Rođen je u Slavonskome Brodu od oca Stjepana, pohrvaćenoga Nijemca i majke Marije iz šokačkoga roda Akšamović.
Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Slavonskome Brodu, a Hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti diplomirao je u Zagrebu.
Nakon studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1952.) bio je profesor hrvatskoga jezika i novinar.
Potom slijedi četvrt stoljeća dugo, iznimno plodno vinkovačko razdoblje (1957.–1992.), gdje je na dužnosti direktora Kazališta (1967.–1979.), predsjednika Sekcije Društva hrvatskih književnika za Slavoniju i Baranju (od 1981.).
Kao slobodni umjetnik preuzeo ulogu kreatora i organizatora kazališnog i književnog života u gradu i izvan njega. Godine 1992. vraća se u Slavonski Brod nastavljajući još intenzivnije raditi za svoj rodni grad.
Zagovarajući otpočetka baštinske vrijednosti, pokrenuo je časopis (Glas mladih), priređivao književne večeri, skupove i tribine , uređivao biblioteke i surađivao u tridesetak hrvatskih novina i časopisa.
Obogaćujući život građanstva sklona hrvatskoj umjetnosti i njezinu kapitalnom nasljeđu, i u najtežim je vremenima djelovaou korist hrvatske knjige i nacionalnoga repertoara, izlažući se uhićenju i zatvoru (1949.) te progonu i prozivci nakon sloma Hrvatskoga proljeća.
Znatnu stvaralačku energiju i znanje ulagao je u opće dobro, što njegovu radu daje specifičnu težinu i čini ga plodonosnijim utoliko što je i drugima pomagao da izraze svoje potencijale kao glumci i redatelji, suradnici i učenici.
Neka njegova djela: