Osam planeta razvrstano je u dvije skupine, unutarnju ili terestričku, gdje se nalaze Zemlja i njoj slična 3 planeta: Merkur, Venera i Mars,  te u vanjsku ili jovijansku, s Jupiterom i njemu sličnim divovskim planetima: Saturnom, Uranom i Neptunom.

Unutarnja je skupina stjenovita, s tankim atmosferskim slojem (bez njega je jedino Merkur).

Vanjski planeti su plinoviti s malom stjenovitom jezgrom, i njihov je sastav bliži sastavu protoplanetnoga oblaka iz kojega su planeti nastali.

Planet Merkur je teško opažati. Istražen je pomoću letjelica Mariner 10. Reljef Merkura vrlo je sličan Mjesečevom. Uz kratere, na njegovoj površini nalaze se kružna brda (koja dosežu visine do 4 km), velike kružne ravnice i rasjedi. 

Merkur nema atmosfere, ali zapaženi su plinovi kisik, vodik, helij i argon. 

Temperatura površine mijenja se od –170°C (noću) do 420°C (danju). Merkur obiđe Sunce za 88 dana – Merkurova godina. Okreće se vrlo sporo pa Sunčev dan na Merkuru traje 176 “zemaljskih” dana. 

Merkur nema pratioca tj. prirodnog satelita (mjesec).

Promjer mu je 4 879.4 km, masa 0.055 Zemljine mase.

Merkur je gotovo tri puta manji od Zemlje.

Venera kao niti Merkur nema prirodnog satelita (mjeseca).

Venera ima gustu atmosferu, koju je otkrio Mihail Vasilievič Lomonosov 1761. za vrijeme prolaza Venere preko Sunčeve ploče. 

Temperatura površine dostiže vrijednost od 480°C pri čemu se, uslijed guste atmosfere (tj. učinka staklenika i gibanja atmosfere), temperatura osvijetljenog i neosvijetljenog dijela značajno ne mijenja. 

Venera je istraživana s više od dvadeset letjelica (misije Venera , Mariner, Vega). 

Ustanovljeno je da Venerina atmosfera ima najviše ugljikdioksida (96%), dušika (3.5%), a od primjesa ima sumpornog dioksida, ugljikmonoksida, fluorovodika, vodene pare i plemenitih plinova. Atmosferski tlak na površini je oko 90 puta veći od tlaka na površini našeg planeta. 

Reljefom Venere dominiraju velike ravnice, planinski masivi (koji imaju razmjere manjih zemaljskih kontinenata) te udarni i vulkanski krateri. Na površini se nalazi pijesak, magmatsko stijenje i kamenje oštrih rubova.

Zemlju često nazivamo vodeni ili plavi planet. 

Zemlja je nastala prije otprilike 4.6 milijarda godina. 

Oko 71% Zemljine površine prekrivaju mora i oceani. Zemljina atmosfera je pretežno građena od dušika (77%), kisika (21%) i vodene pare (1%).

Unutrašnjost Zemlje razdijeljena je u nekoliko slojeva (jezgra, plašt i kora). Zemljino magnetsko polje posljedica je dinamike žitke metalne jezgre (građene od željeza i nikla).

Tlak u središtu našeg planeta procjenjuje se na nekoliko milijuna bara, a temperatura na nekoliko tisuća stupnjeva.

Zemlja ima jedan veliki prirodni satelit (Mjesec) i to je do sada jedino svemirsko tijelo na koje se spustila letjelica s ljudskom posadom.

Prosječno je od Sunca udaljen 149.6 milijuna kilometara, što se uzima kao astronomska jedinica (AJ). Zemljina putanja nije jako izdužena.

Mars ima dva prirodna satelita nepravilnog oblika: Fobos (Strah) i Deimos (Užas).

Poznat kao crveni planet (uslijed prisustva kemijskih spojeva koji sadrže željezo, pokazuje crvenkastu boju). Rijetka Marsova atmosfera je pretežno građena od ugljikdioksida, dušika, argona, kisika i vodene pare.

Sunčev mu dan traje gotovo kao i Zemljin, 24 h i 40 min. Oko Sunca obiđe za 687 zemaljskih dana, od Sunca je prosječno udaljen 228 milijuna km.

Prosječna temperatura na Marsu je –23°C, a noću pada ispod temperature od –123°C na kojoj ugljik dioksid prelazi u čvrsto stanje (suhi led).

Česte su pojave pješčanih oluja. U reljefu Marsa prepoznaju se udarni krateri i ugasli vulkanski krateri (najveći je Olympus Mons visok 26 km, koji je ujedno najviša planina u Sunčevom sustavu), zatim kanjoni te vijugavi kanali koji sliče na presušena riječna korita.

Istraživanja Marsa provedena su letjelicama (Mariner, Mars, Viking).

Do sada je otkriveno 92 Jupiterova satelita, a četiri najveća otkrio je Galileo Galilei. 

Dva najveća, Ganimed i Kalisto, veći su od planeta Merkura. Potom slijede Io i Europa, približno veličine Mjeseca. 

Najveći je planet Sunčeva sustava. Ima gustu atmosferu s izraženim prugama paralelnim ekvatoru. Uočava se i velika crvena pjega. Kao i kod ostalih vanjskih planeta i Jupiterova je atmosfera pretežno građena od vodika i helija, a zastupljeni su i spojevi poput metana, amonijaka, vodene pare i sl. Prosječna temperatura je oko –130°C.

Ganimed (s promjerom od 5262 km) je najveći planetni satelit u Sunčevom sustavu. Od satelita je osobit Io koji pokazuje najintenzivniju vulkansku aktivnost od svih tijela u Sunčevom sustavu. Istraživanja “iz blizine” Jupitera (kao i Saturna, Urana i Neptuna) provedena su letjelicama (Pioneer, Voyager). Jupiter je istraživan i pomoću svemirske sonde Galileo.

Osobit je po svom sjajnom prstenu koji se vidi manjim teleskopom. 

Uz Jupiter, Uran i Neptun pripada skupini plinovitih divova.

Saturn obiđe Sunce za 29.5 godina. Tijelo mu je znatno spljošteno tako da je najspljošteniji od planeta. Masa mu je 95 puta veća od Zemljine.

Saturn se sastoji pretežno od vodika i helija.

Prosječna temperatura na Saturnu iznosi oko –170°C. Jezgra ovog planeta najvjerojatnije je sačinjena od stijenja i leda, dok je plašt vjerojatno građen od tekućeg vodika. 

Oko Saturna kruži i mnoštvo prirodnih satelita, kojih je do sada otkriveno 82. Titan je najveći od njih. Zatim slijede Mimas, Enkelad, Tetis, Diona, Reja, Japet i nepravilni Hiperion.

Najveći sateliti u Sunčevu sustavu su Saturnov Titan i Jupiterov Ganimed.

To je prvi planet koji je bio otkriven teleskopom (William Herschel, 1781.), iako ga se može vidjeti i golim okom.

Od prirodnih satelita se ističu Miranda, Ariel, Umbriel, Titanija i Oberon.

Oko Sunca obiđe za 84.32 godine. 

Ekvatorskoga je promjera 51 118 km, oko 4 puta većeg od Zemljina, masa mu je 14.5 puta veća od Zemljine, obrne se oko osi za 17 sati 14 minuta. 

Zbog brze vrtnje spljošten je. Ekvator mu je otklonjen od ravnine staze za 97.8°, te mu je os vrtnje gotovo polegnuta u ravnini staze.

Atmosferu Urana čine smrznute tvari (led, amonijak, metan) i plinovi. Uran pokazuje zelenkasto­modrikastu boju. Temperatura u vanjskim slojevima atmosfere opada do –220°C, dok je u nekim slojevima izmjerena viša temperatura (–173°C). Jezgra Urana je najvjerojatnije stjenovita. Magnetsko je polje po jakosti slično Zemljinom, ali je znatno nakošeno u odnosu na os rotacije. 

Poznato je 20 Uranovih satelita, a otkriven je i sustav prstena.

Neptun je posjetila samo jedna svemirska letjelica, Voyager 2, koji je pokraj planeta preletio 25. kolovoza 1989.

Postojanje Neptuna predviđeno je računskim putem. Atmosfera je plavkaste boje. Uočava se velika tamna pjega i visoki srebrnasti “cirusi”, oblaci od ledenih kristala metana. Neptun ima veoma dinamičnu atmosferu s najvećim brzinama vjetrova od svih planeta (brzine dostižu 400m/s). 

Poznato je 14 Neptunovih satelita (1 veliki - Triton i 13 malih) i nekoliko prstena. 

Sateliti Triton i Nereid otkriveni su teleskopom. 

Zbog velike udaljenosti od Sunca, Neptunova vanjska atmosfera jedno je od najhladnijih mjesta u Sunčevu sustavu s temperaturama na vrhovima oblaka oko −218 °C.