Čitalački klub

Na posljednjem sastanku čitalačkog kluba raspravljali smo o romanu Sylvie Plath :Stakleno zvono. Jedini je to roman koji je spisateljica napisala, koji nam, iako kratak, govori puno toga o spisateljičinom životu. Roman prati Esther Greenwood, mladu djevojku koja je postala urednica poznatog modnog časopisa u New Yorku. Puna ambicija u trenutku kad pred sobom ima priliku da ostvari svoj san i postane spisateljica. Međutim, čini se da glamurozni svijet New Yorka od nje traži još  nešto, često i mnogo više nego što je očekivala te mnogo više nego što može dati. Slomljena od teškoće odabira i nesigurna u sebe sve ju polako dovodi do potištenosti, a u konačnici i depresije. Može li se ona nositi s takvim problemima te kako joj liječenje u tome pomaže? Roman je ovo koji progovara o mnogo čemu. Jedan je od prvih romana koji otvoreno progovara o mentalnim problemima s kojima se u današnje vrijeme sve više ljudi susreće, dok je u to vrijeme bilo nepoželjno uopće i spominjati. Roman se smatra jednim od bitnijih feminističkih romana; prikazuje nam duboki unutarnji svijet žene, u dubinama u koje su se rijetki usudili zaroniti. Dobivamo jasnu predodžbu o načinu života, o društvenim odnosima i, naposlijetku, društvenim očekivanja te o tome kako ona utječu na pojedince. Priča je napisana izričitim, jasnim ali i lijepim pjesničkim jezikom, preplavljenim duhom spisateljice koja nam želi ispričati svoju vlastitu životnu priču. Danas ovakva priča progovara jače no ikad, stoga vam ovu knjigu uvelike preporučujemo.

Marko Kovačević, 3.e

S nekim pričama i iskustvima se povežemo kao da su naša vlastita, makar bila stoljeća stara. Jedan roman pun takvih životnih priča je sigurno ,, Katedrala mora“ španjolskog autora Idelfonsa Falconesa. Smješten je u Španjolskoj 14.stoljeća. Uvodi nas u cjeloživotnu priču Arnaua Estanyola, sina odbjeglog kmeta koji zajedno sa svojim ocem utočište nalazi u Barceloni. Tu se suočavaju s predrasudama više klase, borbe za opstanak i dostojanstvo, a sve se to odvija po okriljem burnih povijesnih okolnosti. U sjeni toga, živote naših likova, promatra i nedovršena Katedrala Mora.Katedrala je posvećena Djevici od Mora i kaže se da će biti najveličanstvenije zdanje u Bareceloni. Katedrala je prekretnica u Arnauovom životu kada on postaje jedan od bastaixa, čuvenih nosača kamenja od kojeg se gradi katedrala. Već kao maleni dječak priključi se odraslim bastaixima te radi svakodnevnu za Djevicu, koja postane njegova nova majka. Kroz veliku paletu likova koje Arnau susreće, pratimo njegov život. Požrtvovna majka Franceska, Joan s kojim zajedno odrasta a koji mu postaje novi brat, Mar, s kojom upoznaje nježniju  stranu sebe, ili pak njegov otac Bernau čije ga sjećanje usmjerava na dostojanstven i pravi životni put. Ratovi te obrana vlastite zemlje, ljubavnici koji su  voljni otići na kraj svijeta za svoje voljene, odnosi feudalaca i kmetova, inkvizicija, samo su neke od stvari na koje ćete naići tijekom čitanja ovog romana. Složili smo se da ovaj roman obuhvaća vrlo zanimljiv dio povijesti, o kojem smo prilikom čitanja puno saznali.  Ako volite romane koji imaju sve u jednom, koji se brzo čitaju i dobru karakterizaciju likova onda je ovo pravi roman za vas.

Posljednji roman koji smo pročitali djelo je nagrađivanog hrvatskog književnika Kristiana Novaka. Radovali smo se saznati što jedan domaći autor ima za ponuditi. Ostali smo oduševljeni.

            Radnja romana Črna mati zemla prati Matiju Dolenčeca, mladog Međimurca koji živi u Zagrebu, književnika koji iza sebe ima nekoliko uspješnih djela, no još se pokušava probiti u sam vrh literarnih krugova. U sretnoj je ljubavnoj vezi, no situacija se promijeni kad Matijina djevojka shvati da se Matija ne sjeća vlastitog djetinjstva i umjesto istinitih priča izmišljene priče. Njegova se djevojka potrudi saznati razlog tom ponašanju, a njezino istraživanje odvede čitatelja u Matijinu prošlost.

            U jednom se međimurskom selu 1991. godine dogodio niz samoubojstava naizgled nepovezanih osoba, neposredno nakon smrti Matijina oca. Dječja je mašta bujna i Matija sebe okrivi za smrti svih mještana. U njegov život uskoro ulaze Hešto i Pujto, dva nezemaljska bića koje jedino on može vidjeti. Matija odrasta u selu čiji stanovnici svakim danom i svakim odlaskom bližnje osobe postaju sve paranoičniji. Pomoću dvojice nadnaravnih likova, jedino Matija zna gdje se najnovije samoubojstvo dogodilo. On odlazi na neobična mjesta u potrazi za preminulim ocem, zbog čega i seljani povjeruju u njegovu upletenost u tragične događaje.

            Roman nam se svidio zbog svoje nepredvidljivosti i elemenata horora. Ukoliko biste željeli pročitati roman koji problematizira teške teme, ilustrira ruralni život hrvatskih krajeva u 20. stoljeću, roman čija se radnja vrti oko jezivog događaja i uključuje elemente međimurske tradicije, svakako pročitajte Črnu mati zemlu!

Nika Mataić, 3.e

Godina je 1828. i Robin Swift, siroče iz Kantona čija je obitelj podlegla koleri, dolazi u London u pratnji misteriozna profesora Lovella. U Engleskoj ga godinama podučavaju latinskom, starogrčkom i kineskom, sve kako bi bio spreman jednoga se dana prijaviti na prestižan Kraljevski prevoditeljski institut Sveučilišta Oxford, poznatog pod nazivom Babel. Babel je svjetsko prevoditeljsko središte, no ondje se zbiva nešto još i važnije – čarolija. Srebrnarstvo, umijeće manifestacije upravo onog značenja riječi koje biva izgubljeno u prijevodu uz pomoć magičnih srebrnih poluga, Britancima je osiguralo nepobitnu moć, budući da sve znanje koje posjeduju koriste u svrhe širenja carstva.

Za Robina je Oxfrod utopija posvećena potrazi za znanjem. No znanje je podložno moći, a kao Kinez koji je odrastao u Britaniji, Robin ubrzo shvaća da služiti Babelu istovremeno znači izdati domovinu iz koje potječe. Tijekom svog studija Robin sve više biva rastrgan između Babela i Hermesove družine, tajne organizacije koja se svim silama trudi spriječiti imperijalnu ekspanziju. A kada Britanija isprovocira nepravedan rat protiv Kine radi srebra i opijuma, Robin će morati odabrati stranu…

Babel je roman koji nas je oduševio jer otvara brojna moralna pitanja. Tko ima pravo na znanje? Je li na to ima pravo samo onaj koji ima novac, ili su važna otkrića moralno pravo cijelog čovječanstva? Imamo li pravo takva otkrića koristiti i u zle svrhe? Te dileme danas su aktualnije nego ikad u vremenu kada se znanost razvija ubrzanim ritmom, a nitko nad njom nema stvarnu kontrolu. Mnogim znanstvenicima važno je samo vidjeti rezultat i nije ih briga za posljedice. Isto to događa se među oxfordskim profesorima i studentima.

Imaju li žene pravo na znanje, mudrost, izvrsnost? U viktorijansko vrijeme samo su sinovi bili važni. Njih se školovalo, poticalo, financijski podupiralo. Kćeri su se morale udati i baviti se samo socijalnim aktivnostima, iako su vrlo često bile pametnije, zrelije, izvrsnije od svoje braće. Kakva je situacija s našim društvom danas? Žene su u teoriji i pred zakonom izjednačene s muškarcima, no postoje li i danas područja u kojima se žene ne shvaća ozbiljno?

Jesmo li još uvijek neprijateljski, podozrivi i prezrivi prema drugim rasama i kulturama? Je li naš zapadnjački svijet još uvijek nadmen, uvjeren u superiornost nad istočnim svijetom? Svi se danas zaklinjemo na jednakost, otvorenost, toleranciju, no je li to uistinu tako?

Je li revolucija uistinu jedini način za promjenu stanja u društvu? Povijest je pokazala da je svaka revolucija donijela jako puno zla, iako ih još i danas povijest slavi kao trenutak u kojem je došlo do „napretka“. Svako društvo proživljava svoju evoluciju i zasigurno, povijest je to također pokazala, prirodno dolazi do promjena na bolje. Revolucija uvijek znači krv, nasilje, smrt i uvijek je potaknuta i izazvana željom za vlasti i moći, a kao takva nužno rađa novu krv i novu smrt. Junaci Babela to su doživjeli.

Je li potpuni prijevod uistinu moguć? Svi koji se bavimo jezikom znamo da nije i da se u činu prevođenja uistinu događa čarolija. Da je umijeće prevoditelja i njegovo poznavanje obaju jezika ključno za dobar prijevod. No i u najboljim prijevodima ostaje jedno zrnce „neprevodivosti“ izazvano kulturološkim, etimološkim, sociološkim i brojnim drugim razlozima. Stoga prevodioci jesu i umjetnici i čarobnjaci.

Na kraju, treba se reći da je ovaj roman uistinu vrijedan pažnje svakoga koji teži dobroj priči, no i promišljanjima o brojnim dilemama iz stvarnog života i svijeta, a pritom ne nedostaje i zlatne prašine čarolije.

 Jadranka Tukša, prof.