Prije više od 1700 godina, u vrijeme kada su prvi kršćani bili progonjeni zbog svoje vjere, živio je svećenik po imenu Zoilo. Nije bio vojnik, vladar ni bogataš. Živio je skromno i povučeno, kao pokornik u maloj kolibi u močvarnom kraju pokraj Akvileje.

U doba cara Dioklecijana mnogi su kršćani zbog svoje vjere završavali u tamnicama ili gubili život. Među njima bio je i sveti Krševan. Dok su se drugi bojali progona, Zoilo je pokazao veliku hrabrost i milosrđe. Pokopao je tijela mučenika, među njima i svetog Krševana, iskazujući im posljednju počast i poštovanje. Time je i sam riskirao vlastiti život.

Nakon smrti ljudi su ga se sjećali kao čovjeka dobrote, poniznosti i vjere. Njegov se glas o svetosti proširio, a njegovo štovanje stiglo je i do Zadra.

Zadrani su svetog Zoila posebno voljeli. Stoljećima su ga smatrali zaštitnikom siromašnih, malenih i obespravljenih ljudi. U teškim vremenima bolesti, gladi i nesigurnosti obraćali su mu se za pomoć i zagovor. Gotovo da nije bilo zadarske crkve koja nije imala njegovu sliku, kip ili oltar.

Njegove se relikvije danas čuvaju u zadarskoj katedrali svete Stošije, gdje se i dalje čuva uspomena na ovog skromnog, ali velikog čovjeka.

Priča svetog Zoila podsjeća nas da pravi heroji nisu uvijek oni koji se ističu snagom i slavom. Ponekad su to ljudi koji u tišini čine dobra djela, pomažu drugima i ostaju vjerni svojim vrijednostima. Upravo zato sveti Zoilo i danas ostaje jedan od najdražih zadarskih svetaca – zaštitnik onih kojima je pomoć najpotrebnija.

Učenički rad

Nakon što smo upoznali život i djelo svetog Zoila, donosimo prezentaciju koju su izradili 

Begović Marko i Luketić Teodor, 3.b