Berislav Petrović
6.11.1995.
Intervew With Dragec Ipsa.
Croatian Tern in Vancouver
Sjedim u dnevnoj sobi svog townhouse-a i razgovaram sa Dragecom Ipsom. Stari friend iz Zagreba stigao je u ovaj kraj svijeta kao clan posade Hrvatske Cigre- jedrilice koja plovi oko svijeta i to ne paralelama (ekvatorom ili sl.) nego meridijanima tj. preko polova sto je izvanredno tezak i opasan nacin za oploviti svijet. Pricamo kao sto bi i pricali stari znanci koji se nisu vidjeli 6-7 godina mirno i opusteno ali i tuzno i sjetno.
Nisam znao da je Dragec na brodu sve dok nisam vidio naslovnu stranu Province-a (jednog od 2 glavna lista tu u Vankuveru). Tu na naslovnoj strani, na pramcu Hrvatske Cigre ugledao sam poznato lice ali nisam bio siguran dok nisam procitao popratni tekst. Pa da to je on - Dragec. Trebalo mi je nekoliko dana da uspijem naci Drageca i dovucem ga k sebi. Umor mu se jasno ocrtavao na licu, a i godine koje su prosle ostavile su traga. Ipak, sve to nije moglo pomutiti zadovoljstvo i srecu sto je najteza etapa puta uspijesno zavrsena. Ponos sto je "izdrzao ono sto je najteze za izdrzati i napravio ono sto je najteze za napraviti" (kako kaze stara kineska poslovica) jasno izbija iz Drageca. Ja sam vise - moram priznati - zainteresiran za motive i ljude nego za putovanja i polove. Zanima me sto je to natjeralo mirnog 48-godisnjaka koji ima zenu i dijete i "birc" u Zagrebu da otide na put u kojem se LAGANO moglo izgubiti zivot..
Ja: Pa Dragec, kako si ti dospio na Cigru?
Dragec: Slucajno..Otpao im je jedan clan posade pa su bili u potrazi za zamjenom. Ja sam uskocio preko nekih veza - ljudi koji su garantirali za mene jer na takav put se ne ide bez preporuke.
J: Zasto Dragec? Zasto? Sta te to tjeralo iz toplog doma u krilo oluje? Kaj ti je rekla zena?
D: Vidis, ja sam ti dal' otkaz u INA-i i otvorio svoj bircuz na strelistu u Maksimiru. Mucio sam se i delao ali sam na kraju postavio stvar na svoje noge. U tom svemu sam se naradio ali i nasjedio u bircu sa "skvadrom". Trebalo mi je promjene. Ti znas da sam ja otprije imao mali brodic i da sam godinama navigao. Zena je isto dala otkaz (nedavno) i preuzela birc dok ja plovim. Dobio sam punu podrsku od nje jer je i ona znala da mi je to davna zelja za koju vise mozda necu imati drugu priliku.. Rekla mi je : "samo odi" kazala mi se jedinstvena prilika da oplovim dijelove svijeta koje nikada inace ne bih vidio.
J: A to su?
D: Expedicija je zamisljena kao 4 godisnji poduhvat. Ove (95) bilo je na redu oploviti Sjevernu Ameriku (tj. Kanadu) i stici do Vancouvera. Najtezi dio puta sada je iza Cigre. Cigra sada ostaje tu a mi se vracamo u Hrvatsku. Nova expedicija dolazi iduce (96) godine da nastavi putovanje dalje do Antartica-e. To ce ipak biti puno lakse jer ce se led samo "dotaknuti" i odmah se okrenuti natrag (na Sjever) dok smo sada bili neprekidno plovili kroz led. Dokaz je i to sto se sa pramca sada skida "ostrica" koja je sluzila za rezanje manjeg leda jer vise nece trebati, a smeta pri ploviodbi.
J: Ti se neces vratiti iduce godine?
D: Niti govora. Ovo mi je bilo dosta za cijeli zivot.
J: A ostali?
D: Od nas 5 mislim da ce jedino kapetan (Sutej) i mozda jos jedan clan biti tu i iduce godine. Za ostale sumnjam.
J: Zasto?
D: Pa bilo je naporno a i nismo se slagali sa kapetanom.
J: Problemi?
D: Da. Kada si dugo (4.5 mjeseci) zatvoren u malom prostoru sa istim ljudima lako se plane. Ja se posebno nisam slagao sa njime. Htio je provoditi neku svoju disciplinu a to je tesko kad smo svi mi srednjovjecni ljudi a ne neki balavci.
J: Dobro kako ste putovali? Kuda?
D: Krenuli smo sa Antlantika iz jednog malog Americkog grada, preko Newfoundlanda (Kanada), dotaknuli smo Grenland i onda kroz debeli led na samom sjeveru Kanade (Sjeverna obala Kanade). Zatim oko Aljaske do obale British Columbia-e i evo nas ovdje u Vankuveru..
J: Zasto bi to trebalo biti tako tezak put?
D: Ne racunajuci Ledolomce (kojima je to posao pa se motaju po sjeveru) samo su 4 broda do sada prosla taj put (zabiljezeno). Jedan od njih je Andmundsenov a drugi brod (kanadski) se cuva tu kod vas (Vancouver) u muzeju. Idi pa vidi. Mi smo imali doduse bolje instrumente ali je taj kanadanin imao avion koji se dizao svako malo da mu izvidi put.
J: A vi? Kaj ste vi imali?
D: Pa imali smo zmaja (windsurf) na kojem bi se dizali da izvidimo put a imali smo i supermoderne instrumente (zahvaljujuci sponzorima). Ima jedan koji ti pokaze tocan polozaj broda u par metara jer koristi satelit (nema vise sekstanta) a moram priznati da smo i od Kanadana stlno dobijali tocne karte o debljini leda tako da smo znali kuda treba a kuda ne treba ici. Sve nam je to olaksalo orjentaciju ali svejedno je put bio strasno naporan i riskantan.
J: Riskantan?
D: Ako padnes u more na sjeveru Kanade umires kroz 10-20 minuta od hipotermije. U survival-odijelu mozes izdrzati par sati ili vise ali pad u vodu cesto je smrtonosan zbog hladnoce.. Plus nosili smo i puske jer se krvolocni bijeli (sjeverni ili polarni) medvjedi znaju popeti i na brod u potrazi za hranom. Oni su najopasniji od zivotinja.
J: Jeste kaj upucali?
D: Tek kada smo postali desperatni za hranom jer smo jeli SAMO konzerve mjesec dana. Onda smo rekli DOSTA pa smo se iskrcali na obalu i odstrelili malo tele od zivotinje koju mi zovemo muskatno govedo. Muzjaci imaju po 500 kg a krecu se u krdima. Ovo tele je imalo oko 80 kg. Meso smo stavili u pac i mogu ti reci da bolje nikada nisam okusio.
J: Kakav je bio zivot na brodu?
D: Imali smo GVARDIJE (duznosti) raspodijeljene na nas 5. Svi smo radili sve. Duznosti su bile za kormilom, kuharska, osmatracka (na vrhu u bacvi na jarbolu gdje sam dobro nazuljal rit) i jos jedna-dve. Spavanje po rasporedu. Kreveti su bili pricvrsceni za stijenku jednom stranom a drugu si vezao sa strikom (konopom) da bi bio vodoravno. Kad se u snu promijenio vjetar, znali bi i pasti sa kreveta. Kad mi je neko prije pricao o valovima od 10 metara mislil sam da sere. Sad sam ih iskusio na vlastitoj kozi. Bilo je takvog vremena da je par ljudi povracalo danima, a i ostali smo okovani u ledu par dana.
J: He he he..
D: Samo se ti ceri ali je bilo gusto. Gusto velim ti.
J: Kako ti se svida Kanada?
D: OGROMNA zemlja. Ljudi doma nemaju nikakvu predodzbu o tome kolika jeKanada zemljetina. Puno puno veca od Evrope i jako razlicita po dijelovima. Od leda i bjeline sjevera do gustih suma tu kod vas (B.C.) Inuiti na sjeveru ne vole da ih zovemo Eskimi jer to kod njih znaci "zderac sirove ribe". Alkohol ih unistava ako mene pitas. Vidli smo Inuite pijane ko' zemlja od par piva. Pola sela tetura. Zalosno. Grenland pripada Danskoj osim jednog grada koji je Americki. Ista pjesma sa Inuitima. Piju i tamo..Na Newfoundlandu sam vidio najdeblje ljude na svijetu. Ne jedan nego svi koji su dosli na mol.. Debeli ko' pajceki i to svi odreda. Kako to moze bit?
J: Good life kaj ces. Nego kaj je jos bilo zanimljivo
D: Radio-amateri su nas stalno zvali po putu i na kraju nam je dopizdilo stalno odgovarati na pitanja pa smo znali i istekati radio-stanicu. Kanadani i Ameri su bili dobro obavijesteni o nasem putovanju pa su nas trazili da odrzimo predavanja u jednoj Skoli u Aljasci i tu u marini u Vancouveru. Inace smo odrzali predavanje i za nase ljude ovdje.
J: Kakav je bio docek ovdje u Vancouveru?
D: Velicanstven. Nasi ljudi su brojni i mocni ovdje. Cigra ostaje u brodogradilistu koje posjeduje jedan Hrvat. Jela i pila koliko hoces a svi nas zovu doma i vani po vecerama. Ljepo je ovdje ali ja sam tamo navikao. Planiras li se ti vratiti u Hrvatsku?
J: Ni mrtav. Ja volim Kanadu.
D: Ja volim More. Volio bih opet na put samo ne ovakav.
J: Jebo more- drz se kraja.
D: Mi imamo razlicite filozofije. Ti si cinik. Ja volim more i ovaj put sam zbilja profitirao. Imal bum o cemu pricati unucima.
J: Bus napisal knjigu?
D: Sumnjam.. To budu vec drugi napravili . Iako sam vodio dnevnik putovanja ali za sebe i svoju familiju.
J: Good Luck- Sretno Dragec. Ako te ikada put nanese u blizinu- navrati. Cestitam tebi, deckima i Cigri To je ipak velki uspjeh..
D: Fala..Nadam se da bumo se opet vidli.. Sada moram nazad na brod. Imamo 200 razglednica za poslati u Hrvatsku..znas da imamo puno sponzora.
kraj