Svjedočanstva

"Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva".

(Otk 12,11)

Lijepo je kada nam ljudi pošalju fotografije zajedno sa svjedočanstvom pa vas kao posjetitelje molimo da ne kopirate i ne koristite fotografije iz ovih svjedočanstava u bilo koje druge svrhe.

Zavaljujemo na razumijevanju!

Evo da krenem od početka. Imama 2 sina, Leopold ima 3 godine a Petar će idući mjesec 2 godine. od rođenja je imao probleme sa suženim suznim kanalom i stalne upale oka, bilo je dana kad bi se probudio i nije mogao otvoriti oko bez moje pomoći jer je bilo sljepljeno od sekreta. Sve to liječili smo mastima antibiotskim i kapima ali uvijek bi se vraćalo. Kad je napunio godinu dana doktorica je rekla da će morati na proširivanje kanala pod anestezijom i da se naručimo na Sveti Duh jer tamo to doktori najbolje obavljaju. Termin je bio zakazan za 5.5.2015. i preostalo je samo čekati i boriti se s upalama. Čuli smo za Vaš seminar i otišli smo. Između ostalih molitva koje sam napisala bila je i za mojeg sina Petra jedna da ga Isus ozdravi i da prođe sve bez operacije. Ubacila sam to u vrč i čekala da vidim hoće li stvarno Bog djelovati.

5.5.2015. posjetili smo doktoricu na Sv. Duhu u Zagrebu i Petru je svo vrijeme iz oka izlazio žuti sekret. Doktorica ga je pregledala, napominjem nije mu ništa kapala u oko već samo to pogledala i ispitala me sve kako smo liječili i anamnezu. Nakon svega rekla je gospođo sve ste dobro radili ali ovo vam sigurno neće proći bez operacije. Objasnila nam postupak i rekla da ide pod općom anestezijom te neka odemo do sestre dogovoriti termin. Termin je bio zakazan 16.6.2015. i tako smo krenuli prema autu a ja sam se cijelo vrijeme pitala Isuse pa zašto zar nisi čuo moju molitvu?

Drugi dan Petar se probudio, okice su mu bile bistre i bez sekreta. odmah mi je prošlo kroz glavu gospođo ovo sigurno neće proći bez operacije., ali hvala i Slava Bogu prošlo je. Trebala sam čuti te rijeći da bi povjerovala da je Isus djelovao. Još par dana sam ga pratila da vidim što će se dogoditi ali sekreta i dalje nije bilo. nazvala sam bolnicu i otkazala operaciju. Moj sin više nema upala i sve je u redu hvala Dragom Bogu i hvala Vama gospodine Barada jer je Isus kroz Vas djelovao.

Pozdrav i Bozji blagoslov

Valentina

_______________________________________________________________________________________________________________________

Hvaljen Isus i Marija,

Željela bih kao majka teško bolesnog djeteta svjedočiti o velikoj Božjoj milosti koja nam je dana i o kojoj treba pričati. Svi mi pričamo o tome da se čuda događaju ali rijetko smo ti koji iz vlastitog iskustva možemo ispričati priču koja govori o njima.

Krajem 2008. godine rodila sam svoju drugu djevočicu Vita Mariju. Vita je naša druga djevojčica, kažem naša ali mislim da sam je ja samo rodila. Naime nakon što smo bezuspješno pokušavali imati još jedno djete i pomirili se sa time da ga nećemo imati otišla sam kao i puno puta prije toga u crkvu Sv.Foške u Istru pomoliti se i zahvaliti na svemu u životu što nam je dano. U kamenoj ogradi je mali kip Majke Božje, kleknula sam pored njega i započela molitvu i zahvalu kad je odjednom iz mene izletjela neoična rečenica: « Hvala Ti majčice na svemu dobrome i svakom iskustvu koji si nam dala, mogu li ja Tebi pomoći na neki nači? Ako imaš neko djetešce kojemu treba pomoć slobodno mi ga pošalji borit ću se za njega cijelim životom.» Ustala sam od ograde zbunjena i sama ovime što sam izgovorila te otišla do Križa pa iza crkve. Osjetila sam topli povjetarac na licu i nečiju prisutnost, kasnije sam shvatila da je to bila moja curica. Nekoliko tjedana iza sam zaključila da sa trudna, sve mi je bilo jasno – NISAM SUMLJALA DA MI JE MAJČICA POSLALA DIJETE , jedino što nisam znala na koji način ću mu pomoći. Jasno Vam je da je ime dobila upravo po tom događaju Vita- život i Marija po Sv.Mariji 

Veoma brzo nakon poroda su dijagnosticirane razne bolesti- cerebralno krvarenje iz mozga, genetske bolesti, pseudoartroza lijeve potkoljenice, tumori na mozgu i mnoge druge....

Bila sam u šoku ali nisam zaboravila da mi je to djetešce poslano i da se trebam boriti .

Točno na drugi rođendan je našoj Viti puknula nogica, 5 puta je operirana u Hrvatskoj bezuspješno i u trenutku dok sam očajna tražila rješenje u naš život je ušao Lukša Grljević, čovijek koji me je toga dana pozvao na kavu i počeo pričati o molitvi, oprostu i vjeri. Naime već sam od brige i zaboravila na sve dobro oko nas a on u tom trenutku kao potpuni neznanac postao mi je veliki prijatelj i osoba koja mi je pomogla da se vratim život i potražim pomoć u vjeri i Bogu.

Iza toga događaja je sve krenulo na bolje, ponovo sam počela moliti a i Vita je zavoljela molitvu. Odjednom smo uspjeli organizirati liječenje u inozemstvu u velikoj klinici- zamislite to je pola bolnica a pola crkva. Kirurg je veliki vjernik sa veoma toplim i velikim srcem, nije nam želio reći da su male šanse da Vita ozdravi ali ju je pristao operirati. Prije operacije nas je došao posjetiti Mijo Barada, Vita ga zove «striček». Molili smo i dobili krunice odnjega. Vita se je vrtila oko njega i kao nikoga prije prihvatila u svoj život. Uzeo ju je u krilo i rekao « sada ćemo moliti za tvoju nogicu» , iza toga ga je zamolila njegovu krunicu koju joj je poklonio i koju je nosila u bolnicu na svaku operaciju a i danas je nosi. Tada je rekao « nogica će biti zdrava.»Bilo je to ljeto 2012. godine. U rujnu iste godine je operirana i liječenje je trajalo do ljeta 2014. Naša mala Vita je prošla mnoge operacije ali molitva nas je naosila još više nakon što je « striček « bio kod nas.

Nakon prve,najduže , operacije koja je trajala 7 sati cijelo vrijeme sam molila u crkvi. U jednom trenutku sam imala osjećaj da Mijo Barada moli samnom i daje mi podršku. Drugi dan od operacije dok je još bila prikopčana na sve aparate i dok je imala veoma jake bolove zaspala je sa velikim grčem na licu. Uzela sam njenu krunicu i počela moliti, grč je nestao a Vita je spavala sa nekim poluosmjehom na licu- nikada taj blaženi osmijeh neću zaboraviti. 5. dan od operacije smo dobili invalidska kolica i tada mi je Vita rekla» Hajde vozi me u crkvu i pokaži me Isuseku, znam da to želiš» .

Naredne dvije godine je trajalo veoma bolno liječenje. Ovoga proljeća kada je Vita imala zadnju operaciju nakon buđenja je rekla « mama znaš čini mi se da sam vidjela stričeka kako moli «, bila je veoma sretna . Pričali smo o njemu i o tome kako je on uvije sa nama dok molimo bez obzira što nije fizičiki prisutan.

Sada ide onaj dio čuda: nogica našeg djeteta je bila veoma oštećena prijašnjim operacijama, kost više nije imala kalcija u sebi, izgledala je kao «želatina». Svatko tko ju je od doktora pogledao rekao je da nema šanse i da takva noga nikada neće i nije bila izliječea ali mi smo pravog kirurga nagovorili da ipak pokuša. Uz Božju milost i blagoslov preko puno molitvi svih dragih ljudi naša curica danas trči a isti taj ortoped kaže da ćemo se ,morati naučiti živjeti sa time da nam djete ima zdravu nogu. Isto nam je rekao da je njeno ozdravljenje čudo, da se tome nitko nije nadao i da se takvo ozdravljenje nije desilo u njihoj bolnici do sada.

Ono što mi možemo reći je Hvala Bogu, Isusu i Svetoj Mariji , Miji Baradi, Ivanu Peharu kojega neznamo ali je prisutan te naravno VELIKO hvala Lukši koji nas vratio na pravi put i kroz koga je nam je poslana pomoć.

Uz Božji Blagoslov

Morana Crnko

_________________________________________________________________________________________________________

Ovim putem želio bi svjedočiti što je Bog učinio u mom životu. Bio sam ovisnik o teškim drogama u razdoblju od pet godina. Iako sam bio tradicionalni vjernik, ovisnost me udaljila od vjere, sakramenata. Nisam prihvaćao svoje stanje misleći i dalje da sam zdrava osoba i da se mogu prestati drogirati kad to budem htio. Sve sam dublje tonio, završio u zatvoru međutim droga je bila jača. Osjećao sam se izgubljen, jadan. Roditelji su me pozvali da zajedno odemo na seminar koji je vodio Mijo Barada. Već na prvom seminaru, zahvaljujući molitvama Mije i ostale prisutne braće, zahvatila me Božja ljubav, osjetio sam Božju prisutnost i rasla je odluka u meni da konačno promjenim svoj način života. Nakon drugog odlaska, osjećao sam još jače Božje djelovanje u sebi i odlučujem se za odlazak u komunu. Nakon tri godine, uspješno završavam program u komuni. Danas sam sretno oženjen čovjek, čvrsto oslonjen na Boga.

Krešimir

Rastimo u Gospodinu

Hvaljen Isus i Marija svima koji pročitaju ovo moje svjedočanstvo, koje želim iznijeti prvenstveno na slavu Božju, a onda kao vjerodostojnost svima koji imaju sumnje i predrasude u predani život u Božjoj milosti, našega brata u Kristu, Mije Barade.

Zovem se Mato Živko, imam 45 godina, oženjen sam i imamo troje djece. Živim u selu Miši pored Livna, Bosna i Hercegovina. Katolik sam po rođenju, primio sam sve svete sakramente redovito kao i svi vjernici katolici u mojem kraju, gdje je bilo sramota ne biti kršten i ne ići u crkvu. Uvijek sam duboku u srcu nosio svoju vjeru i bio time ponosan. Doista sam mislio da sam pravi katolik i da sam dostojan Isusa, iako gledajući sada svoju prošlost, moje srce je bilo daleko od Isusa, a moj život daleko od života vjernika katolika.

Isusa sam, to sada mogu reći, susreo na duhovnom seminaru u Splitu 2000. godine (koji je vodio karizmatik, otac James iz Indije), a na koji me pozvao moj prijatelj Ivan Milardović, koji je tada pomagao Miji Baradi u organizacijskim poslovima oko seminara. Godinu dana nakon toga upoznao sam brata Miju Baradu kod svojih kumova kojima je Mijo Barada došao u posjetu. Te večeri sam, ne sam susreo, nego i upoznao Isusa. Po Mijinoj molitvi doživio sam ogromno oslobođenje svoje duše, i silnu ljubav Božju koja se ne može opisati riječima, a dobio sam i dar jezika.. Po proročkim riječima koje je Mijo tada izrekao nastala je molitvena zajednica “Rastimo u Gospodinu”, u početku sačinjena od 5 mladih bračnih parova, a zajednica i danas postoji u župi Podhum kod Livna.

Od ovoga trenutka moj život se u potpunosti promijenio. Od tada traju moji usponi i padovi na Gospodinovom putu. Bilo je u međuvremenu i neodlučnosti i udaljavanja od Isusa, ali On nikada nije dopustio da se udaljim od Njega. Na koncu želim naglasiti činjenice koje su najvažnije za moj život, a koje su plod milosti koju je donio Isus u moj život:

- Bog je u međuvremenu ozdravio moju neodlučnost i želim i nastojim da idem putem moga potpunog preobraćenja

- Sada imam redovitu osobnu molitvu, redovitu obiteljsku molitvu sa suprugom i djecom i ta molitva je molitva radosti susreta sa Gospodinom. Ove godine prolazim i Ignacijske duhovne vježbe programa zajednice “Injigo”, koji također duhovno obogaćuje i oslobađa, te ga preporučam i onima koji pročitaju moje svjedočanstvo.

- Sada obavljam pokoru posta iz ljubavi i vjere, a ne iz običaja kako je to bilo prije.

- Naša molitvena zajednica se sastaje u župnoj crkvi gdje iskreno iz dubine srca slavimo Isusa

- Trenutno imam dijagnozu virusnog hepatitis B, kojeg Gospodin liječi direktno i preko liječnika, a je se nimalo ne bojim za svoj život, jer mi je Isus usadio povjerenje u Njega.

- Ono što je najvažnije, ja se borim protiv zamke grijeha uz Isusovu pomoć i to sada stvarno ima smisla.

Ja sam sa Isusom krenuo u pustinju svoga života u borbu protiv zloga i znam da mi Isus pomaže na tom putu. Put je dug, težak i znam da će biti pun kušnji i padova, ali sa Isusom ima smisla. Hvala ti brate Mijo što si me upoznao sa Isusom i neka Isus udijeli plodove na njivi Gospodnjoj kod svih ljudi koje susrećeš, kao što sam ja okusio plod ljubavi Božje.

Mato Živko

Miši, Livno

TV prilog o obraćenju i duhovnom pozivu:

Elvir Tabaković

Svjedočanstvo

PROROŠTVO

U jednom pustom kraju živio je Božji čovjek. Za svoje sunarodnjake bio je čudak. Jednog dana dođe mu anđeo Gospodnji i kaza: Proroče Božji uslišana je tvoja molitva, Bog će poslati kišu da tvoja tvoja polja mogu roditi žetvom obilnom. Inače pustinjak je živio gdje je jedva vode bilo za piće. Odmah nakon objave dao se na posao. Počeo je graditi kanale gdje će voda teći do njegovih njiva i ogromne vodospreme da pohrani obilje vode za iduće godine. Svi su mu se čudili i smijali. On je bio uporan i neumoran u spremnosti da svoju zamisao izvrši do kraja. I tik kad je završio zadnju vodospremu, zapuhao je južni i sjeverni vjetar. Nebo se zamračilo i kiša se izlila i ljevala je danima, noćima. Zemlju je natopila i sve vodospreme napunila. Pojavilo se sunce i jedino proročka njiva bijaše spašena od vododerina jer je bila omeđena kanalima i spremištima za vodu. Svi su se zamislili i tukli u prsa što nisu kao i prorok ogradili svoje njive i napravili kanale i akumulacije jer imali bi godinama obilje a ne gladi i propasti. Ljubljeni moj proroče molim te prepoznaj se u ovoj priči i poradi još jače i jače na njivi svojoj- srcu svome da kad dođe vrijeme obilja ne bude na propast već na spasenje.

Moje ime je Goran Granić. Obiteljski sam čovjek i imam 37 godina. Moju obitelj sačinjavaju još moja žena Tamara(35) i tri prekrasne kćeri, Hana (14) , Korina (10) i Rafaela (2 god.).Profesionalni sam nogometaš skoro 11 godina. Gospodina Mijo Baradu poznajem gotovo 6 godina. Upoznao sam ga na molitvenom susretu u Svetom Križu u Arbaniji 3 godine nakon moga novog hoda sa Gospodinom. Mnoge blagoslove je Gospodin udijelio mojoj obitelji preko njega i zbližio je naše obitelji. Jedno od njih želio bih podijeliti sa posjetiteljima njegove internet stranice. Svjedočanstvo je s područja financija. Bili smo u velikim financijskim problemima zbog duga prema državi. Klub u kojem sam igrao bio mi je dužan veću svotu novaca a trenutno sam bio bez kluba tako da je moja obitelj bila bez prihoda. Odlučili smo posjetiti Miju da se pomolimo. Tijekom molitve krunice koja je uobičajena kad se susretnemo, Mijo je dobio proroštvo koje sam naveo na početku teksta.

Riječi toga proroštva duboko su me dirnule osobito one koje govore o kopanju kanala i gradnju velikih vodosprema. U to vrijeme već smo bili molili za rješenje tih problema ali bez ikakva pomaka bilo u odnosu prema tom problemu bilo u rješavanju samog problema.. Kada sam shvatio po riječima ovog proroštva da je problem u meni odnosno u mom srcu i mom odnosu prema novcu promijenio sam način molitve. Više nisam molio na način kao da je problem u drugima nego u meni i mom odnosu prema novcu. Molio sam Gospodina da mi pokaže što je to sa mojim srcem što je trebalo promijeniti i izliječiti. Nedugo zatim počeo sam uviđati svoje grijehe i propuste na tom području. Uslijedila je ispovijed i molitva za zadovoljštinu grijeha koje sam počinio na području financija. Pronašao sam petnaestak grijeha koje bih mogao svrstati u tri skupine. Način kako ga zarađujem, kako ga trošim i kako se odnosim prema njemu. Nakon kraćeg vremena Gospodin je potvrdio ispravnost ovoga načina molitve tako što mi je jedan dio duga bio isplaćen te sam i ja mogao platiti svoja dugovanja prema državi. Druga potvrda je bila ta što sam bio sve optimističniji glede cijele situacije zbog Božje providnosti koju sam prepoznavao na djelu u ovoj situaciji. Nastavio sam sa molitvom zadovoljštine sa još većim žarom i nadom u Božje milosrđe. Ubrzo sam pronašao novi klub a i drugi dio duga mi je bio isplaćen da bi nakon par mjeseci bio isplaćen u potpunosti. Još je jedan pokazatelj da je Gospodin zahvatio ovo područje mog života a to je da mi više klubovi nisu ostajali dužni plaće što je u prošlosti bio gotovo redoviti slučaj. Možda najveći znak je bilo moje oslobođenje od zabrinutosti i nepovjerenja u Božansku providnost. Još i danas molim iako manjim intezitetom za to područje ali sam taj način počeo primjenjivati na sva ostala područja mog života i za obitelj i za odnose međuljudske i za posao i ostale uloge koje mi je Gospodin povjerio. Jednako tako sam dobivao potvrde i na tim područjima tako da Gospodi iz dana u dan obnavlja moj život i sve više me privlači sebi da živim za njega i njemu jedino služim. Zato mu neizmjerno zahvaljujem a i za moje poznanstvo sa Mijom koji je često njegov posrednik i savjetnik na životnim putovima, Gospodin neka mu uzvrati.

Hvaljen Isus i Marija

Goran Granic

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Odlučio sam slijediti Krista!

Rođen sam, hvala Bogu, kao katolik u katoličkoj obitelji koja je bila potpuno katolička u tradicionalnom smislu. Roditelji su meni prenijeli to svoje vjersko iskustvo u obiteljskoj molitvi, redovitim nedjeljnim i blagdanskim odlascima na svetu misu. Primio sam sve sakramente i odlazio na nedjeljne mise, ali preuzevši to kao i moji roditelji, više iz navike i stoga što to svi čine u mojem kraju. Moj je život, za vrijeme tinejdžerskih dana, bio poput većine vršnjaka – zadimljene diskoteke, isprazne priče o svemu i svačemu, cigarete, horoskop, ....sama praznina.

Znao sam da Bog postoji, ali ga nisam poznavao, nisam ga doživljavao kao živoga Boga, nego više kao nekog suca koji kažnjava, a koji je prije 2000 godina poslao svoga Sina da nas spasi. Isus Krist je bio za mene tada daleko, jedna povijesna osoba o kojoj sam slušao i čitao, čak sam mu se i divio. Duboko sam vjerovao da je postao čovjekom i da je Sin Božji, ali sam mislio da Isus ne djeluje danas kao za vrijeme svoga ljudskog života. Nisam Ga susretao u svom životu, odnosno nisam Ga vidio u svom životu, a On je stalno bio blizu i čekao da Ga upoznam.

Onda je Bog počeo da djeluje u mom životu, i to najprije preko mojih kumova koji su imali dijete koje je imalo velike strahove. Čuli su od nekih poznanika o čovjeku punom milosti Božje, i čovjeku po čijim molitvama Bog čini velika djela. Pronašli su brata Miju koji je molio za njihovo dijete. Isus je preko njegove molitve oslobodio dijete od strahova koji su ga proganjali, odnosno čim su došli kući mogli su se uvjeriti da strahova više nema. Roditelji ovog djeteta su bili duboko zahvalni Bogu, i kao znak ljubavi prema Miji pozvali su ga u goste u svojem domu. Kada je Mijo predložio je da pozovu svoje prijatelje kod sebe i oni su to učinili. Tako sam ja upoznao Miju koji je govorio o živome Bogu i Isusu Kristu i Duhu Svetomu koji danas djeluju isto kao i prije 2000 godina. Te večeri, po molitvi brata Mije, otvorile su se moje oči, jer sam u svome srcu upoznao silnu ljubav Božju, i od te večeri počinje moje intenzivno traganje za Bogom. Tražili smo od Mije da nam ponovno dođe, da još više probudi vjeru u nama i da nam približi živoga Boga da ga spoznamo srcem, što je i učinio. Upoznavajući Boga, upoznavao sam svoju grešnost, spoznao svoje grijehe kojih do tada nisam bio svjestan.

Nakon trenutka susreta sa živim Bogom po molitvi Mije Barade, moj život se totalno promijenio kao da sam se vratio kući nakon godina lutanja. Moj život bez Isusa sada nema smisla i želim Ga slijediti do kraja svog života. Sve do toga trenutka moj život je bio prazan, nisam ni spoznavao što je za mene sreća, a upoznavši živoga Boga on je oživio moju vjeru, udahnuo je u mene totalno novi život. Podario mi je radost spasenja, oslobodio me od svih mojih poroka i grijeha koji su vladali nad mojim životom. Dao mi je smisao i svrhu moga postojanja. Duh Sveti me silno dotaknuo i zauvijek promijenio moj put i život.

Mirko Puda

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Ovim tekstom želim svjedočiti Božji zahvat u nekoliko...bračnih parova...ili obitelji... Naime na jednom divnom susretu s Mijom Barada u molitvi dođe poruka za mene od Mije ...Moli svaki dan 5 minuta u jezicima za rađanje djece..Iznenađena kao redovnica da molim na tu nakanu?Poslušala sam. I tad iz zbora kojeg sam vodila na jednoj župi Bog blagoslovi novim životom 7 pjevačica.Jako sam se radovala uslišanoj molitvi a ujedno sam reagirala..zbor će se rasformirati.Milost Božja bijaše neizmjerna.Sve se članice zbora vratile i nastavile slaviti Boga s još većim žarom, cijelim bićem.Imala bih o ovim divnim ljudima puno lijepih primjera sada neka bude ovo.

č.s.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Zovem se Julija i moje svjedočanstvo je staro više od 10 godina, i svjedočim ga samim životom. Ali za sve one koji još uvijek sumnjaju u Božju svemogućnost, želim i pismeno posvjedočiti da Bogu uistinu ništa nemoguće nije.

Moj put obračenja počeo je još 2000 godine kada toga nisam ni bila svjesna. Danas kada gledam unazad vidim direktni Božji zahvat u moj život.

Majka sam troje djece i supruga. Nakon poroda zadnjeg djeteta osjećala sam poteškoće u odnosu s ljudima, komunikaciji, strahove, nesigurnosti, tako da mi je dijagnosticirana tjeskoba. Kako ljekovi nisu djelovali, te sam se osjećala sve lošije i lošije, odustala sam ih piti i instiktivno vapila Gospodinu, "Bože pomozi mi , ako te ima!"- iako sam bila samo tradicionalni vjernik koji povremeno ode u crkvu čisto radi djece ili tradicije. I Gospodin se odazvao na čudan način koji tada nisam ni uviđala, ali koji je iz korjena promjenio moj život.

Ovako je to bilo:

Jednog dana sam u majke tražila nešto i umjesto traženog naišla na malu knjižicu u kojoj je bila molitva krunice, a što je najvažnije na prvoj strani knjižice riječi da je molitva krunice najbolja zaštita od napasti sotonskih, a unutra obečanja koja je Gospa dala onima koji budu molili krunicu, kao što su prosvjetljenja, razne milosti, a najviše intelekt, jer sam se zbog svojih stanja jako bojala da ću izgubiti razum. Pročitala sam to i kao da mi se nebo otvorilo. kao da me strijela pogodila, odlučila sam odmah početi svaki dan moliti krunicu i ići nedjeljom na misu redovito. Došavši kući odmah sam nazvala svog župnika i tražila ispovijed i razgovor. Prihvatio je i odmah nakon dva dana saslušao me, ispovjedio i tako je krenulo moje redovito moljenje krunice, i nedjeljne mise.

Godinu dana sam tako živjela, stanje se ni duhovno , ni duševno, ni tjelesno nije mnogo mijenjalo. Ali i dalje sam bila ustrajna i kada danas gledam kao da me nešto guralo naprijed i davalo mi snagu.Danas vidim da je to bio Gospodin, kji nas i kada smo svjesni i kada nismo nikada ne ostavlja na cijedilu ako ga tražimo. I dalje sam vapila Gospodinu koji se odazvao opet tako što mi je poslao moju tetku Ljubicu, majčinu sestru, koja me je, vidjevši kako sam ispaćena, pozvala na svoju molitvenu zajednicu koju je počela voditi par mjeseci ranije. Obečala mi je da će na zajednicu pozvati jednog laika koji ima jaku zagovorničku molitvu i koji će mi pomoći. Odazvala sam se kao utopljnik koji vidi obalu nadohvat ruke. I tako sam upoznala Miju, koji se odmah odazvao njenom pozivu. Gospodin je uistinu preko njega učinio brojna čuda u mom životu. Ozdravila sam po njegovim zagovorničkim molitvama odmah za par mjeseci. Njegovi seminari, molitve, predavanja su mi otvorili oči za Gospodina na jedan poseban način življenja žive vjere u svakodnevnici, novu duhovnu stvarnost, probudili čežnju za Gospodinom, čežnju za istinskom ljubavlju prema Gospodinu, za ljubavlju prema bližnjima, za činiti dobro radi dobra sama. Gospodin se preko Mije uistinu proslavio u mom životu u mnogim darovima i plodovima Duha Svetoga. Završila sam školu za animatore molitvenih zajednica u Splitskoj nadbiskupiji, položila vozački, voditelj sam molitvene zajednice Sveti Lazar u svojoj župi, novakinja Karmelskog trećeg reda i još mnoge druge stvarnosti koje je Gospodin učinio u mom životu i promijenio u meni da nekad plašljiva, nesigurna, sa strahom od budućnosti, od života i bijegom iz stvarnosti, danas se osjećam jakom u Gospodinu i spremnom živjeti za sve što mi stavi na put. Slobodno mogu reći da sav temelj moje vjere, pouzdanje u Gospodina, ljubav prema svojoj Crkvi, ljubav prema Mariji Djevici, ljubav prema Kristu Gospodinu, prema Ocu Nebeskom, mogu zahvaliti najviše dragom Miji koji je dopustio Gospodinu da ga upotrijebi da se po njegovim zagovorom kod Gospodina, molitvama, ljubavlju, prijateljstvom moj život pretvori u život ljubavi u Gospodinu i za Gospodina bez kojeg mi je danas nezamisliv ijedan dan, sat, trenutak života. Moj brak je danas osvježen novom dimenzijom ljubavi, za djecu ne strepim više jer znam da Gospodin i njih vodi kao što je vodio i vodi i mene i moga supruga.

Hvala Gospodinu što nam je dao jednog tako otvorenog čovjeka, apostola, misionara Božje ljubavi koji se nesebično daje za bližnje.

Hvala ti dragi Mijo na tvojoj požrtvovnosti, nesebičnosti i nadasve Božjoj ljubavi kojom se daješ Gospodinu za nas.

Blagoslov i pozdrav u Kristu Gospodinu našemu.

Julija Kamenjatin

NAŠE SVJEDOČANSTVO

Hvaljen Isus i Marija

Muž i ja smo tada bili u braku 3. godine, željeli smo imati djecu, a za to vrijeme sam

imala tri spontana pobačaja. Liječnici nisu znali što je uzrok. Unatoč urednim nalazima trudnoća se

nikako nije mogla održati. Muž i ja već pomalo iscrpljeni i obeshrabreni smo potražili pomoć od Mije

i njegove molitvene zajednice. Bili smo pozvani na Mijin seminar u kolovozu 2011.godine, gdje su

Mijo, sestra Biserka i molitvena zajednica molili za nas i našu situaciju. Mijo nam je darovao krunicu,

potaknuo nas na molitvu i rekao na koju nakanu ćemo prikazati svete mise. Muž i ja smo nakon nekog

vremena počeli zajedno moliti . Mijo je razgovarao s nama i upućivao nas na molitvu i kako da

vrijeme posvetimo Gospodinu. Rekao nam je da na papir koji smo stavili na vidljivo mjesto u domu

napišemo: Želimo živjeti sveto, na kraju nam je rekao da mu pošaljemo sliku s krštenja. U veljači

2012. godine smo saznali da sam trudna. Unatoč prethodnim spontanim pobačajima ova mi je

trudnoća bila radosna i bez ranije poznatih strahova i strepnji. Znala sam da je Gospodin uz naše dijete

i našu obitelj. Snaga, radost i sigurnost koju sam osjećala je bila nešto novo za mene. U osmom

mjesecu trudnoće sam hospitalizirana zbog visokog tlaka i nedugo nakon toga zbog loših otkucaja srca

djeteta trebala sam u 32. tjednu trudnoće biti upućena na hitni carski rez što nije bilo dobro za bebu.

Operacijska sala i inkubator su bili spremni, liječnici su još jednom htjeli ponoviti nalaz koji se

zahvaljujući Gospodinu počeo popravljati i u zadnji tren su odustali od poroda. Do kraja trudnoće sam

zadržana u bolnici i beba i ja smo zahvaljujući Gospodinu i molitvama izdržale do 37. tjedna kada je

induciran prirodni porod i 20.rujna 2012. godine rodila se naša Mirjam! Naša Mirjam je 7 dana bila na

respiratoru i borila se sa sepsom, molili smo Miju i molitvenu zajednicu da nas uključe u svoje molitve

i veliko hvala Gospodinu čiji su nas putevi poslali Miji. Mirjam je danas zdravo i dobro dijete,a mi

smo jako sretni i zahvalni Isusu na daru roditeljstva. Isuse hvala ti na svim ranijim događajima u

našim životima koji su nas polako doveli k Miji i na kraju smo doživjeli toliku sreću i radost, naše

dijete. Kada nam je teško i kada nismo sigurni u sebe uvijek se sjetimo riječi koje pišu na početku

Mijine web stranice: Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, Poslanica

Rimljanima 8,28.

Veselimo se da ćemo opet doći kod Mije, ali sada s Mirjam.

Zahvaljujemo se Gospodinu, Miji, sestri Biserki i cijeloj molitvenoj zajednici, koji su nas stalno pratili

u svojim molitvama!

Puno pozdrava i blagoslova ,

Monika i Antun.

Zovem se Tereza i živim u Kaštelima.

Moje svjedočanstvo je od prije 6 i pol godina i upravo sam ga upisala u školu. Po ovome možete zaključit da ja i moj suprug nismo mogli imati djece. I to punih 8 godina braka. Doktor nam je preporučio umjetnu oplodnju jer smo imali zdravstvenih problema, naime, ja sam imala problem policističnih jajnika,hormoni nadbubrežne žlijezde, a suprug neke druge probleme koji sa mojima u kombinaciji ni na koji način nisu mogli uroditi začećem. Liječili smo se nekoliko godina i ništa nije koristilo. Ali Bogu je sve moguće. Nakon obraćenja upoznala sam Miju koji mi je pomogao svojim seminarima, molitvama i uputama. Učio me kako i na koji način hodit u vjeri kroz Euharistiju ,klanjanje i molitvu krunice. Kroz njegove seminare otkrivale su mi se tajne Božije ljubavi i uz njegov zagovor i molitve danas imamo dječaka Marka koji je napunio 6 i pol godina.

Dragi Mijo hvala ti na svemu neka Gospodin izlije na tebe obilje svoga blagoslova za sav tvoj trud i molitvu ,a dragom Bogu hvala za tebe što nam te je stavio na naš put,tvoju nesebičnost i ljubav kojom se daješ,za njega i sve nas u potrebi.

BB

Tereza Kelam

Seminar Baska na Krku, 16. - 18.11.2012

Poštovani Mijo, puno sam zahvalna za seminar u Baški. Sad sam puna nutranjog mira, još se događžaju i dolaze stvari iz nutra. Puno sam se naučila kako raditi sa bolestniki na poslu, sad i razumijem zašto dolazi bolest. Pratit ču Vaše seminare, pa ako budete u Sloveniji i Hrvatski ču opet doči. Voljela bi dobit snimku ovoga semira u Baški ako je moguče. Sad slušam u avtu, kad se vozim na posao. Molim Vas za molitve za sve zdravstvene djelatnike, da bi mogli prenjeti božansku ljubav našim bolestnikom. Puno pozdrava i neka bude blagoslovljen vaš rad. Boža ( medicinska sestra na dializnom odelenju).

Seminar Baska na Krku, 16. - 18.11.2012

Dragi Mio, hvala ti na ovom susretu. Divan si primjer kako treba uvijek ustrajno moliti i nikada ne odustati. Pravi si div vjere, a tvoja hrabrost koja je utemeljena na Kristu Pobjedniku je zadivljujuća. Posebno me dirnula prva večer kad se razlilo puno Božje ljubavi. Primjeri ozdravljenja i oslobođenja su bili dirljivi i potiču me da u ljubavi treba ići do kraja. Po noći su mi se raščiščavale neke stvari iz mog braka. Počeo sam opet nositi prsten jer na njemu je blagoslov a nedavno ga je blagoslovio i sveti Špelić i imao misu na oltaru gdje su ležali prstenovi moje supruge i moj. Tako je divno doživljavati tvoju ljubav prema Eriki.Izvanredan je tvoj dar spoznanja o dušama iz prošlosti i kako im možemo pomoći. Još jednom hvala ti što postojiš, divno je da jesi.

Ratko

MOJE SVJEDOČANSTVO

Ovako počinje.Od malih nogu sam isao na misu,molio se i može se reći živio tradicionalno vjeru. Sve što sam činio bilo je jer i drugi to čine. Imao sam sliku Boga kao nekog starca koji sjedi na oblacima i čeka da umremo i da nam kaze gdje ćemo završiti. Za Isusa sam znao da je hodao ovom zemljom i da je umro za nas,da je činio čudesa i da je na nebu sa Ocem,a Duha Svetoga sam znao samo kao goluba. Bio sam se pitao puno puta tko je zapravo taj Bog. Roditelji su mi pricali da nas On ljubi,da je uvijek uz nas da nas on cuje,ali ja sam Njega gledao kao starca koji nas kaznjava.

Pošto su moji roditelji bili u duhovnosti puno više od mene,išli su na seminare i na molitve,tako da sam i ja puno puta išao s njima. Iskreno nisam čuo ništa posebno što bi dotaknulo i pogurnulo da i ja krenem putem duhovnosti. Tako da sam kao tinejđer krenuo u grad, svaku subotu sam sa svojim društvom pio,tu sam počeo i pušiti cigarete i konzumirao sam skoro sve što mladi konzumiraju, jednostavno sam živio kao večina mladih što žive( cure,alkohol,cigarete...) U tom periodu sam opče slušati glazbu kao što su rock,hard rock,metal.. Živio sam svjetovno.

Vjerujem da su se moji roditelji molili za mene i znam da je Bog uslišao njihove molitve. To mogu potvrditi ovim svjedočanstvom. Moja je sestra mlađa od mene 3godina i imala 13 godina kad je obolila od raka,bio je zločudni,što je jako pogodilo moju obitelj. Iskreno nisam imao neki odnos sa svojom sestrom, bio sam u pubertetu i znate kako je to. Svi smo se dosta molili za nju i njeno ozdravljenje. Iskreno ja kad sam molio nije bilo srcem. Dosta sam razmisljo o tome zbog čega je bog to dopustio njoj da se dogodi, ništa mi nije imalo smisla. I tako jednom dok sam razmišljao sjetio sam se šta su moji molili za nju,a to je da šta god da se dogodi neka bude Božija volja, sve su prepustili Njemu. Iako nisam znao tkoje Bog,poceo sam i je tako moliti,sljepo sam vjerovao da me Bog čuje i što sam više molio za Njegovu volju to sam više vjerovao da će učiniti ono što je najbolje za nju. Nakon nekog vremena,u Sl. Brod je došao Mijo Barada održati jedan seminar koji je trajao tri dana. Roditelji su mi rekli za to i pošto smo bili u takvoj situaciji,došao sam i ja. Dok je trajao seminar ja sam ostao zatečen svime što je on govorio. Tada sam počeo vjerovati da Bog zaista čini velika djela. Predzadnji dan je bilo klanjanje pred Presvetim. Ja sam klečao u klupi malo dalje od svih,da me nitko ne vidi,jer sam se bio obačio kao klošar, poderane rifle, kožna jakna, zavezana marama oko ruke i duga kosa. Dok je trajalo klanjanje Mijo je rekao da svatko tko ima potrebu ili neku nakanu s kojom je došao,neka dođe pred Presveto i naka se pomoli Bogu koji nam je izložen. Ja ne znam šta je mene potjeralo da i ja dođem tamo. Tako da sam kleknuo,opet malo dalje od svih da me ne skuze ljudi i poceo moliti Boga ovao˝ Bože,ja ti donosim svoju sestru koja je bolesna. Molim te Bože ako je tvoja volja da ozdravi,da je ozdraviš,a ako je tvoja volja da je uzmeš k sebi,da je uzmeš,ali samo ako će biti s Tobom.˝ I tako sam molio neko vrijeme,ali drugacije nego inace,molio sam sa srcem. I dok sam tako molio Mijo je rekao na glas ove rječi ˝Gospodin Bog je čuo rječi jednog mladiča koji moli za svoju sestru koja boluje od raka,i uslišio je njegovu molitvu.˝ nakon tih riječi sam zaplakao kao malo djete,nisam se mogao zaustaviti, tada sam prvi put doživio da Bog nije onaj koji sjedi u raju,već je on Bog koji čuje i uslišuje naše molitve. Nakon toga sam počeo vjerovati da nas Bog čuje. Nešta predivno. Tada je sve počelo.

Ali unatoč tome ja sam nakon nekog vremena nastavio živiti život kako sam ga do tada živio, ali me je nešto stalno kao zvalo i govorilo da to kako živim nije ispravno. Bog me zvao svaki dan,bio je uporan jer nije htjeo da idem u propast. Proslo je neko vrijeme i moja sestra je napokon ozdravila,nije imala više tumora,Bog je na čudesan način tu bolest maknio od nje. Operacija na kuju je isla bila je u Austriji i jedan od tri doktora u svijetu koji se bavio tom granom medicine ju je operirao, operacija je trajala jako dugo,mislim negdje oko 9 sati. Sve smo prepustili Bogu i molili smo da se kroz moju sestru On proslavi. Moja sestra trenutno nema kuka koji joj je bio bolestan,ali vjerujem da će Bog to upotrijebiti da se proslavi još više i da pokaže svima koliko je močan. Nako toga svega ja sam ostao u tom društvu u kojem sam bio ali sam počeo malo drugačije gledati na neke stvari,i dalje sam bio zarobljen svjetovnim stvarima. Tako da sam bio prohodao sa jednom djevojkom s kojom sam hodao kao i vecina mladih koji hodaju. Veza nam je bila u nečistoći. Nismo bili jako dugo u vezi kad sam bio otišao u Međugorje sa mladima iz molitvene zajednice Novo srce. Tamo kad sam bi,bilo mi je jako lijepo i htjeo sam upoznati Boga još više,htjeo sam da mi se objavi. I tako kad smo bili na brdu ukazanja ovojio sam se od ekipe i sjeo na jedan kamen. Počeo sam se moliti i prvi put sam doživio osobni susret s Bogom. Osjetio sam da je pored mene, od Njegove prisutnosti počeo sam plakati,dopustio sam mu da me prožima taj neobičan osječaj. To mi se dogodilo par puta i u meni se rodila čežnja za Bogom. Vratio sam se doma i rekao djevojci šta sam doživio,ali ona to nije mogla razumiti. Kako sam dosta vremena provodio s njom i iskreno ona mi je tada bila praktički sve, bilo mi je stalo do njenog mišljenja, iako sam pokušavao nekako krenuti i na molitve i dublje ulaziti u duhovnost,ta veza s njom me sputavala. Tako da sam jednom iskusio sljedeče. Bio sam na susretu Prvog petka, koji se odrzvava svaki prvi petak u mjesecu kod nas u Sl. Brodu, i sjedio u klupi. Dok se Josip Lončar molio za druge,ja sam sjedio i zahvaljivao. Sječam se da je bio rekao da uđemo u svoje srce,ali ja nisam znao kako se to radi,tako da sam samo zahvaljivao za sve što Bog čini drugima. I dok sam tako zahvaljivao,odjednom sam ajmo reči bio izvan sebe. Više se nisam nalazio u crkvi vec kao na nekoj kugli. Ta je kugla bila od nekok ljuskavog materijala,sive boje. Kroz tu ljusku sam vidio kao neko svjetlo,ali zbog te ljuske nisam mogao vidjeti šta je to točno. Odjednom se ljuska počela ljuštiti, i ja sam satajo na rubu i gledao u tu svjetlost. Kad se oljuštilo dovoljo da mogu proći kroz tu rupu,našao sam se u to kugli. Sve je odjenom bilo zamračeno. Više nisam vidio svjetlost. Osjetio sam neku prisutnos,nešto kao Oca da stoji iza mene. Okrenuo sam se i nisam podizao pogled nego sam odma zagrlio osobu koja mi je stajala iza leđa. I dok sam bio u tom zagrljaju Oca osjetio sam da mi opet nešta prilazi. Okrenuo sam se i vidio djete otprilike nekih 5 godina, pogledao sam sebe i ja sam odjednom izgledao kao petogodišnjak. Kad je to djete došlo do mene,zagrlilo me i izgovorio je moje ime, rekao je ove riječi ˝Josipe volim te.˝ Znao sam da je to Isus Krist,prvi put sa čuo kako mi progovara,i te prve riječi nisu bile ništa drugo nego VOLIM TE. I naravno opet sam zaplakao. Tu mi je Bog pokazao da ne šuti,več da nam progovara. Pošto sam bio u toj vezi,nisam više mogao živjeti takav život kakav sam živio do tada i počeo sam ulaziti dublje u prisutnost Boga koji živi. On mi je objavljivao dosta stvari. Vodio me putem kojim mi je ići. Htjeo sam živjeti čistoču u svemu,tako i u vezi. Pošto to nisam mogao sa tom djevokom,molio sam Boga da mi pokaže šta mi je činiti. Nakon nekog vremena sam prekinuo s tom djevojkom i molio Boga da mi pošalje osobu s kojom ću živjeti čistoću. Nisam dugo čekao i poslao mi je osobu koja ima cilj kao i ja, a to je uzljubiti Boga više od svega, predati Njemu svoj život,vršiti Njegovu volju i živjeti čistoču u vezi i braku. Bogu zahvaljujem na svim djelima koje je učinio i koje čini za mene. Sad zam da Bog čuje i govori svakome samo ga mi trebamo moliti i slušati. Bog vas blagoslovio sve.

J. M.

Na seminaru je svecenik blagoslovio vodu i sol koji smo ponjeli svim kucama.

Mi imamo jednu jabuku (vrsta Grafensteiner), drvo skoro nije rodilo u svim tim godinama ploda. To malo jabuka sto su visile, su gotovo uvijek odpale. U 35 godina nismo nikada jedan

tanjur jabuka imali. Suprug je vec htio odsjeci drvo.

Tako sam se te godine sjetila Mijine price pa sam u jednoj kanti od 5 litara stavila malo blagoslovljenu sol i polila oko moga drveta. U ljeti nisam mogla svojim ocima vjerovati, na drvu su visili najljepsi plodovi. Jabuke nisu bile zute kao sto su to Grafensteiner vec vise su bile crvene. U jutro sam uvijek isla gledati da nisu sve odpale kao sve godine prije.

Velika mi je bila radost kada smo u rujnu obrali 3 pune kistre jabuka.

ALELUJA

puno pozdrava i blagoslova

Gertrud iz Wonfurta

Svjedocanstvo iz Japana

Zahvaljujem Bogu, da ovdje smijem svjedociti.

14.06.2011 sam u katolickoj crkci u Tosu sudjelovao na jednom seminaru s Mijom. Nisam imalo pojma kakav je to seminar. Slucajno sam jedan listic s izvjestajem o Mijinu predavanju ponio i procitao.

Na temelju tog izvjestaja htio sam k Miji povesti sina i njegovu zenu. Moj sin je bio vec 4 godine vjencan. Zeljeli su dijete, u bolnici su obavili preglede, sve je bilo u redu, ali snaha nije mogla zatrudnjeti.

Jer oboje rade, bilo je nemoguce da na seminar dodju. Zato sam s pouzdanjem molio: "Gospodine, zelim ih povesti!"Dan prije seminara sin me nazvao. Pricao sam mu o Miji. On je rekao: "Slucajno sam sutra slobodan. "Tako su mogli oboje ici.

Na seminaru je Mijo s puno ljubavi pitao da li se zele krstiti i slaviti Svetu Misu. Oboje su rekli : "Da!" Mijo je mojoj snahi darovao njegovu krunicu i rekao: " Moli je kao pjesmu kolijevke. Kada sam to cuo, pomislio sam, oni ce dobiti djete. Nakon molitve on ih je poslao kuci i rekao da ce sve dobro biti. 28.06. sam saznao da ce dobiti jedno djete. Doktor je rekao da je 14. dan( Na dan Seminara/molitve) zaceto. Oni su od radosti plakali i zahvaljivali u molitvi. Moja snaha je presretno trudna i ona i moj sin pripremaju se za Sveto Krstenje.

Zahvaljujem se Bogu, Miji, svecenicima i obadvjema prevoditeljicama da su se zajedno samom molili.

Bog je oboma dao kusnju, radost i uvjerenja da se krste. Bog je im je pokazao koliko je vazna molitva.

Ja slavim i zahvaljujem se gospodinu!

Fukuoka Y.M

Dopuna: Mijo i mlada mama! Cijela obitelj se priprema da prime sakramenat krstenja! Slava ti Gospodine!

Stadtlauringen - Ellertshäuser See

Uvijek sam imala znojne ruke na svetoj misi i/ili na seminarima . Različiti svećenici su mi rekli da mi treba unutarnje ozdravljenje. To je uistinu vrlo neugodno kad imate znojne ruke na svetoj misi i kad pružate jedni drugima mir .... Na seminaru se molilo za faze života i za vrijeme svete mise sam primijetila da su mi ruke bile suhe ... Halleluja! Hvala i slava Gospodinu! Boze hvala ti za seminar sa Mijom. Neka dragi Bog blagoslovi sav njegov rad.

Svjedocanstvo iz Köln-a

I ako svaki dan molim krunice Majke Bozje, moram uvijek citat otajstva iz molitvenika ili nekih papirica. Kad to nemam pri ruci onda ne mogu moliti krunicu, jer nemogu zapamtiti otajstva krunice. Tako da sam krunicu uvijek molila na silu... nije mi se bas dalo ali nisam htjela odustati!

Prije nego sto je moje obracenje pocelo pripadala sam drugoj religiji i cesto su mi katolicki svecenici znali reci da se jos uvijek mora moliti da se "ocistim" od toga svega jer to je razlog da nemogu ili jako tesko mogu zapamtiti katolicke molitve. Kad je Mijo bio u Köln-u, ispricala sam mu to sve i on je me pitao jer sam ikad uzimala neke droge. Bila samzapanjena jer sam konzumirala kao mlada cura kratko vrijeme drogu. Nije me vise nista pitao nego stavio mi je znak kriza na celo i rekao da me ne treba biti strah, da je sve u redu ... Sada, nakon seminara, primijetila sam, da mogu moliti krunicu bez molitvenika ili nekih papirica! Bogu hvala! Priznajem da ih jos uvijek imam u ruci ali zato sto zamucam od uzbudenja i radost da mogu i tako molit :-) Ne znam sto je Mijo molio, kako je dosao na droge .... Ali znam da je njegova molitva i zagovor pred Bogom meni pomoglo i jako sam zahvalna za to! Neka ga Boziji blagoslov uvijek prati i vodi!

Sofia Klaric :-)

Prije dvije godine doživjela sam saobračajnu nesreću u Izraelu. Od tada sam imala teške snove i ćesto se budila u toku noći uz jako lupanje srca. Na seminaru Mije Barade u svetištu Majke Božje Gorićke kod velećasnog Marinka ispričala sam mu svoj problem, pomolio se i pitao jesam li primala transfuziju krvi. Nakon mog potvrdnog odgovora rekao mi je da prikažem za osobe čiju sam krv primila sv. mise na cast tjela i krvi Kristove na sljedece misnje nakane: 1. Za njihovo pomirenje s Bogom. 2. Za anulaciju svakog prokletsva i 3. Za obnovu i izljev novog blagoslova. Sve to radim na svetim misama i od tada imam mirne snove i ne budim se više u toku noći. Zahvaljujem dragom Bogu što mi je preko Mije poslao tu spoznaju.

Keti

Svjedocanstvo:

Nakon puno pokusaja i nadanja da i mi postanemo roditelji Bog nas je blagoslovio...i podario nam nasu Josipu a sve uz pomoc dragog nam Mije.

Godine 2009 bili smo dva puta na njegovim seminarima za nutarnje oslobodenje i ozdravljenje i bilo ga je prekrsano slusati , unatoc duzini trajanja vrijeme nam je brzo proletilo. Mijo nas je uvijek poticao da povjerujemo u Bozju svemogucnost i da Isusu predamo svaku situaciju. Vise puta je s nama razgovarao i upucivao nas u molitvu , sakramentalni zivot i da uvijek poslusamo i positivne savijete Doktora. Na kraju drugog seminara Bog nas je blagoslovio zacecem naseg dijeteta, male Josipe. Nasoj sreci nije bilo kraja. Ubrzo sam zavrsila u bolnici -jednom, drugi a i treci put – bili smo u strahu, zbog cega sve to, bojali smo se za nase dijete, ali kao i puno puta do tada Bog je bio uz nas i dao nam snage da ostanemo pozitivni i sve uspjesno preguramo i docekamo naseg andjela. Nasa malena nije vise mogla cekati i iznenadila nas je 15-tak dana ranije-porod je bio prirodan ali sve je proteklo u najboljem redu –Boze hvala ti sto si nam poslao Miju, hvala ti za njegovo svjedocanstvo vjere i sve ono sto je ucinio u imenu Tvome za nas. Hvala ti sto si nam podario prekrasno dijete i neizmjernu srecu i radost koju do tada jos nismo osjetili. Prekrasno je biti mama i tata, i nadamo se da cemo opet to postati-da ce nasa majka Marija biti uz nas i uz Miju i njegovu obitelj.

Veselimo se da cemo opet kod Mije da upozna nase najvrjednije!

Antonija

Prosle godine, u studenome 2009 sam bila u Vierzehnheiligen na seminaru od Mije Barade. Mijo nam je donio predivne limune i mandarine sa njegove plantaze.

Rekao nam je da je imao dobru berbu i da je blagoslovio svoju zemlju sa blagoslovljenom vodom i soli.

Hvaljen Isus i Marija!

Dobar dan Mijo.

Puno ti hvala sto si bio u Japanu i drzao predivne seminare. Tada sam naucila koliko je bitna jedna dobra ispovijed.

Molim te, moli za me, da svatim Bozju volju.

Hvala.

Radujem se ako nam opet dodes!

Emiko Maruo, Japan

Dragi Barada-Team!

puno se je na dobro promjenilo u mojemu zivotu, ali nije jednostavno to tako i napisati, nezvuci vanjski bas na nista,

ali je za moj osobni zivot jako znacajno! Nakon danasnje Svete Mise mije doslo jedno svjedocanstvo na um.

Vec duze vrijeme svako jutro nakon sto ustanem sam se uvijek osjecala jako tesko. Iako sam svako jutro molila,

sam osjecala potistenost, koja mije jako teska bila i nikako za prebrodit, a nisam znala odkuda to dolazi. Mijo

je rekao na Seminaru (za ljeto 2010) da "druga strana" nemoze izdrzati kada se slavi Boga i da odma ode.

Tako sam se odlucila nesto poduzet, i pocela sam svako jutro nakon jutarnje molitve, slaviti Boga, 2-3 pjesme

iz pjesmarice sa Seminara. Pjesme su mi postale vec poznate i jako drage. Ta teska potistenost je nestala i dosao

je osjecaj "odvezanosti, slobode i radosti". To se tako u medjuvremenu vec dosta dugo drzi i mogu svima samo

preporucit!

Srdacni pozdrav ukljucen sa zeljom da vas Nebo blagoslovi i uzvrati sve sto cinite svakim danom za nas.

Dominica

Hvaljen Isus i Marija !

Svjedočanstvo

O kako je divna i sveta 2006 godina kada sam upoznao Miju Baradu proroka božjeg kojeg u moj život šalje Isus Krist i Blažena Djevica Marija.

Kakvo je bilo moje stanje u tom trenutku znaju i Zlatko Sudac, Ivica Kordić, Marijan Arhar, Časna Augustina i još neki ljudi.

Dolaskom Mije u moj život značio je jedan potpuni preokret u mom životu. On je svojim proročkim i drugim darovima točno ukazao na bit i srž svih mojih

problema. U svakom je trenutku znao za što i kako treba moliti. Od toga dana kad sam ga upoznao on vodi moj duhovni život .

O svim problemima koje sam imao i kako me on vodio , kako treba moliti, za šta treba prikazivati mise mogao bi napisati nekoliko knjiga. Danas nakon 5 godina poznanstva,

prijateljstva s Mijom moj život se potpuno promijenio. Ja sam potpuno zdrav čovjek i od sramežljivog i bojažljivog i posrnulog duhovnog čovjeka danas

sam čovjek koji svjedoči o velikim i čudesnim djelima Isusa Krista i Blažene Djevice Marije. Koliko blagoslova svakim danom dolazi na mene , moju obitelj

i ljude koje susrećem, na naš posao , koliko sam darova dobio i sve to zahvaljujući najprije Isusu i Mariji što su mi poslali Miju Baradu proroka Božjeg u moj život i život moje obitelji.

Bog one koje ljubi te i kori , ali sve okreće na dobro !

Tončić

Hvaljen Isus i Marija!

u travnju 2010 sam bila na seminaru kod Mije u Wigratzbadu i tema je bila unutrasnje ozdravljenje. Prvo sto mije reko Mijo kad me je vidio je bilo "pa ti jos pusis"....

Pola godine prije toga seminara sam se vec molila Isusu na tu nakanu da prestanem pusiti, bila me je sramota pred Isusom da jos uvijek nisam bila sposobna za Njega prestati pusiti iako sam se suzama gorko kajala ali sam i dalje morala zapalit, to je bilo jako strasno........ali ovaj put se nisam stavila pod pritisak i imala sam skroz druge misli, jer sam vec predala prije tu temu Isusu jer sama nisam mogla. Rekla sam mu; " Isuse ako ti zelis, me ti mozes od toga oslobodit i pogotovo kada ti to zelis, jer ja zelim puno a od nicega nista, ja nemogu nista ali ti mozes sve". i tako sam to prepustila Isusu i dalje pusila. Iako sam imala na seminaru sasvim desete misli nego o pusenju, me je Isus oslobodio dok se je Mijo za

mene molio ispred Oltarskog Presvetog Sakramenata, i rekao mi je da gledam u Isusa i da se u njegovo Ime odricem duha ovisnosti, sto sam tako i ucinila. Nakon toga sam jos ispusila otprilike 2-5 cigareta ali onako nekako bezveze uopce mi nisu bile fine a niti su mi trebale samo sto mi nije bilo odma jasno dali je to sad to jer sam imala druge stvari u mislima, ali stvarno je to bilo to, tako sam zahvalna i mogu moga/nasega Isusa samo slaviti i hvaliti, sto je takav predivan Bog i nikoga ne ostavi na cijedilu, bezobzira o cemu se radi, On je uvijek tu i voli svoju djecicu i uslisa svakoju molitvu. Zahvaljujem Miji za svakoju molitvu, jer kad on moli onda moli sa svim srcem za svakojega covjeka u ljubavi, samilosti i potpunim pouzdanjem u Gospodina. Tako da Gospodin i uslisa svu svoju djecicu koji se uzdaju u Njega a posebno Miju, zato vam mogu samo preporuciti ako netko od vas ima slicni problemcic i uz to malu vjeru, nema problema, Mijina vjera je dovoljna i za dvoje i za jos vise ako treba ;-))) Slava Isusu, Bogu Svemogucemu.

Natali

Hvaljen Bog!

U zadnje vrijeme cujem sve vise i vise glasa, da je dovoljno jednom godisnje ili jos manje ici na duhovne obnove / seminare!

Ja sam odgojena u islamu. Upoznala sam Isusa 2006 god. i nakon sto sam procitala nekoliko katolickih knjiga prijavila sam se na tecaj za primanje sakramenata krscanske inicijacije (koji je trajao od prilike godinu dana). 2007 u dobi od 27 godina sam se krstila u katolickoj crkvi, misleci "to je sad to, nema vise od toga"! Prva godina je prolazila....vatra u mome srcu je postala zeravica, prestala sam redovito ici na sv. Misu. Jednom prilikom me moja krsna kuma "odvukla" na jedan seminar, a na drugi seminar sam vec samovoljno isla i pocela redovito ici na sve seminare u okolici od 250 km, to znaci da sam sigurno svaki mjesec mozda i dva puta u mjesecu bila .....i tako sam upoznala i Miju Baradu.

Na Seminarima koje vodi Mijo Barada sam iskusila ljubav Bozju i ta ljubav je moj zivot promjenila. Naucila sam da je jako vazno ici redovito na ispovijed, i svakom prilikom pa cak

svakim danom po mogucnosti sudjelovati na svetoj Misi. Rijec Bozju citati i zivjeti po Bozjih Zapovijedi. Dotada jos nisam ni znala koliko je bitno slavljenje Boga i sta to uopce znaci.

Tako da sam pocela kod kuce pjevati (budite sigurni da to nezvuci lijepo :-) ) i pocela sam plesati sa Isusom, tako da sam dobila veliku radost u mome srcu. Koliko su god teske neke situacije bile meni je slavljenje Isusa uvijek pomoglo gledati samo u Boga a ne na probleme. Moglo se iz dana u dan vidjeti kako sam se ja mjenjala! Tokom te godine "radeci na sebi" sam posjetila mnogo seminara i svaki pojedini seminar me je vodio sve blize i blize Bogu.

Zahvaljujem Bogu na svakojem sveceniku, svakojoj casnoj sestri i za laike koji navjescuje Rijec Bozju.

Nakon te godine sam pocela Miju pratiti na raznim seminarima i uvijek nesto novo naucim. Za nista na ovome svijetu nebi vise zamjenila moju vezu sa Bogom i zahvalna sam da

postoje takvi ljudi kao sto je to Mijo Barada.

Bog mi na svaku godisnjicu moga krstenja nesto pokloni (obracenje listopad/studeni 2006, krstenje studeni 2007, listopad 2008 novo srce, listopad/studeni 2009 sam pocela pratiti Miju) i zato vam dajem sada i danas moje malo svjedocanstvo...

Emina-Sofia

Svjedocanstvo:

Duhovna obnova sa Mijom i Patera Wilijem Klein 30.-31.01.2010.

Dana 25.01.2010. saznala sam da sam trudna. Radost je bila velika, ali samo za kratko vrijeme. Srce moje bebe nije kucalo. Moja me doktorica obavijestila da srce bebe mora pobijediti u roku od cetiri tjedna, inace nema nade za dijete.

Tijekom seminara Mije i Patera Wilija nisam mogla sakriti moju tugu. Jedan clan molitvene skupine "Bezgrijesno zacece" primjetila je to, i kako su svi drugi clanovi molitvene grupe to primjetili, veoma su me utjesili.

Tada sam imala jedan razgovor sa Mijom. Molio je za mene i dobio je spoznanje. (Bog mu je dao spoznaju). Rekao mi je da ce sa bebom biti sve u redu, da beba samo spava - radovala sam se ali cak i kod njega, imala sam veoma veliki strah.

Dok sam jos bila u majcinoj utrobi, pupcana vrpca je bila omotana oko mojeg vrata. Mijo je molio za oslobodenje od straha i od tada nemam vise napadaje straha.

Kad sam 15.02.2010 imala drugi ginekoloski kontrolni pregled, doktorica me obavijestila da je stanje djeteta stabilizirano i normalizirano. Aleluja!!!!!

Posebno zelim zahvaliti mojoj molitvenoj zajednici "Bezgrijesno zacece Stuttgart", kao i Miji, pateru Wiliju, mojim prijateljima i svima ostalima koji su cijelo vrijeme molili za nas.

Danas, 16.09.2010. ja sam pred porodajem i zahvaljujem Bogu za radost, ljubav i dobrotu koju mi poklanja. Aleluja!!

Bozji blagoslov svima zeli Marijana L.

Mala Bebica se rodila 20.09.2010 a danas 23.09.2010 smo bili u posjeti :-)

Prije seminara u Königstein sam imao česte izljeve ljutnje, bijesa, buntovništva i straha od gubitka...

Kad sam bio sa Mijom (na seminaru), u osobnom razgovoru s njime, molio je za mene, i u molitvi stavio svoju ruku na moj trbuh.

Postalo mi je veoma vruće, moje disanje je postalo brže i počeo sam grčevito plakati.

Kad sam u večernjim satima nazvao svoju majku, rekla mi je, da joj popodne nakratko nije bilo baš dobro, bolio ju je malo trbuh, i na moje pitanje kakva je bol bila, opisala je točno abdominalnu bol.

Rekao sam joj o događajima na seminaru.

Moja je majka bila veoma dirnuta, rekla je, da prva 3 mjeseca trudnoće sa mnom nije uopće znala da je trudna.

Kad je saznala da je trudna, imala je strah od gubitka, česte promjene raspoloženja što je na meni ostavilo mnogo rana.

U veljači 2010, došla sam u Neumarkt . Iako sam znala da me nakon seminara čekaju studijski ispiti, odlučila sam, sa najvećim pouzdanjem u Boga, sudjelovati na seminaru. Bog je to povjerenje nagradio velikim blagoslovom i milostima.

Zahvaljujući Isusu, sve sam ispite položila sa najboljim ocjenama. Slavimo Gospodina!

Vjerovati i moliti, i biti će sve dobro

Za vrijeme moje trudnoće sa našom kćerkicom Juliom, ustanovljena je dijagnoza singularne pupčane arterije. 18. veljače 2009., bila sam na intenzivnom sonografskom pregledu (ultrazvuku), zbog obznanjene dijagnoze , tjelesnih abnormalnosti (rascjep usne i nepca) te srčanih grešaka u centru za prenatal dijagnozu. Vizualno se nije mogao ustanoviti niti tjelesni nedostatak a niti srčana greška. Doktor nam je objasnio da je u takvim slučajevima opravdano učiniti kasni abortus, ali takva opcija za nas nije ispočetka dolazila u obzir.

U razdoblju od 26.02.2009. do 01.03.2009. sudjelovali smo na duhovnoj obnovi u Wigratzbadu sa Mijom Barada i fra Smiljanom Kožul OFM. Tema seminara je bila „U Križu je spas“.

U osobnom razgovoru sa Mijom, ponovno nam je bilo rečeno da vjerujemi i molimo i da će sve biti dobro............ kako se kasnije i pokazalo, to je i bilo riješenje za sve naše probleme.

Od tog smo se trenutka svakim danom intenzivno molili za naše dijete.

Na temelju te dijagnoze, nakon točno 40 tjedana, umjetnim je trudovima pokrenuto rođenje našeg djeteta, iako je naša želja bila da se rodi na prirodan način, za što smo i molili da sve ide prirodnim tijekom, ali to nismo mogli nikako spriječiti, jer nam nisu dali.

Porod potaknut umjetnim trudovima počeo je ujutro, 08.04.2009., a popodne su ga prekinuli, jer je sve bilo puno žena koje rađaju , pa za mene nije bilo mjesta. Rekli su nam da će drugi dan nastaviti istim postupkom i da ostanemo u bolnici. U 17 sati istog dana, trudovi su prestali, što smo prepoznali kao poticaj za još snažniju molitvu.

U noći na 09.04.2009., u 00.15 sati, počeli su prirodni trudovi.

Bog nam je uslišio molitvu.

Na Veliki Četvrtak 09.04.2009., u 02.00 sata ujutro, rodila se naša kćerkica Julia Katarina ( 46 cm, 2500 gr). Odmah je prevezena na odjel intenzivne skrbi novorođenčadi , jer njeno medicinsko stanje nije bilo najbolje. Pad šećera, stalni pad tjelesne temperature, bakterijske infekcije. Preslaba za samostalno hranjenje, dobivala je hranu preko nazogastrične sonde. Nadalje, na dječjoj kardiologiji, ustanovljena je i srčana mana (perimembranous ventrikularni septalni defekt (VSD) i ostium Atriumseptumdefekt Sekundum-tipa (ASD II), odnosno rupica u srčanom septumu i glavnoj komori atrija srca. Zbog veličine rupica (5-6 mm) u glavnoj komori srca također je dijagnosticirano kontinuirano opterećenje plućnog vaskularnog sustava, što je uzrokovalo uzimanje antihipertenzivnih lijekova (spironolakton i hidroklortiazid), odnosno, lijekova za stabilizaciju tlaka bez kojih se nije moglo.

U idućih 2-6 tjedana imali smo kontrole koje su naznačavale sve lošiju dijagnozu (što je kraći razmak između kontrola bio, bila bi i sve lošija dijgnoza). Kad bi bili u dječjoj kardiologiji, uvijek nas je pratio nelagodan osjećaj, da naša mala Julia nebi morala na operaciju otvorenog srca, koja bi, s obzirom na njenu kilažu, bila veoma riskantnaU rujnu je na kontroli ustanovljeno poboljšanje, rupice u srcu su se smanjile tako da se i pritisak na pluća smanjio.

Krajem studenog prestala je piti lijekove jer je rupica imala samo 2-3 mm, a druga je gotovo bila nemjerljiva. Također više nije bilo potrebe za uzimanje lijekova za hipertenziju, stabilizaciju tlaka.

Od 01.12.2009. do 04.12.2009. opet smo sudjelovali na seminaru u Wigratzbadu sa Mijom i fra Smiljanom. Tema je bila „Pogledaj, sve ću novo napraviti“. U osobnom razgovoru s Mijom, rečeno nam je da čvrsto vjerujemo da naše dijete nosi veliki blagoslov te da će nam Bog udijeliti još više blagoslova. Još nam je rekao da je ta situacija kroz koju smo prošli umnožila našu vjeru, da smo više molili i da Bog uvijek sve izvodi na dobro.

U siječnju se prvi put ustanovilo da je Julia u dobrom zdravstvenom stanju i da mora na kontrolu tek za tri mjeseca.

Ukupno možemo reći da smo kroz Mijine seminare i njegove molitve ojačani, da smo dobili od Boga čvršću vjeru, te da smo rasli u molitvi.

I tek sada, pomalo shvaćamo kakvo nam je veliko čudo poklonio Bog.

Moje ime je Daniela K. trudna mama od Mihaela. Od 12.02.10.-16.02.10. bili smo na seminaru u Neumartku. Ti su mi dani ostali u veoma pozitivnom sjećanju. Djelomično sam bila pomalo tužna i izgubljena, jer sam spoznala da ja Isusa ne mogu ljubiti cijelim svojim srcem, tako da sam posebno molila na nakanu, da Bog uzme moje hladno srce i podari mi jedno novo sa ljubavi ispunjeno.

U petak, 19.02.2010. (opet kod kuće), bila sam veoma utučena. Stigla sam ponovno u svoj sivi i grubi svijet. Taj dan sam posebno puno i intenzivno molila. Na kraju sam zamolila Duha Svetoga, bi li za mene imao kakvu ohrabrujuću riječ u Bibliji. Dobila sam Ezekiel 11,19 „ I ja ću i im dati novo srce i nov duh ću udahnuti u njih; Iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa“. Bila sam oduševljena od silne sreće i zahvalnosti. Već nakon tih prvih riječi bila sam sva u suzama.

Taj se dan desilo još nešto predivno. Zaključila sam, da Krunica koju je Michael dobio prvu večer od Mije, miriše po ružama. To u Neumarktu još nije bilo tako, nije se osjetilo. Ja sam Miji i dragom Bogu neizmjerno zahvalna za taj milosni poklon. Molim se da Mijo još dugo ostane živ i zdrav i da ima snage za još mnogo ovakvih seminara. Moja najveće želja je, da moja obitelj, svi zajedno, jednom sudjelujemo na takvom seminaru. Možda Bog jednoga dana dotakne i mojeg supruga da i on krene s nama tim putem.

Molim te puno pozdravi Miju od nas i blagoslov Vječnoga Boga za sve nas.

Vječno zahvalna Daniela K.