Recikliram svoje emocije

Radionica u Osnovnoj školi Matija Gubec, Piškorevci

Učenici petog razreda razgovarali su s učiteljicom Ivanom Arambašić o različitim osjećajima u pričama i slikovnicama koje su čitali. Razgovarali smo i o tome mogu li se negativne i loše emocije promijeniti i zamijeniti boljim i ljepšima. Čitali smo priču o čavlima u ogradi. U priči otac dječaku koji ima lošu narav kaže da svaki put kada učini i kaže nešto loše, zabije čavao u ogradu. Ubrzo je ograda bila prekrivena čavlima. Nakon toga otac reče dječaku kako može izvaditi čavle svaki put kada se bude lijepo ponašao. Dječak, ne htijući više zabijati čavle, promijeni svoje ponašanje i s vremenom izvadi sve čavle iz ograde. Ali ostale su rupe... poruka priče je da se možemo ispričati zbog svog lošeg ponašanja, ali ostaje trag. Učenici su potom na plakat crtali ogradu s rupama koje su prekrili cvijećem.  U drugom dijelu radionice čitali smo priču Dobro stablo, S. Silversteina. Poruka priče je kako se nikada ne bi trebalo iskorištavati dobrog prijatelja te kako je prijateljstvo najljepši životni dar i bogatstvo. Učenici su potom pisali pismo dobrom stablu u kojem su mu zahvalili na divnom prijateljstvu te su mu dijelili savjete. Zaključili smo da je pravo bogatstvo imati dobrog prijatelja. 

Zašto ne volim proljeće

Školska knjižničarka Mihaela Špoljarić održala je u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana, Brod na Kupi s učenicama drugog razreda radionicu  treće faze eTwinning projekta Ekspresivna knjiga - Recikliram svoje emocije. Prije nego što su učenice poslušale priču,  razgovarale smo o proljeću, kako ono izgleda i kako se osjećamo kad ono započne. Udobno smo se smjestile i poslušale priču Zašto ne volim proljeće, autora Zorana Maljkovića. U slikovnici se govori o proljeću i kako ga doživljava dječak koji svaki vikend posjećuje prabaku u domu za starije osobe. Slikovnica je prepuna emocija koje uključuju razmišljanje o brizi za druge i potrebite te potiče empatiju kod djece. Učenice su uživale u slikovnici jer su se prisjetile svojih baka i djedova pa su dio sata prepričavale zabavne dogodovštine s bakama i djedovima. S obzirom na to da se  30. ožujka obilježava Dan olovaka, naša radionica u travnju bila je posvećena i tom danu te  smo reciklirale stare olovke iz naših pernica tako da smo od papira izrađivale proljetne leptire šarenih boja kojima smo ukrasile stare olovke. Učenice su zaključile da će, budući da su tako lijepo ukrašene,  rado pisati olovkama, a leptiri na njima djelovali su kao da će svakoga trena poletjeti.

Mirko Bjesomirko

U Osnovnoj školi „Valentin Klarin“, Preko školska knjižničarka Maja Šimićev s učenicima drugog i četvrtog razreda provela je radionicu tijekom koje je koristila slikovnicu Mirko Bjesomirko autorice Tamare Vučković. Radionica je započela igrom glume tijekom koje su učenici izvlačili papiriće na kojima su bile napisane emocije. Emocije su učenici  odglumili pred drugima koji su ih prepoznavali te oponašali. Zatim smo se usredotočili na osjećaje ljutnje i bijesa. U razgovoru smo koristili staklenku s vodom i šljokicama radi vizualizacije. Uzburkane šljokice predstavljaju naše misli koje se javljaju kada nas obuzmu snažne emocije. To je normalno i svakome se događa, ali mi smo ti koji moramo imati kontrolu nad sobom. Osim što je potrebno prepoznati kako se osjećamo, potrebno je to izgovoriti. Pogledali smo što se događa sa staklenkom kada ju ostavimo na miru. Gdje su šljokice? Kako izgleda voda? Tako je i s našim mislima. Potrebno nam je malo vremena kako bismo se smirili. Tada naše misli više nisu tako uskovitlane, i možemo ih jasno vidjeti. Brojimo sekunde kako bismo vidjeli koliko treba šljokicama/mislima da se smire te smo zaključili kako svatko od nas može izbrojiti do deset; to ne traje dugo, a mnogo znači. Potom smo prešli na čitanje priče Mirko Bjesomirko. Nakon čitanja, razgovarali smo o Mirku: kakav je na početku te  kakav na kraju priče. Razgovarali smo  o tome kako je dobio nadimak i što mu je pomoglo da pronađe mir u sebi, o tome čemu nas Mirko može naučiti. Prisjetili smo se staklenke sa šljokicama i što smo o njoj zaključili. Na radionici smo naučili kako su osjećaji poput bijesa i ljutnje u redu, normalni i da se svakome događaju. Da bismo dokazali kako i takvi osjećaji mogu biti povod nečemu lijepom, započeli smo s radionicom. Pripremili smo  različite predmete koji su otpad i koje smo  reciklirali: ostaci kolaž papira i tkanine iz nekih prošlih radionica, otpisana knjiga iz knjižnice, stare novine, grančice i lišće pronađeno u dvorištu škole i slično. Tijekom recikliranja, učenici su glumili „bijesno“ uništavanje tih materijala na komadiće. Učenicima se taj dio jako svidio, osobito kidanje stranica stare knjige. Od dobivenih komadića učenici su morali izraditi svoje portrete te su sami  odlučili koji će osjećaj prikazati na svojem licu. Tako smo, osim što smo reciklirali otpadne komadiće, uočili kako lijepe stvari mogu nastati i iz tzv. negativnih emocija i postupaka.

Pričam ti priču – radionica u Osnovnoj školi Frana Krste Frankopana, Brod na Kupi

U školskoj knjižnici bilo je vrlo zabavno na kraju travnja jer se emocije mogu izraziti   pričanjem priča. Učenice drugog  razreda sudjelovale su na radionici za koju su se pripremale tako da su razmislile kako se trenutno osjećaju, a onda su dobile četiri karte na kojima su se nalazile dvije osobe, predmet i lokacija. Na stražnjoj strani karata postavljen je opis ilustracije i pitanja koja nam pomažu u razmišljanju i maštanju. Svaka učenica trebala je zamisliti priču u kojoj se nalaze zadani elementi te dodati vlastite likove, predmete i lokacije. Učenice su priču trebale prenijeti na papir, a školska ih knjižničarka vodila te su učenici, dok su crtali, pripovijedali priču. Uočeno je da su njihove priče bile motivirane trenutnim stanjem. One koje su bile sretne,  imale su priče u kojima je vidljiv optimizam, a one koje su se osjećale malo lošije, imale su i negativne likove u svojoj priči. Radionica je uspješno završena sa željom za stvaranjem novih priča pomoću tehnike crtanja i pomoćnih karata. Pričanjem priča rastemo!

Zločesta sjemenka - radionica u Osnovnoj školi Bratoljuba Klaića, Bizovac

Zločesta sjemenka slikovnica je autora Joryja Johna te ilustratora Petea Oswalda. Govori o sjemenci koja je živjela vrlo sretno dok je živjela na  suncokretu, a zbog niza loših događanja u svome života (morala je napustiti suncokret) odlučila je postati zločesta te je radila različite nepodopštine. Na početku sata školska je knjižničarka pokazala učenicima dvije biljke – jedna je uvenula, dok druga nije. Nakon razgovora o tome što je biljci potrebno, uslijedilo je interaktivno čitanje slikovnice tijekom kojeg smo svi zaključili da je zločesta  sjemenka birala loše izbore u životu jer je joj  je u  životu bilo teško.

Na kraju sata svi smo zaključili da, kao što je biljci potrebna voda, tako su i zločestoj sjemenci potrebne ljubav i lijepe riječi. Upravo zato, na kraju smo radionice posadili cvijeće koje smo stavili u posudicu napravljene od recikliranih papira. Posudice su učenici ukrasili, i obećali da će svakodnevno nove biljke zalijevati u školskoj knjižnici.

VELIKA TVORNICA RIJEČI - RADIONICA U OSNOVNOJ ŠKOLI BRATOLJUBA KLAIĆA, BIZOVAC

Velika tvornica riječi slikovnica je koja govori o tome kako bi svijet izgledao kada ne bismo imali mogućnost kupiti riječi.  Na početku radionice igrali smo dvije dramske igre. Jedna se sastojala od toga da dvije osobe samo govore da i ne, a da su pritom zamislili zadanu situaciju. Uz korištenje minimum riječi, učenici su koristili ekspresije lica.  Nakon prve vježbe učenici su igrali dramsku igru u kojoj je jedna osoba stala pred svima te napravila određeni položaj tijela. Kada je osoba iz publike osjetila potrebu, stala je pored nje te položajem tijela nadogradila priču. Naime, učenici su na temelju položaja njihova tijela morali sami stvoriti priču. Nakon nekog vremena, u prostor je stala treća osoba.

Nakon pročitane slikovnice, razgovarali smo o tome koliko nas slikovnica podsjeća na svijet u kojemu živimo. Budući da u navedenoj slikovnici ljudi ne pričaju jedni s drugima jer su riječi preskupe,  učenici su,  koristeći ilustracije iz slikovnice, te rečenice iz didaktičkog materijala Situacijske igre, sami morali osmišljavati tko je u određenom trenutku mogao reći određenu rečenicu. Na kraju su učenici na papir napisali riječi koje ih pogađaju, izabrali su određenu riječ te ju oblikovali pomoću glinamola. Na temelju svoga rada, morali su napisati šest asocijacija te od asocijacija napisati pjesmu koju su pročitali  osobi u razredu u koju imaju  povjerenje. Pri kraju radionice, učenici su napisali sve riječi koje ih vesele, izabrali su jednu te prethodni rad napravljen od glinamola  preoblikovali u riječ koja ih veseli.  Na kraju smo sjeli u krug, i svaki je učenik predao svoj rad prijatelju iz razreda, te mu poželio sve ono taj rad prezentira.

Pismo iz Zelengrada - radionica recikliranja emocija u PŠ Ledenik

OŠ Ivane Brlić Mažuranić, Koška