Embedded Files
Milošću spašeni
Aleksandar Trajkovski
Govorit ćemo o čovjekovoj najvećoj potrebi – spasenju. To pitanje promatramo na temelju teksta iz Poslanice Efežanima.
Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. (Ef 2:8-10)
Je li spasenje nešto o čemu razmišljate? Nešto o čemu želite znati više? Ova brošura ima za cilj da pojasni važne činjenice vezane uz spasenje ljudskih duša.
1. Spasenje
Najprije ću definirati sam pojam. Šta je to spasenje? Od čega i za šta se spasavamo? Kada govorimo o spasenju ustvari govorimo o spasenju duše od pakla – vječnih muka. Apostol Petar je to jasno rekao:
Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. (1Pet 1:8-9)
O spasenju se još govori kao o spasenju od Božijeg gnjeva (Rim 1:16-18), oslobođenju od ropstva grijehu i sotoni (Iv 8:34-36, 2Tim 2:26) izbavljenju od kazne za grijeh (Rim 6:23). U Kološanima 1:13 se govori o izbavljenju od vlasti tame i prenošenju u kraljevstvo Isusa Krista.
U Efežanima 2 Pavao o spasenju govori kao o spasenju od duhovne smrti (2:1), sotonske vlasti (2:2), grešnih tjelesnih požuda (2:3) i Božijeg gnjeva (2;3).
Neki misle da je spasenje duša od Božijeg gnjeva i pakla nešto čime su se bavili srednjovjekovni teolozi i što ne bi trebalo zanimati nas u dvadeset prvom stoljeću. Govoriti o paklu i plašiti ljude vječnim ognjem imalo je smisla u vrijeme kada ljudi nisu bili prosvijetljeni i obrazovani, a ne danas. Šta odgovoriti ljudima koji misle da su prosvjetljeniji od apostola Petra, Pavla ili čak od samog Gospodina Isusa Kista? Ništa. Govorit ću onima koji imaju bar malo ljubavi prema istini.
Spasenje od Božijeg gnjeva je stvarna i uvijek aktuelna čovjekova potreba. Štaviše, to je čovjekova najveća potreba. Zato pogledajmo važne vječne istine u vezi spasenja kojima nas poučava apostol Pavao nadahnut Duhom Svetim.
2. Spasenje je milosni dar Božiji
Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao.
Spasenje je Božiji dar, ono je po milosti, a ne po djelima. Ovo je jedna od najvažnijih i najviše zanemarivanih istina u vezi spasenja. Kada čuju da je spasenje po milosti, a ne po djelima, mnogi su zbunjeni, začuđeni ili u nevjerici. “Zar spasenje ne postižemo dobrim djelima i zaslugama? Kako apostol Pavao može reći da nije po djelima?” Pavao ne govori ništa novo. Čitava Biblija uči da je spasenje milošću po vjeri, a ne dobrim djelima. Riječ milost označava nešto što nismo zaradili ili zaslužili. To je nezaslužena Božija ljubav ili naklonost. U Poslanici Rimljanima isti apostol kaže: „Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije više milost!“ (Rim 11:6) Dakle, spasenje nije po djelima, nego po milosti. Ova tvrdnja se veoma razlikuje od mnogih ljudskih ideja. Ljudi hoće da zasluže ili zarade svoje spasenje. Misle da će ih Bog spasiti zato što su uradili koje dobro ili religiozno djelo.
Šta ti misliš? Zašto bi Bog tebe trebao spasiti? Ako je odgovor: „Zato što sam učinio ovo ili ono“ ili „Zato što nisam učinio ovo ili ono“, onda ne znaš mnogo o spasenju, ne znaš mnogo o Bogu, ne znaš mnogo o čovjeku i ne znaš mnogo o sebi samom. Onaj koji poznaje Boga, na pitanje: „Zašto bi Bog tebe trebao spasiti?“ odgovara: „Bog me uopće nije trebao spasiti. Spasio me samo zbog svoje milosti.“ Ovo je posebno jasno ako pogledamo kontekst u kojem se nalaze stihovi koje proučavamo:
I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha u kojima ste nekoć živjeli po Eonu ovoga svijeta, po Knezu vlasti zraka, po tomu duhu koji sada djeluje u sinovima neposlušnima. Među njima smo i mi nekoć živjeli u požudama tijela svoga, udovoljavajući prohtjevima tijela i ćudi, te po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi. Ali Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni! – (Ef 2:1-5)
Kada apostol piše Poslanicu Efežanima, obraća se ljudima koji su, kako kaže, bili mrtvi (duhovno) zbog prijestupa i grijeha u kojima su živjeli. Jasno je da ih Bog nije spasio zbog toga što su bili pobožni i dobri, ili zato što su zaslužili spasenje. Ne! Zaslužili su Božiju kaznu, jer piše: „Po naravi bijasmo djeca gnjeva kao i drugi“. Zašto ih je onda spasio? Zbog milosti, jer piše: „milošću ste spašeni.“ Ne po djelima.
To je biblijsko učenje o spasenju. Bog spasava one koji nisu zaslužili spasenje. Bog spasava one koji su zaslužili kaznu, a ne spasenje. Ovakvo učenje je suprotno učenju svih svjetskih religija, čak i učenju mnogih crkava. Sve religije uče ljude da se nekako trebaju svidjeti Bogu ne bi li zaslužili spasenje. Biblija uči da se ljudi nikako ne mogu svidjeti Bogu i da spasenje mogu dobiti jedino besplatno, zbog milosti Božije.
Međutim, i druge religije i tradicionalne crkve će reći da se spasavamo zbog milosti Božije ili da je spasenje po milosti, ali oni toj milosti na neki način dodaju i naša dobra djela ili bar neke religiozne ceremonije. Zbog toga je veoma važno naglasiti da se spasavamo (ili da nas Bog spasava) samo milošću, bez ikakvih djela i obreda.
3. Spasenje je po vjeri
Sljedeća važna istina vezana za spasenje jeste da je ono po vjeri.
Ta milošću ste spašeni po vjeri!
Vjera se razlikuje od djela. Spasenje nije po djelima, nego po vjeri. Vjera ne zaslužuje spasenje, nego ga prima. Vjera je ruka kojom primamo nezasluženi Božiji dar spasenja (ali ruka koju nam je dao sam Bog).
Ovdje ulazimo u samu srž spasenja jer moramo postaviti pitanje: „Kako po vjeri? U šta da vjerujem?“ Trebamo imati na umu da smo uskočili u drugo poglavlje Poslanice Efežanima. U prvom poglavlju Pavao je već jasno odgovorio na ovo pitanje. On tu govori o spasenju koje je u Kristu Isusu. U Njemu je otkupljenje i oproštenje grijeha, u Njemu je nebeska baština, u Njemu je spasenje. Pavao to, između ostalog, kaže ovim riječima:
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti. (Ef 1:3-7)
Drugim riječima, spasenje je u Isusu Kristu, sinu Božijem koji je bogočovjek. On je osigurao spasenje svojom smrću na križu. Umro je zbog naših grijeha (odnosno, umjesto nas) i uskrsnuo zbog našeg opravdanja. Primiti spasenje vjerom znači primiti Krista vjerom, vjerovati u Njega i Njegovo djelo na križu, vjerovati u oproštenje grijeha koje je moguće samo i jedino po Njemu, prihvatiti Njegovu vlast ili gospodstvo nad svojim životom.
Neko će reći: „Ja vjerujem u Krista!“ ili „Ja sam se pričestio!“Biblija kaže da i sotona vjeruje i dršće, a pričestio se i Juda i odmah poslije toga otišao u pakao. Ovo je, dakle, stvar kojoj treba pristupiti ozbiljno, a ne površno.
Da li vjeruješ u Isusa Krista koji je Bog i čovjek? Vjeruješ li u Njegovu žrtvu na križu koja je bila radi tvojih grijeha? Jesi li se pokajao za svoje grijehe i prihvatio ga za svog Gospodara, Spasitelja i Učitelja? Da li je Njegova Riječ, Biblija, postala vrhovni autoritet u tvom životu? To su važna pitanja.
Spasenje je po milosti. Zaradio ga je Isus Krist, a ne mi. Mi ga primamo samo po vjeri. I ovdje je neophodno istaći da se spasavamo (odnosno da nas Bog spasava) samo po vjeri u Isusa Krista. Niko neće tvrditi da se spasavamo bez vjere. I druge religije uče da se spasavamo milošću po vjeri, ali ne i samo milošću, samo po vjeri u (samo) Krista.[1] Bog je onaj koji nas spasava. On nas spasava po vjeri koju nam daje. Sve je od Njega, po Njemu i za Njega. Ništa nije od nas.
4. Spasenje je sigurno
Sljedeća istina koja je jasno vidljiva iz teksta koji proučavamo jeste istina o sigurnosti spasenja. Onaj koji primi Krista vjerom jeste spašen od pakla i spašen za Kraljevstvo nebesko. Pazite! Biblija ne kaže: „Možda će biti spašen“, nego „Spašen je!“ Tekst jasno kaže:
Milošću ste spašeni...
Glagol „spašeni“ odnosno „ste spašeni“ ne govori o budućem vremenu: „bit ćete spašeni“, i ne izražava neku mogućnost „možda ili vjerovatno ćete biti spašeni“, nego govori o spasenju kao o činjenici koja se već dogodila. Glagol u izvornom tekstu govori o radnji koja se dogodila u prošlosti i čije posljedice traju u sadašnjosti. Drugim riječima, apostol Pavao kaže Efežanima: „Vi ste već spašeni i ostat ćete spašeni za čitavu vječnost.“
U mnogim religijama, pa čak i u mnogim kršćanskim crkvama, ne govori se o sigurnosti spasenja. Kada ih pitamo: „Hoćete li biti spašeni?“ Oni odgovaraju: „Nadamo se. Ne znamo sigurno, ali Bog zna.“ Čak smatraju da je arogantno govoriti o sigurnosti spasenja. Međutim, Biblija otvoreno i jasno govori o sigurnosti spasenja. Onaj koji vjerom primi Božiji dar spasenja koji je samo i jedino u Isusu Krista biva spašen sada i ostaje spašen za čitavu vječnost. Drsko je i arogantno ne vjerovati Božijoj riječi.
5. Spasenje proizvodi plodove
Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.
Do sada smo vidjeli da se čovjek ne spašava čineći dobra djela ili kakve religiozne obrede, nego samo po vjeri, prihvaćajući milost koja je u Kristu Isusu. Neki ovakvom učenju prigovaraju i kažu: „Kakvo je to spasenje bez dobrih djela?!“ Ne, to nije spasenje bez dobrih djela, nego spasenje za dobra djela. Prije smo živjeli u grijesima i činili loša djela. (Naravno, ne uvijek samo loša.) Sada, nakon što smo spašeni, počinjemo da činimo dobra djela, tj. da živimo u poslušnosti Božijoj riječi. Dakle, nismo spašeni zato što smo činili dobra djela, nego smo spašeni da bismo činili dobra djela. Dobra djela nisu uzrok, nego posljedica spasenja. Ona nisu korijen, nego plod spasenja. Čovjek je primio spasenje besplatno, ali to besplatno spasenje u njemu proizvodi novi život.
Ovo ću ilustrirati primjerom iz voćarstva. Možemo uzeti divlju jabuku koja rađa gorke ili kisele plodove. Na nju možemo nakalemiti dobru i slatku sortu jabuke. Sada jabuka odjednom rađa dobre i slatke plodove. Divlja jabuka nije uradila nešto dobro ili nekako zaslužila dobre plodove. Voćar je taj koji ju je promijenio zato što je njemu tako bilo ugodno. Sva zasluga za nove plodove pripada voćaru, a ne voćki. Tako je i s čovjekom grešnikom. Rađao je gorke plodove grijeha, ali nakon što je vjerom primio Božiju milost u Kristu Isusu, Bog je u njega usadio novi život koji rađa novim plodovima pravednosti. Ukoliko nema ove promjene i ukoliko grešnik nastavlja da živi kako je živio prije onda je jasno da nije primio spasenje.
Žalosno je da u mnogim sredinama postaje sve popularnije učenje koje Gospodina Isusa Krista razdvaja na Spasitelja, Gospodara i Učitelja. To učenje kaže da Krista možemo primiti kao Spasitelja, a ne moramo kao Gospodara i Učitelja. To znači da možemo biti spašeni bez da se pokorimo Gospodinu, odnosno možemo biti spašeni bez da to spasenje nužno mora promijeniti naš život. Spasenje je samo milošću i samo po vjeri te, prema njima, ne mora imati nikakve veze s našim praktičnim životom.
To krivovjerje je u rangu bilo kojeg drugog velikog krivovjerja. Ono negira biblijsku narav Božije milosti. Biblijska milost čovjeka spašava od kazne za grijeh, ali i od ropstva grijehu. Onaj koji nastavlja da čini grijeh uopće nije spašen jer jasno svjedoči da je još uvijek u ropstvu grijeha.
Zaključak
Razmatrali smo važne istine o vječnom spasenju naših duša. Vidjeli smo da je spasenje milošću. To znači da je besplatno, da se ne može zaraditi ili zaslužiti dobrim ili religioznim djelima. Vidjeli smo da je po vjeri i to po vjeri u Isusa Krista sina Božijeg koji je umro i uskrsnuo radi našeg opravdanja. Ime Isus je jedino ime dano ljudima po kojem se možemo spasiti. Vidjeli smo da je spasenje sigurno. Riječ Božija jasno kaže da su oni koji su Krista primili vjerom spašeni. Vidjeli smo da spasenje mora proizvesti dobra djela u životu onoga koji je spašen. Ukoliko nema dobrih djela, djela pokornosti Kristu i Njegovoj Riječi, onda nema ni spasenja. Djela nisu uzrok, nego posljedica spasenja.
Da li ste prihvatili Božije spasenje koje je samo i jedino u Kristu i koje se prima samo vjerom, samo na temelju Božije milosti? Ako ne, onda to učinite sada. Isus je prisutan tamo gdje jeste. Priznajte mu svoje grijehe, molite ga da vam oprosti i prihvatite ga za svog Spasitelja, Gospodara i Učitelja.
[1] Vidi moju propovijed: Opravdanje po vjeri ili djelima?, https://sites.google.com/site/izvorivjere/tekstovi-1/opravdanje-po-vjeri-ili-djelima
Preporučujemo:
Google Sites
Report abuse