Čovjek koji je u naručju držao Spasitelja 

Davno, u vrijeme kad su ljudi bili tiši od mora, a zvijezde sjajnije od ulične rasvjete, u malom dalmatinskom gradiću Zadru poznato je bilo da sav gradski puk odlazi u istu crkvu posvećenu sv. Stjepanu Prvomučeniku...

Bila je to predivna, doduše, malena crkvica u koju bi ljudi odlazili svakodnevno. Iako je to bila naoko skromna građevina, mještanima je predstavljala nešto puno veće... Ona im je bila drugi dom, mjesto odmora i mira koje su gledali najblistavijim očima. Zidovi crkve bili su oslikani čarobnim slikama, oltar nije bio pretjerano velik, no njegova čista bijela boja s raskošnim ambijentom krasila je crkvu. Iza oltara nalazio se veliki križ, a ispred bio je polegnut mali Isus u jaslama...

Ono što je posebno zanimalo ljude bila je kutijica ispred Isusa, gotovo nalik na smeđu, blistavu škrinjicu. U njoj su svakodnevno ostavljali svoje zapisane želje i potrebe nadajući se da će se tako brže ostvariti.

Tako i te večeri, nakon što su ljudi otišli svojim domovima,  škrinjica je bila ispunjena papirićima. Otišli su svi; svi osim starice Rite koja  je ostala zamišljeno sjediti u klupi. Odjednom ugleda ispred sebe starijeg čovjeka u tamnoj odjeći kako tiho korača  prema oltaru i pritom pomisli da i on ide ostaviti svoj papirić. No, tajanstveni čovjek zaobiđe kutijicu i podigne u svoje naručje maleni kip bebe Isusa. Približi ga k sebi te se odjedanput začuje bebino smijanje i hihotanje. Starica Rita bila je začuđena, ali ne i preplašena jer kad je ugledala čovjeka kako s velikim smiješkom i iznimnom srećom drži malog Isusa u  srcu je osjetila poseban mir, a oči su joj bijahu sjajnije od obasjanog mora...

Priđe joj tajanstveni čovjeku bliže, spusti svoju glavu ka Isusu te reče: „Evo, vidješe oči moje, spasenje tvoje... Meni, Šimunu, sve je ispunjeno.“

Sa suzama u očima polegne natrag Isusa u štalicu, ali zastade ispred škrinjice. Uzme ju u ruke i gledajući Ritu svojim bistrim očima, reče:

„Ta maleni je Isus pred vama, ne zapisujte svoje misli već njega gledajte i On želja nek vam bude. Kad biste svi željeli podići Isusa u naručje, drugih misli ne biste imali... Uistinu, ova bi škrinjica  zauvijek ostala prazna.“

Od te večeri mještani su crkvu nazvali po sv. Šimi, a škrinja je idalje na istom mjestu. Sve je vodilo i vodi prema Isusu...

Cvita Bačić