Sjeverozapadni prolaz

PLOVIDBA "HRVATSKE ČIGRE" KROZ SJEVEROZAPADNI PROLAZ

1995. GODINE

Mladen Šutej i ja u "veselom i spontanom" zagrljaju, nakon jednog od nekoliko nesporazuma

(Miro je svjedok našeg pomirenja)

Mladen Šutej s nekoliko prijatelja 1993. godine osniva Hrvatski oceanski jedriličarski klub. U pripremi za projekt Ekspedicija Arktik-Antarktika za 10 mjeseci u suradnji sa 700 osoba u brodogradilištu Kraljevica izgradio je i opremio jedrilicu Hrvatska čigra. Plovidbu započinje 1994 i traje 37 mjeseci nakon čega se vraća u Biograd.

Bio sam član posade Ekspedicije Arktik-Antarktika.

Dragec

Ajde da probamo viski s ledom otkinutim od sante

Sada već, na veliku žalost, pokojni Miro Muhek, dočekao me je u Halifaxu

Neno, Miro, Igor, Srečko i ja odlučujemo koji je led bolji u viskiju, onaj od sante stare 12.000 godina ili prošlogodišnji "pack ice"

Neno i ja pri slučajnom susretu s Inuitima koji su u lovu na tuljane. Na našu žalost, a njihovo veselje, jednog su ulovili i smjestili kraj motora.

Nakon tri mjeseca leda, već pomalo umorni, prošli smo kritičnu točku Barrow što znači da smo najvjerojatnije svladali NW prolaz

Pisanje dnevnika u rijetkim slobodnim trenucima bila je preporuka prijatelja iz Zagreba koji su imali slična iskustva

Bio sam zadužen za zalihe hrane na Čigri

(Srečko mi pomaže u održavanju reda u provi gdje nam je stajala hrana)

Manekeni Srećko, Miro i ja na santi leda - snimanje je bilo obveza prema sponzorima

Ostaci tajfuna iz Japana, još uvijek dovoljno snažni da na pacifiku, kod Aleuta, dignu valove od 7 do 10 metara

Rezultati divljanja tajfuna vidljivi su na ogradi Čigre (sami smo krivi jer nismo skinuli plastificiranu reklamu)

U očekivanju da nam se led „makne“ s rute plovidbe, tumarali smo divljinom i naišli na grob kanadskih graničara s početka 19. stoljeća

Neno i ja u napuštenoj postaji kanadskih graničara

Mladen, Neno i ja u kući u kojoj ima hrane, vode, peć s drvima i krevete, sve za slučajne rijetke putnike i Inuite koji zimi love tuljane i sjeverne medvjede

Postaja kompanije koja je tu početkom 19. stoljeća vršila otkup tuljanovih koža od Inuita. Bačve su pune goriva za helikoptere koji su u ovim krajevima najčešći prijevoz, ali i spas u slučaju bolesti ili nesreće.

Srećko odlazi na snimanje prirodnih ljepota, obaveza prema HRT –u

Srećko i ja na santi leda, pod punom opremom za ledene krajeve

U jednoj od rijetkih kuća koje služe za spašavanje i mi smo

ostavili hrvatske konzerve

Posada čigre, bez kapetana i njegovog zamjenika,

super se slagala i na moru i na kopnu

U Vancouveru sam posjetio bivšeg šogora Eugena Grmeka i njegovu novu ,

vrlo ljubaznu, obitelj

Uvijek se nešto može vidjeti na pučini: kitovi, tuljani, sante, najrjeđe neki brod

U Inside Passage bio sam uspješan ribolovac i hranio posadu svježom ribom (slična škarpini)

Bradu i brkove ne volim, no vrlo su praktični u ovakvim uvjetima (hladno a kupanje jednom tjedno)

Sante leda su svih mogućih oblika, ovisno i o mašti gledaoca, fascinantno

Jadni tuljan, nije odmah poginuo jer bi onda potonuo na dno i Inuiti ga ne bi mogli uloviti. Tuljani su njima kao nama svinje.

Google Sites

Report abuse