Tekst: Branko Ćopić
Dramatizacija: Egon Savin
Režija: Egon Savin
Produkcija: Mozzart Fondacija - Teatar humanosti
O GLUMCU:
Nebojša Milovanović je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1999. godine.
Diplomirao glumu na fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Vladimira Jevtovića. Igrao u filmovima: Lajanje na zvezde, Bure Baruta, Kordon, Optimisti, Medeni mesec, Kako su me ukrali Nemci, Plavi voz, Đavolja varoš, Belo odelo, Nigde, Talog, Panama. U TV serijama Pozoriste u kući, Čizmaši, Santa Maria della salute, Vojna akademija, Andrija i Anđelka...
U beogradskim i drugim pozorištima ostvario je niz uloga. Predstave: Svinjski otac, Prokleta avlija, Arsenik i stare čipke, Šine, Mletački trgovac, Višnjik, Švabica, Zamak, Sumnjivo lice, Beogradska trilogija, Kući, Turneja, Bure baruta, U Edenu na istoku, Uobraženi bolesnik, Nora.
Dobitnik nagrade dr Branivoj Đordjević za najboljeg studenta dikcije i lepotu govora. Za film Bure baruta dobio nagradu za najboljeg mladog glumca na filmskim susretima u Nišu. Za predstavu Svinjski otac dobitnik nagrada na danima komedije u Jagodini, kao i na Sterijinom pozorištu u Novom Sadu...
O PREDSTAVI:
Postoje predstave koje publiku zabave, i one koje ostanu da žive dugo nakon što se spusti zavesa.
Monodrama „Bašta sljezove boje“, nastala po istoimenom delu Branka Ćopića, u režiji Egona Savina, sa Nebojšom Milovanovićem u glavnoj ulozi, pripada upravo ovoj drugoj vrsti. To nije samo pozorišna predstava – to je susret sa uspomenama, detinjstvom i jednim od najvećih pripovedača srpske književnosti.
Na sceni gotovo da nema ničega osim stare skamije i glumca. Ipak, za devedeset minuta pred publikom oživi čitav jedan svet. Nebojša Milovanović, sedeći sve vreme na jednoj staroj klupi, vešto oživljava arhaičan govor Bosanske krajine i pripoveda o đedu Radu, ujnama, strinama, feljbabama, konjima i ljudima koji su obeležili Ćopićev svet. Deluje kao da bi mogao da pripoveda bez prestanka, prekidajući priču tek ponekim gutljajem „ukopne rakije“, dok publika ostaje prikovana za svaku izgovorenu reč.
Egon Savin nije želeo da na scenu vrati samo pisca koga pamtimo iz školskih dana. Naprotiv, njegova dramatizacija otkriva onog drugog, melanholičnog Ćopića – čoveka koji se vraća detinjstvu i svetu kojeg više nema.
Fotografije: Tanjug, Centar za kulturu Bor, Ana Paunković, Pozorište Sremska Mitrovica, Ozon media