Nepoznato o poznatom

1. Na što pomislite kada čujete riječ – kemija?

Na sve. Odmah se sjetim Justusa Liebig koji je nekad davno rekao – sve je kemija. Na dizajn, na maštu, na igru… Nema toga na što možeš pomisliti, a da u tome nema kemije.

2. Koju ste srednju školu završili?

Opću gimnaziju u Velikoj Gorici.

3. Koji ste fakultet završili?

Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer kemija.

4. Kako ste se odlučili za studiranje kemije?

Moje profesorice iz kemije su ostavile na mene velik dojam i zaista sam zavoljela kemiju.

5. Koje su loše, a koje dobre strane učiteljskog zanimanja?

Ja vidim samo dobre strane, loših za sada nema. Zato jesam ovdje gdje jesam i zaista uživam u svom poslu. Svi vaši osmijesi su meni dobre strane.

6. Jeste li radili negdje drugdje prije nego što ste dobili posao u našoj školi?

Radila sam u Prirodoslovnoj gimnaziji Vladimira Preloga u Zagrebu i u OŠ Siget. Radila sam i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kemijskom odsjeku kao asistent. Tamo sam i doktorirala. Za to vrijeme bila sam i 6 mjeseci u Južnoj Africi na University of the free state gdje sam isto radila u nastavi, ali i u znanosti. Prije povratka u Hrvatsku provela sam još godinu i pol u Frankfurtu na Buhman Institute of moleculer life sciences. Sada po prvi puta uživam. I sretna sam.

7. Gdje ste odrasli?

U Velikoj Gorici, 150 metara od škole.

8. Što ste po horoskopu?

Ne vjerujem u horoskop pa je nevažno što sam. (opaska: profesorica Zbačnik je riba po horoskopu)

9. Koje vam je omiljeno jelo?

Ima malo stvari koje ja ne jedem. Volim sve na žlicu tako da mi je omiljeno jelo ono koje je toplo i hranjivo. Volim jesti čufte s pire krumpirom, sarmu, grah i zelje, dinstane mahune s pire krumpirom… Da me netko pita je li bi išla u Južnu Afriku jesti, bih. Nedostaju mi njihova rebrica, spare ribs. Eto, sve volim! Osim brokulica.

10. Jeste li trenirali neki sport?

Trenirala sam puno plesova i sve što ima veze s plesom. Trenirala sam dugo jazz dance i ritmiku. Bila sam zagrebačka mažoretkinja, a zatim sportska navijačica u našoj Općoj gimnaziji u Gorici. Uvijek sam bila jako brza i voljela sam trčati. Zbog toga sam jednom na tjelesnom ozlijedila nogu i morala prestati trenirati.

11. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?

Kad imam baš puno slobodnog vremena i kad mi nećakinja nije kod kuće, najradije slikam.

12. Da niste profesor, koje biste zanimanje odabrali?

Poznajući sebe sigurno bih bila turistički vodič ili, još bolje, bilo što vezano uz putovanja. Jako volim putovati i sve što uključuje interakciju s ljudima. Putopisac. Onaj koji putuje po svijetu i snima dokumentarne filmove.

13. Što vam je bitno kod učenika? Na što najviše obraćate pažnju?

Pristojnost. Sve ostalo prođe, ali pristojnost mi je najvažnija.

14. Što biste preporučili učenicima koji žele postati profesori?

Bravo! Ja vas podupirem. To je zaista jedno od najljepših i najplemenitijih zanimanja. Ali je i vrlo teško. To je prije svega zvanje, jer to moraš imati u sebi. Prvo moraš imati znanje, drugo moraš imati kočnicu. Zašto? Zato što svi mi znamo puno, puno više o nekoj temi nego što vama smijemo ispredavati. Moraš imati dar prenošenja stečenog znanja na one koji to prvi puta čuju. Bravo za sve one koji žele jednog dana postati učitelji! Imat ćete divan godišnji odmor. Bavit ćete se djecom, uživat ćete u pozdravima uz put. Svako zanimanje ima svoje pozitivne i negativne strane, ali ovdje je svaki vaš osmijeh i pogled kojih ima stotine dnevno pozitivan.

15. Koja je vaša najveća želja?

Ostvarila sam jako puno svojih želja. Zato si ne postavljam ogromne želje, nego male. Meni je želja da na svakoga od vas ostavim barem neki utisak. Nemam cilj da svi zavolite kemiju. Moja želja je da učenike potaknem na razmišljanje.

Ivan Bazilije Buhovac, Ema Hrvoić i Mia Paić, 8. f

Učenici novinarske skupine su intervjuirali dugogodišnju pedagoginju naše škole koja je nedavno otišla u mirovinu. Naravno, riječ je o gospođi Milki Dobrić koja je u našoj školi radila još od samog početka te je kao pedagog osnovne škole imala mnoge zadaće. Sudjelovala je u svim fazama odgojno-obrazovne djelatnosti, od planiranja i programiranja do vrednovanja rezultata. Surađivala je i radila s učenicima, učiteljima i roditeljima te se uvijek trudila učiniti našu školu boljom. U ovom je razgovoru s nama podijelila svoja razmišljanja i iskustva koja je stekla dugogodišnjim radom.

1. Zašto ste i kada odlučili postati pedagoginja?

Davno, davno sam znala da ću raditi s djecom, s ljudima. Valentina Mikuž, moja prva učiteljica, bila je moja inspiracija. Mnogo kasnije odlučila sam upisati Filozofski fakultet, prvotno zbog psihologije, a onda je pedagogija postala moj poziv i zvanje. Naravno da je u svemu pomogla i psihologija. U radu u školi neophodno je znanje pedagogije i psihologije.

2. Koliko dugo radite u našoj školi?

U našoj školi radim od školske 1983./1984. godine, tj. od godine kada je naša škola počela raditi.

3. Koji je najteži, a koji najljepši dio Vašeg posla?

Najteži dio posla je s djecom i odraslima proživljavati teške i ružne životne priče.

Najljepše je vidjeti razdraganu i sretnu djecu, ali i odrasle kada se problemi uspješno riješe.

4. Hoće li Vam nedostajati posao pedagoginje?

Naravno da će mi nedostajati. Gotovo 42 godine, a to nije malo, svaki sam dan radila ono što volim i da, sigurna sam da će mi jako nedostajati.

5. Koji su bili Vaši najzanimljiviji susreti s djecom?

Bilo je uistinu puno zanimljivih susreta s djecom. Teško je izdvojiti neki poseban jer toliko toga se skupilo u 42 godine. I sad vidim neka dječja lica, sjetim se nekih situacija, u licima novih đaka prepoznam lica njihovih roditelja jer toliko sam generacija „upisala" u prvi razred i bila, na neki način, njihov prvi susret sa školom.

Možda bih spomenula priču jednog dječaka i njegov čuperak kose koji mu je bio jako važan pa je zbog čuperka radio neke stvari koje nisu bile baš u skladu s pravilima ponašanja.

6. Kako Vam je bilo raditi nastavu na daljinu?

Vrlo teško. Teško je ne gledati ljude u oči, ne vidjeti reakciju djece, učitelja, roditelja. Svi smo bili u istom položaju, i učenici i učitelji. I nikome nije bilo lako.

7. Što će Vam najviše nedostajati kada odete u mirovinu?

To ću znati kad vrijeme mirovine započne. Vjerojatno najviše bezbrižni dječji smijeh, kolege, prijatelji, razgovori...

8. Što će Vam najmanje nedostajati kada odete u mirovinu?

Najmanje će mi nedostajati slušanje teških životnih priča koje su me jako rastuživale.

9. Postoje li velike razlike u ponašanju djece kada ste počeli raditi i sada kad idete u mirovinu?

Djeca su uvijek djeca. Vesela i razigrana, ali također puna svojih vlastitih briga, različitih od briga odraslih ljudi, roditelja ili učitelja.

Možda su se djeca ranije puno više igrala vani nego sada. Nije bilo toliko igara u digitalnom obliku. Djeca su se družila u prirodi, a ne na društvenim mrežama.

10. Koji su najveći problemi s kojima se djeca danas susreću?

Djeci najviše nedostaje razgovora, kako s roditeljima tako i s učiteljima. Prezaposlenost roditelja, a i žurba za ostvarenjem kurikuluma učitelja, ne ostavljaju vremena za razgovor s djecom. A djeca imaju potrebu da ih netko čuje i razumije. Da ima više razgovora, svi bi se bolje razumjeli i bolje osjećali. Nadam se da će svi uvidjeti koliko je to bitno i naći vremena za razgovor, za slušanje. Veliki problem s kojim se djeca susreću je korona. Toliko toga je promijenila u životima djece, životima svih nas. Nadam se da će ove godine ipak biti manje nastave na daljinu, manje odlazaka u izolacije, manje svega što nam je otežalo rad zadnje dvije godine, zato vam svima želim sretnu i uspješnu 2021./2022. školsku godinu.

Zahvaljujemo našoj pedagoginji na svemu što je činila za našu školu i njezine učenike svih ovih godina. Znamo da posao pedagoga nije lak i da zahtijeva mnogo strpljenja i volje, ali ona je prihvatila i izdržala izazov. Svoje zanimanje i zvanje pretvorila je u životni poziv i svima nama otvorila vrata škole, a svojim osmijehom i lijepom riječi olakšala ulazak, zato joj iskreno zahvaljujemo i želimo zdravu, zanimljivu, ugodnu i dugu mirovinu.

Ema Hrvoić i Ivan Bazilije Buhovac, 8. f