Od prvih školskih dana njegujemo tradiciju uz pjesmu, ples i stvaralaštvo. Rado sudjelujemo u projektima u kojima dolazi do izražaja naš trud i talent.
Ovom prilikom smo se odlučili predstaviti pjesmama koje su pjevali naši roditelji (kao i bake i djedovi), a u njima je izražena ljubav i ponos prema našem gradu. Nismo mogli ostati vjerni samoj tradiciji pa smo se malo poigrali i dodali našim pjesmama moderan prizvuk.
Lipe li su mlade Kaštelanke
Lipe li su mlade Kaštelanke,
lipe li su rojena mlade Kaštelanke.
Koje nose na kaiš opanke,
koje nose rojena na kaiš opanke.
Falila se Radunova Ane,
falila se rojena Radunova Ane.
Da je lipše u Novome nema,
da je lipše rojena u Novome nema.
U Novome i okolo njega,
u Novome rojena i okolo njega.
Zaludu joj sva njena lipota,
kad je neće rojena trogirska gospoda.
Falille se Kaštelanke
Falile se Kaštelanke,
Da su lipše neg Spličanke,
Ali Sveti Duje, neće ni da čuje,
Ajme, ča ću mu ja.
Kad je vrime od furešta,
I Svetoga Vlaha fešta,
Mili Bože čuda, te lipote svuda,
Ajme, ča ću mu ja.
Kad se spusti škuribanda,
Ode naša šjora Manda.
Na svakom kantunu, na svakom portunu,
Ajme, ča ću mu ja.
Sinjorina Filomena,
Često ona momke mijenja.
Mili Bože čuda, te lipote svuda,
Ajme, ča ću mu ja.
Falile se te Spličanke,
Lipše smo neg Dubrovčanke.
Ali Sveti Vlaho, samo im je maho,
Ajme, ča ću mu ja.