ŽIVOTOPIS

KRATAK ŽIVOTOPIS

BLAŽENE SESTRE ZDENKE SCHELINGOVE

Sestra Zdenka (Cecilija) Schelingova, iz Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa, rodila se u mjestu Kriva, Orava, u Slovačkoj, 24. prosinca 1916. godine, kao deseta od jedanaestero djece. Krštena je 27. prosinca, krsnim imenom Cecilija. Roditelji, Pavao i Suzana, bili su pošteni ljudi i dali su svojoj djeci uzoran vjerski odgoj, utemeljen na živoj molitvi i savjesnom radu. 

Među vršnjacima u školi Cecilija je bila obljubljena; bila je marljiva, poslušna i rado je pomagala drugima. Zadivljena ljubavlju i požrtvovnošću Milosrdnih sestara sv. Križa, kao petnaestogodišnjakinja, odlazi u samostan s odlukom da svoj život posveti ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Roditelji su bili oduševljeni njezinom odlukom, a sva je rodbina bila na nju vrlo ponosna. 

Nakon završetka zdravstvene škole i obvezne redovničke formacije, 30. siječnja 1937. godine polaže Prve zavjete s novim imenom, sestra Zdenka. Radila je najprije u njezi bolesnika u Humennom. Godine 1942., na poziv uprave Državne bolnice, dolazi u Bratislavu na rendgenološki odjel, gdje radi kao laborantica. Bolesnicima se posvetila s uzornom požrtvovnošću, toplom ljubavlju i profesionalnom stručnošću. Za mnoge je bila uzorna redovnica i profesionalna njegovateljica.

Nakon političke promjene, godine 1948., komunistička je stranka, u bivšoj Čehoslovačkoj, započela otvoreno progoniti Katoličku crkvu: mnogi vjernici bili su diskriminirani zbog svoje vjere, biskupi i svećenici bili su proganjani i zatvarani, redovničke kongregacije likvidirane, a članovi poslani na prisilni rad.

U tome razdoblju općega straha, sestra Zdenka odlučila je radije primiti na sebe trpljenje, nego izdati vlastitu savjest i obećanje dano Kristu i njegovoj Crkvi. S nevjerojatnom hrabrošću omogućila je u veljači 1952. godine bijeg katoličkoga svećenika, zatvorenika, koji se u Državnoj bolnici liječio od posljedica mučenja kod preslušavanja. Nakon što je svećenik uspio pobjeći, sestra Zdenka se u bolničkoj kapelici pred križem ovako molila: Gospodine Isuse, za njegov život žrtvujem svoj. Pomozi mu da ostane živ!

Licemjerje totalitarnoga komunističkog režima pokrenulo je postupak u kojem je Državna služba sigurnosti pripremila zamku za likvidiranje sestre Zdenke. Uhićena je 29. veljače 1952. godine i u istražnom zatvoru grubo je mučena. Na kraju je osuđena, 17. srpnja 1952. godine, na 12 godina zatvora i 10 godina gubitka građanskih prava, zbog navodne veleizdaje, tj. zbog jednoga od najtežih prekršaja protiv države. Svima je bilo jasno da je pravi uzrok osude bila mržnja komunističke ideologije na vjeru. 

Od svojega uhićenja pa sve do posljednjih trenutaka zemaljskoga života podnosila je sva trpljenja s junačkom strpljivošću, sa svjesnom spremnošću da umre za Boga i dobrobit Crkve, a isto tako bez ikakve mržnje prema onima koji su je vrijeđali. Pretučena gotovo na smrt rekla je: Oproštenje je ono najveće u životu.

Kada je već bilo sigurno da zbog zdravstvenih problema ne će preživjeti više od godinu dana, kako ne bi umrla u zatvoru, otpuštena je iz zatvora 16. travnja 1955. godine, na amnestiju. Tri mjeseca kasnije, 31. srpnja 1955. godine, dovršila je svoj sveti i junački život u Trnavi. Na ovaj način 39-godišnja hrabra Božja službenica, uvijek nasmiješena lica, suobličena Kristu Raspetomu, dala je, žrtvom  žrtvom svojega života, najveće svjedočanstvo ljubavi.

Odmah nakon njezine smrti Božji narod ju je smatrao mučenicom vjere. Papa sv. Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom u Bratislavi 14. rujna 2003. godine. 

Danas su njezine relikvije izložene na štovanje u crkvi sv. Križa u Podunajskim Biskupicama.