Galerija radova - Galleria dei lavori:
V - VIII razred / V - VIII classe
Galerija radova - Galleria dei lavori:
V - VIII razred / V - VIII classe
Učenice 6.b razreda: Laura Rojnić Nikolić, Ema Ostoni, Emma Delton, Kaja Zagoranski, Lara Žalac i Ardanela Mujanović sudjelovale su u natječaju NP Krka i nacrtale maskote.
La Giornata Mondiale della Terra-earth day
La Giornata Mondiale del nostro pianeta si celebra il 22 aprile ogni anno.
Perché e da quando si celebra?
La Giornata della Terra nacque nel 1962, dalla pubblicazione del libro, manifesto ambientalista, Primavera silenziosa, della biologa statunitense Rachel Carson.
In seguito, nel 1969, in una conferenza dell'UNESCO a San Francisco, l'attivista per la pace, John McConnell propose una giornata per onorare la Terra e il concetto di pace, per prima essere celebrata il 21 marzo 1970, il primo giorno di primavera nell'emisfero settentrionale. Un mese dopo, il 22 aprile 1970, il senatore degli Stati Uniti Gaylord Nelson istituisce la definitiva “Giornata della Terra – Earth Day”.
La Giornata Mondiale della Terra è diventata, però, una manifestazione internazionale nel 1990 quando gli attivisti ambientalisti chiesero a Denis Hayes, il primo coordinatore dell’Earth Day, di aiutarli creando un altro evento dedicato alle sfide ecologiche del Pianeta Terra. Hayes fondò l’Earth Day Network arrivando a coinvolgere circa 193 nazioni.
La mia opinione
Secondo me è molto importante salvaguardare e tutelare la Terra perché se la inquiniamo anche noi ci ammaliamo, ma anche le piante e gli animali che vivono su questo pianeta come noi, ma non inquinano. Questa giornata è molto importante perché la Terra è l’unico pianeta dove possiamo respirare e vivere la nostra vita “normale”, cosi che se vogliamo che la natura sia verde e in fiore non dobbiamo inquinare e dobbiamo riciclare.
SCRITTURA AL PC (ricerca e pensiero personale) di Nora Karaman cl.VIt
LA GIORNATA MONDIALE DELLA TERRA
La Giornata Mondiale della Terra (Earth Day) è la più grande manifestazione ambientale dedicata al Pianeta e si celebra ogni anno il 22 aprile
da 51 anni.
Nata nel 1970 per sensibilizzare il mondo all'importanza della conservazione delle risorse naturali della Terra, negli ultimi anni è riuscita a mobilitare oltre un miliardo di persone nei 193 Paesi dell’ONU coinvolti.
Nell’ottobre del 1969, McConnell propose una giornata per celebrare la vita e la bellezza della Terra e per promuovere la pace. Per lui la celebrazione della vita sulla Terra significava anche mettere in guardia tutti gli uomini sulla necessità di preservare e rinnovare gli equilibri ecologici minacciati, dai quali dipende tutta la vita sul pianeta.
La proposta ottenne un forte sostegno e fu seguita dal festeggiamento del “Giorno della Terra” della città di San Francisco: la prima celebrazione della Giornata della Terra fu il 21 marzo 1970.
IL MIO PENSIERO
Aiutiamo anche noi il nostro pianeta a diventare più bello
· Non inquinarlo
· Non bruciarlo
· Non getare la spazzatura
· Non rovinarlo
Lasciamolo respirare un’aria pulita, evviva il nostro pianeta!!
SCRITTURA AL PC (ricerca e pensiero personale) di Valentina Ferlin cl.VIt
VIIt - La mia autobiografia
di Lara Jakominić
Mi chiamo Lara Jakominić, sono nata il 10 dicembre 2007 a Pola. Vivo con la mia famiglia composta da mamma, papà, la sorella, ed io naturalmente, a Gallesano. Fisicamente sono snella ed elastica, ho gli occhi di color verde oliva, il naso piccolo e lentigginoso, le labbra sottili, con un'immenso sorriso e i capelli color marrone chiaro. Ho frequentato l'asilo dai tre anni fino ai sei. Poi a sette anni ho iniziato la scuola elementare nel mio paese d'origine, ovvero a Gallesano. Gli insegnanti mi hanno sempre aiutato molto nell'assimilare il sapere. Ho continuato ad avere le stesse amicizie dell'asilo e in seguito ho fatto pure altre conoscenze che poi sono diventate amicizie. A scuola come pure all'asilo mi sono sempre divertita ad imparare cose nuove che poi oggi mi sono ritornate utili. Sin da piccola pratico uno sport che non è molto femminile ovvero il kickboxing, che mi da molte soddisfazioni e mi rende sicura di me. Quello che penso sia molto importante e che cerco di fare è mantenere i valori che mi sono stati insegnati dai miei genitori e allo stesso tempo rimango una bambina spensierata.
LA NEVE
Ghiacciano i laghi e le paludi limpide.
La neve volteggia
nel bel cielo stellato.
La neve vola
e poi cade
e si diverte.
La neve ci guarda
come noi giochiamo
con lei.
La neve quando se ne va
ci saluta
per tornare un altr’anno
a divertirsi insieme a noi.
Andrea Banco, classe V
IL MIO PAPA’
Mio papà si chiama Italo. E’ alto, ha la barba e un viso tondo, gli occhi marroni, il naso a punta, la bocca sottile e i capelli non ce li ha. La sua voce è profonda.
Quando sta in casa si veste sportivo, mentre quando va a lavorare o deve uscire si veste in modo elegante.
Mio papà ha 51 anni e lavora alla radio, per Studio Pola. Quando lo sento alla radio mi piace ascoltarlo e sono fiero di lui, mi sento felice perché mi piace come parla.
Quando siamo casa io e lui ci divertiamo un sacco: cantiamo, balliamo, scherziamo sempre e poi le sue battute mi piacciono un sacco, mi fanno tanto ridere.
Io voglio molto bene al mio papà e gliene vorrò per sempre.
Andrea Banco
CHI SONO IO VERAMENTE?
Sarò una principessa?
No, troppo banale.
Non ho nè una gonna, nè un'aiutante che stressa.
Allora sarò forse una regina?
No, ci sono troppi lavori da compiere
e mi servirebbe un'aspirina.
Forse sarò una fatina?
No, sono troppo piccolina
e ricordiamoci che sono pur sempre una bambina.
Quindi che cosa sono?
Mi piace andare a scuola, faccio molto allenamento
e adoro stare con la mia famigliola.
Chi sono io veramente?
Sono semplicemente una ragazzina
molto pazzerella, amichevole, giocherellona,
sempre pronta a fare una risatina.
Lara Jakominić
CHI SONO IO VERAMENTE?
Son forse una cantante?
No, di certo.
Con la mia voce
voglio aprire mondi infiniti.
Una contadina?
Neanche.
Ma voglio difendere
la natura.
Sono dunque una dottoressa?
Nemmeno.
Ma voglio
curare
i bambini malati.
Sono dunque…
Io studio e vado a scuola
per avere
un futuro migliore.
Chi sono io dunque?
Un’alunna della scuola.
Rita Kutić
CHI SON IO VERAMENTE?
Son forse un animale?
Non credo.
In certi tratti sicuramente,
ma soprattutto nella mia mente.
Son forse una pianta?
No di certo,
di fusti e di foglie non ne capisco molto,
però la mia radice mi tiene avvolto.
Son forse un alieno?
No sicuramente,
ma chissà forse per altri pianeti
sono per loro come alfabeti.
Se non sono queste cose, che faccio?
Lo scolaro e il calciatore.
Siccome ho anche un cuore,
sono sicuramente un ammiratore.
Son dunque… che cosa?
Sicuramente non una libellula sopra una rosa,
ma un umano vivente
che rende felice la gente.
Giulio Borghetti
CHI SONO IO VERAMENTE?
Son forse una cantante?
No di certo.
Non so cantare che una canzone
La voce dell’anima mia
Follia!
Sono forse una ballerina?
Neanche
Non ha che la danza
Un pezzo dell’anima mia:
tristezza!
Una pittrice, allora
Nemmeno.
Non c’è che un pennello
Nel cuore dell’anima mia:
amarezza!
Son dunque… che cosa?
Io studio e imparo
Per diventare qualcuno.
Chi sono?
Una ragazza
con tanta fantasia!
Fabiana Ferlin
LA MIA COMPAGNA DI CLASSE
Innanzitutto vi dico che parlerò di Elena.
Elena ha dodici anni ed è la più vecchia della classe. E' alta, ma non come me. E' un po' robusta ed ha i capelli biondi, gli occhi verdi e un carattere molto speciale.
Elena è quel tipo di persona che se riceve un 3, lo rimedia di nuovo con un 3. Di solito si veste in modo sportivo: con una maglietta leggera e la tuta da ginnastica. Elena ama guardare „Star wars“. Lei è molto allegra ed è per questo che mi piace!
Nika Tomić
Gli alunni della 6t classe partecipano al progetto Erasmus+: Friendly schools come gli unici rappresentanti della Croazia insieme alle scuole di Spagna, Portogallo e Italia. Gli obiettivi principali sono: sviluppare le competenze linguistiche in lingua inglese, internazionalizzare le nostre scuole, motivare gli alunni a conoscere le diverse culture, i paesi e le tradizioni, promuovere innovazione nella metodologia del lavoro. Eccoci al lavoro con il logo e lo slogan del progetto:
IL MIO COMPAGNO DI CLASSE
Il mio compagno di classe si chiama Toni Vitasović. Ad agosto farà dodici anni. Ogni anno per il suo compleanno andiamo a festeggiare in un piccolo Acquapark. Toni ha un fratello che si chiama Noel e frequenta la seconda classe. La mamma di Toni si chiama Iva e il papà si chiama Sergio. Lui è un bambino alto e robusto. Ha i capelli neri e la pelle scura. Gli occhi sono anche neri a forma di mandorla. E’ sempre vestito molto bene: con una maglietta, jeans e le scarpe da ginnastica. A scuola Toni è molto bravo, riceve sempre bei voti ed ha la fortuna di avere la sua insegnante Helena. La sua materia preferita è ginnastica. Quando era più piccolo era un po’ birichino. Una volta, quando eravamo in seconda classe, ho capito che Toni è veramente un bravo amico: l’ora di croato era già iniziata e dio ero ancora nel cortile a giocare e a correre. Quando sono tornato in classe ho visto sul mio banco il quaderno e il libro di croato. Toni non voleva che l’insegnante mi sgridasse e mi ha messo tutto l’occorrente sul tavolo. In quel momento ho capito che Toni è un bravo amico e mi sono promesso che anch’io sarò sempre bravo con lui.
Erik Lukić Pastrovicchio
Gli alunni della VIt si divertono a giocare con le rime
LA MIA MAMMA
La mia mamma si chiama Iva, ha 47 anni, lavora in ferramenta dove fa la contabile e quando serve anche la commessa.
Lei é alta, snella, con un bel viso ovale, liscio, solare e luminoso, simpatico finché non la faccio arrabbiare, quella volta diventa prima triste e alla fine arrabbiata.
I capelli sono lunghissimi, neri e lucidi, un po’ mossi. Di solito li raccoglie in un codino o nella trecca. Gli occhi sono color verde chiaro, sono allungati, grandi, luminosi con le ciglia folte e sempre trucate. Lei ha occhi sereni e sguardo soridente, qualche volta indagatore, per lo piú quando io e mio fratello faciamo casino e lei deve risolvere la cosa. Ha un naso normale ne grande ne piccolo, che sta bene nella sua faccia. Le labbra sono carnose a forma di cuore, quasi sempre sorridenti.
Le spalle sono dritte e larghe, le braccia sono lunghe e muscolose, con le mani abbastanza grandi, ha la fede al dito e il braccialetto e l` orologio sempre sulla mano sinistra. Ha un petto ampio e formoso e la pancia un pó incurvata. Le gambe lunghe, muscolose e i piedi grandi.
La mia mamma si veste casual sportivo,anche se ha l`armadio pieno di vestiti eleganti e le scarpe con i tacchi che mette qalche volta. Di solito ha i vestiti sportivi e stretti, neri, bianchi e grigi e quasi sempre porta le scarpe di varii colori, ai piedi ha sempre le tennis di colori varii.
La mia mamma di carattere é amichevole e socevole, estroversa e romantica con papá. Attiva, sempre in giro a fare passeggiate con noi e il cagnolino e a inventare gite quando noi facciamo i bravi. Di solito la mia mamma é di buon umore, allegra e felice. Ma il suo difetto é che si arrabbia subito quando facciamo i cattivi e il castigo che ci da non lo dimentica mai.
Dovunque siamo lei si comporta sempre allo stesso modo, forse solo a casa e un pó piu sciolta, ma anche piu severa.
Di solito sta tutto il tempo con noi ad aiutarci con i compiti, a fare le passegiate, a giocare ai giochi da tavola, a cucinare per noi, e ogni sera ci mette a dormire e ci da il bacio della buona notte.
Le piacono i libri ma non ha tempo per leggere. Le piacciono tanto gli animali e cosí a casa abbiamo un cane, un gatto e dei pesciolini. E come se non bastasse dà da mangiare ai gatti del vicino. Quando trova un animale in difficoltá lo porta dal veterinario se serve e gli trova una casa. Si interressa di cucina, infatti cucina benissimo ogni giorno una cosa nuova e gustosa, spesso fa dei dolci e anche i dolci sono perfetti e ha la pazienza di lasciarsi aiutare da me.
Io vorrei essere come la mia mamma solo che cambierei l` atteggiamento verso i figli, non li metterei mai in castigo, li lascerei fare quello che vogliono.
Toni Vitasović
LA GITA TURISTICA DEL BOSCARIN
Ciao, sono il boscarin, un tempo vivevo da un’altra parte, dove i padroni non mi volevano bene e volevano sbarazzarsi di me. Così quelli dell’Eco Museo di Dignano mi hanno salvato. Adesso vivo nella loro fattoria che si trova vicino alla scuola.
Mi piace stare qui perché ci sono tanti bambini che studiano e io qualche volta vado ad origliare dalla finestra. Così ho imparato tante cose nuove di Dignano. Io sono un tipo curioso e mi piacciono le avventure. Siccome mi annoiavo e da dove sto vedo solo la punta del campanile, ho deciso di fare un bel giro turistico. Sono uscito dalla fattoria e dopo qualche passo ero già sulla strada con tante macchine, era un po’ stressante, quasi quasi volevo tornare indietro. Munitomi di coraggio, mi sono avventurato nel traffico e sono arrivato fino all’incrocio con via Merceria, e là la situazione è migliorata. Questa è una via lunghissima e diritta, dove le macchine non hanno accesso. Lungo la via ho visto la chiesa della Madonna del Carmine subito dopo c’è una bella biblioteca nuova. Da essa è uscito un bambino che mi ha guardato con tanto affetto e io l’ho riconosciuto subito perché frequenta la scuola. Si è presentato: “Ciao, sono Toni. Cosa fai qua in centro? “. Io ho risposto che faccio il turista e Toni mi ha chiesto se voglio che mi faccia lui da guida turistica. E assieme abbiamo continuato il giro. Ho visto la piazza principale: bella, grande e piena di gente che aveva un po' paura di me. Toni mi ha detto che quell'edificio grande, rosso con dei disegni in cima è il Comune, poi dalla parte opposta c’è la Comunità degli Italiani. Sulla facciata c’è un orologio grandissimo e sul tetto una campana. Andando avanti siamo passati vicino al museo e Toni mi ha mostrato la Casa Nave chiamata così per via della sua forma di nave. Arrivati davanti la chiesa, ci hanno permesso di entrare a vedere le mummie famose in tutto il mondo. Adesso posso dire che sono il primo boscarin che è entrato in una chiesa e devo dirvi che ero tanto emozionato. A quel punto ho chiesto a Toni di riportarmi alla fattoria perché ero stanchissimo. Tornando siamo passati vicino al parco e dall’altra parte ho visto un pascolo bello grande volevo andare là a provare quell’erba ma Toni mi ha fermato dicendo che quello non è un prato, ma è il campo di calcio. Arrivati alla fattoria ci siamo salutati.
Da allora Toni viene durante tutti gli intervalli e a volte anche di pomeriggio a salutarmi, abbiamo in programma di continuare la visita alle altre bellezze di Dignano. Nell’attesa io continuo a sbirciare dentro le classi e ad ascoltare le lezioni, così imparo tante cose nuove.
Toni Vitasović, classe Vt
Le alunne Elena Lupieri 5t e Micol Debeljuh 6t con grande successo hanno partecipato alle Olimpiadi di lingua inglese HIPPO English Language Olympiad - English Without Borders, che e' stata organizzata per la prima volta nella nostra scuola. HIPPO "English without Borders" e' un'organizzazione internazionale che promuove l'apprendimento della lingua inglese, incoraggia la cooperazione e lo spirito competitivo tra i giovani e gli insegnanti, promuove lo scambio interculturale, la tolleranza e l'amicizia e incoraggia gli studenti di tutto il mondo a competere nella conoscenza della lingua inglese. Elena ha ottenuto 74,5/80 punti, e Micol era la migliore del suo gruppo ed ha partecipato alla semifinale, aspettiamo i risultati! Congratulations!
WAKELET STUDENT AMBASSADOR PROGRAM
Gli alunni della settima classe hanno partecipato al programma di formazione su piattaforma di Wakelet con successo e sono diventati gli ambasciatori di Wakelet. Il programma Student Ambassador e' progettato per migliorare le preziose competenze di cittadinanza digitale sia di aiutarli a diventare leader degli studenti anche di migliorare le loro prospettive future, attraverso una serie di attivita' e compiti entusiasmanti per dimostrare il pensiero e l'apprendimento. Con i training guidati hanno completato 6 laboratori di competenze istruttive del pensiero critico, creativita', collaborazione, comunicazione, diseminazione, implementazione. Dopo ogni modulo compiuto hanno ricevuto un badge e alla fine del corso hanno ricevuto il certificato ufficiale diventando Student Ambassadors. Congratulations!
Naslovnica bajke
Gruppo di giornalismo
Sabato, 5 giugno 2021 in occasione della Giornata Mondiale dell'Ambiente, l'associazione Vodnjanski đir in collaborazione con l'Ina, la Città di Dignano e ISTRun - scuola di corsa ha organizzato la gara di Plogging "DIGNANO RUN - SPORKICE VAN". Diversi alunni della nostra scuola hanno partecipato a tale iniziativa e tra loro c'erano pure Andrea Banco e Noel Penava della Vt
Gli alunni della VIt hanno hanno partecipato al laboratorio linguistico online "La fantasia di Rodari" creando una storia illustrata dal titolo "Amici unici"
Marika Omanović, alunna della classe Vt ha vinto il PREMIO SPECIALE al Concorso della Mailing List Histria con un racconto dal titolo "Storie de una volta" scritto in dialetto
Gli alunni della Vt hanno partecipato al laboratorio linguistico "La fantasia di Rodari" tenutosi online organizzato dal Parco della Fantasia di Omegna
Orlovik, 6. c razreda pobijedio je na natjecanju za najbolju razrednu maskotu petih i šestih razreda. Iduće godine Orlovik je zaštitno lice Noći knjige OŠ Vodnjan. Natjecanje se održalo na inicijativu učiteljica Hrvatskoga jezika i knjižničarke škole.
Učenici naše škole uključili su se u foto natječaj povodom Noći knjige. Zadatak učenika bio je fotografirati svoj čitateljski kutak - kutak za opuštanje.
U natječaju su sudjelovali sljedeći učenici:
Matteo Ghiraldo, 6. a razred
Arijana Balaković, 6. c razred
Edna Gromila, 8. a razred, pod mentorstvom knjižničarke Maje Damijanić i učiteljice Martine Špehar.
Povodom sv. Nikole i božićnih blagdana mališani iz cijele Hrvatske mogli su crtati i izrađivati čestitke za malene pacijente u Klaićevoj bolnici.
U akciju su se uključili Mladi knjižničari, Eko grupa i učenici 6. b razreda.
Mjesec hrvatske knjige - projekt u suradnji s Gradskom knjižnicom i čitaonicom Pula
Digitalna slikovnica 6. a razreda "Očistimo svijet da naraste cvijet"
read.bookcreator.com/kqlTlnRsLUTHdM7lxL7i9Gkj5zO2/N--2gdu2RNOGZeMOVgdWlg
Digitalna slikovnica 6. c razreda
"Šijanska šuma"
read.bookcreator.com/kqlTlnRsLUTHdM7lxL7i9Gkj5zO2/SxKBzUxITxmZYyu-Clrm9Q
Učenici su napisali svoje priče uz mentorstvo učiteljice Hrvatskoga jezika Martine Špehar te uz suradnju knjižničarke Maje Damijanić.
Učenici Miho Dvoršak, Lana Mišan i Anika Tomišić osvojili su nagradu ''PREMI GIURIA'' na natječaju Mailing list Histria.
Čarobna šuma
U jednoj dalekoj zemlji, na samom rubu grada Čarobnograda, smjestila se neobična šuma. Svi su je zvali Začarana šuma.
Ta je šuma bila živa. Sa svih ju je strana okruživala gusta magla, a unutar nje su se nalazila predivna stabla sa žutim lišćem. Desno od ulaza stajao je vodopad koji je ujedno bio i izvor rijeke čija je voda, svima koji su je kušali, davala supervid. Na kraju rijeke nalazio se put koji se protezao na sto metara i koji je vodio do jedinog čovjeka koji živi u žumi, čarobnjaka Arthura. Njegova je kuća u potpunosti napravljena od začaranog drveta. Kod njega su na ručku svaki dan medvjedi, vukovi, čaglji, lisice, zečevi i ptice. U začaranoj šumi životinje ne jedu jedne druge, nego svi jedu voće i povrće. Svugdje po šumi je zemlja mekana kao jastuk, a trava zelena i posuta svakakvim cvjetovima kao što su ljubičice, visibabe i tulipani. U toj šumi ima i puno različitih stabala kao što su banane, mandarine, avokado, jabuke i trešnje. Ispod zemlje teku podzemne rijeke koje su tako čiste da se ta voda može piti direkto iz zemlje. Tamo ima i fosila drevnih životinja, ali i podzemnih špilja. Pod zemljom žive crvi, gliste i vidovite krtice. I dok neke životinje noću spavaju, druge odlaze u svoj knjiški klub. Neke za to vrijeme priređuju sofisticirane i elegantne zabave te piju čaj od šumskog voća i čitaju Glas šume, novine koje izvještaju o svemu što se događa u Čarobnoj šumi.
Životinje su sretne što ljudi ne dolaze u šumu jer je ona njihov raj i kralj Arthur će se pobrinuti da tako zauvijek i ostane.
Ivan Racan, 6.b - Čarobna šuma (opis)
Opis otvorenog prostora
Moje školsko dvorište
U Istri, u malenom gradiću po imenu Vodnjan, u Ulici žuka smjestila se Osnovna škola Vodnjan, lijepa školska zgrada koja ovdje stoji već četrdesetak godina. Školu okružuje prostrano i uredno školsko dvorište koje se sastoji od sportskog igrališta s tribinama, maslinika, aromatičnog vrta, ekovrta i ekofarme.
Na ulazu u školsko dvorište vijori se zelena zastava Ekoškole. Svaki kutak školskog dvorišta dokazuje da je tu titulu naša škola doista i zaslužila. Ujutro pospane učenike dočekuju raspjevane ptičice skrivene u rascvjetanim grmovima oleandra. Nasuprot njima korijenje šire mlada stabla koja su prošle godine posadile spretne i vrijedne ruke osnovnoškolaca. Ispred ulaza u školu nalazi se betonska ploča s nekoliko stuba na kojima se sastaju učenici i stvaraju veseli žamor dok čekaju početak novog školskog dana. Košarkaško i nogometno igralište željno iščekuju vesele učenike koji tamo vježbaju i treniraju. Tribine su ukrašene šarenim imenima učenika i mjesto su druženja nakon nastave. Igrališta omeđuju zeleni travnjaci mekani poput saga kojega ukrašavaju rascvjetani maslačci i tratinčice. U proljeće i ljeto ugodan hlad djeci nakon igre pružaju zelene, guste krošnje borova. Najljepši dio školskog dvorišta je aromatični vrt u kojem je dom pronašlo raznoliko aromatično, začinsko i ljekovito bilje. Njihov opojan miris opušta učenike dok se odmaraju za vrijeme užine. Bilje i kamene stazice u ovom vrtu u obliku su mape Grada Vodnjana. U blizini vrta nalaze se šarene, drvene klupice s gredicama ukusnih jagoda i šarenih maćuhica. Taj čarobni kutak školskog dvorišta melem je za oči, a čuvaju ga plodne masline iz maslinika. Te drage masline godinama darivaju svoje plodove školi čija zadruga proizvodi kvalitetno maslinovo ulje. Najsretnije su ujesen kad ih miluju ruke učenika za vrijeme organizirane berbe i natjecanja u branju maslina. Veliko bogatstvo školskog dvorišta zasigurno su ekofarma i ekovrt u kojemu rastu sočni plodovi sezonskoga povrća. Učenici su najsretniji kad vrijeme provode u veselom društvu zečeva, koza, magraca, boškarina i kokoški s farme.
Zahvaljujući školskom dvorištu učenici ljepše provode svoje školske dane, osobito u proljeće kad sve cvate i lista, a opojan miris bilja širi se zrakom sve do učionica. Ponosna sam na naše školsko dvorište. Taj mali raj na Zemlji uvijek će imati posebno mjesto u mome srcu.
Ema Ostoni, 6.b - Školsko dvorište (opis)
Rastanak
Školi se bliži kraj
i svima je u očima sjaj.
Čudna je bila godina ova
puna neizvjesnosti i izazova.
Malo u školi ,malo u kući,
ali ocjene u dnevnik isto će ući.
Na kraju će biti sretni svi,
roditelji, učenici, a nadam se i Vi!
Marika Giachin, V.a
Adel Džafić, 5.a - Bajka o ribaru i ribici (strip)
Dan škole
Svake godine u isto vrijeme ,
svi se za školsku proslavu spreme .
Svi se toga dana vesele
i trkom se u školsko dvorište sele.
Spremno je piće i grickalice,
igraju se razne igrice.
Puno je balona i cvijeća,
za svu djecu to najveća je sreća.
Toga dana knjiga više nema,
a u glavi nema ni problema.
Nitko više ne misli o školi ,
svako dijete najviše plažu voli.
Dosta je suza i muke,
vrijeme je za sretne trenutke.
Ova godina posebna je bila,
korona nam je puno problema stvorila.
Kraj škole nam je blizu,
i svi se nadamo da ova godina neće imati reprizu.
A sada, u proslavi uživajmo
i o boljim danima razmišljajmo!
Lana Mišan, V.a
NASTAVA NA DALJINU
12. 5. 2021.
Dragi profesori!
Učenica sam sedmog razreda i nastavu trenutno pratim na daljinu, preko aplikacije Teams. Aplikacija je jako dobra i praktična. Puno više mi se sviđa nego ona koju smo koristili prošle godine. Iako nekada zna raditi probleme, oni se uspješno i brzo uklone. Meni je nastava na daljinu jednako dobra kao i ona u školi. Iako ima puno mana, ima i svojih prednosti. Profesori imaju različite metode slanja zadataka i obrađivanja gradiva. Neki šalju poruke, neki dokumente, a neki nas zovu videopozivom. Ja najviše volim videopoziv jer je jako sličan nastavi u učionici i najbolje se može provjeriti znanje učenika. Tako mogu ponekad i vidjeti profesore pa imam osjećaj kao da sam u školi. Često se traži da upalimo kamere što je nekima problem. Meni je, naprotiv, baš zanimljivo i mislim da bi više profesora trebalo to zahtijevati ako žele da se nastava odvija barem približno isto kao i u školi. Ono što mi se sviđa kod ove nastave je to što učitelji imaju dosta razumijevanja, iako to neki učenici iskorištavaju. Većina učenika kašnjenje na sat opravdava tako što kažu da im je nestao internet, da su morali resetirati mrežni uređaj ili da im ne radi mikrofon. Jako je teško vidjeti tko govori istinu, a tko laž jer često i najbolji učenici to rade. Mislim da vam nije lako. Postoje i rijetki profesori koji nemaju razumijevanja i mislim da to nije u redu jer nije samo vama naporno na online nastavi, nego i nama učenicima. Meni je jako teško kada nam neki daju zadaću, a ne objasne dobro gradivo i onda ga ne razumijem. Prednost online ispita je što možemo imati knjige, bilježnice ili pretraživati na internetu ono što ne znamo. Isto tako mnogi učenici koji nisu zaslužili proći razred ga prođu pa mislim da biste trebali malo povisiti kriterije i takve učenike provjeravati i prozivati tijekom videopoziva.
Srdačan pozdrav.
Stefani Blašković 7.b
Ulaže li društvo dovoljno u uspjeh mladih hrvatskih informatičara
Nedavno sam čitao o uspjehu mladih hrvatskih informatičara na 32. međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u Singapuru. Naišao sam na članak jedino zbog zadaće te mislim da je to poprilično tužno.
Mladi hrvatski informatičari osvojili su jednu zlatnu, dvije srebrne i jednu brončanu medalju, a za to gotovo nitko i ne zna. Postoji samo jedan kratki članak o ogromnom uspjehu i događaj nije dobio ni približno zasluženu medijsku pozornost. Zlatnu medalju osvojio je Patrick Pavić, srebrne medalje Dorijan Lendvaj i Krešimir Nežmah, a bronca je pripala Martinu Josipu Kocijanu. Smatram da su postigli veliki uspjeh te da bi se u školama trebalo ulagati više sati nastave na temu informatike, programiranja i robotike. Mislim da su ti predmeti temelj za razvoj društva te se ulaganje u takva znanja itekako isplati. Olimpijada se održala putem interneta što dokazuje da su digitalizacija i računala sve zastupljeniji način komunikacije. Također se sve veći broj plaćanja odvija putem interneta, na primjer kupovina odjeće te ostalih potrepština. Uspjeh informatičara je nevjerojatan jer su se natjecali protiv puno informatički razvijenijih država te su usprkos tome rasturili i dokazali da su ravnopravni po znanju ostatku svijeta. Za našu državu je to važno upozorenje da shvati koliki potencijal postoji u mladima te da krenu ulagati više u ta područja.
Iako je informatika sve popularnija, ona je zastupljena među mlađim ljudima. Starija populacija teško prihvaća informatizaciju jer misle da šteti zdravlju te ne razumiju prednosti koje donosi. Mislim da je to razlog nedovoljne razvijenosti informatike u Hrvatskoj - u školama i u medijima. Nadam se da će se to promijeniti dolaskom novih generacija.
Marin Kutić, 7.b
Mladi hrvatski informatičari
Prošle su godine mladi hrvatski informatičari na 32. međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u Singapuru postigli veliki uspjeh. Osvojili su jednu zlatnu, dvije srebrne i jednu brončanu medalju što je ogroman uspjeh. Konkurencija im je bila iz cijelog svijeta, a takmičenje se odvijalo preko interneta. Objavljena je prilično kratka vijest o tome, a smatram da su trebali dobiti puno veću pažnju u medijima.
Zlatnu je medalju osvojio Patrick Pavić dok su srebrne medalje osvojili Dorijan Lendvaj i Krešimir Nežmah. Bronca je pripala Martinu Josipu Kocijanu. Stručni voditelji hrvatske reprezentacije, koji su također zaslužni za ovakav uspjeh, bili su Ivan Paljak i Marin Kišić, dok je organizator bio Krešimir Malnar. Danas je znanje iz informatike potrebnije nego ikada prije i mladi bi trebali dobiti što više znanja iz tog područja u školama na redovnoj nastavi. Poznavanje rada računala, korištenja programa, digitalnih tehnologija te mogućnosti koje pruža internet osnova su za stjecanje novih znanja te rada na bilo kojem radnom mjestu, a time i napretka i poslovnog razvoja u životu. Danas nema nijednog procesa koji na bilo koji način ne koristi digitalnu tehnologiju i internet. Sve je povezano, informacije se prenose u onom trenutku u kojem nastanu, automatski strojevi i roboti danas mogu izvesti ono što je čovjeku neizvedivo. U budućnosti će to biti još izraženije. Nažalost, ovi su mladi informatičari iznimka. Njihov je uspjeh stoga vrlo značajan za njih same, ali i izuzetno bitan za domovinu iz tog razloga što su oni dokazali da i male zemlje mogu postići ovako veliki uspjeh.
Cijeli ovaj događaj, postignuti uspjeh i način na koji je prenesen u medijima govori o tome da se u našoj zemlji još uvijek ne cijene dovoljno znanje i trud koji pojedinci ulažu. Da su dobili nagradu na nekom glazbenom festivali postali bi isti dan poznati u cijeloj zemlji, a i šire. Ovako su dobili samo nekoliko rečenica u medijima koje govore o njihovom uspjehu. Danas znamo da su dvije najveće kompanije u Hrvatskoj poznate na svjetskoj razini nastale prije desetak godina koristeći upravo digitalnu tehnologiju. Pred njima je velika budućnost i razvoj daljnjih tehnologija, zapošljavati će svaki dan sve više mladih informatičara koji će u tim i takvim tvrtkama raditi u svjetskim kompanijama. Sigurna sam da će ovi naši mladi informatičari zasluženo moći dobiti svoje mjesto u njima.
Lana Pinzan, 7.b
Projekt u suradnji s Gradskom knjižnicom povodom obilježavanja Mjeseca hrvatske knjige - Razlistaj priču; učenici 6.b❤
read.bookcreator.com/kqlTlnRsLUTHdM7lxL7i9Gkj5zO2/tSNZrXZHRjqB_4XoFCTI2w
Kaja Zagoranski, 6.b - strip
Ilaria Juršić, 7.b - izrada interaktivne fotografije - Siniša Glavašević: Priča o gradu https://www.thinglink.com/scene/1434213634539520001
strip - supkulture
Laura Rojnić Nikolić, 6.b - naslovnica za roman Trojica u Trnju
Mauro Vlacci, 5.b - scenografija za igrokaz Lijek za srce
Martin Mirković, 5.b - kostimi za igrokaz Lijek za srce
Nora Černac, 5.b - projekt Poduzetništvo (nakit)
Lara Mendiković, 5.b - projekt Poduzetništvo (torbice)
Marin Kutić, 7.b - izrada križaljki i osmosmjerki, Pavao Pavličić: Balkanska mafija https://crosswordlabs.com/view/balkanka-mafija
izrada interaktivne fotografije - Siniša Glavašević: Priča o gradu
www.thinglink.com/card/1434553804853870595
Adel Džafić, 5.a - Bajka o ribaru i ribici (strip)
Mailing List Histria
Kora Macan, učenica 7.a razreda, osvojila je nagradu "PREMI GIURIA" na natječaju Mailing List Histria, s pričom napisanom na bumbarskom dijalektu pod naslovom "STEMO MEIO DESO!".
PROGETTO "ŠKOLA BUDUĆNOSTI" IN COLLABORAZIONE CON STEMI E INFOBIP -VIIt
Gli alunni della VIIt dal mese di marzo collaborano con gli ingegneri dell'Infobip e di Stemi per la creazione di un chatbot. Dopo un duro lavoro e molte difficoltà, il bot è quasi finito. Il bot dovrà risolvere i problemi degli scarti delle olive e rispondere in modo concreto alle domande degli utenti :)!
CREAZIONE DI SITI WEB - VIIIt
Giornata Mondiale delle api: lavoro di Erika Pustijanac