3. a UGO

Dojmovi o srednjoj školi – 3. a ugo (kuhari)

Moje srednjoškolsko putovanje bilo je poput vožnje brzim vlakom. Sjećam se prvog dana kada sam upoznala razred. Osjećala sam se uplašeno i uzbuđeno istovremeno, ne znajući što me čeka. Upoznala sam ljude bez kojih sad ne mogu zamisliti svoj život. Uljepšali su mi protekle tri godine školovanja. Drugi razred donio je nove avanture, izlaske u klubove i nezaboravnu ljetnu praksu u Malom Lošinju. Srednjoškolski život završava, a novi, onaj koji vodi u svijet obaveza i odrastanja, počinje.

…

Bliži se kraj trogodišnjoj školi za kuhara. Sada smatram da je taj izbor bio moja najbolja odluka. Svaki dan sam s oduševljenjem dolazila na nastavu, bila sam spremna naučiti nove tehnike i recepte. Uz to, imala sam priliku raditi s vrhunskim kuharima koji su mi prenosili svoje znanje i iskustvo. Jedan od boljih aspekata srednje škole za kuhara bilo je stvaranje raznih jela i prezentiranje naših radova. Bili smo poticani da budemo kreativni i izrazimo svoju osobnost kroz pripremu hrane.

…

Tijekom srednjoškolskih godina imala sam priliku promatrati baku i tetku kako kuhaju i bila sam fascinirana mirisima i okusima njihovih jela. Tako sam odlučila da ću i ja jednoga dana kuhati kao one. U školi sam upoznala sjajne profesore i prijatelje koji su dijelili istu strast prema kuhanju. Kroz predmete kao što su Kuharstvo i Praktična nastava naučila sam pripremati različita jela i usavršila svoje prethodne vještine. Učili smo o različitim kuhinjama diljem svijeta, tehnikama rezanja, pripremanju i prezentaciji hrane. Među uzbudljivijim trenucima bili su oni kad smo imali priliku raditi u timovima za ocjenu. Podijelili bismo se u dvije skupine i izabrali svatko svoga ''šefa kuhinje''. Potom nam je nastavnik objasnio pravila i zadao nam teme. Izabrali smo tri jela i počeli s pripremanjem. Onda nam je ''šef kuhinje'' podijelio pojedinačne zadatke kako bismo sve stigli na vrijeme pripremiti.

…

Mogu reći da volim svoj šašavi razred u kojemu nikada nije bilo dosadno. Zajedničko zezanje nama najdražih profesora, čak i onih manje dragih, do toga na napravimo takvu glupost da pola razreda mora ići kod psihologinje. Iako nas nije bilo ni 20 u razredu, vječito nas je polovica nedostajala, što je neke profesore jako ljutilo jer nikad ne bi mogli obaviti svoj posao kako treba i svima prenijeti sve nastavne teme.

…

Uskoro završava ova spektakularna avantura koju nikada neću zaboraviti i uvijek će ostati tu negdje u obliku dobrih prijatelja koje sam upoznao tijekom protekle tri godine jer bez njih ovo razdoblje moga života bilo bi sivo i tužno.

…

Sve je to bilo zanimljivo, pa nas je onda korona udaljila. Dosta vremena pratili smo nastavu online putem, a to je bilo dosadno i naporno, tada mi je škola zamalo dosadila i osjećao sam da gubim motivaciju. Kada smo se napokon vratili u školske klupe, sve je počelo iznova biti zanimljivo, opet smo se sve više družili, odlazili u kafiće i restorane. U školi sam postizao dobar uspjeh i ostvarivao dobar odnos s nastavnicima, svaki dan sam išao sretan u na nastavu, kao i dan-danas. Malo sam tužan što će škola uskoro završiti i još ne mogu shvatiti kako su te tri godine tako brzo proletjele i toliko mi se novih stvari dogodilo… Sve u svemu, svidjelo mi se i volio bih još jednom to u životu ponoviti.