HAJDEMO GLUMITI!

Dijalog Dorothy i Duge

Uoge: Dorothy i Duga (Dorothy i Duga se upoznaju i razgovaraju.)

Dorothy: Hej, Dugo, muči li te neki nemir? Ne bi li htjela osvojiti svemir?

Duga: Vidi, vidi, kako si pogodila? Baš to me muči.

Dorothy: No, da bi letjela, trebaju ti krila, a za svemir treba ti raketa.

Duga: Ni krila, ni raketa, dovoljna je samo želja i već letiš kao kometa.

Dorothy: Ohoho! Ja već gorim od želje da odletim sa Zemlje!

Duga: Divno! Više ti ništa ne treba. Dovoljno je da zaželiš i već u svemir seliš.

Daj mi ruku i ponavljaj za mnom! Mi želimo … Mi želimo …

Dorothy: U svemir da se selimo!

Zajedno: Mi želimo u svemir da se selimo, mi želimo, mi želimo u svemir da se selimo ...

Duga i Dorothy: Naša je sreća od svemira veća. Od zvijezde do zvijezde naše želje jezde. Dovoljno je da zaželiš i već u svemir seliš.

Duga: Zato, dragi naši čitatelji, jedan za drugim na Zemlju padajte i novom susretu sutra se nadajte.

Dorothy: Svoj zemaljski nemir, bacite u svemir.

Duga: Živite sretno, bez mržnje i svađa, čuvajte planetu, jer bili ste ondje gdje svjetlost se rađa.

Napisale učiteljice: J. Matekalo, T. Štević

I najmanji je cvijet potreban svijetu

Bok, ja sam mali cvijet i ispričat ću vam priče svojih prijatelja.

Moj prvi prijatelj se zove tulipan. Živi u vrtu jedne mlade obitelji. Za njega se brine najmlađa sestra. Zalijeva ga, čupa korov oko njega, divi se njegovoj ljepoti i uživa u njoj. Moj drugi prijatelj je visibaba. Živi u šumi. Ljudi mu se dive, ali ne smiju ga brati. Kada se on pojavi znači da uskoro stiže proljeće. Moj treći prijatelj je maćuhica. Živi na balkonu jedne stare bake u ukrasnoj teglici. Baka ju redovito zalijeva. Cvijeće joj čini život ljepšim.

Čak i najmanji cvijet je potreban svijetu zato što nam cvijeće daje kisik, usrećuje nas i navješćuje godišnja doba. Petra Marić, 3.a

I najmanji cvijet je potreban svijetu

Stiglo je proljeće. Na jednoj velikoj livadi malo dalje od sveg ostalog cvijeća, stajao je prelijepi crveni cvijet.

Bio je tužan što je sam i daleko od svih. Onda je na njega sletjela pčela i

rekla mu da od njega dobiva fini i zdravi med. Bilo mu je malo lakše.

Onda je naišla djevojčica i jako mu se divila. Željela ga je ubrati i pokloniti ga svojoj majci. Onda se osjećao jako poseban i važan.

Petra Rašić, 3.a

I najmanji je cvijet potreban svijetu

Jednog dana sam saznao u razgovoru s tatom kako je i najmanji cvijet potreban svijetu.

Pričao mi je kako je bilo dok je radio u dalekom Sibiru. Tako mi je rekao kako za vrijeme kratkog sibirskog ljeta se snijeg otopi i kako se pojavi trava. Tamo nema drveća kao ovdje kod nas jer u polarnim krajevima drveće ne raste, samo trava prije nego što se zaledi. Rekao mi je kako je tako za vrijeme ljeta izrastao jedan prelijepi cvijet pokraj puta kojim su svaki dan odlazili na posao. Cvijet je bio pravo čudo. Izrastao je tamo gdje ništa ne raste. Na jednom malom uzvišenju okružen vodom i to otpadnom vodom iz kanalizacije koja se nije pročišćavala. Tamo je tako stajao cijelo ljeto i svi su u njega gledali kada su prolazili tim putem na posao. Izgledalo je da je to jedini cvijet koji je izrastao daleko 1000 kilometara od svih. Kada je nakon mjesec dana uvenio i nestao svi su se osjećali pomalo tužno kao da su izgubili nekog dragog prijatelja jer su znali da dolazi duga i hladna zima s polarnim noćima kada neće više vidjeti sunca i dana 6 mjeseci. Neće vidjeti ništa osim snijega, leda i polarne svjetlosti.

Tada sam shvatio kako je najmanji cvijet potreban svijetu da nam uljepša život i da nas upozori kako prirodu ne možemo savladati već joj se moramo prilagoditi i moramo je poštivati.

Leonardo Rugle, 3.A