Radionice

Svaki susret s učenicima bio je strukturiran tako da su prošli kroz izložbu ili stalni postav muzeja te radionicu koja se nadovezuje na stručno vodstvo toga susreta.

Kao prvi muzej u sklopu projekta posjetili smo Etnografski muzej. Budući da je nejednakost među nacionalnostima i rasama jedna od najistaknutijih, željele smo učenicima približiti taj problem i upoznati ih s drugim kulturama. Za to smo, uz pomoć više kustosice, gospođe Željke Jelavić, odabrale upravo temu Aboridžina. Gospođa Željka Jelavić učenicima je prvo predstavila Etnografski muzej, te dio stalnog postava, gdje su između ostalog mogli vidjeti i aboridžinsku umjetnost, koja nam je služila kao temelj za radionicu nakon stručnog vodstva.

Nakon stručnog vodstva i naš uvod u samu temu Aboridžina, učenicima je predstavljena tema radionice. Svatko od njih dobio je komad papira, te su na raspolaganju imali četiri boje: bijelu, crnu, žutu i crvenu. Njihov zadatak bio je tehnikom Aboridžina (točkanjem pomoću štapića za uši) ispuniti cijeli papir tako da nacrtaju što za njih predstavlja jednakost.

Tema radionice bile su školske uniforme – da ili ne. Kako bi što bolje uveli učenike u temu radionice, provedeni su kroz postav Hrvatskog školskog muzeja, s naglaskom na uniforme. Već pri prvim koracima, vidljive su bile emocije, promjene izraza lica, postav tijela kad su uvidjeli jasne razlike između žena i muškaraca, prikazane na fotografijama, kroz priču ravnateljice dr.sc. Štefke Batinić.

Debata je mogla započeti. Neki učenici našli su se u poprilično nezgodnoj situaciji – primorani su braniti mišljenje koje osobno nisu zastupali radi potrebe debate. Zanimljivo kako nas život zna zavesti, zar ne? Ali, poput odraslih i zrelih ljudi, vlastitog mišljenja, uspješno su argumentirali suprotnom timu.

Petnaestoro gimnazijalaca u Muzeju grada Zagreba dočekala je muzejska pedagoginja Vesna Leiner. Pošto im je predstavila realizirane projekte za osobe s invaliditetom, učenici su dobili poveze za oči. Tijekom posebnog vodstva kroz stalni postav oprezno su se kretali prostorom uz tuđu pomoć, a izloške su mogli „vidjeti“ isključivo dodirom. Tek nakon završenog vodstva skinuli su poveze. Za njih je to bio nesvakidašnji doživljaj stvarnosti. Komentirali su da su bili preplašeni, nesigurni, naglasili su posebno osjećaj ovisnosti o tuđoj pomoći.

Nakon posjeta Muzeju grada Zagreba, sljedeći je na redu bio Tiflološki muzej. U prostoru muzeja učenici su imali prilike prepoznati probleme slijepih i slabovidnih učenika, kojima materijali za učenje na Brailleovom pismu često nisu dostupni u školama. U stalnom postavu, kroz kojeg smo ih same vodile, učenici su se upoznali s povijesti razvoja pisma za slijepe, kao i ranim tehnološkim rješenjima koja su doprinijela usavršavanju pisma.

Nakon vodstva, uslijedila je radionica. Podijeljeni u dvije grupe, učenike jedne grupe pokušalo se potaknuti da na što maštovitiji način opišu likove na slikama učenicima druge grupe. Sam cilj te radionice bio je shvatiti koliko je zahtjevno objasniti slabovidnoj osobi objekt koji ona nikad nije imala prilike vidjeti.

Posljednja stanica na našem putovanju kroz muzeje bila je u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Kustos Ozren Domiter proveo nas je kroz dio stalnog postava rimske umjetnosti gdje smo se dotaknuli teme rimske religije kao najtolerantnije religije u povijesti. Zatim nas je dr.sc. Ivan Radman-Livaja proveo kroz izložbu "Miles votum solvit" kroz koju smo otkrili tajni život rimskih vojnika.

Učenike je ovoga puta čekala nova radionica u obliku okruglog stola kako bi raspravili svi zajedno i ravnopravno o temi religije i tolerancije u Rimu, ali i danas. Željele smo ih staviti u ravnopravnu poziciju da svi govore, izraze svoje mišljenje te dijele iskustva. Raspravljajući o pojmovima poput vjere, religije, tolerancije, poštivanja, učenici su se polako otvarali i iznosili vlastita mišljenja.