VELIKE SVJETSKE PANDEMIJE

Bolesti koje su obilježile povijest

Od kada postoje ljudi, postoje i epidemije i pandemije koje su ostavile svoj trag u povijesti. Neke od njih su utjecale na ratna događanja, demografsku sliku, prirodno kretanje stanovništva, dobnu strukturu stanovništva, ali su potaknule izum i razvoj cjepiva, društveno higijenske navike. Povijest čovječanstva bi sigurno izgledala drugačije da je nisu pisali i patogeni mikroorganizmi.

Povjesničar Tukidid je u 5. st. pr. Kr. opisujući Peloponeski rat između Atene i Sparte zapisao podatke o bolesti epidemiji koja se pojavila. Neki izvori navode da je ova pošast odnijela 30 000 života Atenjana.

Rimsko carstvo nije bilo pošteđeno bolesti koje su usmjeravale povijest. Pred kraj 2 st. proširila se Antoniska ili Galenova kuga. Od nje su smrtno stradao 161. rimski car Marko Aurelije Antonije August pa je dobila ime po dinastiji Antonina i po čuvenom antičkom liječniku Galenu koji su je opisao u svojim spisima. Smatra se da su u pitanju bile velike boginje. Prouzročivši veliku smrtnost ostavila je veliki trag na strukturi stanovništva što je oslabilo Rimsko carstvo i utjecalo svojim posljedicama na njegov konačni raspad. Procjenjuje se da je tada stradalo oko 5 milijuna ljudi.

Bizant odnosno Istočno Rimsko carstvo isto nije bilo pošteđeno velike pandemije kuge koja je poharala Bizant u 6. stoljeću. Mikroorganizam odgovoran za ovu pandemiju je uzročnik tzv. bubonske kuge. Umrlo je oko polovice tada poznatog čovječanstva. Bolest je nazvana Justinijanova kuga po tadašnjem vladaru.

13. i 14. stoljeće obilježila je velika pandemije kuge koju još nazivaju Crna kuga ili Crna smrt. Bolest se najviše širila trgovačkim putovima. Najžešća je bila u razdoblju od 1347. do 1351. Računa se da je kuga ubila oko 25 milijuna stanovnika što je svaki četvrti stanovnik zemlje toga doba. Bolest je također prouzročila i velike promjene u staleškoj i dobnoj strukturi te je ubrzala propast feudalnog društva.

Velika geografska otkrića i dolazak na američki kontinent također su utjecali na demografsku strukturu domorodačkog stanovništva jer domicilno stanovništvo nije bilo otporno na bolesti koje su donijeli europski osvajači. Posebno su stradale Inke u Peruu i Aboridžini u Australiji. Velike boginje su bile prva bolest protiv koje se uspostavljeno cjepivo 1798. godine. Tvorac cjepiva protiv velikih boginja je Edward Janner kojeg nazivaju i ocem imunologije.

Svaki rat za sobom ostavlja velike posljedice kroz ljudska žrtve, uništavanje imovine stanovnika, gospodarstva i kulturnih dobara. Nakon I. svjetskog rata 1918. godine proširila se smrtonosna virusna bolest Španjolska gripa od koje najviše stradavalo mlado stanovništvo. Iako se računa da je pandemija trajala godinu dana, protutnjala je svijetom i za sobom povukla 50 milijuna žrtava. Razlog velikom broju žrtava je izgladnjelo stanovništvo narušenog imuniteta koji se nije mogao oduprijeti ovoj bolesti.

Epidemije su imale i pozitivan učinak koji se najviše odnosi na razvoj medicine, znanosti i higijenskih navika na osobnoj, lokalnoj i globalnoj razini.