza — skolioza od 10 do 25 stupnjeva ili skolioza 1. stupnja

• srednja skolioza — skolioza od 25 do 45 stupnjeva ili skolioza 2. stupnja

• teška skolioza — skolioza preko 45 stupnjeva ili skolioza 3. stupnja.

Istaknuli smo ranije rizičnu dob u kojoj se skolioza najčešće pojavljuje, a prema dobi pojavljivanja skoliozu dijelimo na:

• infantilnu — skolioza se javlja u prve tri godine djetetova života

• juvenilnu — skolioza se javlja između treće godine djetetova života i puberteta

• adolescentnu — skolioza se javlja na početku puberteta

• adultnu — skolioza se javlja po završetku puberteta, u odrasloj dobi.

Torakalna skolioza

Torakalna skolioza je bočno iskrivljenje grudnog dijela kralježnice i najčešća je lokacija pojave skolioze. Ovaj tip skolioze može se javiti u bilo kojoj dobi, a najčešće se javlja kod adolescenata (nagli rast, slaba muskulatura…). 

Torakalnu skoliozu najlakše je prepoznati testom pretklona kada vidimo da su na jednoj strani lopatica i rebra položeni više od druge strane (izbočeni), a u uspravnom stavu jedno je rame više od drugog.

Lumbalna skolioza

Lumbalna skolioza je bočno iskrivljenje slabinskog (lumbalnog) dijela kralježnice i tipično formira slovo C, a može se pojaviti samostalno ili se javlja istovremeno s torakalnom skoliozom pa kralježnica poprima oblik slova S (torakalni dio iskrivljen je na jednu stranu, a lumbalni dio na drugu stranu). 

Lumbalna skolioza (osobito kad se javlja samostalno) često je rezultat degenerativnih promjena lumbalnih kralježaka, a  može se pojaviti i kod djece i u odrasloj i u starijoj dobi. 

Sinistrokonveksna skolioza

Sinistrokonveksna skolioza je iskrivljenje kralježnice kod kojeg je njezin izbočeni, konveksni dio je okrenut prema lijevo te se naziva lijevo-konveksna skolioza. Lijevostrana torakalna skolioza je rijetka i najčešće je onda udružena s drugom patologijom kao što su npr. neuromišićne bolesti ili tumori. 

Lijevostrana lumbalna skolioza često se javlja kao kompenzacijsko iskrivljenje uz desnostranu torakalnu skoliozu i tako se formira kralježnica u obliku slova „S“.

Dekstrokonveksna skolioza

Dekstrokonveksna skolioza je iskrivljenje kralježnice kod kojeg je njezin izbočeni, konveksni dio okrenut prema desno te se naziva desno-konveksna skolioza. Torakalna skolioza je najčešće dekstrokonveksna – u testu pretklona desna lopatica i rebra su uzdignuta.

Skolioza kod djece i beba

Idiopatska skolioza kod djece ne razvija se zbog lošeg madraca, teške školske torbe ili neispravnog držanja, kako to roditelji ponekad zaključe već ne znamo pravi uzrok njenog javljanja. Skolioza se nerijetko razvija tijekom perioda naglog rasta i razvoja djeteta, između 6. i 24. mjeseca, 5. i 8. godine te 11. i 14. godine života djeteta. Ako roditelji ne reagiraju i zapostave djetetovu kralježnicu, posljedice mogu biti teške, što uključuje i zdravstveno stanje i estetiku.

Posljedice neliječenja skolioze kod djece i beba

Posljedice neliječenja skolioze kod djece i beba mogu biti:

• narušeno samopouzdanje i zdravlje djeteta zbog pogrbljenog držanja

• asimetrija tijela

• udubljen prsni koš

• asimetrija grudi kod djevojčica

• pritisak na unutrašnje organe (srce, pluća)

• bolovi u leđima prilikom dužeg sjedenja

• bolovi i napetost u vratu, kuku i koljenu.

Kako prepoznati skoliozu kod djece i beba

Simptomi skolioze kod djece:

• jedno rame je više od drugog

• dijete je nagnuto na jednu stranu

• jedna lopatica  je viša i izbočenija od druge

• jedan kuk je istureniji od drugog

• odjeća na djetetu ne stoji, odnosno ne visi kako bi trebala.

Simptomi skolioze kod beba:

• vidljiva je izbočina na jednoj strani bebinih prsa ili leđa

• beba je kontinuirano sklupčana na jednoj strani.

Liječenje skolioze kod djece 

Kako bi se pravilno pristupilo liječenju skolioze, najvažnije je prepoznati radi li se o stacionarnoj skoliozi, dakle onoj koja ne napreduje, ili progresivnoj skoliozi gdje postoji velika mogućnost napredovanja bolesti. Rana dijagnoza skolioze iznimno je bitna kako se stanje ne bi pogoršavalo, a način liječenja ovisi o dobi, stupnju iskrivljenosti kralježnice i individualnim karakteristikama. Na dijagnozu skolioze upućuje anamneza i pregled, a potvrđuje se rendgenom. 

Glavni dio pregleda je test pretklona, osoba stoji i naginje se prema naprijed dok doktor na leđima mjeri zakrivljenost pomoću skoliometra. U slučaju jače iskrivljenosti pregled je potrebno nadopuniti RTG snimkom kralježnice. Daljnji tijek liječenja određuje specijalist ortoped ili fizijatar.

U liječenju skolioze kod djece postoji nekoliko pristupa:

• promatranje – ako se radi o blagom obliku skolioze (<25°) za vrijeme djetetovog rasta, kralježnica će se u većini slučajeva sama ispraviti. Ipak, doktori će redovito svakih 6 mjeseci pratiti razvoj situacije, a djetetu se savjetuje bavljenje sportom 3-4x tjedno

• vježbe za skoliozu – vrsta vježbi ovisi o vrsti i stupnju skolioze, a jedna od popularnijih metoda za liječenje skolioze i drugih oblika deformacije kralježnice kod djece je Schroth metoda koja uključuje trodimenzionalni terapijski pristup. Cilj je pomoću istezanja i kontrakcija mišića dobiti najbolju moguću posturu (držanje) tijela. Vježbe se mogu izvoditi kao jedini oblik liječenja ili u kombinaciji s noženjem ortoza (steznika)

• aparati za kralježnicu i ortoze/steznici – postoje stariji tipovi aparata za kralježnicu i novije ortoze no princip je isti – koriste se uz vježbe za skoliozu za liječenje onih skolioza koje imaju stupanj zakrivljenosti >20°, a dijete je u fazi intenzivnog rasta kada može doći do pogoršanja iskrivljenosti. Ortoza se izrađuje po mjeri djeteta i obuhvaća prsnu, slabinsku i trtičnu kralježnicu, a važan je i jastučić koji vrši pritisak na vrh krivine skolioze. Ortozu će trebati oko 30% djece koja imaju skoliozu i moraju ju nositi do završetka faze rasta. Da bi ortoza bila učinkovita mora se nositi 18 sati na dan.

• gipsanje – postavljanje gipsa ima sličnu svrhu kao i nošenje ortoze – primjenjuje se u slučajevima rane skolioze kako bi se djetetova kralježnica usmjerila u normalan položaj tijekom rasta.

• operativni zahvat – kad se radi o iskrivljenju kralježnice pod kutem većim od 50°, stručnjaci će najvjerojatnije preporučiti operativni zahvat. Operacija je potrebna, ne samo iz estetskih, već iz zdravstvenih razloga kako bi se zaustavili jaki bolovi i spriječilo ometanje rada srca i pluća

Što je kifoza?

Kifoza se definira kao povećanje zakrivljenost kralješnice prema naprijed koja se vidi duž sagitalne ravnine (zamišljena linija koja, gledajući s prednje ili stražnje strane, dijeli tijelo na dvije jednake polovice).

Kifoza je poremećaj kod kojeg dolazi do abnormalne zakrivljenosti u gornjem dijelu leđa. Stoga, iako nastaje postupno, kifoza može uzrokovati nastanak grbe, a u težim oblicima i probleme s radom srca i pluća. Takva kifoza, koja nastaje uslijed nepravilnog držanja (tzv. kifotično držanje), dakle ona kod koje nema strukturalnih promjena na kralješcima, može se ispraviti vježbama u kombinaciji s medicinskim masažama.

Iako se može pojaviti u bilo kojoj dobi, kifoza je ipak najčešća u starijih ljudi i tada je uzrokovana osteoporozom, te češće nastaje u žena nego u muškaraca. Ostale vrste kifoze kod kojih postoje strukturalne promjene, mogu se pojaviti kod djece i tinejdžera zbog malformacija.

Vrste kifoze

• Posturalna kifoza: najčešći je tip kifoze, obično postaje vidljiva tijekom adolescencije. Klinički se primjećuje kao loše držanje ili pogrbljenost, ali nije povezana s ozbiljnim strukturnim abnormalnostima kralježnice. Krivulja uzrokovana posturalnom kifozom obično je okrugla i glatka i pacijent je često može ispraviti kada se od njega traži da stoji uspravno. Posturalna kifoza je češća kod djevojčica nego kod dječaka. Rijetko je bolna i, budući da krivulja ne napreduje, obično ne dovodi do problema u odrasloj dobi.

• Scheuermannova bolest: još se naziva juvenilna kifoza, a riječ je o strukturnoj deformaciji u torakalnom i/ili torakolumbalnom dijelu kralježnice koja se obično javlja prije puberteta. Ova vrsta kifoze može se pogoršati s rastom, a podjednako su pogođeni muškarci i žene.

• Kongenitalna kifoza: prisutna je pri rođenju. Javlja se kada se kralježnica ne razvija normalno dok je beba u maternici. Kosti se možda neće formirati kako bi trebale ili se nekoliko kralježaka može spojiti. Kongenitalna kifoza se obično pogoršava kako dijete raste. Osobe s dijagnosticiranom kongenitalnom kifozom često trebaju kirurško liječenje u vrlo mladoj dobi kako bi se zaustavilo napredovanje krivulje. Često će ti pacijenti imati dodatne urođene mane koje utječu na druge dijelove tijela, poput srca i bubrega.

Najčešći simptomi kifoze

Znakovi i simptomi  kifoze variraju, ovisno o uzroku i težini zakrivljenosti kralježnice.

Simptomi kifoze mogu uključivati:

• zaobljena ramena

• razliku u visini ramena

• vidljivu grbu na leđima

• razliku u visini ili položaju lopatica

• glava je nagnuta prema naprijed

• blage bolove u leđima

• glavobolju

• ukočenost kralježnice

Rijetko, tijekom vremena, progresivne krivulje mogu dovesti do:

• slabosti, utrnulosti ili pojave trnaca u nogama

• gubitka osjeta

• promjene u navikama pražnjenja crijeva ili mjehura

• kratkoće daha ili drugih poteškoća s disanjem

Liječenje kifoze

Ako se kifoza rano dijagnosticira, mnogi se pacijenti mogu uspješno liječiti bez operacije i nastaviti voditi aktivan, zdrav život. Međutim, progresija ovog stanja potencijalno može dovesti do problema tijekom odrasle dobi. Osobe s kifozom trebaju redovito pratiti stanje i odlaziti na redovite preglede, bez obzira na to liječi li se kirurški ili ne.

Također, preporučuje im se bavljenje sportom, a kao dobar izbor izdvajaju se leđno plivanje, vježbe istezanja i gimnastika. Valja napomenuti da je izbor tjelesne aktivnosti potrebno prepustiti liječniku te se vježbe, barem u početku, preporučuje izvoditi pod nadzorom stručne osobe. Cilj liječenja kifoze kod djece je zaustaviti progresiju zakrivljenosti i spriječiti deformaciju.