Iz učeničkih pera, kistova i mudrih glavica

Dobro došli na virtualnu izložbu učeničkih radova!

Na ovoj stanici dočekuju vas riječ do riječi, stih do stiha, slovo do slova, boja do boje, srce do srca, snovi do snova... Pročitajte i pogledajte literarne i likovne uratke naših učenika koji su svoje trenutne osjećaje i misli vješto prenijeli na papir.

P.S. Ova rubrika odraz je učeničkog i učiteljskog rada i suradnje na daljinu u doba pandemije COVID - 19. Pišite, slikajte, sanjajte, budite kreativni i pratite nas i dalje!Učenici i njihovi roditelji pristali su na objavljivanje radova na ovoj stranici.

Djetinjstvo je čudesno doba kada mašta prelazi granice!

LITERARCI NA DJELU!

IZ PERSPEKTIVE VELIKIH I ONIH MALO MANJIH...


Teo Funarić, 7.b

Potočić

Zovem se Potočić. U predivnoj zelenoj šumi počinje moj dom. Moj dom je u neprestanom pokretu jer jako volim putovati. Dok putujem obožavam pjevati. Prolazim kroz šumu punu šarenog cvijeća. Oko mene se čuje pjev ptica. Dolazim na livadu obasjanu suncem. Oko mene lete razni kukci i šareni leptiri. Jako volim kad dođem do kamenčića jer tada mogu praviti skokove. I napokon dolazim do plavog mostića. Tu susrećem prijatelja koji se zove Rijeka. Sada zajedno krećemo na nezaboravno dugo putovanje.

Lana Mihić, 3.a

Ja sam potočić

Ja sam mali potočić. Od svog izvora želim stići do velike rijeke. Išao sam ravno poljem, ali to mi je bilo dosadno. Odlučio sam malo skrenuti. Ugledao sam planine i shvatio da sam se izgubio. Postao sam bara. Oko mene su skakutale žabe i bilo je puno lopoča.

Andrej Jozanović, 3.a

Potočić Leonardo

Da sam mali potočić volio bih se svaki dan probuditi u svome planinskom izvoru, bistar i čist. Nakon toga bih putovao prema svome ušću kroz planinski kraj zajedno sa pastrvama koje bi me pratile. Volio bih prolaziti kroz lijep i brdovit krajolik i onda ponirati kao rječica ponornica u brdo gdje bi mi se pridružile moje prijateljice, druge male rječice ponornice. Zajedno bismo postali velika i moćna rijeka koja izlazi na površinu i pada, poput velikog moćnog slapa od 200 metara, u jedno veliko jezero s branom. Tamo će se moja moć i snaga koristiti za proizvodnju struje u hidroelektrani i tako ću dati puno snage i energije za osvjetljavanje cijelog svijeta. Tada ću se osjećati sretno kao kada mi moja učiteljica u školi da peticu iz hrvatskog jezika.

Leonardo Rugle, 3. a

Uskrsne i proljetne radosti

U S K R S

Meni je ovaj Uskrs najgori jer ne mogu ići van i biti s prijateljima. Osjećam se loše jer mi nedostaje škola i prijatelji. Ovaj Uskrs ne možemo ići posvetiti jelo i ne može se ići na misu. Za mene Uskrs znači blagdan kada je Isus uskrsnuo i okupio obitelji. Ja Uskrs slavim s obitelji i prijateljima.

Patrik Čečavac, 3.a

Noa Nađ, 3.c

Matej Kolomejac, 2.a

USKRS U MOJOJ OBITELJI

Moja obitelj za Uskrs pravi kolače, boja pisanice, sređuje i uređuje kuću i ide u crkvu. Na Uskrs se cijela obitelj probudi zajedno. Pored našega gnijezda vidimo poklone, ali pokloni nisu bitni jer će nam biti lijepo. Idemo dalje. Spremili smo se za doručak. Doručak je predivan. A ja se za doručak veselim tuckanju jajima. Doručak je gotov. Mi se ostatak dana igramo. I došao je ručak. Poslije ručka imamo desert, a to su kolači i čokoladna jaja. Poslije ručka idemo baki. Čestitamo baki Uskrs. Ako je lijepo vrijeme igramo se i budemo vani i tuckamo se i kod bake jajima. Vraćamo se kući i svi smo zajedno. Večeramo i opet se tuckamo jajima. Poslije večere idemo spavati. Za kraj, za mene je Uskrs avantura. Za mene je pouka Uskrsa: USKRS JE NAJLJEPŠI S OBITELJI.

Nika Raguž, 3.a

Noa Banda, 2.a

Uskrs u mojoj obitelji

Uskrs slavim sa svojom obitelji. Svake godine smislimo drugačiji način bojanja pisanica. Prošle godine smo pisanice bojali sa vinom (pisanice su bliještale poput kristala), a ove godine bojamo s rižom.

Idemo na blagoslov jela.Nakon jela beremo travu i cvijeće za gnijezdo, jer će doći uskrsni zec. Na Uskrs doručkujemo blagoslovljeno jelo i idemo na misu. Poslije mise idemo baki na ručak. Ove godine ne možemo ići na misu, na blagoslov jela, u posjet bakama i djedovima. Zbog toga sam jako, jako tužan. Uskrs je najveći blagdan.

Božidar Grgetić, 3. a


Nestašni ožujak

Sunce nas grije,

veselo se smije!

Visibaba mala,

zvoniti je stala.

Proljeće se budi,

veseli su ljudi.

Ožujak je stigao,

na noge nas digao!

Antonio Čorak, 2.a

Iva Crnković, 2.a

Luka Patković, 3.c

Uskrs u mojoj obitelji

Uskrs je najveći kršćanski blagdan. Na taj dan slavimo uskrsnuće Isusa Krista koji je pobijedio smrt. U mojoj obitelji uskrsno jutro započinje svečanim doručkom posvećene hrane. Za duručak najčešće imamo: kuhanu šunku i jaja, svježi sir, vrhnje, mladi luk, rotkvicu, hren i domaću pogaču. Poslije doručka idemo na svečanu misu. Nakon mise idemo baki i djedu na ručak. Tamo dođu moj ujak, ujna, sestrična i bratić. Baka nam uvijek pripremi obilan ručak te jako puno ukusnih kolača. Poslije ručka slijedi ono najzanimljivije, tucanje pisanicama. To mi je najdraži dio jer se svi puno smijemo. Zbog trenutne situacije s koronavirusom ovaj Uskrs će biti malo drugačiji. Nećemo nositi hranu na blagoslov u crkvu, a ne možemo ići ni na misu. Osjećam se malo tužno zbog svega toga jer će sve biti nekako drugačije. Ovaj Uskrs ću provesti u krugu samo svoje obitelji. Potrudit ćemo se da sve bude kao i obično. Hranu ćemo sami blagosloviti svetom vodom i molitvom, a misu ćemo gledati na televiziji. Nadam se da će do sljedećeg Uskrsa sve biti kao i prije.

Lana Mihić, 3.a


Uskrs u mojoj obitelji

Za moju obitelj Uskrs je veliki i najljepši blagdan. Pripremamo se tako da u petak svi postimo, u subotu mama, seka i ja bojamo jaja. Mama posprema stan,tata kuha šunku i pripremaju hranu za posvećenje i nedjeljni ručak. Onda dida i ja nosimo košaricu da ju svećenik posveti. U nedjelju doručkujemo i idemo na misu. Poslije mise nam dolazi uža obitelj na ručak. Ove godine tako neće biti i jako sam tužna zbog toga. Zato ostanimo doma i ostanimo zdravi!

Petra Rašić, 3.a

Proljeće u mom mjestu

Danas ću pisati o proljeću. O jednom vrlo neobičnom proljeću, jer pada snijeg i sja sunce u isto vrijeme. Proljeće je stiglo u naš kraj. Livade su se obojale u zelenu boju. Žuti narcisi su otvorili svoje cvjetiće, voćka pod prozor je počela cvjetati, a sunce je veselo sijalo. Onda je sve pokrio snijeg. Sunce je ipak pobijedilo i otopilo bijeli snježni pokrivač. Šareni cvjetići su ponovno veselo podigli svoje glave. Ja sam to sve tužno promatrao sa svoga prozora. Zločesti virus nas je zatvorio u kuću. Nedostaje mi jako moja škola i prijatelji. Nadam se da će veselo sunce brzo pobijediti virus i da ću opet moći slobodno i veselo trčati po zelenoj livadi, koju sada gledam kroz prozor svoje sobe.

Leon Seili, 3.c

Vita Pavlić, 3.a

Igrajmo se!

video-f43883b9ed62de360237c083fe01086c-V.mp4

Marko Opačak, PO

Proljeće 2020.

Nakon bijelog snijega i hladne kiše

čak se ni žarko sunce ne skriva više.

Zemlja što snijegom prekrivena bijaše

opet punim plućima diše.

Grane se njišu na lakom vjetru,

divan miris širi se po svijetu.

Boja pregršt na svakom cvijetu,

nove radosti, svi se vesele ljetu.

No nitko ovu ljepotu doživjeti neće,

nažalost svijet nema sreće.

U sigurnosti doma moramo ostati svi,

proljeće ćemo samo kroz prozor vidjeti.

Lara Vrlazić, 7.e


Proljeće

Prvi je dan proljeća

Rode su se vratile

Osjeća se miris cvijeća

Ljubičice se ljuljaju na vjetru

Evo nam i lijepih leptira

Ćiro uređuje svoj vrt

Evo nam iščekivano proljeće!

Melisa Jovanović, 5.e


Proljetni bal

Nalazio sam se u brodskoj Tvrđavi kada sam začuo glasove i tiha došaptavanja. Siđem s bicikla i radoznalo počnem osluškivati.

„STIGAO SAM!!!!“ vikalo je proljeće na sav glas.

U livadi punoj proljetnog cvijeća začuh govor.

„Zijeev !!“ glasno se protezao žuti maslačak ne bi li privukao pažnju.

„Molim vas, stavite list na usta“, kaže mu uglađena visibaba ,

„nije lijepo zijevati u društvu.“

Maslačak se osvrne. Oko njega livada puna maslačaka, tratinčica i ostalog livadnog cvijeća.

„Ispričavam se, gospodično visibabo“ ,sramežljivo će maslačak, “htio bi vas nešto pitati.“

Visibaba se zarumeni i reče: „Pitajte.“

„KHM!“ pročisti grlo maslačak, udahne pa upita:

„Biste li pošli sa mnom na Proljetni bal kod starog hrasta?“

„Naravno, sa zadovoljstvom!“ reče visibaba.

Razgovor su zajedno sa mnom slušale tratinčice u blizini i došaptavale se: „Ljubav je u zraku!“

Marko Pezer, 5.d


Kada bih se sutra vratila u školu

Kada bih se sutra vratila u školu, sve bi napokon bilo normalno. Bila bih najsretnija djevojčica na svijetu. Moji prijatelji iz razreda, nastavnici i ja, gledali bismo filmove, igrali društvene igre i učili. Moj prvi dan nakon nastave na daljinu završio bi kao i svaki drugi, samo bez zadaće. Najviše od svega željela bih da se otvore škole. Bez škole se ne može puno naučiti. Željela bih se vratiti jer je ovako teško, a nastava na daljinu mi baš i ne pomaže. Jako mi nedostaju prijatelji i nastavnici.

Larisa Stanković, 6.d

Kada bih se sutra vratio u školu

Zovem se Ivan Matković. Učenik sam 6.c Osnovne škole Hugo Badalić.Kao i svi učenici u Hrvatskoj, a možda i u svijetu, učenik sam škole na daljinu.

U početku mi je ta promjena bila zanimljiva. Međutim, kako vrijeme odmiče, shvaćam da je puno lakše pratiti redovnu nastavu. Nastavnici mi u školi pomognu pri usvajanju novog gradiva. Ovako mi treba puno više vremena i truda da obavim sve zadatke. Kada bih se sutra vratio u školu, svoje bih obveze s lakoćom prihvatio jer sam postao svjestan prednosti redovne nastave. Povratak u školske klupe značio bi i ponovni susret s mojim školskim prijateljima koji mi jako nedostaju.

Ivan Matković, 6.c

Petra Marić, 3.a

Moja teta

Ja imam najbolju i najljepšu tetu na svijetu. Teta je kao dobra vila iz bajke. Divna je, sve zna i uvijek me razumije. Ona je duhovita i zabavna. Uvijek je vedra i nasmijana. Jako sam sretan što je imam. Divno je imati tetu koja te uči čarobnim riječima: hvala i oprosti. Obožava se slikati s nama i imamo hrpu slika na kojima me drži čvrsto i smije se baš najslađe. Ja sam zlato, malo pile i duša tetina. Jako je volim i uvijek je puna fora. Ponaša se kao malo dijete i igra se samnom. Ponekad mislim da nikad neće odrasti. Ona je neponovljiva!

Andrej Jozanović, 3.a


Kad bismo se mogli vratiti... U škole, u prošlost...

Kako poštivati UPUTE ZA SAMOIZOLACIJU?

Trebam biti iskrena i priznati da su mi prva razmišljanja o opasnoj bolesti bila vezana uz činjenicu da nema škole. Ja volim učiti, volim knjige i volim svoje školske prijatelje, ali se ipak veselim kada nastave nema.

Nakon nekoliko dana, stvari su se promijenile. Moja mama je zdravstvena djelatnica i ozbiljno je shvatila situaciju. Zabrinula me kada sam vidjela njezine postupke. Prije ulaska u kuću, kada se vraća iz bolnice gdje radi, mama ostavlja cipele ispred vanjskih vrata i pri ulasku u kuću iz čiste vrećice uzima odjeću i presvlači se. Odjeću u kojoj je radila odmah stavlja na pranje i odlazi čistiti cipele ispred vanjskih vrata. Njezini postupci su me uozbiljili. Zaboravila sam na svoju ljutnju zbog prijateljice koja ne može doći u posjet. Zaboravila sam na vožnju biciklom i šetnje uz Savu. U glavi su mi ostale samo tatine riječi koje je rekao mojoj sestri i meni: „Morate shvatiti da je ovo nepoznat virus za koji ne postoji cjepivo. Po riječima stručnjaka nije jako opasan za mlade ljude. No, ne zaboravite, vaša baka je jako bolesna, a prabaka ima puno godina. Mislite na to da želimo još dugo zajedno slaviti sve sretne događaje u našoj obitelji. Djevojke budite odgovorne.“

Moj tata uvijek zna reći prave riječi. Moja mama uvijek radi pravilne stvari. Ja ću uvijek biti oprezna, odgovorna i postupati po pravilima koja će štititi moju obitelj, sve ljude i mene.

Katarina Bukovac, 8.b.


Djeca su radost svijeta!

Katja Čuljak, 3.b

Marko Kasipović, 3.b

Putovanje u Dubai

Dubai se nalazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Površina mu je 4.114 kilometara kvadratnih, ima oko 2.106.177 stanovnika. Prije su se ljudi bavili ribolovom a pronalaskom nafte na tom području počeli su se baviti prodajom nafte. Volio bi tamo otputovati i biti u hotelu Burj Al Arab. Volio bih vidjeti deve i jahati ih, posjetiti kuma, vidjeti hotele i nebodere. Volio bih u moru plivati, roniti i vidjeti morske životinje. Nadam se da će brzo proći virus pa mi se želja ostvari da odem u Dubai.

Božidar Grgetić, 3. a


Što je to SAMOIZOLACIJA?

Do prije neki dan nisam niti čuo za riječ samoizolacija, niti samo znao što to uopće znači. Kako za sve postoji prvi put, tako sam i ja na teži način morao saznati što to točno znači.

Samoizolacija, sama riječ kaže, izolacija od nečega ili nekoga. Ne čini se strašno, ali kada se čovjek zamisli, samoizolacija je zapravo doista teška. Znate kako svi maštamo o tome da nam je barem tjedan dana odmora od svega: škole, televizije, posla, prijatelja, izlazaka ... Često se želimo samo baciti na krevet i ne raditi ništa. Evo, ja sada imam priliku ,,ne raditi ništa" i ovo nije onako privlačno kako se činilo prije samoizolacije. Najgore od svega je što je, posebno nama tinejdžerima, sve što je zabranjeno još veći izazov. Žarko želim upravo sada izaći van s društvom i odigrati utakmicu nogometa. Evo, baš sada!

No, svjestan sam da samoizolacija ima jače značenje upravo sada. Znam da je u ovoj situaciji s koronavirusom trenutno najpametnije sjediti u kući, slušati školu na daljinu, zabavljati se uz televiziju ili playstation, iako znam da to dugoročno nije pametno, ali trenutno je to najbolje rješenje za sve nas. Pozdrav svima i ostanite doma!

Luka Sadiković, 8.b

Djetinjstvo je najljepše doba!

Moj djed

Moj djed se zove Duško. On je super djed i zato ga jako volim. Kad je bio mali bio je pravi vragolan. Jednoga dana je nestao. Majka ga je tražila po cijelom gradu. Jako se uplašila. Zamislite gdje je bio?! Otišao je pješice svojoj teti u Ježevik koja je udaljena petnaest kilometara od njegove kuće. Kada su ga ugledali, teta i tetak su se iznenadili. Pitali su ga što se dogodilo, a on je rekao da ga je mama poslala k njima po malo kruha. Tetak je upregnu konje, povezao je moga djeda i vratio ga kući. Bila bi to prava avantura za jednog petogodišnjaka, da ga majka nije dočekala sa šibom u ruci.

Diva Herceg, 3.b

Djedova misija

Kada je moj djed bio mali otišao je sa svojim tatom na pecanje na rijeku Dravu. Ponijeli su štapove za pecanje. Njihova misija je bila naučiti moga djeda pecati. U početku je to bila nemoguća misija. Njegov tata, moj pradjed, pokazivao je djedu kako se peca. Djed je pokušavao, ali je puno toga pošlo po zlu. Riba se bacala na sve strane. Probao je opet, ali mu je ispala, i tako opet i opet ... Dugo je pokušavao, no tada se dogodilo čudo. Napokon je uspio. Bio je presretan. Pjevao je i skakao od sreće. Kada su upecali dovoljno ribe, odnijeli su je kući. Djedova majka,moja prabaka bila je vrlo ponosna na svoga sina i cijeloga ga je izljubila. Na kraju je riba završila na tanjurima kao slasno jelo, a djedova nemoguća misija postala je moguća.

Tena Leda Štević, 3.b

Mihael Blatančić, 3.b

Ljubo Petričević, 3.b

Lana Mihić, 3.a

Svašta u mojoj pametnoj glavici!

video-04576009f1d19c38da87adafa8292f9e-V.mp4

Intervju, molim!


Marko Opačak, PO

Sindi Mitrović, 4.d

Mia Dokić, 4.d

Iz Teine kuharske radionice

20200423_180229.mp4

Tea Odobašić, PO

Proljeće u mom zavičaju nije kao nekada

Ove godine proljeće nije kakvo je nekada bilo. Počelo je istoga datuma kao i svake godine, ali puno toga nije isto. Ove godine proljeće je donijelo vesele sunčeve zrake koje su probudile prirodu. Vjesnici proljeća su uljepšali dvorišta, livade i šume. trave se zazelenila i veselo se njiše na vjetru. Ptice veselo cvrkuću. Žuti maslačci proviruju kroz visoke trave, u prirodi je sve isto, ali mi nismo isti. Netko je poremetio naš ritam života. U naše gradove i živote stigao je korona virus i više ništa nije kao prije. Ulice su puste, škole su zatvorene ... Umjesto školskog zvona stalno nam odzvanjaju riječi: "OSTANI U KUĆI! OSTANI DOMA!" U parkovima i na igralištima više nema dječjeg smijeha, veselih krikova niti ubrzanih dječjih koraka. Školske ploče zamijenili su televizori, tableti i mobiteli. Živimo život na daljinu, družimo se s prijateljima na daljinu. Naši bicikli, role i lopte u garažama čekaju neke bolje dane. Jedva čekam da sve ovo prođe i da sve bude kao prije. Dosadio mi je učiti bez svoje učiteljice i mojih prijatelja. Dosadilo mi je gledati vijesti i zabrinute ljude koji samo pričaju o brojkama i nekim čudnim stvarima. Dosadilo mi je igrati se samoj.

Matea Jozić, 3.c

Snovi o Veneciji

Venecija je grad u Italiji. Jako bih volio posjetiti taj grad. Tamo ima puno kanala i malih mostova, a ljudi ne koriste automobile nego se voze u brodovima i posebnim čamcima koji se nazivaju gondole. U Veneciju bi volio otići za vrijeme karnevala. Tamo dolaze ljudi iz cijeloga svijeta i uživaju u veličanstvenom karnevalu na Trgu Svetog Marka. Osim zabave u Veneciji bih volio posjetiti i neke građevine kao što je Duždeva palača. Ovaj grad je za mene poseban i čaroban i nadam se da ću ga posjetiti.

Matija Matanić, 3.a

Moje putovanje

Ponekad razmišljam o putovanjima na daleka i zanimljiva mjesta u svijetu koja bih volio posjetiti. Tako je i ovih dana dok sam sam kod kuće kada nema škole zbog pandemije korona virusa. Jedno takvo putovanje je bilo moje putovanje u Ujedinjene Arapske Emirate u Dubai i Abu Dhabi.

Na taj daleki put može se ići samo zrakoplovom. Let traje otprilike 5 sati od Zagreba do Međunarodne zračne luke u Dubaiu. Tamo treba vodič da bi se snašlo na tako velikom prostoru punom ljudi iz cijeloga svijeta. U samom Dubaiu se vozimo u klimatiziranim autima jer je u ljetu vanjska temperatura +45°C. To je pustinjska zemlja gdje se usred pijeska izgradio veličanstveni grad Dubai. Ogroman grad s više milijuna stanovnika u kojemu se nalaze veličanstvene građevine koje su pravo svjetsko čudo. Među njima se posebno ističe hotel Buraj Al Arab koji je izgrađen na obali Perzijskog zaljeva u obliku jedra na barci. Svojom ljepotom ističe se i poluotok u obliku palme, a nad cijelim gradom se izdiže toranj Buraj Kalif. To je najviši toranj na svijetu 828 m visok i ima 163 kata. U gradu se od mnogih čuda nalazi i trgovački centar Moll of Emirates ski Dubai koji je najveći trgovački centar na svijetu izvan Amerike i u kojemu se nalazi skijalište sa umjetnim snijegom. U Dubaiu se nalazi veliki zoološki vrt kao i vodeni park s delfinima. Abu Dhabi je drugi veliki i lijepi grad u toj državi koji je još ljepši sa svojim hotelima i građevinama izgrađenim u arapskom stilu. Tamo se isto nalazi veliki i lijepi zoološki vrt. Uz sve to može se otići u pustinju na izlet gdje se može jahati na devama kojih ima puno u tom dijelu svijeta. Tamo ima još mnogo čuda koja se mogu pogledati i treba dosta vremena da se to učini.

Ja sam jedan od sretnika kojemu se vlastiti san i želja za putovanjem u daleke i nepoznate krajeve i ostvarila. To je bilo kada sam s mamom prije 3 godine otišao u posjet ujaku Michelu koji sa svojom porodicom živi u Dubaiu. To je bila jedna nezaboravna avantura i putovanje za koje me vežu brojne lijepe uspomene.

Leonardo Rugle, 3.a

Putovanje u Dubai

Dubai se nalazi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Površina mu je 4.114 kilometara kvadratnih, ima oko 2.106.177 stanovnika. Prije su se ljudi bavili ribolovom, a pronalaskom nafte na tom području počeli su se baviti prodajom nafte. Volio bi tamo otputovati i biti u hotelu Burj Al Arab. Volio bih vidjeti deve i jahati ih, posjetiti kuma, vidjeti hotele i nebodere. Volio bih u moru plivati, roniti i vidjeti morske životinje. Nadam se da će brzo proći virus pa mi se želja ostvari da odem u Dubai.

Božidar Grgetić, 3. a

PUTOVANJE U RIM

Ja bih jako voljela ići u Rim. U Rimu ima puno starih crkvi i starih trgova, a najpoznatiji spomenik je Koloseum. Unutar grada Rima nalazi se mala država Vatikan u kojoj je sjedište Pape. Voljela bih posjetiti i baziliku Svetog Petra. Rim se naziva vječnim gradom i zato bih ga željela posjetiti.

Vita Pavlić, 3.a

Želim otputovati u...

Ja jako volim ići na more. S mamom i tatom sam bila u puno mjesta. Ove godine bih htjela otići u Split. Prijatelji su mi pričali o Splitu, ali ja nisam nikad bila. Split je najveći grad u Dalmaciji. Dalmatinci kažu da je najljepši grad u svijetu. Split ima jako lijepih plaža i veliku luku gdje uplovljava puno brodova. Na Bačvicama želim igrati picigin, a s brodom otići na Brač. Mislim da bi se tamo jako lijepo proveli i uživali u morskim specijalitetima koje jako volim.

Petra Rašić, 3.a


Ema Matić, 2.a

Moja mama

Moja mama se zove Darija. Ima 38 godina. Ona voli kada sam poslušan. Najbolje kuha bolonjez. Najdraža joj je boja ljubičasta. Smije se kada vidi Facebook foru. Moja mama i ja volimo učiti španjolski. Jako se razveseli kada čitam. Moja mama uvijek kaže: "Budi poslušan!" Volim kada ona bude sretna!

Roko Marinović, 3.c

Petra Marić, 3.a

Lana Mihić, 3.a

Kako su vlakovi izgledali u prošlosti

Davno prije u prošlosti vlakovi su se razlikovali od današnjih, modernih vlakova. Najveća razlika je bila u lokomotivi koja vuče vagone.

Lokomotiva je bila na parni pogoni i zvala se parnjača. Izgledala je čudno sa velikim parnim kotlom na prednjoj strani i dimnjakom kroz koji je izlazio gusti, sivi dim iz ložišta. Iza njega se nalazila kabina u kojoj su bili strojovođa i ložač koji je ubacivao ugljen iz spremišta na zadnjem kraju lokomotive u kotao da bi se lokomotiva mogla kretati i vući vagone. To je sve bilo jako bučno i jako se dimilo. Takve lokomotive možemo vidjeti u kaubojskim filmovima.

Leonardo Rugle, 3.a


Prijateljstvo

Za mene je prijateljstvo jako važno. To je kao Sunce što te grije. Prijateljstvo je ljubav, zagrljaj, ljepota i pažnja. Kada imaš prijatelja imaš s kim podijeliti desert kao naprimjer kolač, sladoled ili čokoladu. Imaš kome reći oprosti i hvala. Prijateljstvo je ruka koja te gura naprijed i moraš ga čuvati od crnih oblaka. Ako imaš prave prijatelje to je jako lijepo i trebaš osjećati zahvalnost.

Matija Matanić, 3.a


Najdraža riječ

Ova priča je o mojoj miloj seki. Ona je prekrasno i dražesno malo biće.

Lijepa je kao najljepši nježni cvijet. Iako je pomalo luckasta, volim njene simpatične nestašluke. Ona je moja sjajna zvijezda, slatka kao med. Divno je imati mlađu seku, koju ću učiti čarobnim riječima poput izvoli i hvala. Volim s njom ići u lagane i ugodne šetnje koje su pune smijeha.

Naša ljubav je neograničena i uvijek ću biti uz svoju seku jer je volim.

Patrik Čečavac, 3.a

NAJDRAŽA RIJEČ

Život čine malene stvari i veliki ljudi. Lijepe riječi griju svakog čovjeka. Kad sam bila malena bila sam jako simpatična. Moja prva riječ je bila mama. Ona je predivna i brižna osoba. Jako je nježna i pažljiva prema svima. Mama me uvijek uči da u životu treba biti dobar i pošten, da treba koristiti čarobne riječi: hvala, molim, izvoli i oprosti. Veliki i dragi ljudi za mene u mom životu su moja obitelj, a moja najdraža riječ je: VOLIM TE.

Lana Mihić, 3.a

Nezaboravna riječ

Svaki sunčani dan izaziva u meni osjećaj ugode i profinjenosti.Toplo Sunce ujutro osvježava dan. Izlazi polagano dižući se iznad polja i ravnica i obasjava cijeli dan. Lagano se podiže nad našim glavama i postaje sve toplije i svjetlije. U podne je već jako vruće i njena svjetlost je toliko sjajna da mi trebaju sunčane naočale. Poslije podne Sunce se kreće prema zapadu i dan postaje veseo i ugodan. Ja sam sretan jer sam već napisao zadaću i izlazim van igrati se sa svojim dragim prijateljima. Igra prolazi u veselju i zabavi ispunjena smijehom i srećom. Na kraju dana Sunce polako zalazi, a ja se pomalo žalostan rastajem od svojih prijatelja i odlazim kući gdje me čekaju tata i mama sa svojim slatkim, dražesnim, nasmiješenim i veselim licima.

Kad se vratim kući nakon jednog vedrog i ugodno provedenog sunčanog dana osjećam se sretno i zadovoljno, a sjećanje na taj dan je NEOPISIVO.

Leonardo Rugle, 3.a


Antea Anić, 3.c

Mihael Matković, 3.c

Noa Nađ, 3.c

Roko Marinović, 3.c

Sindi Mitrović, 4.d

IZ LIKOVNOG ATELJEA ...

Virtualni likovni pano učenika razredne nastave

OŠ Hugo Badalić

Virtualni likovni pano učenika predmetne nastave

OŠ Hugo Badalić

Draga djeco, želimo vam sreću cijeloga svijeta!