Embedded Files
SEBIČNOST
Aleksandar Trajkovski
Sebičnost je jedan od najvećih čovjekovih problema. Poznati baptistički teolog A. H. Strong je tvrdio da je sebičnost u srži ili u osnovi svakog grijeha Slušao sam propovjednika koji je tražio od vjernika u crkvi da mu nabrajaju razne grijehe. Koji god grijeh bi oni spomenuli on bi pokazao da je usko vezan za sebičnost ili da je sebičnost u korijenu tog grijeha. Kao što je srebroljublje izvor svih zala, tako je i sebičnost. Apostol Jakov je rekao sljedeće:
Tko je među vama mudar i pametan? Neka dobrim življenjem pokaže djela učinjena s blagošću koja je vlastita mudrosti! Ako li u srcu svom nosite gorku zavist i sebičnost, nemojte se ponositi i nemojte lagati protiv istine! Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, đavolska, jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela. (Jk 3:13-16)
1. Šta je to sebičnost?
Pokušat ću da definiram i opišem sebičnost. Grčka riječ koja se prevodi kao sebičnost dolazi od riječi koja se koristila da označi čovjeka (radnika) koji radi za dnevnicu. Želja radnika je da što prije završi posao i dobije svoju dnevnicu. Tako je i sebičan čovjek zainteresiran uglavnom za svoju osobnu korist. Neki su sebičnost definirali kao stavljanje vlastitih potreba ili želja iznad potreba ili želja drugih. U poslanici Filipljanima apostol Pavao ovako upozorava vjernike:
Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! (Fil 2:3-4)
Očigledno je da je apostol primijetio kako su mnogi zainteresirani samo za svoju osobnu korist, ali ne i za korist drugih. Dalje u poslanici on daje i potpuniju izjavu:
Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. (Fil 2:19-21)
Pavao ovdje otkriva srž problema a to je da su mnogi zainteresirani za svoju korist, ali ne i za korist Krista Isusa. Ovdje se ustvari razotkriva prava narav sebičnosti. Vidimo da sebičnost nije ispoljena samo u našem odnosu prema ljudima ili prema stvarima, nego prvenstveno u našem odnosu prema Bogu. Više nas zanima naša, nego Božija korist.
Danas na pojam sebičnosti gledamo previše usko, odnosno kao na jedan od grijeha. Ali to je samo jedna strana medalje. Čini se da je Strong bio upravu kada je rekao da je sebičnost osnova svakog grijeha. Dakle, na sebičnost s jedne strane gledamo kao na pojedinačan grijeh, ali s druge strane kao na uzrok svakog drugog grijeha. Zato ću sebičnost definirati na sljedeći način:
Sebičnost je stil ili način života u kojem se čovjekovi vlastiti interesi stavljaju iznad interesa drugih, ali prvenstveno iznad Božijih interesa.
Bog je čovjeka stvorio za sebe i zato bi čovjekov najveći ideal ili interes trebao biti da ugodi Bogu i ispuni Njegovu volju. Međutim, čovjekov najveći interes je da ugodi sebi i ispuni svoju volju, a to je sama srž ili bit grijeha. Apostol Pavao životni stil grešnog čovjeka opisuje sljedećim riječima:
I vas, koji ste bili mrtvi zbog prestupaka i grijeha svojih, u kojima ste nekad hodili po vijeku ovoga svijeta, po knezu, koji vlada u zraku, po duhu, koji sad radi u sinovima nepokornosti, u kojima smo i mi svi nekad živjeli po željama tijela svojega, čineći volju tijela i pomisli (ili samovoljnog mišljenja), i bili smo po naravi djeca srdžbe, kao i ostali... (Ef 2:1-3)
Grješnik, dakle, živi prema tjelesnim željama i samovoljnom mišljenju, a ne po Božijoj volji. I to je srž svakog grijeha. Čini mi se da je umjesto riječi sebičnost dobro koristiti i riječi egoizam i egocentričnost (treba imati na umu da ne koriste svi ove izraze u istom smislu, odnosno onako kako ih ja koristim). Riječ egocentričnost dolazi od riječi ego a znači Ja. Egocentričnost je kada sam ja centar svijeta. Kod nas su nekad bile popularne reklame i plakati na kojima je pisalo: “Ja sam centar svijeta.” To je egocentričnost.
Suprotno od egocentričnosti je bogocentričnost ili kristocentričnost. To znači da je Bog centar oko kojeg se vrti nečiji život ili svijet. Postoje samo dva moguća centra svijeta: ti ili Bog.
Pitanje: Da li se tvoj život vrti oko tebe ili oko Boga? Jesi li ti centar ili je Bog centar? Ako si ti centar, onda si sebičan. Ako je Bog centar, onda si bogocentričan.
2. Otvorena i prikrivena sebičnost
Budući da je sebičnost grijeh i da je izvor svih grijeha moramo naučiti da je prepoznamo kako bismo se uspješno borili protiv nje. Jedan test za prepoznavanje sebičnosti je da se pitamo jesmo li egocentrični ili bogocentrični. Ali budući da je čovjek majstor u samoobmanjivanju biće dobro da pogledamo neke znake i oblike sebičnosti kako ne bismo bili prevareni. Vidjet ćemo neke očigledne simptome i prikrivene oblike sebičnosti.
Otvorena sebičnost
Govor. Postoje neki otvoreni i jasni znaci koji otkrivaju sebičan karakter neke osobe. Rekli smo da je sebična osoba ona koja je preokupirana osobnim interesima i oni su joj vrjedniji od Božijih interesa ili interesa kraljevstva Božijeg. Znamo da usta govore onim čega je srce prepuno. Tako i sebičnost srca izlazi na usta. Čovjekov govor otkriva njegovu sebičnost. On govori o svojim sebičnim interesima i planovima. Preokupiran je sobom i svojim. Čak i kada bismo bili vrlo loši poznavaoci čovjekovog karaktera, ipak bismo vrlo jednostavno mogli prepoznati sebičnost brojeći koliko puta neko izgovori riječi: ja, meni i moje.
U Bibliji ima jedan školski primjer sebičnog govora:
David je u pustinji čuo da Nabal striže svoje ovce. Stoga posla deset momaka naloživši im: "Idite gore u Karmel, otiđite k Nabalu i pozdravite ga u moje ime. I recite ovako mome bratu: 'Mir tebi, mir tvome domu, mir svemu što imaš! Sada, čujem, strižeš ovce. A tvoji su pastiri bili kod nas, nismo ih dirali, ništa im nije nestalo dokle god su bili u Karmelu. Pitaj svoje sluge i kazat će ti. Zato neka ovi momci nađu milost pred tobom, jer smo došli u svečan dan. Podaj svojim slugama i svome sinu Davidu što ti se nađe pri ruci.'" Dođoše momci Davidovi i ponoviše Nabalu u Davidovo ime sve ove riječi, a onda pričekaše. Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigače pa da to poklonim ljudima o kojima ne znam ni odakle su? (1 Sam 25:4-11)
Nabalova sebičnost jednostavno bode oči. „Zar da uzmem svoj kruh, svoju vodu, svoju stoku koju sam poklao za svoje strigače.”
Ovdje nije cilj da se učimo prepoznati sebičnost drugih, nego da prepoznamo svoju osobnu sebičnost. Šta otkriva naš govor? Da li je ispunjen nama i našim interesima, ili Božijim interesima. Kakve su naše molitve? Da li u njima dominira: ja, meni i moje? Ili: „Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja?” Jesmo li egocentrični ili bogocentrični?
Javni nered i svako zlo djelo. Sljedeći jasan pokazatelj sebičnosti je javni nered i svako zlo djelo. Rekli smo da je sebičnost izvor svakog zla. Zato je pojava nereda i svakog zla djela jasan pokazatelj postojanja sebičnosti. Vidjeli smo kako je to Jakov izrazio:
...jer gdje je zavist i sebičnost, ondje je javni nered i svaka vrsta zla djela. (Jk 3:16)
Nered je u braku, obitelji, crkvi, državi. Klasičan primjer su naši BiH političari. Stalo im je da zagrabe za sebe. Ne mare oni ni za Srbe ni za Hrvate ni za Bošnjake. Zato imamo nered u zemlji. Nered u braku nam je također veoma poznat. Dijagnoza: sebičnost.
Ima li nereda i zla u tvom životu? To je jasan pokazatelj sebičnosti.
Prikrivena sebičnost
Sebičnost se često maskira u darežljivost i religioznost. Pogledajmo kako se sebičnost maskira u darežljivost.
Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju - neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti! (Mt 6:2-4)
Isus govori o ljudima koji daju milostinju. Oni su darežljivi. Međutim, oni imaju jedan ozbiljan problem a to je pogrešan motiv. Oni daju milostinju zato da bi ljudi hvalili njih. Ovo je sebičnost prikrivena darežljivošću.
Na internetu sam pogledao web stranice nekih poznatih ličnosti (glumaca, pjevača, sportaša). Na njihovim stranicama se redovno nalaze izvještaji o tome kako su oni darežljivi, kome su sve dali novac i u koje humanitarne projekte su uključeni. Ovo je klasična sebičnost, jer biblijska darežljivost ne trubi pred sobom o svojim dobrim djelima. Biblijska darežljivost daje u tajnosti.
Ovo je, dakle, sebičnost prikrivena darežljivošću. Pogledajmo sada sebičnost prikrivenu religioznošću. Odmah nakon što je osudio sebičnu darežljivost, Isus osuđuje sebičnu religioznost:
Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti. (Mt 6:5-6)
Neki ljudi se predstavljaju kao pobožni i religiozni. Vole javno pokazivati svoju pobožnost. Razlog njihove pobožnosti nije da se približe Bogu i bolje Ga upoznaju, nego da ih ljudi vide. Oni svojom religioznošću traže hvalu od ljudi. S druge strane, istinska pobožnost traži Božije lice.
Šta znače ove istine? Znače da čovjek izvana može izgledati veoma pobožan i religiozan, a u srcu biti bezbožni sebičnjak. Ovo se ne odnosi samo na farizeje i književnike u Isusovo vrijeme nego i na mnoge navodne vjernike danas. Apostol Pavao je Filipljanima napisao sljedeće:
Nadam se u Gospodinu Isusu da ću vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama. Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista. (Fil 2:19-21)
Vidimo da su se još u vrijeme apostola Pavla mnogi predstavljali kao Božije sluge, a ustvari su bili obični sebičnjaci.
Šta je s vama? Da li ste mi maskirani sebičnjaci? Ne? Ako ima neko nesebičan onda si to baš ti? Nimalo ne misliš na sebe nego samo na svoju djecu i na svog muža. Na koga? Na svoju djecu i svog muža (ili ženu ili roditelje).
3. Prema rješenju problema
Je li sebičnost problem? Da. Je li veliki problem? Itekako. Apostol u poslanici Galaćanima kaže ovako:
Poznata su dijela tjela. To su bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kao što sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.
Ovdje je sebičnost navedena kao jedan od grijeha (grijeh u užem smislu), a posljedica je nemogućnost ulaska u kraljevstvo nebesko. Jasno je, dakle, da je sebičnost itekako opasna pojava.
Da bismo se mogli riješiti ovog problema, moramo upoznati istinu i pogledati je u oči. Ne smijemo više zavaravati sami sebe. Ako smo egocentrični, odnosno ako nismo bogocentrični, onda smo sebični, otvoreno ili prikriveno. Ne preostaje nam ništa drugo nego da se pokajemo za svoju sebičnost i pokorimo Isusu Kristu, odnosno da Njemu predamo svoj život. Ako to učinimo On će nam oprostiti našu sebičnost i sve druge grijehe i primiti nas u svoje vječno kraljevstvo.
Šta ako smo već to učinili? To ne znači da smo postali savršeni i da više nećemo biti kušani na grijeh i da više nećemo sagriješiti, ali kao vjernici imamo silu da nadvladamo svaki grijeh, pa tako i grijeh sebičnosti. Zato je vrlo važno da razumijemo narav sebičnosti ili da možemo prepoznati neke jasne znake sebičnosti. Kada u svom životu prepoznamo sebičnost, tj., da smo svoje potrebe, želje ili interese stavili iznad interesa kraljevstva Božijeg, onda se što prije moramo pokajati i obratiti od tog zla. Ako smo vjernici, odnosno ako smo svoj život predali Kristu, onda ovaj život koji živimo ne živimo više za sebe, nego za Njega. Mi smo s Kristom umrli. Umrli smo grijehu, osudi Zakona i sebi, da bismo živjeli Njemu.
Da li to razumijete? Ako ove istine ne razumijete, onda ne možete napraviti nikakav duhovni napredak u svom životu. Morate shvatiti da vaš život pripada Bogu. Morate živjeti za Njega, a ne za sebe. To su temeljne istine Evanđelja. Živimo li za sebe ili za Njega? Ako smo Njegovi, onda treba da živimo za Njega. Nema mjesta sebičnosti.
Predlažem da napamet naučimo sljedeće stihove:
Jer ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu. (2 Kor 5:14,15)
Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene. (Gal 2:19-20)
Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima. (Rim 14:7-9)
Preporučujemo:
Google Sites
Report abuse