Embedded Files
S našim profesorima o svemu iz prve ruke...
Volim sport i često putujem
Volim sport i često putujem
Milan Vareško, profesor povijesti i geografije
1. Na što pomislite kada čujete riječ povijest?
Hm, na što pomislim… Na ono što se događalo u prošlosti.
2. Na što pomislite kada čujete riječ geografija?
Pomislim na svijet, planine, mora, lijepe gradove i na sve ono što se događa u svijetu.
3. Koju ste srednju školu završili?
Završio sam Opću gimnaziju u Puli.
4. Koji ste fakultet završili?
Na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu sam završio geografiju, a na Filozofskom fakultetu povijest. Nakon toga sam upisao i apsolvirao novinarstvo.
5. Kako ste se odlučili za studiranje povijesti i geografije?
Zato što mi je to zanimljivo. Geografija mi je bila prvi izbor i mrvicu draža jer sam jako volio putovati i istraživati nova prostranstva, upoznavati nove ljude i družiti se s njima. Iako mi je povijest bila drugi izbor, uvijek me zanimalo kako je bilo u prošlosti, kako su ljudi tada živjeli, s kojim su se problemima susretali, kako se sve to odvijalo nekad davno pa sve do danas. Mislim da je to svima interesantno!
6. Koje su loše, a koje dobre strane učiteljskog zanimanja?
Ima puno više dobrih nego loših strana. Najbolja je strana rad s ovako pametnom i dragom djecom kao što ste vi. Ima li veće radosti od toga?! Loše strane su to što ponekad imaš posla s pomalo neposlušnim učenicima koje moraš dovesti u red.
7. Jeste li radili negdje drugdje prije nego što ste dobili posao u našoj školi?
Da. Radio sam u gimnaziji, ekonomskoj školi, ali bilo je i nekoliko osnovnih škola u Zagrebu u kojima sam radio. Mogu reći da imam jedno dosta veliko iskustvo u tome.
8. Gdje ste odrasli?
Odrastao sam u Istri, u malom mjestu na obali mora pored Pule. Kad sam bio u srednjoj školi, mnogo sam vremena provodio u Puli.
9. Što ste po horoskopu?
Strijelac. U podznaku možda jarac.
10. Koje Vam je omiljeno jelo?
Oooo, ima ih puno! U top tri bila bi ova jela: zubatac na žaru, jastozi, škampi i školjke, blitva i razna variva.
11. Jeste li trenirali neki sport?
O da, svašta! Bavio sam se veslanjem, nogometom, košarkom i nekim borilačkim sportovima, čak i gimnastikom.
12. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Jako dobro koristim svoje slobodno vrijeme i provodim ga na razne načine. Često putujem. U posljednjih nekoliko mjeseci posjetio sam Napulj i Rim, a uskoro planiram putovanje u Španjolsku. Osim putovanja bavim se i sportskim aktivnostima: planinarenjem, trčanjem, hodanjem i nogometom. Često odlazim na razne sportske manifestacije i utakmice. Volim ići u kazalište i kino. Znači, kazalište, film i sport su mi oduvijek bile najdraže stvari.
13. Da niste profesor, koje biste zanimanje odabrali?
Da nisam profesor, treći izbor bilo mi je novinarstvo, a četvrti psihologija. Uvijek sam bio skloniji društvenim predmetima nego prirodnim.
14. Što Vam je bitno kod učenika? Na što najviše obraćate pažnju?
Na to da su vrijedni, kulturni, pristojni. To mi je najbitnije od svega.
15. Što biste preporučili učenicima koji žele postati profesori?
Najbitnije je u radu s djecom imati strpljenja i pravu mjeru. Treba znati i uživati u vremenu provedenom s djecom u školi. Ne biti namrgođen i prestrog, nego pronaći ravnotežu između strogoće i dobrote. Biti uvijek objektivan. Ne maltretirati učenike, ali i ne dopustiti da učenici maltretiraju tebe.
16. Koja je Vaša najveća želja?
Moja je najveća želja da ne bude rata, da živimo u miru i sreći, veselju, zdravlju i ljubavi. To je to!
Ivan Bazilije Buhovac, Ema Hrvoić i Mia Paić, 8. f
Da nisam profesorica, bila bih turistički vodič
Marija Zbačnik, profesorica kemije
1. Na što pomislite kada čujete riječ – kemija?
Na sve. Odmah se sjetim Justusa Liebig koji je nekad davno rekao – sve je kemija. Na dizajn, na maštu, na igru… Nema toga na što možeš pomisliti, a da u tome nema kemije.
2. Koju ste srednju školu završili?
Opću gimnaziju u Velikoj Gorici.
3. Koji ste fakultet završili?
Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer kemija.
4. Kako ste se odlučili za studiranje kemije?
Moje profesorice iz kemije su ostavile na mene velik dojam i zaista sam zavoljela kemiju.
5. Koje su loše, a koje dobre strane učiteljskog zanimanja?
Ja vidim samo dobre strane, loših za sada nema. Zato jesam ovdje gdje jesam i zaista uživam u svom poslu. Svi vaši osmijesi su meni dobre strane.
6. Jeste li radili negdje drugdje prije nego što ste dobili posao u našoj školi?
Radila sam u Prirodoslovnoj gimnaziji Vladimira Preloga u Zagrebu i u OŠ Siget. Radila sam i na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, na kemijskom odsjeku kao asistent. Tamo sam i doktorirala. Za to vrijeme bila sam i 6 mjeseci u Južnoj Africi na University of the free state gdje sam isto radila u nastavi, ali i u znanosti. Prije povratka u Hrvatsku provela sam još godinu i pol u Frankfurtu na Buhman Institute of moleculer life sciences. Sada po prvi puta uživam. I sretna sam.
7. Gdje ste odrasli?
U Velikoj Gorici, 150 metara od škole.
8. Što ste po horoskopu?
Ne vjerujem u horoskop pa je nevažno što sam. (opaska: profesorica Zbačnik je riba po horoskopu)
9. Koje vam je omiljeno jelo?
Ima malo stvari koje ja ne jedem. Volim sve na žlicu tako da mi je omiljeno jelo ono koje je toplo i hranjivo. Volim jesti čufte s pire krumpirom, sarmu, grah i zelje, dinstane mahune s pire krumpirom… Da me netko pita je li bi išla u Južnu Afriku jesti, bih. Nedostaju mi njihova rebrica, spare ribs. Eto, sve volim! Osim brokulica.
10. Jeste li trenirali neki sport?
Trenirala sam puno plesova i sve što ima veze s plesom. Trenirala sam dugo jazz dance i ritmiku. Bila sam zagrebačka mažoretkinja, a zatim sportska navijačica u našoj Općoj gimnaziji u Gorici. Uvijek sam bila jako brza i voljela sam trčati. Zbog toga sam jednom na tjelesnom ozlijedila nogu i morala prestati trenirati.
11. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Kad imam baš puno slobodnog vremena i kad mi nećakinja nije kod kuće, najradije slikam.
12. Da niste profesor, koje biste zanimanje odabrali?
Poznajući sebe sigurno bih bila turistički vodič ili, još bolje, bilo što vezano uz putovanja. Jako volim putovati i sve što uključuje interakciju s ljudima. Putopisac. Onaj koji putuje po svijetu i snima dokumentarne filmove.
13. Što vam je bitno kod učenika? Na što najviše obraćate pažnju?
Pristojnost. Sve ostalo prođe, ali pristojnost mi je najvažnija.
14. Što biste preporučili učenicima koji žele postati profesori?
Bravo! Ja vas podupirem. To je zaista jedno od najljepših i najplemenitijih zanimanja. Ali je i vrlo teško. To je prije svega zvanje, jer to moraš imati u sebi. Prvo moraš imati znanje, drugo moraš imati kočnicu. Zašto? Zato što svi mi znamo puno, puno više o nekoj temi nego što vama smijemo ispredavati. Moraš imati dar prenošenja stečenog znanja na one koji to prvi puta čuju. Bravo za sve one koji žele jednog dana postati učitelji! Imat ćete divan godišnji odmor. Bavit ćete se djecom, uživat ćete u pozdravima uz put. Svako zanimanje ima svoje pozitivne i negativne strane, ali ovdje je svaki vaš osmijeh i pogled kojih ima stotine dnevno pozitivan.
15. Koja je vaša najveća želja?
Ostvarila sam jako puno svojih želja. Zato si ne postavljam ogromne želje, nego male. Meni je želja da na svakoga od vas ostavim barem neki utisak. Nemam cilj da svi zavolite kemiju. Moja želja je da učenike potaknem na razmišljanje.
Ivan Bazilije Buhovac, Ema Hrvoić i Mia Paić, 8. f
Od kaznionice u Glini do OŠ Nikole Hribara
Ivica Kirin, profesor povijesti
1. Na što pomislite kada čujete riječ - povijest?
Na cjelokupnu prošlost čovječanstva od kamenog doba do danas.
2. Koju ste srednju školu završili?
XII. gimnaziju.
3. Koji ste fakultet završili?
Fakultet hrvatskih studija, sociologiju i povijest.
4. Kako ste se odlučili za studiranje povijesti?
Čuo sam da je povijest učiteljica života…
5. Koje su loše, a koje dobre strane učiteljskog zanimanja?
Dobra je strana to što je posao jako zanimljiv i dinamičan, a loša je strana nedostatak slobodnog vremena.
6. Jeste li radili negdje drugdje prije nego što ste dobili posao u našoj školi?
Radio sam posao inspektora za zaštitarske poslove u Ministarstvu unutarnjih poslova. Zatim u Kaznionici u Glini gdje sam obavljao stručne pedagoške poslove sa zatvorenicima, nakon čega sam predavao povijest i etiku u Srednjoj školi Topusko.
7. Gdje ste odrasli?
U centru grada Zagreba.
8. Što ste po horoskopu?
Bik (17. 5.).
9. Koje Vam je omiljeno jelo?
Volim riblja jela, a pogotovo ono što sam ulovim. Također, volim jesti gljive koje isto ponekad sam berem.
10. Jeste li trenirali neki sport?
Nisam ništa trenirao profesionalno, ali još se uvijek rekreativno bavim plivanjem, ronjenjem, bicikliranjem, veslanjem i planinarenjem.
11. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Bavim se svačime: vrtlarim, vozim kajak, ribarim, berem gljive, šećem šumama itd.
12. Da niste profesor, koje biste zanimanje odabrali?
Najvjerojatnije bih bio arheolog, a možda i pomorac.
13. Što Vam je bitno kod učenika? Na što najviše obraćate pažnju?
Drago mi je kada vidim da su učenici zainteresirani i motivirani.
14. Što biste preporučili učenicima koji žele postati profesori?
Puno učite i budite JAKO uporni.
15. Koja je Vaša najveća želja?
Najveća mi je želja da prestanu ratovi i da bude mir u svijetu.
Ante Butorac, Ida Valpotić i Laura Vugrinović, 8. e
Moja želja je da djeca shvate fiziku
Antonija Fartek, profesorica fizike
1. Na što pomislite kada čujete riječ – fizika?
Na sve oko nas.
2. Koju ste srednju školu završili?
13. gimnaziju.
3. Koji ste fakultet završili?
Prirodoslovno-matematički fakultet u Zagrebu, smjer fizika.
4. Kako ste se odlučili za studiranje fizike?
Pa, ne znam. Zato što je fizika super.
5. Koje su loše, a koje dobre strane učiteljskog zanimanja?
Loša strana je da učenici nisu baš znatiželjni, a dobra strana je što učenicima otkrivam svijet.
6. Jeste li radili negdje drugdje prije nego što ste dobili posao u našoj školi?
Radila sam u: OŠ Bartola Kašića (Zagreb), OŠ Antuna Augustinčića (Zaprešić), OŠ Bogumila Tonija (Samobor), OŠ Milana Langa (Bregana), OŠ Pokupsko (Pokupsko) i 1. srednjoj informatičkoj školi (Zagreb).
7. Gdje ste odrasli?
U zagrebačkom kvartu Prečko.
8. Što ste po horoskopu?
Strijelac (21. 12.)
9. Koje vam je omiljeno jelo?
Meksičke tortilje.
10. Jeste li trenirali neki sport?
Jesam, judo, negdje na početku osnovne škole.
11. Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Čitam, pjevam i putujem. Najbolje putovanje do sada mi je bilo kada sam išla u Rim.
12. Da niste profesor, koje biste zanimanje odabrali?
Profesor matematike. Otkad sam krenula u školu htjela sam biti profesor matematike, a onda je došla fizika pa sam shvatila da je ona bolje.
13. Što vam je bitno kod učenika, na što najviše obraćate pažnju?
Bitan je kontinuirani rad. Da učenik ne odustaje prebrzo, nego da to želi odraditi kako treba.
14. Što biste preporučili učenicima koji žele postati profesori?
Sretno!
15. Koja je vaša najveća želja?
Da djeca shvate fiziku.
Ante Butorac, Ida Valpotić i Laura Vugrinović, 8. e
Najviše će mi nedostajati dječji osmijeh, kolege, razgovori…
Milka Dobrić, pedagoginja
Učenici novinarske skupine su intervjuirali dugogodišnju pedagoginju naše škole koja je nedavno otišla u mirovinu. Naravno, riječ je o gospođi Milki Dobrić koja je u našoj školi radila još od samog početka te je kao pedagog osnovne škole imala mnoge zadaće. Sudjelovala je u svim fazama odgojno-obrazovne djelatnosti, od planiranja i programiranja do vrednovanja rezultata. Surađivala je i radila s učenicima, učiteljima i roditeljima te se uvijek trudila učiniti našu školu boljom. U ovom je razgovoru s nama podijelila svoja razmišljanja i iskustva koja je stekla dugogodišnjim radom.
1. Zašto ste i kada odlučili postati pedagoginja?
Davno, davno sam znala da ću raditi s djecom, s ljudima. Valentina Mikuž, moja prva učiteljica, bila je moja inspiracija. Mnogo kasnije odlučila sam upisati Filozofski fakultet, prvotno zbog psihologije, a onda je pedagogija postala moj poziv i zvanje. Naravno da je u svemu pomogla i psihologija. U radu u školi neophodno je znanje pedagogije i psihologije.
2. Koliko dugo radite u našoj školi?
U našoj školi radim od školske 1983./1984. godine, tj. od godine kada je naša škola počela raditi.
3. Koji je najteži, a koji najljepši dio Vašeg posla?
Najteži dio posla je s djecom i odraslima proživljavati teške i ružne životne priče.
Najljepše je vidjeti razdraganu i sretnu djecu, ali i odrasle kada se problemi uspješno riješe.
4. Hoće li Vam nedostajati posao pedagoginje?
Naravno da će mi nedostajati. Gotovo 42 godine, a to nije malo, svaki sam dan radila ono što volim i da, sigurna sam da će mi jako nedostajati.
5. Koji su bili Vaši najzanimljiviji susreti s djecom?
Bilo je uistinu puno zanimljivih susreta s djecom. Teško je izdvojiti neki poseban jer toliko toga se skupilo u 42 godine. I sad vidim neka dječja lica, sjetim se nekih situacija, u licima novih đaka prepoznam lica njihovih roditelja jer toliko sam generacija „upisala" u prvi razred i bila, na neki način, njihov prvi susret sa školom.
Možda bih spomenula priču jednog dječaka i njegov čuperak kose koji mu je bio jako važan pa je zbog čuperka radio neke stvari koje nisu bile baš u skladu s pravilima ponašanja.
6. Kako Vam je bilo raditi nastavu na daljinu?
Vrlo teško. Teško je ne gledati ljude u oči, ne vidjeti reakciju djece, učitelja, roditelja. Svi smo bili u istom položaju, i učenici i učitelji. I nikome nije bilo lako.
7. Što će Vam najviše nedostajati kada odete u mirovinu?
To ću znati kad vrijeme mirovine započne. Vjerojatno najviše bezbrižni dječji smijeh, kolege, prijatelji, razgovori...
8. Što će Vam najmanje nedostajati kada odete u mirovinu?
Najmanje će mi nedostajati slušanje teških životnih priča koje su me jako rastuživale.
9. Postoje li velike razlike u ponašanju djece kada ste počeli raditi i sada kad idete u mirovinu?
Djeca su uvijek djeca. Vesela i razigrana, ali također puna svojih vlastitih briga, različitih od briga odraslih ljudi, roditelja ili učitelja.
Možda su se djeca ranije puno više igrala vani nego sada. Nije bilo toliko igara u digitalnom obliku. Djeca su se družila u prirodi, a ne na društvenim mrežama.
10. Koji su najveći problemi s kojima se djeca danas susreću?
Djeci najviše nedostaje razgovora, kako s roditeljima tako i s učiteljima. Prezaposlenost roditelja, a i žurba za ostvarenjem kurikuluma učitelja, ne ostavljaju vremena za razgovor s djecom. A djeca imaju potrebu da ih netko čuje i razumije. Da ima više razgovora, svi bi se bolje razumjeli i bolje osjećali. Nadam se da će svi uvidjeti koliko je to bitno i naći vremena za razgovor, za slušanje. Veliki problem s kojim se djeca susreću je korona. Toliko toga je promijenila u životima djece, životima svih nas. Nadam se da će ove godine ipak biti manje nastave na daljinu, manje odlazaka u izolacije, manje svega što nam je otežalo rad zadnje dvije godine, zato vam svima želim sretnu i uspješnu 2021./2022. školsku godinu.
Zahvaljujemo našoj pedagoginji na svemu što je činila za našu školu i njezine učenike svih ovih godina. Znamo da posao pedagoga nije lak i da zahtijeva mnogo strpljenja i volje, ali ona je prihvatila i izdržala izazov. Svoje zanimanje i zvanje pretvorila je u životni poziv i svima nama otvorila vrata škole, a svojim osmijehom i lijepom riječi olakšala ulazak, zato joj iskreno zahvaljujemo i želimo zdravu, zanimljivu, ugodnu i dugu mirovinu.
Ema Hrvoić i Ivan Bazilije Buhovac, 8. f
Page updated
Google Sites
Report abuse