Molièreova oštrica za smijeh

O životu i radu

Molièreovo pravo ime je Jean-Baptiste Poquelin, a rođen je 1622. u Parizu. Otac mu je bio kraljevski tapetar. Prema riječima Višnje Machiedo, Molière najviše odrasta pod utjecajem djeda, koji ga je ujedno zainteresirao za kazalište.

Ipak, službeno uči pravo i planira postati odvjetnik, pripremajući se za karijeru u uredu. U slobodno vrijeme gleda commedie dell'arte i divi se glumcu Tiberiu Fiorilliu koji postaje njegov glumački uzor.

U svijetu teatra upoznaje i ljubav - naime zaljubljuje se u glumicu Madeleine Béjart. S njom i njezinim bratom Josephom osniva 1643. kazališnu družinu Ilustre Théâtre. Tad počinje stvarati svoja prva djela i shvaća da nije talentiran za tragediju, što ga isprva razočara. No s druge strane, njegove komedije se polako pokažu kao remek djela. Slavu stječe farsom "Kaćiperke", ali izaziva pozornost društva i u negativnom smislu. Istovremeno ga se ogovara i kritizira, što se još pojača kad se oženi za Armandu Béjart, koja je, sudeći po prezimenu, u rodbinskom odnosu s njegovom bivšom djevojkom. Misli se, naime, da je ona Madeleinina sestra ili kći.

Unatoč sumnjičavim pogledima Molière hrabro nastavlja s radom pa njegov "Tartuffe" izaziva posebnu senzaciju te je zabranjeno njegovo prikazivanje i tiskanje sve do 1669. "Tartuffe" je oštra satira protiv licemjerja i lažne pobožnosti. Kako kaže sam Molière, svrha komedije je ispravljanje poroka, a to se najbolje čini ako su izloženi smijehu. Autor godine 1665. piše i prikazuje "Don Juana", satiru o legendarnom španjolskom zavodniku, varalici i lažnom pobožniku. "Mizantrop" iz 1666. je već njegovo ozbiljnije djelo, no kasnije se opet vraća komedijama jer se s njima najbolje snalazi.

Zanimljiva je i Molièreva smrt - umire na pozornici glumeći glavnu ulogu u svojoj predstavi. Isprva svi pomisle da je grčenje dio predstave i još jedan dokaz njegove glumačke vještine, dok ne shvate o čemu je doista riječ.[1]

[1] Machiedo, Višnja. Od kazališta do teksta i obrnuto. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 33. - 38.