Embedded Files
Halitoza* je medicinski pojam koji označava neugodan miris izdahnutog zraka.
(*O terminologiji na kraju teksta)
O tom neugodnom simptomu do danas se malo pisalo i govorilo iako prve zapise o tom problemu nalazimo već u Bibliji i Kuranu.
Valja istaknuti da zadah može biti prolazne naravi i često se javlja (oko 50 % ljudi) nakon buđenja a nestaje nakon pranja zubi i uzimanja hrane. Takav zadah posljedica je smanjenog lučenja sline tijekom noći i djelovanja bakterija u usnoj šupljini koje proizvode plinove neugodna mirisa. Ovakav zadah nije zabrinjavajući i rješava se provođenjem dobre higijene usne šupljine.
Zadah koji ostaje tijekom dana te ga uspijemo samo maskirati na nekoliko sati pranjem zubi ispiranjem ili bombonima zapravo je zadah koji zabrinjava i zahtijeva liječenje.
Prema statističkim podacima u 87 % slučajeva uzrok halitoze su promjene i bolesti usne šupljine: upala zubnog mesa (gingivitis) i upala potpornog tkiva zubi (parodontitis). Brojne bolesti usne šupljine bilo da je riječ o sistemskim bolestima ili bolestima vezanim za samu usnu šupljinu uzrokuju zadah, primjerice afte, infekcija virusom herpes simplexa.
Neke imunološki uvjetovane bolesti mogu biti uzrok dugotrajnog zadaha iz usne šupljine. Neadekvatno izvedeni protetski radovi u usnoj šupljini mogu onemogućiti provođenje potrebne higijene usta i uzrokovati zadah.
Brojne internističke bolesti i primjena nekih lijekova mogu biti uzrok neugodnog daha. Zadah može biti i posljedica konzumiranja aromatične hrane, pušenja i alkohola.
Uočimo li neugodan dah savjet je uputiti se stomatologu koji će utvrditi uzrok, postaviti dijagnozu i poduzeti odgovarajuće liječenje.
Za dijagnozu potrebni su podaci o početku i učestalosti zadaha i klinički pregled. U kliničkom ispitivanju rabimo halimetar ili sumporni monitor. To je elektronski aparat koji aspirira zrak iz usta ili zrak izdahnut kroz cijev i analizira koncentraciju vodikova sulfida i metilmerkaptana, plinove koji su «odgovorni» za zadah. Aparatom možemo odrediti granicu socijalno prihvatljivog zadaha. Iznad te granice neophodno je liječenje.
U liječenje zadaha primarno su uključeni su parodontolozi i specijalisti oralne medicine, budući da se neugodan miris javlja i kao posljedica oralnih bolesti. Uz liječenje važna je pravilna oralna higijena, koja znatno smanjuje broj oralnih mikroorganizama. Ukoliko zadah i dalje ostaje prisutan uključuju se i drugi kliničari, internisti, otorinolaringolozi, psiholozi.
Valja spomenuti da je za ovu pretragu važno koliko sline pacijent ima. Kod normalne količine sline ovi se plinovi otapaju u slini i nema zadaha. Ako je količina sline mala što je često u starijoj dobi i u nekih bolesti i kod uzimanja nekih lijekova, pojavljuje se zadah. U tom slučaju ćemo utvrditi povećanu koncentraciju hlapljivih sumpornih sastojaka.
Veoma je važno terapijski djelovati na čimbenike koji su uzrokovali zadah te liječiti osnovnu bolest. Potrebno je osigurati timski pristup ovom problemu (stomatolog, internist, otorinolaringolog, psiholog).
Česta pitanja vezana uz problem halitoze
Zašto je ponekad zadah prisutan unatoč saniranim zubima i besprijekornoj oralnoj higijeni?
U većini takvih slučajeva uzročnik je grupa anaerobnih sulfidnih bakterija koje duboko u papilama jezika, u grlu i često u krajnicima (tonzilama). To nisu zarazne bakterije – one čak pomažu u procesu probave. Budući da su one sastavni dio flore usne šupljine teško se mogu se trajno uklonitniti. Bakterije su anaerobne što znači da im odgovara okruženje bez prisutnosti zraka pa se borba protiv njih zasniva na oksidnim sredstvima.
Koliko pomažu sredstva za «osvježavanje daha»?
Neurološki, osjetilo mirisa i osjetilo okusa dva su odvojena senzorička centra u mozgu koja primaju specifične podražaje. Budući da se nalaze blizu jedan kraj drugog često dolazi do njihovog međudjelovanja. To uzrokuje da ponekad osjetimo mirise kojih nema ili ne osjetimo one koji su prisutni.
Kad rabimo osvežavajuće žvakaće ili mint bombone koji stvaraju subjektivni dojam «svježeg daha» naš je osjet mirisa često prevaren budući da je neugodan dah i dalje prisutan ta ga naša okolina može osjetiti a mi ne možemo.
Kako ćemo znati imamo li zadah?
Najbolje je otvoreno upitati blisku osobu koja to može objektivno ustanoviti.
Naime, nije moguće osjetiti miris vlastitiog daha pušući u zatvorene dlanove (što mnogi pokušavaju). Jedan od učinkovitih načina testiranja vlastitog daha je da se poliže gornja strana šake i pričeka minutu da se slina osuši. Ako se u slini nalaze bakterije koje proizvode neugodan miris to će se odmah osjetiti.
Koji su znakovi halitoze?
Ø bijele naslage na jeziku
Ø okrugle naslage na tonzilama
Ø suha usta, gusta slina
Ø pečenje jezika
Ø kiseo, gorak ili metalan okus u ustima
Ø ljudi se često odmiču od vas kad govorite
Ima li halitoza veze sa stresom?
Ima - budući da stres utječe na parasimpatički nervni sustav, dolazi do isušivanja oralne sluznice što pogoduje stvaranju zadaha.
Je li moguće prenijeti halitozu poljupcem?
Ne – nije moguće prenijeti zadah nekom drugom. Bakterija koja uzrokuje problem zapravo «dobra bakterija» i stalni sastojak normalne flore usne šupljine. Samo njezinom neutralizacijom, odnosnom promjenom sredstava koje ne podupiru anaerobno okruženje bakterija može se ukloniniti halitoza.
E-mail: halitoza@gmail.com
Nešto o terminologiji koja se u medijima često pogrešno upotrebljava:
Halitoza = neugodan miris izdahnutog zraka = neugodan dah = loš dah = zadah
Ispravan je bilo koji od gornjih izraza ali nikako ne kombinacije kao:
1. loš zadah (postoji li dobar zadah?)
2. neugodan zadah (postoji li ugodan zadah?)
3. neugodan ili loš dah iz usta
(postoji li dah iz nekog drugog organa? "Iz usta" je naprosto suvišno!)
Dakle, alternativno možemo upotrebljavati ove izraze :
1. halitoza (nakon što se uvodno definira kao neugodan miris izdahnutog zraka)
2. zadah (najbolji hrvatski prijevod - ali bez "neugodan" ili "loš")
3. neugodan dah (drugi dobar prijevod - ali bez "iz usta")
4. loš dah (doslovan ali dobar prijevod engleskog termina "bad breath")
Mr.sc. Mario Šoljan, dr.stom
Page updated
Google Sites
Report abuse