Dobriša Cesarić

Dobriša Cesarić (Požega, 1902. - Zagreb, 1980.), pjesnik izrazite jednostavnosti, zaokupljen je temom čovjeka u gradu, piše poeziju gradskih predgrađa, prosjaka i sirotinje (Balada iz predgrađa).

Suosjeća sa sudbinama siromaha, bavi se osobnom intimom i općeljudskim pitanjima tragajući za smislom ljudskog života (Oblak, Voćka poslije kiše, Slap).

Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Surađuje u književnim časopisima: Savremeniku, Kritici, Hrvatskoj reviji. Objavljuje književne prikaze, prevodi s njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika.

Cesarić čovjeku predaje humanu poruku o potrebi skladnog, nekonfliktnog, toplog života, a postiže to biranjem jednostavnih i sugestivnih riječi ( I kada snježi, a vani je tama, u pahuljama tišina je sama).

Bista u aleji škole rad je akademskog kipara Josipa Poljana, dar Tvornice cementa Našice 1990.