Praški pisac Franz Kafka, koji je umro 1924. u dobi od samo četrdeset godina, dugo se smatrao jednim od utemeljitelja književnog modernizma. Iako je sam objavio samo nekoliko proznih djela i iza sebe ostavio izvanredan broj fragmenata – sva tri njegova romana ostala su nedovršena – njegov status klasika danas je neosporan.
S jedne strane, smatra se posebno teškim, dubokim autorom koji često govori u zagonetkama i koji je zaokupljao i nastavlja zaokupljati generacije egzegeta diljem svijeta; autor čiji se tekstovi proučavaju poput otkrivenja, redak po redak i često s velikom metodičnom vještinom. Broj publikacija o njemu odavno je postao neizbrojiv, a čak ni interpretacijska pomagala za nastavnike i učenike, koja se objavljuju u uvijek novim verzijama, više nisu upravljiva. S druge strane, međutim, ne postoji nijedan drugi autor 20. stoljeća koji je privukao i inspirirao toliko kreativnih ljudi, ponekad daleko izvan granica književnosti, uključujući ilustratore i slikare, filmske redatelje, skladatelje, glumce i kazališne stvaratelje.