Proučavajući početke hrvatske pismenosti, učenici su saznali podatak da je za pronalazak Bašćanske ploče zadužen župnik Petar Dorčić. Uz poticaj u obliku vizualnog predloška, učenici su zamislili kako je taj skromni, a opet svečani trenutak izgledao...

Ovo su njihove zamisli.

                                                                 Pronalazak Bašćanske ploče

Bilo je jutro - savršeno vrijeme za jutarnju molitvu. Odlučio sam se zaputiti u malu crkvu svete Lucije u Jurandvoru. Bila je to jako mala i lijepa crkva u koju sam često išao na molitvu.

I tako sam koračao prema crkvi, u ugodnoj tišini uz lagani cvrkut ptica. Osjećao sam se dobro. Puk još nije bio na nogama pa sam bio sam - i to je sve što treba jednom župniku. Put do crkve nije bio baš kratak, ali sam znao da će se to isplatiti. Svakim korakom bio sam sve bliži i bliži, a vrijeme je prolazilo. Možda sam već mogao biti tamo da nisam dvaput slučajno skrenuo krivim putem… No, ipak sam nakon dužeg vremena uspio pronaći pravi put do crkve. Pri ulasku sam se prekrižio i kleknuo pored oltarske pregrade, obasjan suncem koje me grijalo kad sam krenuo moliti. Molio sam se, i molio, već duže vrijeme, i pogledao u lijevu oltarsku pregradu koja je tako lijepo izgledala obasjana sunčevim zrakama. No nešto je bilo neobično. Odlučio sam bolje pogledati pregradu te sam tek tada shvatio da je pisana nekim neuobičajenim znakovima. Ali što je to pisalo? Otkad i od kuda potječe ta pregrada ili možda spomenik? Ne želeći se mučiti pozvao sam neke jezikoslovce koji bi mogli odgovoriti na moja pitanja. Prolazili su tjedni, mjeseci, pa čak i godine da oni protumače što piše na toj ploči. No uz mnogo truda, rada i neprespavanih noći, uspjeli su.

I tako se po cijelom selu proširila vijest o lijevoj oltarnoj pregradi poznatijoj kao spomenik, u crkvi sv. Lucije. Uistinu nisam niti slutio da jedna obična lijeva oltarna pregrada može promijeniti čitavu hrvatsku povijest.

                                                                                                                                                               Ana Pergar, 6.a

BAŠĆANSKA PLOČA

       U 19.stoljeću župnik Petar Dorčić otkrio je nešto jako zanimljivo uživajući u svojoj jutarnjoj molitvi u crkvi Sv. Lucije kod Baške na otoku Krku.

      Bilo je sunčano ljetno jutro. Petar je klečao i molio se kao i svako drugo jutro, no ovo  je bilo posebno. Crkva Sv. Lucije ima male prozorčiće kroz koje je prolazila sunčeva svjetlost koja je obasjavala Bašćansku ploču. Petar se na to nikad prije nije obazirao, no tog dana 1851. g. on je na njoj primijetio neke simbole. Pomislio je kako bi na njoj moglo pisati nešto jako važno. Pomislio je da je to možda pismo kojim su pisali stari Hrvati, no još uvijek nije imao pojma jesu li njegove misli točne. Nakon nekoliko tjedana istraživanja, upomoć je pozvao svog prijatelja Branka Fučića. Branko je nakon dvije godine dešifriranja pisma uspio prevesti tekst koji je pisao na ploči  na suvremeni hrvatski jezik. Tada su zaključili da je to darovnica kojom crkvi Sv. Lucije kralj Zvonimir daruje zemljište (ledninu) i nazvali je Bašćanska ploča.

       Danas je taj spomenik najvažniji hrvatski spomenik napisan na glagoljici. Nazivamo ga imenima kao npr. Zlatna ploča hrvatskog jezika, a nekad je bila samo lijeva oltarna pregrada.

                                                                                                                                                                                                      Leni Leho, 6.a

PRONALAZAK BAŠĆANSKE PLOČE

Ja, župnik Petar Dorčić sada ću vam ispričati kako sam pronašao jedan od najvažnijih spomenika hrvatske pismenosti. Ja sam samo jedan običan župnik, u običnoj crkvici, ali evo baš mi se taj dan posrećilo!

Sve je bilo normalno kao i uvijek. Ustao sam u ranu zoru kao i uvijek. Spremio sam se i  prošetao do crkvice. Nisam puno razmišljao, nego sam samo ušao i počeo se moliti. To radim gotovo svako jutro jer nema nikoga u crkvi, pa uživam u samoći s Bogom. I tako se molim klečeći u prvom redu, zatvorenih očiju. Odjednom, moje lice obasja Sunce. Njegove zrake išle su ravno prema meni, prema mojem licu. Imao sam osjećaj kao da me doziva. Čak su me počele boljeti oči pa sam morao zaustaviti molitvu i otvoriti ih. Sunce je blještalo kroz prozorčić pa sam stavio ruku desno od lica,  pogledao naprijed i ugledao ju! Jedna obična ploča koja je služila kao oltarna pregrada, koju nikada nisam ni primijetio bila je u potpunosti obasjana Suncem. Presijavala se i sva je bila kao da je pozlaćena. Shvatio sam da je na njoj nešto napisano, na njoj su bili uklesani neki znakovi. Nisam joj mogao odoljeti, pa sam joj se morao približiti i opipati ju. Bila je hladna kao led, ali sam joj se još uvijek divio. Shvatio sam da su na njoj uklesana slova, no nisu mi bila poznata. Dok sam jagodicama prstiju prolazio po tom hladnom kamenu odlučio sam da moram odgonetnuti što to piše na pregradi.

Nakon puno vremena sve se saznalo. Na ploči je bio uklesan tekst o tome da je kralj Zvonimir  crkvi sv. Lucije darovao zemljište.

Danas je to jako važan hrvatski glagoljični spomenik, a meni će dovijeka biti drago ga baš ja pronašao, tog jutra obasjan Suncem.

                                                                                                                                                                                                                                                 Bruna Alpeza, 6.a                                                

Pronalazak Zlatne ploče

   Jednog lijepog jutra kao i većina svećenika, župnik Petar Dorčić se molio. Bila je tišina, čuo se cvrkut ptica, crkvica je kamena što znači da hladnoća isijava iz zidova.

Dok se župnik molio, sunce s prozorčića je obasjavalo dio Bašćanske ploče, u toj tišini župnik se pitao je li ova pregrada nešto više od obične pregrade. Bašćanska ploča služila je kao oltarna pregrada između svećenika i naroda. Postoji i druga, desna Bašćanska ploča. Od nje su ostala samo četiri mala komadića, od kojih je jedan dio ukraden.

Svećenik je dugo gledao i razmišljao o Bašćanskoj ploči, odlučio je pozvati jezikoslovce. Jezikoslovci su zaključili da to jest spomenik. Od 1934. godine čuva se u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, gdje je svaki posjetitelj može vidjeti.

Jezikoslovci su zaključili da je Bašćanska ploča prvi hrvatski cjeloviti tekst, te da se u njoj prvi put spominje ima kralja Zvonimira, potječe iz 1100. godine, danas se ona naziva kolijevkom hrvatske pismenosti, Zlatnom pločom. U crkvi sv. Lucije nalazi se replika, dok se u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti čuva original Bašćanske  ploče. 

Nicole Mudrinić 6.a