Antun Gustav Matoš

Antun Gustav Matoš (Tovarnik, 1873. - Zagreb, 1914.), pjesnik, pripovjedač, esejist, kritičar.

Matošev otac bio je učitelj, stoga obitelj seli iz Srijema u Zagreb. Majka je rodom Našičanka iz ljekarničke obitelji Schams. Za sebe je govorio da je Bunjevac porijeklom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem.

Već u ranoj fazi svoga školovanja pokazao je kako mu nije do pismene potvrde da je završio visoku školu. Neuspjehe u formalnom obrazovanju prekinuo je te se posvetio samoobrazovanju i književnom radu.

Svojim književnim opusom tematski se i stilski uklopio u književne smjerove europskog modernizma. Poistovjećujući ljepotu i umjetnost, majku i domovinu, prošlost i sadašnjost, ovjekovječio je hrvatsku prošlost, krajolike i ljude (Ogledi, Vidici i putovi, Iverje, Umorne priče, Moć savjesti...) na impresionistički način služeći se simbolima, sarkazmom i ironijom, asocijacijama i ritmičkim suglasjem, s profinjenim osjećajem za mirise, zvukove i boje, osobito u sonetima i novelama.

Njegovo monumentalno poprsje (rad akad. kipara Andre Mohorovičića) stoji na samom ulazu okrenuto licem prema školi zahvaljujući donatoru ŠGRO Cestogradnja iz Našica od 1986. godine.