Po ministarstvu, školska je godina regularno privedena kraju, no je li to zaista tako? Mislim da je najmjerodavnije mišljenje upravo školskog sustava- dakle učenika i profesora. Naravno da su mogućnosti izobrazbe, kao i cijela radna atmosfera, bitno smanjene, ili u najmanju ruku, poprilično promijenjene. Kada bi ovo zaista bio regularan način provedbe obrazovanja, ne bi bilo više potrebe da itko ikad sjedne u školske klupe. Jednostavno bi snimili tone online materijala koje bi učenici gledali od kuće.

Doduše, u izvanrednoj situaciji s koronavirusom, to je vjerojatno bilo najbolje moguće rješenje, ali svejedno nije realno govoriti kako je školska godina uredno završena te da sve ovo nije imalo utjecaj na završno obrazovanje učenika. Prošlogodišnji maturanti ostvarili su najlošije rezultate u povijesti državne mature. Uvjeren sam da će rezultati ove godine biti još lošiji. Tada će svima, pa tako i ministarstvu, biti jasno da online nastava nikada ne može zamijeniti ili nadomjestiti redovnu te da je ipak bilo potrebno uložiti više truda i pažnje u maturante i njihovu sistematizaciju gradiva, ali i u pronalasku kvalitetnog rješenja i optimizaciji samih ispita državne mature.

Kako ne bismo završili u ovako negativnom raspoloženju, vrijedi dodati da ako se netko može prilagoditi novim situacijama i u najtežim okolnostima pokazati svu svoju snagu i odlučnost te tvrdoglavo zagristi do kraja, onda smo to mi mladi. Vjerujem kako ćemo svi iz ovoga izvući vrijedne pouke koje ćemo još dugo pamtiti.

Matija Matković, 4.c

Nastava na daljinu

Prošlo je pet tjedana otkad je započela nastava na daljinu zbog koronavirusa.

Organiziran je školski program Škola na Trećem za osnovnoškolce i srednjoškolce, a mnoge škole imaju i vlastite virtualne učionice.

Školski program na TV-u odvija se na HRT-u 3 od 8:00 do 11:00 i namijenjen je učenicima nižih razreda osnovne škole. Viši razredi osnovnih škola imaju svoj raspored na Sportskoj televiziji. Na RTL 2 od 9:30 do 11.30 nudi se nastavni program u obliku videolekcija za srednje škole.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja pripremilo je nastavne programe za učenike čiji nastavnici nemaju vlastita online predavanja, ali nastavnici se ne moraju pridržavati rasporeda koji im je isporučen, već mogu sami davati materijale preko svojih virtualnih učionica.

Koliko sam čula od svojih prijatelja iz drugih škola ili vidjela komentare na društvenim mrežama, ne koriste sve škole iste aplikacije za provođenje online nastave. Na primjer, Microsoft nudi razne usluge za online nastavu kao što su Microsoft Teams, Yammer i Office 365.

Naša škola koristi kombinaciju Loomena i Google Classrooma. Loomen je online platforma preko koje uglavnom dobivamo obavijesti o novim zadacima i potvrđujemo primitak materijala u Google Classroomu.

Kako je već prošlo više od mjesec dana online nastave, mogu reći da smo zaista napredovali u smislu tehnologije. Na početku je bilo manjih tehničkih poteškoća i zbunjenosti zbog funkcioniranja aplikacija koje koristimo. Dogodio se i pad sustava, nismo se mogli ulogirati na Google Classroom ili Loomen, ali ti su problemi bili brzo riješeni.

Međutim, u smislu svladavanja lekcija koje dobivamo mogu reći da nisam baš previše zadovoljna. Kad sam čula da će započeti online nastava u cijeloj Hrvatskoj, prvo sam pomislila da to neće funkcionirati i da nema šanse za takvom organizacijom nastave. S obzirom da sam putnik, pomislila sam da ću na ovakav način održavanja nastave imati više vremena za sebe, no nije baš tako. Jedino činjenica da se ne moram brinuti hoću li stići na vrijeme na nastavu i što ne moram rano ustajati me obradovala. Vremena imam puno manje nego kada sam putovala u školu i imala normalnu nastavu u školi.

Svakodnevno dobivamo materijale od profesora. Rokove koji su nam zadani za predaju zadaće ponekad su prekratki, a s obzirom da gradivo moramo sami obraditi. Mogu reći da se nisam potpuno naviknula na ovakav način rada. Puno smo više opterećeniji nego kad se nastava odvijala normalno u školi. Bilo je i dana kada sam cijeli prosjedila za računalom rješavajući zadatke koji su samo dolazili i dolazili bez prestanka.

Kada se nastava održava u školi mnogo je lakše usvajati gradivo. Profesori nam objašnjavaju gradivo, ako nam nešto nije jasno možemo odmah pitati i komentirati, što kod online nastave nije baš moguće, a s obzirom da profesori nisu uvijek u isto vrijeme online prisutni kad i mi.

Kao što sam već i napomenula sviđa mi se što ne moram trošiti vrijeme na putovanja do škole i natrag, no nekako mi se čini da je tradicionalna nastava bolja od online nastave.

Napisala: Jana Jambrešić, 3.a

U ovo doba korone svi smo osuđeni na online nastavu. To nam je jedini način ukoliko želimo završiti ovu školsku godinu. Online nastava dosta se prilagodila i onim najmanjim učenicima koji se možda ne mogu služiti samostalno tabletima i računalima te je njima omogućena nastava pod nazivom Škola na Trećem. No i za one malo veće također postoje predavanja koja su objavljena na YouTube stranici ili televizijskim programima.

Svaka zemlja, svaka škola, svaki profesor pa i učenik prilagodio se ovoj situaciji kako je najbolje mogao. Srednjoškolcima je tu možda nešto ipak lakše jer im je raspored puno fleksibilniji te imaju tu slobodu da si sami prilagode raspored kada će odrađivati koje zadatke. Mislim da je to dobro jer na kaju krajeva svi smo različiti i na različite načine pamtimo. Netko bolje uči navečer pa će možda više toga napraviti tada, dok netko možda najbolje funkcionira ujutro pa će si onda sam prilagoditi raspored. Videolekcije za srednjoškolce iz mog osobnog iskustva mislim da su mogle biti i bolje napravljene jer u većini slučajeva predavač samo čita s prezentacije što po meni i nije neka velika mudrost. Na kraju krajeva od mene se očekuje da je i prepišem tako da je moram sama proći. Predavači bi možda mogli više govoriti ono važno za tu lekciju što ne piše na prezentaciji, tj. malo možda više pojasniti neke stvari. Mislim da je možda najveći problem kod predmeta poput matematike ili fizike u kojima nam je potrebno da nam se objasni korak po korak i da istovremeno i slušamo i gledamo. Jako je teško shvatiti novo gradivo čitajući prezentaciju po koracima i onda sam to izvoditi jer u redu shvatimo jedan primjer ili dva, ali čim dođu oni malo teži zadatci ni sami ne znamo što da radimo. Neke zemlje poput SAD-a imaju nastavu preko videopoziva; profesor im sve može ispredavati i mislim da je tu puno lakše shvatiti te neke predmete koji nisu šterberajski, predmete za koje nije dovoljno da naučimo 10 stranica napamet pa ih izrecitiramo. Još jedna stvar za koju smatram da je važna su rokovi. Na početku nam je, normalno, trebalo svima vremena da se uhodamo stoga je i bilo teško pratiti taj nekakav raspored. No mislim da je raspored u ovo vrijeme jako važan, da znamo do kada trebamo predati određene radove da si i sami znamo napraviti nekakav plan kada ćemo što rješavati. Jako je teško samoga sebe natjerati da nešto radimo tako da kada imamo razumne rokove ipak nam daju nekakav osjećaj reda. Tu se i očekuje i od profesora da ne daju nerealne zadatke odnosno da ne misle da samo zato što smo kod kuće možemo napraviti više toga pa nam količinski daju gradiva koje inače obradimo za dva tjedna da sada sami obradimo u jednom tjednu.

Mislim da sad smo svi ušli pomalo u rutinu s online nastavom i svima nam je puno lakše i mislim da sada i mi trebamo imati dosta razumijevanja za profesore kojima je sve ovo novo, ali isto tako smatram da i oni također trebaju imati razumijevanja za nas jer svi smo u istoj situaciji. Snalazimo se kako najbolje možemo.

Iva Leko, 3.b

Kako su prolazili dani, tako su profesori počeli slati složenije zadatke. Sve što sam morala napraviti zapisivala sam na papir i ispunjavala zadatke, no u jednom trenutku sam se izgubila. Koliko god profesorima ovo izgledalo jednostavno za nas učenike, stvarna istina je da nije jednostavno i mislim da učenicima nikad više nisu nedostajali profesori i škola. Kada se vratimo u naše školske klupe, mislim da ćemo prvo razmisliti hoćemo li ikada reći da nam neki profesor ide na živce, da želimo van iz škole, da jedva čekamo završiti školu, da jedva čekamo praznike... No da se vratim na sadašnjost, neki profesori imaju puno razumijevanja jer znaju da ovo nije situacija koja će nas psihički zaobići. Ovo je situacija u kojoj ćemo pamtiti svaki dan koji smo pokušali provesti što korisnije radeći stvari za koje u normalnom životu nismo imali vremena, ali nesvjesno nas je to ubijalo iznutra, psihički. Profesor koji je zaslužio titulu pravog profesora upravo je onaj koji razmišlja kako je nama u ovoj situaciji. Nastava na daljinu jedna je od opcija kojom zasigurno nijedan učenik nije zadovoljan. Zašto? Zato što imamo zadaće kao nikad prije, zato što nam se iz nekih predmeta šalje puno više zadataka nego prije, zato što se neki predmeti ne mogu naučiti bez da ti netko uživo ne pojasni. Nedostaje mi učenje, jer za njega trenutno nemam vremena, laptop mi je postao osoba na koju se derem i nad kojom vrištim križajući dane kada ću izaći iz kuće i staviti školsku torbu na leđa. Provodim po šest sati dnevno u svojoj sobi uz laptop, a najgore od svega je kad sve riješim i već stignu novi zadatci. Znam da svaki profesor mora obavljati svoj posao, ali ova nastava na daljinu zasigurno je mogla biti bolje organizirana, s konkretnim rasporedom kako bi i nama i profesorima bilo lakše. Mjesec dana knjigu nisam imala u rukama, jedino zašto ju uzmem je da rješim neki zadatak sve ostalo googlam i mislim da je to loše, ali to je jedina mogućnost da što brže obavim svoj zadatak. Nedostaje mi učenje, za koje trenutno nemam vremena. Pitala sam i svoje kolege iz razreda te iz drugih škola jesu li oni zadnjih mjesec dana konkretno nešto išli učiti kako ne bi bili u zaostatku. Odgovor koji sam i sama očekivala bio je NE. Nakon ove situacije bit će nam jako teško opet se priviknuti na učenje. Trudila sam se cijelu godinu da postignem bolje rezultate i da ne budem lijena uzeti knjigu i da osvjestim u sebi veselje što imam mogućnost naučiti nešto novo i što mi se pruža mogućnost da se upoznam sa svakim dijelom ovoga svijeta. Sada kada je došla ova neočekivana situacija, bojim se da se moj uspjeh na kraju godine na papiru neće vidjeti. Sve to zbog jednog neprijatelja koji je kad-tad morao doći i osvjestiti nas da nismo jedini na ovom svijetu da ima i drugih živih bića koji pate, a mi samo mislimo o našoj vrsti. Što se tiče videolekcija Škole za život nisam ju mogla gledati duže od pet minuta jer mi nimalo nije bilo zanimljivo, ipak sam bila zahvalna svojoj VU. Neki profesori nam šalju i videe s predavanja drugih profesora što mi je okej jer puno bolje razumijemo gradivo i lakše nam je odraditi zadaće, no neki videi traju duže od 20 minuta i uz sva stopiranja videa i prepisivanja izgubim čak i dva sata. Htjela bih spomenuti da nikada veću solidarnost u razredu nisam osjetila. Počeli smo si pomagati, slati zadaće i zajedno surađivati. Za mene ovakav oblik nastave ima puno nedostataka, ali ima i nekoliko prednosti. Neke od prednosti su to što imamo mogućnost komunikacije i nismo prestali s nastavom, sve ostalo je za mene nedostatak. Online nastavom ne učimo za svoje znanje i kako bismo razvijali naše mlade ćelije u mozgu, online nastavom se samo trudimo dobiti dobru ocjenu, a za mene to nije škola, za mene je to više kao posao koji ne volim raditi, a moram se potruditi da dobijem plaću. Nadam se da ćemo se svi zapitati koliko bitnu ulogu škola vodi u našem odrastanju, koliko je škola kojoj smo križali dane do završetka postala škola kojoj križamo dane do početka. Nadam se ćemo se što prije vratiti u normalan život i da će ovo ostati samo jedna loša uspomena.

Napisala: Petra Franjić, 3.a

S obzirom na situaciju u svijetu, sam vrh većine svjetskih zemalja odlučio se na zatvaranje granica, ograničavanje kretanja građana i sprečavanje ljudskih kontakata (ili barem svođenje na minimum). Kako su škole javne ustanove, sva ova ograničenja moraju se provoditi i tamo. To podrazumijeva zatvaranje škola i nalaženje novih načina kako bi se održala nastava. Većina zemalja odlučila se za online nastavu - nastavu koja se odvija internetom pomoću različitih stranica ili platformi. Mnogima ovaj oblik nastave nije bio iznenađenje s obzirom na to da se sve digitalizira, a i bilo je za očekivati kako je velika većina korisnika informatički pismena, ima pristup internetu i neki uređaj kojim se može služiti za obavljanje ovog oblika nastave.

Velika je prednost ovog oblika nastave izbjegavanje kontakata među osobama, što je vrlo bitno u ovoj situaciji u kojoj se svijet našao. Također, učenici imaju priliku sami se organizirati i rješavati zadane obveze kako njima najviše odgovara, a samim tim učenici se suočavaju s puno manje problema nego u redovnoj nastavi. Uz dobru organizaciju moguće je sve zadatke riješiti na vrijeme, a da ostane puno slobodnog vremena, čega uglavnom najviše nedostaje za vrijeme redovne nastave. Osim slobodnog vremena, učenici dobivaju više sna, što rezultira s puno manje stresa, umora i nezainteresiranosti, tako da je za očekivati kako će velika većina učenika imati bolje rezultate ovim oblikom nastave.

Naravno, kako sve ima i dobre i loše strane, isto je i s online nastavom. Glavni je nedostatak ovog oblika nastave manjak komunikacije između učenika i profesora lice-u-lice. Puno je lakše shvatiti neke predmete uz upute dok je profesor u razredu, s obzirom da se može postaviti pitanje u bilo kojem trenutku, a odgovor se dobiva odmah. Još jedan nedostatak je, zbog situacije u Hrvatskoj i prije koronavirusa, što jedan dio učenika nema uvjete za obavljanje online nastave. U nekim školama oprema se dijelila samo određenim skupinama (najčešće 8. razredima), tako da je jedan dio učenika ostao bez opreme. Druga situacija vezana za ovu je što se u nekim kućanstvima računalo (ili drugi uređaj) dijeli na više djece. To predstavlja veliki problem tim pojedincima koji se zbog toga ne mogu organizirati kako bi njima najviše odgovaralo.

Još jedan nedostatak koji se jako ističe je previše platformi. U Hrvatskoj se služimo dvjema platformama, Loomenom i Google Učionici. Loomen služi profesorima za ostavljanje obavijesti i uputa, na koje učenici moraju odgovarati, u protivnom se nejavljanje može bilježiti kao izostanak s nastave. S druge strane, na Google Učionici ostavljaju se materijali za rad, domaće zadaće i rokovi za predaju istih. Loomen je kao stranica dosta nespretna za korištenje jer se za svaki link (poveznicu) otvara nova stranica. To nije neki problem sve dok se ne treba odgovarati na neku objavu ili poruku. Za jedan odgovor se otvore po 4 stranice te im treba neko vrijeme da se zatvore što oduzima dosta vremena i strpljenja. Smisao Loomena se još više gubi zbog činjenice da Google Učionica ima istu mogućnost, ali je jednostavnija za korištenje, nudi se i mobilna aplikacija s mogućnosti uključivanja obavijesti za svaku novu objavu profesora (što je veliki plus s obzirom na to da je mobilni uređaj praktičniji, i koristi ga većina učenika i profesora), a i sama aplikacija puno je bolje organizirana i lakša za savladati, bilo na računalu ili na mobilnom uređaju.

Što se tiče drugih država, neke su se odlučile za isti princip kao Hrvatska (aplikacije za ostavljanje materijala i rokova), a neke se služe videopozivima. Prvom varijantom služi se veći broj država, dok je druga uglavnom vidljiva u SAD-u (ne u svim školama), odnosno u državama koje su bolje digitalno razvijene.

Konkretno, Njemačka i Austrija služe se istim principom kao Hrvatska, naravno, imaju svoje programe i aplikacije, ali profesori ostavljaju materijale i rokove, a učenici odgovaraju na obavijesti i rješavaju zadane zadatke. S obzirom da neke države otvaraju škole kroz idućih mjesec dana, u mnogima nije došlo do ocjenjivanja, već su se držali učenja novih nastavnih sadržaja.

Lana Piculek, 3.a