Ja i moji dosadašnji prijatelji smo došli u Donju Zelinu. Čekali smo u tom ogromnom hodniku da nam netko kaže gdje i kako. Tada je došla profesorica Irena Skopljak Barić. Irena će mi uvijek biti u sječanju zato što u životu nisam upoznao tako divnu osobu. Bila je užasno draga i simpatična. Ona mi je postala razrednica i bila je moja profesorica hrvatskog jezika. Na početku sam bio jako sramežljiv i dugo nisam našao nove prijatelje. Bio sam stavljen u 5.A sa svoja dva prijatelja iz 4. razreda. Dakle došlo nas je troje u veliki razred koji je sveukupno imao 18 učenika. Nas je bilo samo tri! Upoznao sam novu školu i bila je super! Imala je automat, za odmor bi došli kombiji sa hranom, puno učionica, velika zbornica i knjižnica. Sve novo i veliko, nešto što do sada nismo nikad vidli. Najviše mi se dojmila dvorana za TZK. Ogromna je!!! Također mi je bila zanimljiva sala za sastanke iliti konferencijska. U njoj su kožni stolci koji se vrte i svi su uvijek htjeli ići na njjih.