2011.

Nedavno postavljena skulptura "Molitva" likovnog umetnika Nikole Rikanovića u prostoru Narodne bašte u Pančevu nameće se kao dogadjaj koji zavredjuje pažnju, kako struke tako i šire javnosti https://vk.com/doc411910733_483809086 Ovom skulpturom Rikanović zaokružuje jedan autorski period začet još krajem devedesetih godina gde je preko niza radova i eksperimenata koji uključuju raspon od crteža, slike i grafike do dizajna, digital printa i performansa došao do skulptorskog rešenja kojim objedinjuje i osmišljava jedan dug stvaralački period. Njegova višegodišnja opsesija kompjuterskom umetnošću i odnosom multiplikovanog i originalnog u velikim serijama radova koncepta "Bildbook"https://plus.google.com/u/0/b/115030058191885553507/115030058191885553507/posts (slika-knjiga), preciznije rečeno knjiga koja se gleda kao slika, ili slika koja se lista i čita kao knjiga, kao i fascinacija Ničeovom filozofijom kao pokretačem ovog projekta dala je neočekivane rezultate. Činjenica da se bombardovanje koje smo doživeli 1999. u jednom momentu vizuelno poklopilo sa njegovim radovima potpuno nezavisno zamišljenim kao mogućnosti objedinjavanja crteža, slika i skulpture, dovela je njegov rad u opasnost da devalvira i da se razvodnji uplivom dnevne politike i ideologije izvan likovnosti. Sa druge strane ta podudarnost učinila je njegov rad u jednom momentu vrlo aktuelnim ( https://nikolarikanovic.files.wordpress.com/2018/08/mumok-rikanovic.pdf ), stavljajući u prvi plan vizionarski element koji je našao svoju potvrdu u vremenu i dogadjajima koji su usledili. Na toj opasnoj liniji po njegovo stvaralaštvo preko koje je Rikanović jednom nogom već bio zakoračio, što svesno što nesvesnom medijskom zloupotrebom njegovog rada (mimo njegove saglasnosti) desio se kreativni preokret u kojem je uspeo da se otrgne od primamljivog zagrljaja dnevne politike, kao i sve više od početne ideje i vezivanju za Ničeovu filozofiju. Na tom dugom putu strastvenog predavanja istraživanju sopstvenih ponora u jednoj teškoj i beskompromisnoj borbi sa sobom i likovnim problemima koje sebi skoro mazohistički postavljao u stalnom sukobu sa tradicijom i autoritetima, Rikanović je uložio ogromnu energiju, koja je materijalizovana isto tako ogromnom gradjom kao veoma plodnim tlom za njegova dalja istraživanja. Sa skulpturom "Molitva" koja je nikla upravo iz tog tla, on dostiže svoju zrelost iznova poradjajući sebe u konkretnom materijalu. Ova skulptura davno začeta u njegovom duhu, dočekala je da se rodi u materijalu koji je po svojoj strukturi hladni multiplikovani industrijski proizvod, mašinski preoblikovan u željenu formu koja je zaživela neočekivanom nežnosću i lepotom jednostavnosti koja se pojavila ogoljena i osetljiva na svaku promenu svetla i obojenosti neba, pred kojom sam ostao zatečen i razoružan kao ljuti kritičar nekih autorovih stavova. Rodjena iz sabijenih eksplozivnih ekspresija haosa koje je Rikanović krotio i obuzdavao, lebdeći u beskraju tehničkih mogućnosti kompjutera sa često teškim apokaliptičnim prizvukom ciklusa slika-kniga koji je uvek iznova preoravao kao plodnu njivu, ubirući plodove svoga rada, često gorke i opore, tragajući za formom i formatom, učinila je svojim pojavljivanjem da surova snaga i žestina izraza ustukne pred suzdržanom lepotom koja se javila kao nagrada i blagoslov uobličenja koji sagoreva svaku ambiciju i ideju izvan likovnosti. Novonastala skulptura, visoka šest metara nastala je od aluminijumskih profila simetrično rasporedjenih, asocirajući na šake u isto vreme i raširene i sklopljene u molitveni gest, što potvrdjuje njeno ime "Molitva". Skulptura svojom metalno uglačanom površinom na jedan neočekivano mekan i baršunast način svesrdno prihvata zagrljaj plavetnila kao zarobljeni zrak svetlosti koji treperi i menja se zajedno sa nebom i zemljom povezujući ih opredmećenim linijama sila koje niču iz zemlje čudesno svetleći u toplini večernjeg osvetljenja koje dopire sa obliznjih svetiljki. Iako je simetrija jedno od obeležja ove skulpture koja doprinosi monumentalnosti intimnog trenutka, ona nije dosledna i sterilna, već minimalno pomerena iz okvira fabričke preciznosti u kojem je nastala što je potpuno približava kvalitetima ručnog rada. To predstavlja poseban kvalitet ako uzmemo u obzir da je skulptura stvarana indirektno, relativno minimalnim tehničkim intervencijama mašinske obrade. Kada tome dodamo njene dimenzije i uklopljenost u prostor, shvatićemo da se ovde radi o studioznom promišljanju čiste forme koja se emancipovala čak i u odnosu na svoj naziv, potpuno spremna da samostalno živi u harmoniji svojih oblika. Iako zahvata značajan prostor, 6m x 5m x 0.80m, zbog svoje razudjene strukture deluje prozračno i lagano, dematerijalizujući svoju prisutnost shodno duhovnom smislu koji u sebi nosi. Njena ukloplenost u ambijent je delom ostvarena podudarnošću njene forme sa mogućim simbolom drveta, što još više potvrdjuje da je mesto na kom se nalazi predodredjeno da ona svojom prirodnom nenametljivošću povučena u svoju osamu ipak dominira čitavim dogledom, okružena travom i drvećem. Sa istočne i zapadne strane iz čije pravilnosti je opet minimalno pomerena u pravcu jugoistok-severozapad skulptura nam nudi simetričnu siluetu koja izgleda kao jednostavan crtez vertikalnog stuba. Preostala dva lica skulpture deluju kao ritmički razigrana arabeska. Sa unutrašnje strane blago savijenih profila pojavljuju se mali poprečni nabori kao posledica savijanja kutijastog materijala, prepoznati od strane autora kao dragoceni pokazatelji razrastanja i kretanja forme koji daju posebnu draž bogato razigrane svetlosti i senke u vidu blagog talasanja. Uz svu svedenost i jednostavnost forme, poluprofili daju jedan raskošan i atraktivan izgled ritmički gradirane svetlosti, razigranih, povijenih vertikala, presečenih na nekoliko mesta zavarenim flahovima, širinesamih profila koji osim što doprinose čvrstoći konstrukcije u njenim najrazgranatijim delovima uz horizontalne, gore pomenute, talase na jedan suptilan način uz pomoć kontrasta vertikala i horizontala smiruju i uravnotežuju celu kompoziciju. Nikola Rikanović je potpuno sazrevajući kroz lično iskustvo postavio odredjene repere u svom radu zavidnog likovnog kvaliteta oko kojih je moguće dalje graditi celovit i vredan likovni izraz, koji je već prisutan u njegovom radu, ali ga je skulptura "Molitva" iznela na videlo u svom punom intenzitetu i otvorila mu sasvim nove i neočekivane mogućnosti. Ovaj projekat je takodje pokazao da u našem gradu postoje ljudi koji su spremni da prepoznaju i podrže stvaranje ovakvog dela sa ubedjenjem da ulažući svoj novac, svoje vreme i rad u umetnost, čine veliku stvar za svoj grad i podizanje opšte kulturnog nivoa sredine. Zato želim da pomenem gospodina Miroljuba Kršanina, vlasnika kompanije Tehnomarket donatora potrebnog materijala i prostora za rad, kao i svega ostalog što je bilo potrebno za izvodjenje jednog dela ovih dimenzija.http://www.tehnomarket.com/novi/ Gospodin Kršanin je još od 2004.god. u više navrata podrzavao gotovo sve aktivnosti koje su bile u vezi sa likovnim istraživanjima na formi "Molitva" i verovao da postoji potencijal za ozbiljno umetničko delo. Isto poštovanje zaslužuje gospodin Danilo Bjelica generalni direktor Jkp "Zelenilo" Pančevo, koji je imao volje, strpljenja, hrabrosti i povernja da ispoštuje umetnika i njegovu zamisao u najsuptilnijim pojedinostima, od početka do kraja. http://www.jkpzelenilo.co.rs/ Jedinstven tim čini i šef tehničke sluzbe gospodin Rade Bubonja sa saradnicima, svi zajedno su svojim sveobuhvatnim angažovanjem, prostorom, i ljudima podržali projekat. Nadam se da će i mnogi drugi, kojih siguran sam ima u našem gradu, poći za njihovim primerom i podržati umetničko stvaralaštvo na dobrobit i korist celog društva. Zoran Deranić, 13.12.2011. U Pančevu

Donja Gradina