Zarazne bolesti i njihovi uzročnici
Odgojno obrazovni ishodi
Opisuje patogene mikroorganizme kao uzročnike zaraznih bolesti i objašnjava njihov način djelovanja na ljudsko zdravlje
Razrada ishoda
Navodi osnovne vrste patogenih mikroorganizama.
Opisuje pojam zoonoza i navodi osnovne primjere.
Crta viruse i bakterije.
Opisuje važnost preventivnog djelovanja (cijepljenja) u borbi protiv zaraznih bolesti.
Mikroorganizmi (npr. bakterije, virusi, gljivice i parasiti itd.) koji uzrokuju bolest kod ljudi zovu se patogeni mikroorganizmi. Primjer su bakterije salmonela i streptokok te virusi gripe. Neki mikroorganizmi uzrokuju bolest, a neki mikroorganizmi su čak i korisni ljudima poput bakterija koje se prirodno nalaze u debelom crijevu (nepatogeni mikroorganizmi). Riječ patogen znači "onaj koji uzrokuje patnju".
Mikroorganizmi se nalaze svuda oko nas. Ima ih u zraku, vodi, na nama i u našem organizmu. Patogeni mikroorganizmi kada uđu ljudski organizam mogu uzrokovati zarazne bolesti. Zarazne bolesti su opasne i za životinje. Ako je naše tijelo zdravo i imamo dobar obrambeni sustav, patogeni mikroorganizmi nam ne moraju uvijek uzrokovati bolest jer se naš organizam protiv njih bori. Zato je zdravo i poželjno se pravilno hraniti i kretati se kako bi osnažili naš organizam za borbu protiv nevidljivih neprijatelja.
Patogeni mikroorganizmi koji se nalaze u našoj okolini predstavljaju opasnost, ali nisu za nas opasni dok ih ne unesemo u naš organizam, tj. dok se ne zarazimo.
Istražite na internetu uz pomoć učitelja kako izgledaju virusi i bakterije te ih nacrtajte!
Što su zoonoze?
Zoonoze predstavljaju skupinu zaraznih bolesti, zajedničkih ljudima i pojedinim životinjskim vrstama, koje se mogu prenositi sa životinja na ljude. Izvori širenja zoonoza mogu biti i domaće i divlje životinje. Ljudi se mogu inficirati direktno preko živih životinja ili nakon konzumiranja onečišćene hrane životinjskog porijekla. Među zoonoze se ubrajaju bjesnoća, leptospiroza, trihineloza, salmoneloza, mišja groznica.
Cijepljenje je umjetno stvaranje otpornosti na zarazne bolesti. Može se provoditi na dva načina: cijepljenjem (aktivna zaštita) i unošenjem gotovih antitijela (pasivna zaštita). Cijepljenjem u organizam unosimo tvari (npr. mrtve uzročnike) koje stimuliraju naš imunološki sustav da on sam (zato je aktivna) proizvodi protutijela. Pasivnom zaštitom unosimo u organizam već gotova protutijela i upotrebljavamo je kad nam je potrebna brza zaštita. Cijepljenje se može obaviti prije izloženosti uzročniku (npr. cijepljenje djece protiv ospica) ili nakon izloženosti uzročniku (npr. cijepljenje protiv bjesnoće nakon ugriza bijesne ili na bjesnoću sumnjive životinje).
Mnoge bolesti se više ne pojavljuju upravo zbog cijepljenja.
EBOLA