Medijska i informacijska pismenost – strateški pristup

Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu kroz akademski, naučnoistraživački i pedagoški interdisciplinarni pristup razvija strateški okvir uključivanja medijske i informacijske pismenosti u formalno i neformalno obrazovanje, zasnovano na principima izvodljivosti i održivosti. Kroz aktivnosti su razvijeni ljudski kapaciteti, metode, materijali, mreža ključnih aktera i stručnog kadra, te strateški koncept za sistemsko rješenje izazova digitalne transformacije društva kroz medijsku i informacijsku pismenost.

Medijska i informacijska pismenost (eng. Media and Information Literacy) – MIP / MIL – odnosi se na suštinski važne kompetencije (znanje, vještine i stavove) koje građanima omogućavaju da se djelotvorno odnose prema medijima i drugim snabdjevačima informacijama, i da razvijaju kritičko mišljenje i vještine cjeloživotog učenja da bi se socijalizovali i postali aktivni građani.

Shvaćena kao složen koncept, medijska i informacijska pismenost obuhvata znanje, vještine i stavove koji omogućavaju građanima da:

• razumiju ulogu i funkcije medija i drugih dobavljača informacija u demokratskim društvima

• razumiju uslove pod kojima se te funkcije mogu realizovati

• prepoznaju i izraze potrebu za informacijama

• pronađu i pristupe relevantnim informacijama

• kritički vrednuju informacije i sadržaje koje pružaju mediji i ostali dobavljači informacija, uključujući one na Internetu, u smislu nadležnosti, vjerodostojnosti i aktuelne namjene

• preuzimaju i organizuju informativni i medijski sadržaj

• sintetizuju ili rade na idejama koje su preuzeli iz sadržaja

• saopšte svoje shvatanje kreiranog znanja publici ili čitalištu u odgovarajućem obliku, na odgovarajućem medijumu i na etički i odgovoran način

• primijene svoje IKT vještine da bi baratali informacijama i proizveli korisnički sadržaj

• pristupe radu sa medijima i ostalim dobavljačima informacija, uključujući one na Internetu, u cilju samoizražavanja, slobode izražavanja, interkulturalnog dijaloga i demokratskog učešća.

Razina medijske i informacijske pismenosti (MIL) u Bosni i Hercegovini (BiH) nije zadovoljavajuća. Potreba za demokratizacijom društva i razvojem vještina nove generacije potrebne za digitalno doba zahtijeva adekvatnu integraciju MIL u formalno i neformalno obrazovanje. Pažljiv metodološki pristup kako bi se osigurao najbolji rezultat i pažljiv odabir ciljnih skupina bit će važni za postizanje održivog i kontinuiranog razvoja MIL, interkulturalnog dijaloga i povećanja kritičkog razmišljanja u BiH.

Djeca i mladi u BiH imaju vrlo ograničenu ili nikakvu sposobnost stjecanja vještina i kompetencija potrebnih za uspješan život u digitalnom dobu i izazovnom demokratskom okruženju. Građani Bosne i Hercegovine nisu spremni tražiti besplatan pristup informacijama putem neovisnih i različitih medija ili informativnih posrednika. Također, kaotični krajolik digitalnih medija otvara mogućnosti za širenje dezinformacija – vijesti i informacija. Biblioteke u cijeloj zemlji i u školama uglavnom se ne koriste i iako imaju potencijal igrati značajnu ulogu u procesu cjeloživotnog učenja, one nisu prepoznate kao institucionalna podrška za postizanje ciljeva informacijskog društva. Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu svojim znanstvenim i istraživačkim aktivnostima u Bosni i Hercegovini zagovara strateški pristup u području medijske i informacijske pismenosti. Takav pristup trebao bi rezultirati integracijom medijske i informacijske pismenosti u formalni i neformalni obrazovni sistem, te uključiti medije, nastavno osoblje i bibliotekare u proces zagovaranja i jačanja medijske i informacijske pismenosti s posebnim naglaskom na promicanje multikulturalizma kroz razvoj kritičkog mišljenja i zagovaranja.

Suštinu hibridnog modela višekomponentne integracije medijske i informacijske pismenosti u obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini čini biblioteka kao informacijsko središte, koje može biti strateški resurs kroz koji će se vršiti proces informacijsko-medijskog opismenjavanja korisnika (učenika, nastavnika, roditelja). Kako škole nemaju usvojene samostalne MIP programe, ni standarde koji bi pridonijeli njegovom promoviranju, aktualizacija uloge i funkcije bibliotekara i biblioteke kroz UNESCO MIL kurikulum može biti strateška komponenta razvoja profesionalnih kompetencija, naročito u odnosu na činjenicu da je bibliotekarstvo direktno povezano sa procesima pružanja podrške učenju, kao što je i sama MIP svojim ciljevima povezana s ciljevima cjeloživotnog učenja. Savremena školska biblioteka se tako pojavljuje kao ključna sastavnica funkcioniranja informacijskog društva, (multimedijalno središte škole, centar informacija posredovanih korištenjem suvremene tehnologije, itd.), te bi školske biblioteke trebalo prepoznati kao postojeće sistemske resurse čijom bi se aktualizacijom osiguravala kontinuirana podrška novim ishodima učenja za 21. stoljeće.